REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1684/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TAČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kristini Abramović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-521/2023-2 od 18. lipnja 2024, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-1333/2015-35 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je naznačio sljedeća pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu:
„[1.] Da li smanjivanje osobnog prostora zatvorenika ispod 4 metra kvadratna, a osobito ispod 3 metra kvadratna, samo za sebe dovodi do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete?
[2.] Da li uskrata prava na redovnu minimalnu higijenu (tuširanje 1-2 puta tjedno, obavljanje nužde u sanitarnom čvoru koji nema ventilaciju i nije u potpunosti odvojen od sobe u kojoj se konzumira hrana), uskrata slobodnih aktivnosti te prekomjernog boravka u ćeliji (22 sata dnevno) dovode do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete sami za sebe ili kao kvalifikatorne okolnosti u ukupnosti s uskratom propisane kvadrature?
[3.] Da li nezakonito postupanje Zatvora u Zagrebu, koje se očituje u nezakonitom uskraćivanju prava zatvorenika (ovdje revidenta) na propisanu kvadraturu i kubikažu, a uvažavajući nehumane uvjete van svih zdravstvenih standarda, kroz duži period boravka revidenta u tom Zatvoru, predstavlja povredu prava osobnosti te u tom smjeru i pripadajuće pravo revidenta kao zatvorenika na naknadu štete u smislu Zakona o obveznim odnosima?
[4.] Da li se pri određivanju pravične novčane naknade u ovakvim predmetima ista određuje po danu provedenom u nehumanim uvjetima ili u ukupnom iznosu te kojim se kvalifikatornim okolnostima treba rukovoditi sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade?“.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu prvoga naznačenog pravnog pitanja je za obrazložiti da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda po kojem uskrata površine zatvorske sobe ispod 3 m2 po zatvoreniku dovodi do čvrste pretpostavke povrede konvencijskih i ustavnih prava, međutim uskrata površine ispod 4 m2 ne dovodi po pukom automatizmu do takve pretpostavke (tako ovaj sud u odlukama poslovnih brojeva Rev-974/2021-2 od 15. rujna 2021., Rev- 5025/2019-2 od 6. prosinca 2022., Rev-225/2020-2 od 16. siječnja 2024., a i Europski sud za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske, zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.).
6. Protivno implikacijama drugog naznačenog pravnog pitanja nižestupanjski sudovi jesu uzeli u obzir elemente koji se problematiziraju tim pitanjem (uvjeti u pogledu osobne higijene, sanitarni uvjeti u pogledu toaleta, mogućnost slobodnih aktivnosti) prilikom ocjene povrede prava osobnosti tužitelja (v. osobito toč. 11. i 12.1. obrazloženja prvostupanjske odluke i toč. 11 obrazloženja drugostupanjske odluke).
6.1. Tužitelj također drugim naznačenim pitanjem problematizira je li ti konkretni elementi (uvjeti u pogledu osobne higijene, sanitarni uvjeti u pogledu toaleta, mogućnost slobodnih aktivnosti) sami za sebe predstavljaju osnovu za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Kao razlog važnosti tog pitanja (u smislu čl. 385.a ZPP) određeno navodi odluku revizijskog suda poslovnog broja Rev-1449/2017 od 20. kolovoza 2019. Međutim, u toj odluci nije izraženo pravo shvaćanje da bi ti elementi sami za sebe bili osnova za dosuđene takve naknade, nego se tamo odgovaralo samo na (tamo prvo naznačeno) pravno pitanje povezano uz element sporne površine prostora. U odnosu na ostala pravna pitanja (pa tako i u odnosu na ono povezivo sa uvjetima uvjeti u pogledu osobne higijene, sanitarni uvjeti u pogledu toaleta, mogućnost slobodnih aktivnosti) je ocijenio da ne postoje formalni uvjeti za preispitivanje odluke u tom postupku. Zato tom odlukom nije dokazan razlog važnosti tog pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP.
7. Treće naznačeno pravno pitanje je nedostatno određeno, jer se u njemu impliciraju utvrđenja nehumanih uvjeta „van svih zdravstvenih standarda“, no ostaje u pitanju nejasno određeno o kojim bi se konkretnim propustima u osiguranju zdravstvenih uvjeta radilo, pa da bi se uopće pristupilo ispitivanju da je došlo do nepoštivanja tih „svih“ zdravstvenih standarda i da bi se posljedično pristupilo ocjeni utjecaja tih propusta na povredu prava osobnosti tužitelja.
7.1. Dakle, na to pitanje, sagledavajući ga upravo onako kako je koncipirano, nije moguće dati jasan, sveobuhvatan i određen odgovor i to pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP.
8. Imajući u vidu da nižestupanjski sudovi jesu uzeli u obzir upravo određene dane provedene u zatvoru u neadekvatnim uvjetima, četvrto pravno pitanje nije bitno za odluku u sporu, jer ne može dovesti do promjene odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva (niti u njegovoj visini).
9. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
10. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na povredu temeljnih ljudskih prava na pristup sudu i pravično suđenje.
10.1. Iz ovome sudu dostupnih dijelova spisa (čl. 387. st. 3. i čl. 388. st. 6. ZPP) ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužene, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak (niti na razini vjerojatnosti) da tužitelj nije imao pravično suđenje, niti da mu je onemogućen pristup sudu.
10.2. Povredu ovih prava tužitelja vidi u oduci drugostupanjskog suda u pogledu troška parničnog postupka, ocjenjujući je u neskladu sa odlukom Europskog suda za ljudska prava u premetu Klauz protiv Hrvatske, broj zahtjeva 28963/10 od 18. srpnja 2013. Međutim u predmetu Klauz protiv Hrvatske je došlo do nedopustivo velike disproporcije između (tamo tužitelju) dosuđenog glavnog dijela tužbenog zahtjeva sa zateznim kamatama na taj iznos glavnice i troškova koje je tužitelj morao snositi. U tom je predmetu taj iznos troškova koje je tužitelj morao plaćati, što Republici Hrvatskoj, što svom punomoćniku, doveo do toga da je izgubio cjelokupnu naknadu koja mu je dosuđena te da zapravo nije dobio gotovo ništa (toč. 92. obrazloženja te odluke). U ovom, konkretnom slučaju, takve disproporcije nema i ovaj sud ocjenjuje da nije učinjeno vjerojatnim da je odlukom o trošku postupka došlo do povrede tih temeljnih ljudskih prava.
11. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava iz čl. 25. Ustava (pravo na čovječno postupanje), čl. 35. Ustava (pravo na zaštitu osobnog i obiteljskog života) i čl. 3. Konvencije (zabranu mučenja), a te povrede u biti temelji na tome da je visina određene naknade nedostatna da bi otklonila posljedice povrede prava osobnosti.
11.1. Ovaj sud ocjenjuje da se visina određene naknade ne može smatrati toliko niskom da bi u konkretnom slučaju dovelo do zaključka da je učinjena vjerojatnom povreda ijednog od navedenih temeljnih ljudskih prava navedenih u prethodnoj točki ovoga obrazloženja.
12. Zbog toga je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 6. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
