Poslovni broj: Usž-4449/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Vjetroelektrana Rust d.o.o., OIB: 54328811937, Fallerovo šetalište 22, Zagreb, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Madirazza & partneri d.o.o., Masarykova 21, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, Uprave za energetiku, Sektora za energetska tržišta i infrastrukturu, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, OIB: 19370100881, Radnička cesta 80, Zagreb, radi prekida tijeka roka važenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2658/2023-13 od 21. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2658/2023-13 od 21. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-310-02/21-02/20, URBROJ: 517-07-2-2-23-13 od 22. rujna 2023. godine. Sudskim rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za prekid roka trajanja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-310-02/21-02/20, URBROJ: 517-07-2-2-21-6 od 6. listopada 2021. godine.

3. U žalbi protiv pobijane presude i rješenja prvostupanjskog suda (dalje: odluka) tužitelj navodi da sud i tuženik nisu uzeli u obzir cjelokupno izloženo činjenično stanje i dokaze koje je tužitelj dostavio u prilog svojih tvrdnji, niti je sud naveo razloge koji su bili odlučujući prilikom ocjene svakog pojedinog dokaza, odnosno zanemario je razloge zbog kojih je tužitelj zahtijevao usklađenje roka za dostavu građevinske dozvole iz energetskog odobrenja, kao i priložene isprave na kojima temelji takav zahtjev. Prvostupanjska presuda ne sadrži analizu ili jasno povezivanje s okolnostima slučaja koji bi omogućili jasnije razumijevanje njihove relevantnosti i utjecaja na krajnji zaključak, a što predstavlja bitnu povredu odredaba upravnog spora. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je osporeno rješenje ispravno i zakonito i da je, neovisno o problemima na koje je tužitelj u konkretnom slučaju nailazio prilikom ishođenja građevinske dozvole (a za koje ne postoji nikakva odgovornost tuženika), istu bilo potrebno dostaviti unutar roka od 2 godine od dana izvršnosti energetskog odobrenja. Drži da je prilikom ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika valjalo uzeti u obzir niz objektivnih okolnosti s kojima se tužitelj susreo prilikom realizacije ishođenja građevinske dozvole I zbog čega je bio spriječen dostaviti građevinsku dozvolu u roku propisanom energetskim odobrenjem. Pojašnjava da je pravovremeno predao uredan zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole, ali je nadležno tijelo prekinulo predmetni postupak do trenutka kad se riješe obveze ispunjavanja zahtjeva iz Direktive o staništima u postupcima odobravanja projekta vjetroelektrana u Hrvatskoj, čime je tužitelj potpuno onemogućen utjecati na daljnji tijek postupka, a posljedično i postupiti unutar roka iz energetskog odobrenja. Dakle, iako je nadležno ministarstvo za graditeljstvo prethodno utvrdilo da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, postupak izdavanja građevinske dozvole je prekinut zbog postupka kojeg je Europska komisija pokrenula protiv Republika Hrvatske zbog njezina propusta da pravilno implementira Direktivu o staništima, a koji postupak predstavlja, kako tvrdi nadležno ministarstvo, prethodno pitanje. Navodi da je implementacija Direktive obveza Republike Hrvatske i tužitelj ne može ni na koji način sudjelovati niti utjecati na rješavanje ovog prethodnog pitanja, budući da nije stranka u postupku između Europske komisije i Republike Hrvatske niti je obaviješten o svim relevantnim činjenicama koje se odnose na taj postupak. Stoga bilo kakav potencijalni propust Republike Hrvatske u pravilnoj implementaciji direktive Europske unije nije u vezi s tužiteljem i ne može se smatrati štetnim za njegova prava niti utjecati na prethodno stečena prava. U tom kontekstu je zahtjev tužitelja za prekidom tijeka roka iz energetskog odobrenja opravdan, osobito uzimajući u obzir da bi istekom tog roka tužitelj izgubio svoja prava iz energetskog odobrenja. Iako Pravilnik izričito ne predviđa mogućnost produljenja ili prekida roka važenja energetskog odobrenja u slučaju nedostavljanja građevinske dozvole, ne znači da takvo produljenje ili prekid roka važenja nije dopušteno. Takav zaključak predstavljao bi usko gramatičko tumačenje propisa, bez uvažavanja svih pravno relevantnih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja. Ukazuje da je postupak ishođenja i realizacije energetskog odobrenja, a koji se vodi pred tuženikom, nužno povezan s postupkom izdavanja građevinske dozvole za koji je nadležno ministarstvo graditeljstva, pa su nadležna tijela dužna uskladiti svoja postupanja prilikom odlučivanja o pravima i obvezama nositelja projekta, a posebice su dužna spriječiti da se propust jednog od njih tumači na štetu nositelja projekta, ovdje tužitelja. Stoga se prekid postupka izdavanja građevinske dozvole mora reflektirati na rok važenja energetskog odobrenja. Pri tom nije primjenjiva presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1398/2021-10 od 24. ožujka 2022., na koju se poziva prvostupanjski sud, jer je u tom predmetu investitor propustio riješiti imovinskopravne odnose koji su bili preduvjet za ishođenje građevinske dozvole, dok je ovdje tužitelj ispunio zakonom propisane uvjete za izdavanje građevinske dozvole pravovremenim podnošenjem zahtjeva za njezino izdavanje. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu i poništiti odluku prvostupanjskog suda i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, u bitnome navodi da bi udovoljavanjem zahtjevu tužitelja za prekidom roka iz energetskog odobrenja prekršio odredbe Pravilnika o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodna postrojenja („Narodne novine“, broj: 5/20., dalje: Pravilnik), prema kojem ne postoji mogućnost prekida roka trajanja energetskog odobrenja. Ukazuje da se i u tužbi navodi da je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine donijelo rješenje, KLASA: UP/I- 361-03/22-01/000139, URBROJ: 531-06-3-01-2/4-23-0047 od 19. srpnja 2023., kojim se prekida postupak izdavanja građevinske dozvole, budući da Europska komisija drži da provedeni postupak glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu za osnovni zahvat VE Rust nije bio u skladu sa zahtjevima Direktive o staništima, te da predstavlja prethodno pitanje. Dakle, prethodno pitanje se pojavilo u postupku izdavanja građevinske dozvole koje se vodi pred drugim javnopravnim tijelom koje je sukladno članku 55. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09. i 110/21.) prekinulo postupak izdavanja građevinske dozvole za VE Rust pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da postupak izdavanja građevinske dozvole pred drugim javnopravnim tijelom ne može imati utjecaja na zakonitost rješenja tuženika, a čija je ocjena zakonitosti predmet ovog upravnog spora, kao i da se ne radi o prethodnom pitanju za donošenje pobijanog rješenja. Tužitelj navodeći situacije, odnosno teškoće s kojima se susreo prilikom izdavanja građevinske dozvole nastoji dati privid utemeljenosti vlastite pravne pozicije pri tome zanemarujući zakonske odredbe kojima je propisano što je predmet upravnog spora. Ističe da je postupak izdavanja građevinske dozvole zaseban upravni postupak u nadležnosti drugog javnopravnog tijela. Činjenica da je samim energetskim odobrenjem naloženo nositelju projekta da u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja dostavi građevinsku dozvolu ili drugi akt temeljem kojeg se može graditi sukladno propisima o gradnji, nema nikakve veze sa samim postupkom izdavanja građevinske dozvole, već je posljedica postupanja po materijalnom propisu koji uređuje postupak izdavanja energetskog odobrenja, kojeg se tuženik dužan pridržavati. Pravilnik ne radi razliku između slučajeva u kojoj fazi je pojedini investitor “zapeo” sa izdavanjem građevinske dozvole niti je odredbama Pravilnika propisana mogućnost produženja energetskog odobrenja, odnosno, kao što je zatraženo u ovom slučaju, mogućnost prekida roka njegovo trajanja. Slijedom navedenog, predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za usklađenje roka važenja, odnosno zahtjev za prekidom roka važenja rješenja izdanog 6. listopada 2021., od dana prekida do dana nastavka postupka izdavanja građevinske dozvole.

9. Predmetnim rješenjem od 6. listopada 2021., točkom I. izreke, tužitelju je izdano energetsko odobrenje za izgradnju postrojenja pod nazivom Vjetroelektrana Rust, za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije iz grupe c.4, koja se prema lokacijskoj dozvoli planira izvesti u četrnaest faza.

9.1. Točkom II. izreke tog rješenja nalaže se tužitelju, kao nositelju projekta, da u roku od dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja dostavi građevinsku dozvolu ili drugi akt temeljem kojeg se može graditi sukladno propisima o gradnji za izgradnju predmetnog postrojenja, a ukoliko ne dostavi odobrenje za gradnju u određenom roku, gubi prava iz ovog energetskog odobrenja i brisati će se iz Registra obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP).

10. Tako utvrđena obveza nositelja projekta proizlazi iz odredbe članka 11. Pravilnika, temeljem kojeg je predmetno rješenje tj. energetsko odobrenje i izdano.

11. Člankom 11. Pravilnika propisano je da:

1) Nositelj projekta mora u roku od 2 godine od dana izvršnosti energetskog odobrenja dostaviti Ministarstvu građevinsku dozvolu ili drugi akt temeljem kojeg se može graditi sukladno propisima o gradnji.

2) Energetsko odobrenje će se ukinuti ako prestane važiti građevinska dozvola, koncesija ili drugi akt temeljem kojeg se može graditi ili ako nositelj projekta nije ispunio druge obveze iz energetskog odobrenja ili ih nije ispunio u roku.

3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju prestanka važenja građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta koji je izdan za rekonstrukciju proizvodnog postrojenja ili proizvodne jedinice, Ministarstvo donosi rješenje kojim će uskladiti energetsko odobrenje stvarnoj situaciji.

4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, energetsko odobrenje se neće ukidati ako se radi o ukidanju građevinske ili lokacijske dozvole, koncesije ili drugog akta nastale kao posljedica izdavanja novog akta kojima se uređuje izmjena tijekom gradnje iz članka 12. ovoga Pravilnika.

5) Ako se za građenje proizvodnog postrojenja za koje je izdano jedno energetsko odobrenje izdaje više građevinskih dozvola, rok iz stavka 1. ovoga članka prestaje teći izdavanjem prve građevinske dozvole.

12. I prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjskom presudom je osnovano potvrđena pravilnost zaključka tuženika jer, u konkretnom slučaju, nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja. Ovo stoga jer citiranom odredbom Pravilnika, a niti drugim odredbama Pravilnika nije propisana mogućnost produljenja važenja energetskog elaborata ni mogućnost prekida važenja istog po zahtjevu nositelja projekta iz razloga što u propisanom roku nije uspio ishoditi akt temeljem kojeg može graditi sukladno propisima o gradnji. Upravo suprotno, stavkom 1. članka 11. Pravilnika izričito je propisana obveza nositelja projekta da u roku od dvije godine od izvršnosti energetskog odobrenja dostavi akt temeljem kojeg može pristupiti gradnji, a stavkom 2. istog članka je propisano da će se energetsko odobrenje ukinuti ako nositelj projekta nije ispunio druge obveze iz energetskog odobrenja ili ih nije ispunio u roku.

13. Iz navedenog razloga, žalbeni prigovori u vezi prepreka za izdavanje građevinske dozvole nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, odnosno ne ukazuju na drugačiju mogućnost primjene odredbi Pravilnika.

14. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Kako tužitelj nije uspio u sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova spora, a iz istog razloga je ujedno odbijen i sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.

16. Iz navedenih razloga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4.

ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović