Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2333/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Jasenke Grgić, sudac izvjestitelj i član vijeća Marijana Vugića te člana vijeća Renate Đaković Vranković, u pravnoj stvari tužitelja Erste & Steiermärkische S-Leasing d.o.o., Zagreb, Zelinska 3, OIB: 46550671661, kojeg zastupa punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Laktić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-974/2020-21 od 23. veljače 2021., u javnoj sjednici održanoj dana 6. svibnja 2025. godine uz prisustvo punomoćnika tužitelja Tomislava Bulića, odvjetnika iz Zagreba, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, istog dana 6. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopuna žalbe tužitelja od 22. rujna 2021. godine odbacuje se kao nepravovremena.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-974/2020-21 od 23. veljače 2021. godine.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-132/09 od 23. travnja 2009. koje je donio javni bilježnik Duško Sudar u Zagrebu i kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 628.591,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 23. rujna 2008. do isplate te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 114.607,30 kn u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima "uz naknadu troška parničnog postupka" kojeg nije posebno specificirao.

3. Tužitelj je dana 22. rujna 2021. godine podnio i dopunu žale kojom u biti dostavlja presudu Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici koja bi se trebala odnositi na identičnu činjeničnu i pravnu situaciju i bez određenog prijedloga ovog suda.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:

"Između stranaka je sporno je li mjenica na kojoj se temelji mjenično pravni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari vlastita trasirana mjenica ili vlastita mjenica. Sporno je li mjenično pravni zahtjev tužitelja zastario. Sporna je i visina mjenično pravnog zahtjeva.

Iz odredbe čl. 1. Zakona o mjenici (NN 74/94, 92/10, dalje ZM) trasirana mjenica treba sadržavati, između ostalog, ime onoga koji treba platiti (ime trasata). Razgledavanjem sporne mjenice broj 04206045 (list 4 spisa) utvrđeno je da u njoj nije sadržano ime trasata. Napominje se da su odredbe ZM strogo formalne prirode. Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZM mjenica na kojoj nema imena trasata ne vrijedi kao trasirana mjenica.

Kako predmetna mjenica ima sastojke propisane odredbom čl. 109. ZM, zaključak je ovog suda da se radi o vlastitoj mjenici. Nadalje, razgledavanjem predmetne mjenice utvrđeno je da sadrži odredbu "bez protesta".

Čitanjem mjeničnog očitovanja od 23. lipnja 2006. (list 5 spisa) utvrđeno je da je tuženik ovlastio tužitelja da na mjenici upiše datum dospijeća mjenice kojeg može odrediti po svojoj volji. U predmetnoj mjenici tužitelj je kao datum dospijeća naznačio 22. rujna 2008.

Odredba mjeničnog očitovanja po kojoj je tužitelj ovlašten sam ispuniti bjanko mjenicu tako da odredi dan dospjelosti po svojoj volji je ništava. Naime, takva odredba je u suprotnosti s odredbom čl. 32. st. 1. ZM, koja je prisilno pravne naravi i kojom je propisano da se mjenica može izdati po viđenju, na određeno vrijeme po viđenju, na određeno vrijeme od dana izdanja, na određeni dan, dok je čl. 32. st. 2. ZOM propisano da su mjenice u kojim je dospjelost drukčije naznačena ništava. Omogućavanjem imatelju mjenice da dan dospjelosti odredi kada hoće izbjegla bi se i primjena odredbe čl. 78. ZM, koja govori o zastarijevanju mjenično pravnih zahtjeva. Iz odredbe čl. 78. st. 2. ZM proizlazi da mjenično pravni zahtjevi imatelja mjenice protiv trasanta (onog koji izdaje mjenicu) zastaruju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta, a ako se u mjenici nalazi odredba "bez troškova" onda od dospjelosti. Zastarni rok u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi daje pravnu sigurnost mjenično pravnim dužnicima da se od njih neće moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjevi nakon proteka određenog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtjeva odnosno da će se moći uspješno protiviti takvim zahtjevima isticanjem prigovora zastare.

Dakle, zastarni rok od jedne godine za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu (izdavatelju mjenice) u slučaju bjanko vlastite mjenice u kojoj nije označen datum dospjelosti, i koja sadrži odredbu "bez protesta" počinje teći na dan dospijeća potraživanja iz osnovnog posla (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako primjerice presudama tog suda Rev-x 329/11-2 od 30. studenog 2011. i Rev 533/2015-2 od 16. listopada 2018.) Osnovni posao, ugovor o operativnom leasingu broj 17467/06 od 23. lipnja 2006., raskinut je 10. srpnja 2007. (što je utvrđeno čitanjem raskida tog ugovora, list 27 spisa) pa je to dan dospijeća tražbine tužitelja. Kako je ovaj postupak pokrenut 10. travnja 2009., dakle nakon proteka jednogodišnjeg zastarnog roka, osnovan je prigovor zastare. Stoga sud kao nepotreban nije izveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tražbine tužitelja."

7. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna ali iz drugih razloga.

8. Naime, mjenica koja je predmet ovog spora predstavlja tzv. vlastitu trasiranu mjenicu gdje je tuženik kao izdatnih trasirane mjenice sam sebe označio kao trasata, pri čemu Zakon o mjenici ("Narodne novine", br. 74/94 – dalje ZM) točno ne određuje mjesto na kojem bi se imalo načita zapravo ime, no se obično stavlja uz naznaku adrese u donji lijevi kut mjenične isprave. Dakle, sama činjenica da se na mjenici nalazi potpis tuženika kao trasanta i kao trasata ne oduzima toj mjenici karakter trasione mjenice u smislu odredbe čl. 3. st. 2. ZM.

9. Što se tiče mjenice iz stanja spisa proizlazi da se radi o bjanko mjenici, a što se tiče bjanko mjenice potrebno je ukazat na dva zaključka Građanskog odjela VSRH od 16. travnja 2007. godine. Prvim zaključkom je navedeno da bjanko mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika, a ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice je dužan postupiti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

10. Prigovori na označenu dospjelost mogu se uspješno isticati prema vjerovniku iz osnovnog posla, a prema budućem imatelju samo ako je stekao zlonamjerno ili je pri stjecanju postupio s velikom nepažnjom.

11. O drugom zaključku, ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bjanko mjenice po kojoj imatelj bjanko mjenice je ovlašten po svojoj volji učiniti bjanko mjenicu dospjelom.

12. U tom slučaju dospjelost mjenice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom.

13. Kao što je to prethodno navedeno prvostupanjski sud je utvrdio da u skladu s osnovnim pravnim poslom mjenica je dospjela na naplatu dana 10. srpnja 2007. godine kada je raskinut Ugovor o operativnom reasingu dok je tužitelj tijeku postupka tvrdio a to ponavlja i u žalbi, jer je on u mjenici naznačio datum dospijeća svoje tražbine sa danom 22. rujna 2008. godine a kada je sastavio konačni obračun potraživanja i kada su sve stavke iz konačnog obračuna dospjele na naplatu, a sve sukladno općim uvjetima uz ugovor o dugoročnom zajmu.

14. Na te navode valja reći da sukladno čl. 7. koji regulira raskid ugovora o dugoročnom zajmu, po st. 7. toč. 2. ukoliko Ugovor o dugoročnom najmu bude raskinut, najmodavac je ovlašten obračunati sve dospjele neplaćene najamnine i kalkuliranu neotplaćenu vrijednost do isteka trajanja ugovora, te otvorena dospjela potraživanja te najmoprimcu oduzeti predmet najma bez prethodne najave.

15. U slučaju raskida ugovora najmoprimcu se zaračunava i trošak raskida ugovora do 4 % od vrijednosti Ugovora na dan raskida ugovora, ako iznose uvećava za iznos poreza na dodanu vrijednost.

16. Žalitelj u žalbi navodi, da u prilog svojih tvrdnji o dospijeću svoje tražbine, da tijekom postupka je ukazivao na činjenicu kako predmet dugoročnog najma vozila Audi A6 Avant nakon raskida ugovora o dugoročnom najmu, najmoprimac Trgovačko društvo Galerija d.o.o. nije vratio najmodavcu te je isto vozilo bez pravne osnove nastavio koristiti te da mu predmetno vozilo nikad nije vraćeno kao najmodavcu, te nakon što je sačinio konačni obračun svog potraživanja, tužitelj je isti dostavio tuženiku te ga pozvao na plaćanje.

17. Na te navode žalbe valja reći da sukladno čl. 8. koji regulira povrat predmeta najma u slučaju isteka trajanja ugovora ili raskida ugovora, nakon isteka trajanja ugovora ili raskida ugovora najmoprimac se obvezuje vratiti predmet najma, s tim da u daljnjim odredbama ugovoreno da u slučaju zakašnjenja – predmeta najma od raskida ugovora, plaća se naknada za korištenje u visini najamnine za mjesec koji slijedi mjesecu u kojem je izvršen raskid ugovora, ali iz izvoda iz otvorenih stavki koji su priloženi uz tužbu je razvidno da taj izvod ne sadrži takvu stavku ili bilo kakvu drugu stavku koja bi se odnosila na to što predmet najma nije vraćen.

18. Međutim, to u biti nije ni odlučno glede označavanja dospjelosti mjenične tražbine od strane tužitelja s danom 22. rujna 2008. godine (a kao što je rečeno prvostupanjski sud je utvrdio da je mjenična tražbina dospjela dana 10. srpnja 2007. jer je tada raskinut ugovor) a to iz razloga što je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan pravni stav na mjenična obveza zastarijeva u roku od jedne godine od dana dospijeća.

19. Naime, sukladno pravnom stajalištu koja su izražena u više odluka VSRH (Rev-x 175/2017 od 2. lipnja 2020., Rev. 387/22 od 26. travnja 2022. Rev. 676/21 od 1. veljače 2022. i Rev. 459/2018 od 1. lipnja 2022. godine kod vlastite trasirane mjenice kao što je ova sukladno čl. 78. st. 1. ZM, zastarni rok iznosi tri godine računajući o dospjelosti, a kako je ovom predmetu je postupak pokrenut 10. travnja 2009. godine, u svakom slučaju nije nastupila zastara mjenične tražbine bez obzira da li je ona dospjela dana 10. srpnja 2007. kako je to utvrdio prvostupanjski sud ili 22. rujna 2008. godine kako to tvrdi tužitelj.

20. Ovaj sud je već ranije ukazao na zaključak Građanskog odjela VSRH od 16. travnja 2007. godine po kojem ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice je dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

21. Prema odredbi čl. 16. st. 2. ZM ako je mjenica koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako je stekao zlonamjerno ili ako pri isticanju mjenice postupao s velikom nepažnjom.

22. U smislu te odredbe treba razlikovati okolnosti kad se mjenica nalazi u rukama prvog ugovaratelja od okolnosti kad je prešla u treće ruke, dok je mjenica u rukama prvog mjenični dužnik može s uspjehom prigovoriti protuugovornom ispunjenju mjenica te se kod njega kao prvog ugovaratelja može govoriti o namjeri ili krivnji u smislu naprijed citirane zakonske odredbe ako mjenicu protuugovorno ispuni, pa u takvoj situaciji mjenični dužnik je ovlašten staviti prigovor protuugovornog ispunjenja prvom imatelju mjenice – vjerovniku iz osnovnog pravnog posla kojem je izdana bjanko mjenica (takvo stajalište je zauzeto u odlukama VSRH Rev-x 1005/2016 od 16. lipnja 2020. godine, 524/10 od 10. listopada 2014. i Rev 533/2015 od 16. listopada 2018. godine.

23. Ovaj sud je već prethodno bio naveo na što je najmodavac sukladno čl. 7. Općih uvjeta ovlašten obračunati, a iz stanja spisa (list 32) je razvidno što je u izvodu iz poslovnih knjiga na dan 22. rujna 2008. godine (kojeg tužitelj smatra danom dospijeća) i obračunato.

24. Međutim, na što je tuženik pravilno i ukazivao u tijeku postupka tužitelj je kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 628.591,61 kn, međutim nije jasno kako je tužitelj došao do tih vrijednosti spora odnosno dužne novčane tražbine.

25. Pri tom valja reći da stavke koje su u izvodu naznačene kao "diskontne kamate" i "dodatni troškovi" obračunati u ukupnom iznosu od 107.605,01 kn nisu ugovoreni u ugovoru u dugoročnom najmu niti je tužitelj dokazao na temelju koje pravne osnove od tuženika potražuje te iznose.

26. Nadalje iz izvoda je razvidno da tužitelj potražuje i iznos od 44.983,30 kn na ime troškova raskida ugovora, međutim, u čl. 7. toč. 2. općih uvjeta popisano je da trošak raskida ugovora može iznositi maksimalno 4 % od vrijednosti ugovora na dan raskida uvećano za iznos PDV pa kako je u izvodu navedeno da vrijednost ugovora na dan raskida sa kamatama iznosi 520.747,85 kn to onda iznos onda 4 % navedenog iznosa je 20.829,91 kn a ne iznos koji obračunava tužitelj.

27. Nadalje, tuženik je prigovarao da u iznose na koje mjenica glasi nisu uračunati iznosi uplaćeni od strane najmodavca Galerija d.o.o. odnosno, da nije dokazao na koji način je obavio uračunavanje tih iznosa ukoliko su plaćeni, a prigovarao je da iz izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da je tužitelj protivno Zakonu obračunavao kamate na način da je zbrajao stavke "vrijednost ugovora" otvorena neplaćena potraživanja sa zateznim kamatama do dana raskida ugovora" i "i zatezna kamata do 22. rujna 2008." te na tako obračunatu glavnicu ponovno obračunavao kamate.

28. Iako je tužitelj u tijeku prvostupanjskog postupka predlagao da se provede knjigovodstveno vještačenje, obzirom da je prvostupanjskom presudom ukinut u cijelosti platni nalog iz razloga da je nastupila zastara mjenične tražbine, (a što ovaj sud nije prihvatio) koristeći ovlaštenja iz čl. 373.b. st. 2. i 3. ZPP ovaj sud je naložio prvostupanjskoj sudu da se po prijedlogu tužitelja provede financijsko vještačenje, međutim, iz stanja spisa je razvidno da je vještak pozvao tužitelja da mu dostavi potrebnu dokumentaciju jer ona koja spisu prileži ne daje mogućnost za izradu nalaza i mišljenja, ali da tužitelj vještaku traženu dokumentaciju nije dostavio.

29. Dakle, obzirom na ozbiljnost prigovora tuženika glede protuugovornog ispunjenja mjenica, zatim činjenicu da je sam tužitelj predložio da se provede knjigovodstveno vještačenje, a za koji nije dostavio potrebnu dokumentaciju, onda se ima zaključiti da tužitelj nije dokazao da je mjenica ispunjena sukladno uvjetima iz osnovnog pravnog posla.

30. Vezano uz prigovor zastare mjenične tražbine u spis je dostavljena presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1021/2020 od 23. prosinca 2020. godine u pravnoj stvari tužitelja kao i ovdje a protiv tuženika GZ koji je zajedno sa ovdje tuženikom bio jamac – platac iz osnovnog ugovora i mjenični dužnik, isto kao i ovdje tuženik prema mjeničnom očitovanju od 23. lipnja 2006. godine i u kojem je zauzeto stajalište o zastarnom roku od jedne godine mjenično pravnog zahtjeva tužitelja uz obrazloženje da je dan dospijeća potraživanja i osnovnog posla bio 10. srpnja 2007. a pošto je prijedlog za ovrhu podnesen 1. rujna 2010. godine, te je protiv te odluke je u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, revizija odbačena rješenjem VSRH poslovni broj Revd-496/2024 ali iz razloga "što iz odluka na koje se tužitelj pozvao je razvidno da se ne radi o postupcima koji tužitelj vodio protiv tuženika u ovom postupku, odnosno njezina pravna prednika, a ne može se utvrditi niti to da su odluke na koje se tužitelj pozvao donesene u postupcima u kojima se činjenično stanje može usporediti s predmetnim". Također, spisu i prileži presuda Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 595/2021 od 7. srpnja 2021. godine između istih stranaka ali po mjenici drugog serijskog broja nego što je u ovom predmetu (iako je tražbina proizašla iz istog osnovnog pravnog posla) gdje je zauzeto (pravilno) stajalište da mjenična obveza je apstraktna obveza i nije vezana za osnovni pravni posao, pa da bez obzira na to što se vodi još jedan postupak za istu obvezu iz osnovnog pravnog posla ugovora o najmu vozila, imajući u vidu da se radi o apstraktnoj obvezi te da je tuženik izdao obje mjenice, a što je bila njegova dispozicija, te je stoga imao pravo podnijeti na naplatu jednu ili obje mjenice ako je njegovo pravo proizlazi iz svojstva zakonitog imatelja mjenice, kao što je iznijeto stajalište da je zastarni rok u smislu odredbe čl. 78. st. 1. ZM tri godine.

31. Tužitelj pobija i odluku o parničnom trošku, a na te žalbene navode samo valja reći da po Tbr. 8 toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/2023 – dalje OT) tuženik je imao pravo trošak sastava odgovora na tužbu i još četiri obrazložena podneska, dakle ukupno pet, te je pravilno dosudio prvostupanjski sud tuženiku trošak sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

32. Tužitelj je prvostupanjsku presudu primio dana 10. ožujka 2021. godine, a kako je dopunu žalbe podnio dana 22. rujna 2021. godine dakle, nakon zakonskog roka od 15 dana za podnošenja žalbe, to je temeljem čl. 358. st. 1. i 2. ZPP valjalo dopunu žalbe tužitelja odbacit kao nepravovremenu.

33. Zbog navedenog, a temeljem čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 4. ZPP odlučeno je kao u presudi.

34. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka, pa i održane javne sjednice, temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić