Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 13 -159/2023-2

            

       Republika Hrvatska        

    Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

Poslovni broj: 13 -159/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z., OIB , iz U., K., , zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u U., , protiv tuženice D. D., OIB , iz U., K., , zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u B., , radi ukidanja prava služnosti prolaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-642/2021-23 od 5. prosinca 2022., u sjednici održanoj dana 21. studenog 2023.,

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja I. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-642/2021-23 od 5. prosinca 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

ˮUkida se pravo služnosti prolaza pješice u širini od 1,5 m, kako je označeno na geodetsko-katastarskom snimku od dana 18. i 19. prosinca 1999. god., fluorescentno žutom bojom preko k.č.br. 6/6 zgr. k.o. L., tj. na teret k.č.br. 6/6 zgr. k.o. L. za korist k.č.br. 6/7 zgr. k.o. L. iz pravca javnog puta ceste označene kao k.č.br. 25/4 k.o. L., prema istoku, osnovano sudskom nagodbom sklopljenom dana 02. prosinca 1999. god., u predmetu Općinskog suda u Bujama, posl.br. R1-66/99, te je tuženik D. D., iz U., K., , OIB , dužan trpjeti da se na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama Buje Općinskog suda u Pazinu, izvrši brisanje naprijed navedenog prava služnosti prolaza pješice u širini od 1,5 m, kako je označeno na geodetsko-katastarskom snimku od dana 18. i 19. prosinca 1999. god., fluorescentno žutom bojom preko k.č.br. 6/6 zgr. k.o. L., tj. na teret k.č.br. 6/6 zgr. k.o. L. za korist k.č.br. 6/7 zgr. k.o. L. iz pravca javnog puta ceste označene kao k.č.br. 25/4 k.o. L., prema istoku, osnovano sudskom nagodbom sklopljenom dana 02. prosinca 1999. god., u predmetu Općinskog suda u Bujama, posl.br. R1-66/99, a koje će brisanje provesti zemljišnoknjižni odjel Buje Općinskog suda u Pazinu.ˮ

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna / 398,17 eura1 (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi), u roku od 15 (petnaest) dana.

 

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja te tuženika obveže na naknadu parničnog troška zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako nije sporno da su čest. zem. 22/2 i čest. zem. 22/4, obje k.o. L. u naravi javni put te da se s javnog puta oznake čest. zem. 25/4 k.o. L. pa preko čest. zem. 22/2 i čest. zem. 22/4 neometano može pristupiti do nekretnine tuženika oznake čest. zem. 6/7 k.o. L., a što tuženik i čini dolazeći tim putem automobilom do svoje nekretnine. Iz navedenog proizlazi kako tuženik, kao i članovi njegove obitelji te u vezi s tim i artikle koje kupuju mogu vozilom dovesti do pred ulaz u kuću u kojoj stanuju. U konkretnom slučaju ne radi se o tome da bi javni prolaz u odnosu na prolaz koji je osnovan kao pravo služnosti bio kilometar duži ili bi se radilo i o razlici od preko 100 metara, već se radi o razlici od oko 40-ak metara. U odnosu na vrijeme kada je sklopljena sudska nagodba okolnosti su se izmijenile, jer je u to vrijeme put preko čest. zem. 22/2 i čest. zem. 22/4 bio makadam, dok je isti u međuvremenu asfaltiran, a daleko je širi u odnosu na prolaz na kojem je osnovano predmetno pravo služnosti. Spomenuta razlika u dužini od 40-ak metara ni u kojem slučaju ne otklanja da se ne bi radilo o jednako prikladnom javnom prolazu, posebno ako se cijeni činjenica da se prolaskom preko javnog prolaza tužitelju otklanja svaka šteta, jer se time otklanja prolaz kroz njegovo dvorište i neposredno uz ulaz u njegovu kuću.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja podnesen u smislu odredbe čl. 242. Zakona o vlasništvu  i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) da se ukine pravo služnosti prolaza pješice u širini od 1,5 m preko čest. zgr. 6/6 k.o. L. za korist čest. zgr. 6/7 k.o. L., iz pravca javnog puta ceste označene kao čest. zem. 25/4 k.o. L. prema istoku, koje je osnovano sudskom nagodbom sklopljenom u predmetu Općinskog suda u Bujama pod poslovnim brojem R1-66/99 od 2. prosinca 1999., kao i da se izvrši brisanje tog prava služnosti u zemljišnim knjigama, budući da je osnovano pravo služnosti izgubilo svoju razumnu svrhu.

7. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako osnovano pravo služnosti nije izgubilo razumnu svrhu bez obzira na mogućnost prilaza nekretnini tuženika preko nekretnina oznake čest. zem. 22/2 i čest. zem. 22/4 k.o. L., a sve uzimajući u obzir da je pristup preko tih nekretnina postojao i u trenutku samog osnivanja prava služnosti prolaza, te da taj pristup nije prikladniji niti jednako prikladan spornom putu, budući da bi tuženik od svoje nekretnine na koju u pravilu parkira automobile (čest. zem. 23/2 k.o. L.) do povlasne nekretnine na kojoj se nalazi kuća u kojoj živi morao pješice prevaliti više od pet puta dulji put, ne računajući put po javnoj cesti oznake čest. zem. 25/4 k.o. L..

8. Odredbom čl. 242. ZVDSP propisano je izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana, s tim da će prema st. 2. istoga članka sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetna služnost osnovana sudskom nagodbom zaključenom između stranaka 22. prosinca 1999. u predmetu Općinskog suda u Bujama poslovni broj R1-66/99, s tim da tužitelj u svom iskazu tvrdi da se to pravo više ne koristi onako kako je to bilo određeno, te da tuženik ima pristup pješice i automobilom drugim, javnim asfaltiranim putem, dok tuženik u svom iskazu ne osporava da mu je pristup i pješice i automobilom do njegove nekretnine omogućen i po drugom (javnom) prolazu koji je asfaltiran, ali da se radi o udaljenosti od oko 100 metara te da on osobno pješice prolazi isključivo predmetnim prolazom.

10. Između stranaka nije sporno da je i u vrijeme zaključenja sudske nagodbe kojom je osnovana predmetna služnost postojao drugi pristup i pješice i automobilom do nekretnine tuženika oznake čest. zem. 6/7, koji je na licu mjesta po vještaku mjernične struke identificiran kao prolaz s javnog puta oznake čest. zem. 25/4 preko čest. zem. 22/4 i nastavno preko čest. zem. 22/2, sve k.o. L., čija dužina iznosi 57 metara (s tim da je dodatno od mjesta gdje tuženik parkira svoje vozilo potrebno propješačiti 30-ak metara po čest. zem. 25/4 o do skretanja na čest. zem. 22/4), koji prolaz u to vrijeme nije bio u cijelosti asfaltiran, dok je to sada slučaj.

11. Na temelju navedenih utvrđenja pravilno sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, smatra kako pravo služnosti prolaza pješice osnovano sudskom nagodbom od 22. prosinca 1999. nije izgubilo svoju razumnu svrhu, budući da taj isti prolaz tuženik i dalje koristi za dolazak pješice na svoju nekretninu, čiji iskaz u tom dijelu tužitelj nije s uspjehom osporio. Činjenica da sinovi tuženika predmetnim prolazom provoze motorom (koju ne osporava ni sam tuženik), kao i da prema tvrdnjama tužitelja tuženik predmetnim prolazom provozi traktorom (što tuženik osporava) nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude, jer time što se služnost eventualno ne koristi onako kako je dogovoreno nije razlog za ukidanje iste kada osnovana služnost nije izgubila svoju svrhu.

12. Također, prilikom ocjene (ne)postojanja pretpostavki za ukidanje predmetne služnosti iz čl. 242. st. 2. ZVDSP pravilno je sud prvog stupnja imao u vidu da je i u trenutku osnivanja predmetne služnosti postojao pristup na nekretninu tuženika preko čest. zem. 22/4 i 22/2, a činjenica što je taj put ranije bio djelomično asfaltiran, a danas u cijelosti, je irelevantna, s obzirom da se istim moglo provoziti automobilom i prolaziti pješice i u vrijeme zaključenja sudske nagodbe. Međutim, kako je to u postupku na nedvojben način utvrđeno radi se o pet puta duljem putu koji bi tuženik do svoje nekretnine trebao prevaliti u odnosu na predmetni put čija duljina iznosi 11 metara, pa se ovdje ne može smatrati da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz.

13. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

Zadar, 21. studenog 2023.

                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsjednik vijeća

 

         Igor Delin, v.r.

 

 

             

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu