Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-11/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mladen Klasić, Željko Rožić i Sanela Kontin Miklin, odvjetnicima iz Križevaca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod brojem Pn-74/2020 od dana 13. svibnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pod točkom I. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke, presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod brojem Pn-74/2020 od dana 13. svibnja 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 21.157,50 kuna zajedno sa pripadajućim zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe, 8. svibnja 2020. godine, pa do namirenja (točka I. izreke), te je odbijen tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 9.067,50 kuna, kao i s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete u iznosu od 810,00 kuna, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 1.890,00 kuna za razdoblje od 8. svibnja 2020. godine do 12. svibnja 2022. godine (točka II. izreke), te je obvezan tuženik da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.460,30 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate.

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude pod točkom I. izreke i odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke, žalbu je podnio tuženik pobijajući je uvodno zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, a koju je prema činjeničnim navodima tužbe, tužitelj pretrpio uslijed ozljeđivanja dana 23. kolovoza 2016. godine, uzrokovanih radnjama tuženika koji je upravljao traktorom natovarenim drvima pod utjecajem alkohola, a koji traktor zbog opterećenosti podignutog prednjeg dijela nije mogao ući u dvorište tužitelja, te je stoga pozvao tužitelja da sjedne na poklopac traktora na prednjem dijelu, te je nakon dodavanja gasa, tužitelj pao, udario u prednji lijevi kotač i zadobio teške tjelesne povrede.

6. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud u postupku, na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da su svjedoci KU (kćer tužitelja) i MU (supruga tužitelja) potvrdili navode tužbe o tijeku događaja,

- da je alkoholiziranost tuženika od 2,30 g/kg apsolutnog alkohola u krvi utužene prigode utvrđena u kaznenom postupku, u kojem je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-141/2019 od dana 19. rujna 2019. godine (potvrđene presudom Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Kž-292/2019 od dana 13. veljače 2020. godine), tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela

– teške tjelesne povrede iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona na način da je upravljajući traktorom marke IMT-539, reg. oznake [registarska oznaka], za koji je bila priključena prikolica domaće izrade natovarena drvima, nakon što traktorom i prikolicom zbog uspona nije mogao ući u dvorište tužitelja ZU, budući da se zbog opterećene prikolice prednji kraj traktora podizao u zrak, svjestan da tužitelj može pasti s traktora i teško se tjelesno ozlijediti i pristajući na to, rekao tužitelju da se popne na poklopac motora traktora, kako bi na taj način opteretio prednji kraj traktora te kako bi na taj način ušao u dvorište, navodeći tužitelju da ništa ne brine, da neće pasti, da će on uspjeti ući u dvorište, nakon čega se tužitelj popeo na poklopac motora traktora i sjeo na njega, no kada je tuženik ĆU dodao gas došlo je do podizanja prednjeg dijela traktora i pada tužitelja nakon čega je tužitelja u predjelu desne strane prsa udario prednji desni kotač traktora, uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je tužitelj zadobio teške tjelesne povrede prijeloma od petog do desetog rebra sa desne strane, uz brojne oguljotine,

- da je neosnovan prigovor zastare, jer je šteta prouzročena kaznenim dijelom za koje je tuženik proglašen krivim i za koje je propisana zastara od 20 godina (članak 231. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud utvrdio osnovan prigovor podijeljene odgovornosti tuženika i to u omjeru od 30% na strani tužitelja, jer da je tužitelj kao osoba starije životne dobi sa određenim životnim iskustvom znao da je tuženik u alkoholiziranom stanju, da mu je bilo poznato da je sklon alkoholu, a poklopac traktora da nije namijenjen za vožnju osoba, te unatoč tome da je sjeo na isti, a što je nakon pokretanja traktora dovelo do njegovog pada i ozljeđivanja.

8. Slijedom navedenog, nije utemeljen prigovor tuženika da je pobijana presuda glede utvrđenog omjera odgovornosti tužitelja u udjelu od 30% donesena bez bilo kakvih razloga o odlučnim činjenicama, pa nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju se referira tuženik.

9. Ukoliko tuženik smatra da je doprinos tužitelja nastanku štete trebao biti utvrđen u većem udjelu, a u kom pravcu se poziva na svoj iskaz i ističe da je u istom osporio da bi tužitelja pozivao da se popne na traktor, te da je suprotno tome predlagao da drva iskrca u susjednom dvorištu, a tužitelj u trijeznom stanju da je trebao biti svjestan da se penjanjem na poklopac traktora nema za nešto pridržavati, onda time ističe prigovore iz žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, koje ovaj drugostupanjski sud također nalazi neosnovanima, jer sve da je sam tužitelj inzistirao da se traktor uvede u dvorište – a to ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, tuženik kao vozač, osim što uopće nije smio upravljati traktorom u alkoholiziranom stanju, bio je ovlašten odbiti zahtjev da se pod takvim okolnostima (preopterećenosti traktora) isti na opisani način uvede u dvorište tužitelja, slijedom čega je utvrđujući doprinos tužitelja u dijelu od 30% prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Ujedno, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je pozivom na odredbu članka 231. ZOO, odbijen prigovor zastare, jer pokretanje i vođenje kaznenog postupka prekida zastaru kaznenog progona i povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete koja ponovno počinje teći od pravomoćnosti osuđujuće presude u kaznenom postupku, a kako je za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, a člankom 81. stavak 1. točka 4. KZ/11 propisana zastara kaznenog progona po proteku roka od 15 godina, to od pravomoćnosti presude u kaznenom postupku dana 13. veljače 2020. godine do podnošenja tužbe, dana 8. svibnja 2020. godine, nije nastupila zastara potraživanja.

11. Kako tuženik žalbom ne osporava posebno visinu utvrđene naknade neimovinske štete s obzirom na zadobivene povrede, te kvalifikatorne kriterije (duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, pretrpljene bolove i strah), a isti su po prvostupanjskom sudu u odnosu na intenzitet i trajanje pravilno utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a u odnosu na iznose nisu u suprotnosti sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, donesenim dana 5. ožujka 2020. godine i dana 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/20), kao što posebno ne osporava ni utvrđenja glede pretrpljene imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je uzimajući u obzir doprinos tužitelja nastanku štete, dosudio u konačnici tužitelju iznose naknade pod točkom I. izreke, pri čemu je, sukladno odredbi članka 1103. ZOO, na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, pravilno dosudio pripadajuću zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe.

12. Kako tuženik, odluku o parničnom trošku osporava isključivo polazeći od tvrdnje o drugačijem uspjehu stranaka zbog većeg doprinosa tužitelja nastanku štete, a na primjenu materijalnog prava kod odluke o parničnom trošku, ovaj drugostupanjski sud ne vodi računa po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika trebalo odbiti u cijelosti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. ZPP).

13. U odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke koji nije pobijan žalbom, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 6. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić