Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-301/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., [adresa], protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-923/2022-27 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba tužiteljice, preinačuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj P-923/2022-27 od 14. svibnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II izreke i sudi:
Nalaže se tuženici, pored već dosuđenog iznosa od 5.100,81 Eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, platiti tužiteljici daljnjih 16.767,37 Eur sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:
87,90 Eur od 1. lipnja 2014. pa do isplate,
93,76 Eur od 1. srpnja 2014. pa do isplate,
94,75 Eur od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,
96,59 Eur od 1. rujna 2014. pa do isplate,
97,02 Eur od 1. listopada 2014. pa do isplate,
97,69 Eur od 1. studenog 2014. pa do isplate,
97,84 Eur od 1. prosinca 2014. pa do isplate,
97,84 Eur od 1. siječnja 2015. pa do isplate,
16.003,98 Eur od 17. rujna 2015. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je određena: do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.612,91 Eur, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. svibnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te joj naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 Eur, dok se zahtjev za više traženo odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Točkom I prvostupanjske presude naloženo je tuženici, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici 5.100,81 Eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate; točkom II odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate daljnjih 16.737,37 Eur sa zateznim kamatama, a točkom III naloženo je tuženici, naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 887,16 Eur sa zateznim kamatama. Rješenjem sadržanim u pobijanoj odluci dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 21.868,18 Eur.
2. Tužiteljica žalbom pobija presudu pod točkom II iz svih razloga propisanih člankom 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te pod točkom III zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim razlozima, te naloži tuženici naknaditi joj i trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju CHF te anuiteta po primjenjivanom tečaju CHF, kad je taj tečaj bio veći, time da je inicijalnim tužbenim zahtjevom (od 17.11.2022.) potraživala iznos od 5.100,81 Eur, dok je nakon provedenog vještačenja povećala tužbeni zahtjev (podneskom od 7.9.2023.), tražeći sad isplatu 21.868,18 Eur.
6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka, prihvatio tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 5.100,81 Eur, dok je za daljnjih 16.737,37 Eur odbio tužbeni zahtjev, obrazlažući kako je nastupila zastara.
7. Žaliteljica ne ističe posebno koje bi bitne povrede odredaba postupka bile počinjene, a ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da su donošenjem presude i u postupku koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Isto tako ne nalazi da je u činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
9. Međutim, osnovano tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je, zbog zastare, odbio dio tužbenog zahtjeva.
9.1. Naime, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
9.2. Slijedom navedenog za dio tužbenog zahtjeva, koji je istaknut, odnosno povećan, podneskom od 7. rujna 2023., budući se radi o dopuštenoj preinaci tužbe (o čemu je sud odlučio rješenjem sadržanim u pobijanoj odluci) nije nastupila zastara, jer je zastara prekinuta samim podnošenjem tužbe (17.11.2022.), koja je podnesena prije isteka petogodišnjeg roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) kako je u tom dijelu pravilno obrazložio prvostupanjski sud.
9.3. Stoga je žalba tužiteljice prihvaćena, te je temeljem odredaba čl. 373. t. 3. ZPP, prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II preinačena na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen, kao pod točkom I izreke.
10. Odluka o troškovima postupka pod toč. II izreke temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. u vezi odredaba čl. 154. st. 1. ZPP.
10.1. Tužiteljici su, kao potrebni priznati slijedeći troškovi; prema inicijalnoj vrijednosti predmeta spora od 5.100,81 Eur, na ime sastava tužbe (T.br. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa), na ime sastava podnesaka od 9.1.2023., 21.2.2023. (T.br.8. st. 1. Tarife), na ime zastupanje na ročištu 14.3.2023. (T.br. 9. st. 1. Tarife), za svaku radnju 100 bodova (umjesto neosnovano više traženih 250); a nakon povećanja tužbenog zahtjeva, za sastav podnesaka od 7.9.2023. (T.br. 8. st. 1. Tarife) i zastupanje na ročištu 27.3.2024. po 250 bodova (T.br. 9. st. 1. Tarife), što zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV (25%) iznosi 2.250,00 Eur, čemu je dodan trošak vještačenja od 265,45 Eur, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu od 97,46 Eur, koju je tužiteljica platila, tj. sveukupno za prvostupanjski postupak 2.612,91 Eur, na koji trošak tužiteljici pripada i zatražena zatezna kamata u visini propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO, koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
10.2. Nadalje, priznat joj je trošak sastava žalbe od 312,5 bodova (T.br. 10. st. 1. Tarife) što pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV iznosi 781,25 Eur dok je za razliku do 875,00 Eur, zahtjev odbijen kao neosnovan, a neosnovan je i zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe za žalbu od 150,00 Eur, budući je tužiteljica, kao potrošač, u ovom postupku, koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa, temeljem odredaba čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 37/23) od 20. svibnja 2023., kao dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 37/23) oslobođena dužnosti plaćanja sudskih pristojbi.
10.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke.
U Šibeniku, 6. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
