Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-357/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Jasmine Crnić i Ljudevita Zoričića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Mandić odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7122/2021-25 od 21. svibnja 2024., u sjednici održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7122/2021-25 od 21. svibnja 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuju se ništetnima dio odredbi Ugovora o kreditu broj: 9012348257 od 19. ožujka 2007., koji je sklopljen između tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 - solemniziran dana 21. ožujka 2007., po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, pod brojem OV-6919/2007 - u čl. 4., a koji glasi:
''Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, i koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 5,10 % godišnje … '' , te u dijelu čl. 6. koji glasi:
''U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta … '',
te se utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbi Ugovora o kreditu broj: 9012348257 od 19.03.2007. godine, koji je sklopljen između tužitelja:
UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika:
Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732 - solemniziran dana 21.03.2007., po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, pod brojem OV-6919/2007 - u čl. 6., a koji glasi: ''Kredit u iznosu od 21.888,501 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju se u 84 mjesečna anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja… '' ,
te u dijelu čl. 4. koji glasi:
''kamata se obračunava u CHF … '' ,
te je ništetna i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu, prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.185,59 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 0,03 eur od 20. siječnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,03 eur od 20. siječnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 3,41 eur od 11. ožujka 2008. godine do isplate,
- na iznos od 1,85 eur od 17. travnja 2008. godine do isplate,
- na iznos od 2,27 eur od 16. listopada 2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,61 eur od 16. prosinca 2008. godine do isplate,
- na iznos od 14,12 eur od 10. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 14,37 eur od 31. siječnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 12,76 eur od 25. ožujka 2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,82 eur od 15. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 10,77 eur od 27. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 10,77 eur od 27. svibnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 8,71 eur od 28. lipnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 10,92 eur od 28. srpnja 2009. godine do isplate,
- na iznos od 10,92 eur od 29. kolovoza 2009. godine do isplate,
- na iznos od 11,15 eur od 27. rujna 2009. godine do isplate,
- na iznos od 9,59 eur od 27. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 9,78 eur od 30. listopada 2009. godine do isplate,
- na iznos od 11,85 eur od 21. studenog 2009. godine do isplate,
- na iznos od 15,31 eur od 1. siječnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 17,63 eur od 23. veljače 2010. godine do isplate,
- na iznos od 21,60 eur od 7. travnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 21,52 eur od 6. svibnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 31,03 eur od 29. lipnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 34,84 eur od 13. srpnja 2010. godine do isplate,
- na iznos od 42,13 eur od 28. kolovoza 2010. godine do isplate,
- na iznos od 39,46 eur od 1. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 35,76 eur od 26. listopada 2010. godine do isplate,
- na iznos od 45,34 eur od 9. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 52,00 eur od 22. prosinca 2010. godine do isplate,
- na iznos od 54,50 eur od 14. siječnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 48,35 eur od 30. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 48,35 eur od 30. ožujka 2011. godine do isplate,
- na iznos od 48,78 eur od 21. travnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 63,76 eur od 8. lipnja 2011. godine do isplate,
- na iznos od 102,79 eur od 11. kolovoza 2011. godine do isplate,
- na iznos od 65,85 eur od 13. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 68,98 eur od 16. rujna 2011. godine do isplate,
- na iznos od 61,45 eur od 18. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 64,91 eur od 29. listopada 2011. godine do isplate,
- na iznos od 63,11 eur od 11. studenoga 2011. godine do isplate,
- na iznos od 62,86 eur od 13. prosinca 2011. godine do isplate,
- na iznos od 68,02 eur od 11. siječnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 70,82 eur od 11. veljače 2012. godine do isplate,
- na iznos od 69,93 eur od 24. travnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 70,01 eur od 13. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 71,87 eur od 23. svibnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 69,48 eur od 17. srpnja 2012. godine do isplate,
- na iznos od 68,60 eur od 7. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 68,60 eur od 7. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 64,56 eur od 11. rujna 2012. godine do isplate,
- na iznos od 70,04 eur od 13. studenoga 2012. godine do isplate,
- na iznos od 69,46 eur od 11. prosinca 2012. godine do isplate,
- na iznos od 70,68 eur od 11. siječnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 69,70 eur od 1. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 69,70 eur od 1. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 65,55 eur od 12. ožujka 2013. godine do isplate,
- na iznos od 69,63 eur od 11. travnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 65,09 eur od 11. lipnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 61,25 eur od 11. srpnja 2013. godine do isplate,
- na iznos od 63,84 eur od 13. kolovoza 2013. godine do isplate,
- na iznos od 65,37 eur od 11. rujna 2013. godine do isplate,
- na iznos od 67,67 eur od 11. listopada 2013. godine do isplate,
- na iznos od 67,88 eur od 12. studenoga 2013. godine do isplate,
- na iznos od 70,04 eur od 11. prosinca 2013. godine do isplate,
- na iznos od 70,17 eur od 11. veljače 2014. godine do isplate,
- na iznos od 71,40 eur od 11. ožujka 2014. godine do isplate,
- na iznos od 69,36 eur od 24. svibnja 2014. godine do isplate,
- na iznos od 69,11 eur od 27. svibnja 2014. godine do isplate, i to za razdoblje od 20. siječnja 2008. godine do 31.07.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.281,27 eur zajedno sa zatraženim zateznim kamatama tekućim na taj iznos.
IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 778,45 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. svibnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja UĐ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“
2. Protiv dijela te presude, i to točke I,II,IV i VI izreke, žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Budući da nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to je žalba zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.
6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor 19. ožujka 2007. sklopili potrošački kredit radi kupnje vozila - Ugovor o kreditu broj: 9012348257 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 21.888,50 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca;
- da je u člancima 1. i 6. Ugovora određeno:
- da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF, a u čl. 4. ugovorena je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa odlukom tuženice;
- da je nakon sklapanja Ugovora došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita;
- da razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženice za CHF, a zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita, ukupno iznosi 24.001,84 kuna/3.189,59 eura;
- da je tužitelj otplatio kredit;
- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.
6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa odlukom tuženice i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).
6.3. Tuženik neosnovano u žalbi navodi da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom se cijeni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist. Tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem ništetnom odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamata stopa, jer u slučaju utvrđenja ništetnom predmetne odredbe Ugovora o kreditu, tužiteljica u smislu odredbe čl. 323. ZOO ima pravo na povrat onoga iznosa koji je preplatio zbog ugovorene ništetne odredbe. Pravni interes tužiteljice postoji neovisno od toga što je sud odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatom preplaćenog iznos zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, jer je za to potraživanje nastupila zastara.
6.4. Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljUi preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.185,59 eura na ime razlike tečaja valute, sve sa zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.
7. Neutemeljeno tuženica u žalbi ponavlja prigovore koje je isticala tijekom prvostupanjskog postupka glede usklađenosti postupanja tuženice sa pozitivnim pravnim propisima, jer da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno odredbom članka 22. ZOO, – koje prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude s pravom nije prihvatio, budući je postupanje tuženice bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja.
7.1. Žalbeni navodi tuženice da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.
7.2. Tuženica u žalbi ponavlja prigovor da je tužitelju trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. Naime, sud prvog stupnja taj prigovor nije prihvatio, smatrajući da "u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji." Prihvaćajući stajalište prvostupanjskog suda, ovaj sud ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev- 549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
7.3. Konačno, nije u pravu tuženica ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule – s tvrdnjom da je u ovom slučaju do podnošenja tužbe protekao zastarni rok iz članka 225. ZOO od pet godina, koji rok da se računa od dana kada je tuženica primila uplatu pojedinog anuiteta.
7.4. Izloženo stajalište žaliteljice nije pravilno, jer je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF utvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 10. rujna 2021. – to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.
7.5. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi valutne klauzule, ocijenivši ga neosnovanim.
8. Budući da tuženica u žalbi pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. prvostupanjske presude sasvim paušalnom tvrdnjom da "niti jedan od naknadnih podneska tužitelja nakon tužbe, kao ni prisustvovanje ročištima ne predstavljaju relevantne pravne radnje koje bi kao dodana vrijednost utjecale na rezultate raspravljanja i sadržaj presude, niti su bili potrebni za vođenje parnice", čime ne dovodi u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članaka 154. stavka 2. i 155. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se i žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.
9. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, kao neosnovanu žalbu tuženice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te na temelju članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspjela sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP) i odlučiti kao u točki II. izreke.
U Šibeniku, 6. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić