REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-4459/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjedice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice HĆ, radi prekršaja iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovini (Narodne novine broj: 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20.), odlučujući o žalbama okrivljenice HĆ i tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, broj: Pp-6386/2023 od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se okrivljenici HĆ zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju istog propisa, primjenom odredbe čl. 37. st. 2. i st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice HĆ te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljenica HĆ dužna je platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. toč. 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo je primjenom čl. 38. Prekršajnog zakona oslobođena od kazne.

2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno zbog oslobađanja okrivljenice od kazne ističući da u konkretnom slučaju ne postoji osnov za oslobađanje od kazne, te predlaže da se prvostupanjska odluka preinači na način da se okrivljenici izrekne novčana kazna u iznosu zakonskog minimuma.

4. Okrivljenica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu u dijelu koji se odnosi na obvezu plaćanja troškova postupka.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba okrivljenice neosnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim ocijenio je da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenice od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj, te da je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita.

8. Naime, razlozi kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku o oslobađanju okrivljenice od kazne navodeći da je ista samohrana majka i udovica, prethodno nekažnjavana, da je okrivljenica izrazila kajanje zbog počinjenog prekršaja kojim nisu prouzročene nikakve štetne posljedice, prema ocjeni ovog suda ne predstavljaju zakonski osnov za oslobađanje okrivljenice od kazne sukladno čl. 38. Prekršajnog zakona, već je iste cijenio kao osobito olakotne okolnosti na strani okrivljenice, pa je prihvaćajući žalbu tužitelja osnovanom, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je okrivljeniici primjenom čl. 37. st. 2. i st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona, za utvrđeno prekršajno djelo izrekao ublaženu novčanu kaznu u naprijed citiranom iznosu, smatrajući da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, okolnostima pod kojima je počinjen, stupnju odgovornosti okrivljenice, njenim osobnim i materijalnim prilikama, te da će se istom kaznom postići svrha kažnjavanja odnosno specijalna i generalna prevencija.

9. Ovdje treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, dana 1. srpnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovini (Narodne novine broj 33/23.) kojim je za predmetni prekršaj u odnosu na fizičku osobu odredbom čl. 70. st. 1. toč. 1., propisana novčana kazna u iznosu od 530,00 do 9.290,00 eura, dok je Zakon o trgovini (Narodne novine broj: 87/08., 96/08., 116/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19., 32/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja propisivao za isti prekršaj u odnosu na fizičku osobu, novčanu kaznu u iznosu od 4.000,00 do 70.000,00 kuna (530,89 do 9.29,60 eura), dakle nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ali ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o trgovini kao blažeg propisa, s obzirom da je okrivljenici izrekao ublaženu novčanu kaznu, koja je po svojoj visini niža kako od minimuma kazne propisane u starom zakonu tako i od minimuma kazne propisane novim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno navedene izmjene i dopune Zakona otrgovini, ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu.

10. Odlučujući u okviru žalbenih navoda okrivljenice, ovaj sud je ocijenio da su isti neutemeljeni i ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o troškovima postupka, zbog čega je žalbu okrivljenice odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu odluku.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, sukladno čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenicu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 6. svibnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.