Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5347/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu, sa sjedištem u [adresa], OIB: 40956403978, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika OB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Velčić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3699/2020-49 od 14. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske, Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3699/2020-49 od 14. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske koji glasi:
"Tuženik OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužiteljici iznos od 70.756,85 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to na
- iznos od 5.286,14 kn počevši od 10. prosinca 2012.,
- iznos od 5.581,12 kn počevši od 10. siječnja 2013.,
- iznos od 5.213,85 kn počevši od 10. veljače 2013.,
- iznos od 4.906,20 kn počevši od 10. ožujka 2013.,
- iznos od 5.546,34 kn počevši od 10. travnja 2013.,
- iznos od 5.570,13 kn počevši od 10. svibnja 2013.,
- iznos od 4.655,65 kn počevši od 10. lipnja 2013.,
- iznos od 5.711,74 kn počevši od 10. srpnja 2013.,
- iznos od 5.734,32 kn počevši od 10. kolovoza 2013.,
- iznos od 5.564,53 kn počevši od 10. rujna 2013.,
- iznos od 5.687,03 kn počevši od 10. listopada 2013.,
- iznos od 5.553,79 kn počevši od 10. studenog 2013.,
- iznos od 5.588,11 kn počevši od 10. prosinca 2013.,
pa sve do isplate, kao i naknaditi parnični trošak sa kamatama od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana po prijetnjom ovrhe." , dok je pod točkom II izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u svoti od 4.637,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2024. pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troškova žalbe.
2.1. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužiteljice i njezinu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na isplatu svote od 70.756,85 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koju je tuženik stekao bez osnove jer mu je na temelju njegovih usmenih naloga, u razdoblju od 13. studenog 2012. do 30. studenog 2013. isplaćena nepripadna plaća.
6.1. Naime, rješenjem Vlade Republike Hrvatske od 28. siječnja 2010. je tuženik imenovan direktorom Agencije za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova (dalje: Agencija) prema kojemu je ministar mora, prometa i infrastrukture uime Vlade Republike Hrvatske zaključio sa tuženikom Ugovor o radu 28. siječnja 2010. (dalje Ugovor o radu/2010.) i nakon njegova zaključenja donijeta je 30. siječnja 2010. Odluka o utvrđivanju plaće direktora Agencije te se izračun plaće tuženika vršio prema koeficijentu 4,26 da bi potom 31. listopada 2012. Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o izmjeni i dopunama uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 121/12 – dalje: Uredba/12) prema kojoj se plaća direktora Agencije treba obračunavati po koeficijentu od 3,50 (od 13. studenog 2012.) a Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" br. 25/13 - dalje: Uredba/13) od 28. veljače 2013. koeficijentom 3,395 (od 1. ožujka 2013.), dok se tuženiku se na temelju njegovih usmenih naloga u razdoblju od 13. studenog 2012. do 30. studenog 2013. obračunavala plaća po koeficijentu 4,26.
7. Prvostupanjski sud odlučuje prihvaćajući iskaz tuženika kao i svjedoka predloženog po tužiteljici, ŠB čijim iskazom su potvrđeni navodi tuženika u dijelu kojim iskazuje da je kao voditeljica računovodstva osobno obračunavala plaće svim zaposlenicima, uključujući i tuženiku te je mogla isključivo postupati po pisanoj dokumentaciji a ne po usmenim odlukama ili nalozima čime utvrđuje da tuženik nije mogao utjecati na izmjene u obračunu svoje plaće, niti u visini koeficijenata te posljedično u visinu same isplaćene plaće u utuženom razdoblju.
7.1. Također ocjenjuje kako je odredbom čl. 5. Ugovora o radu/2010. propisano da se taj Ugovor zaključuje na određeno vrijeme i traje do stupanja na snagu Statuta i drugih općih akata Agencije kojima će se urediti prava i obveze iz radnih odnosa zaposlenika Agencije a kada će se sa tuženikom zaključiti novi Ugovor o radu usklađen sa odredbama Statuta i drugih općih akata Agencije.
7.2. Stoga zaključuje da je Ugovor o radu/2010. neprekinuto trajao sve do sklapanja Ugovora o radu od 26. studenog 2013. gdje je izrijekom označeno, u njegovoj odredbi čl. 9., da tek zaključivanjem tog Ugovora prestaje primjenjivanje Ugovora o radu/2010.
7.3. S obzirom da je u predmetnom razdoblju na koje se odnosi tužbeni zahtjev važio isključivo Ugovor o radu/2010. a gdje je propisano da do utvrđivanja koeficijenata složenosti poslova tuženika u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te do stupanja na snagu Statuta i drugih općih akata Agencije, se koeficijent od 3,50 uređuje sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama prema kojemu su, što je potvrđeno iskazom saslušanog svjedoka, vršeni obračuni sukladno Ugovoru o radu/2010., prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev .
8. Uz iznijeto, glede visine tražbine ocjenjuje da tužiteljica u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP tu visinu potraživanja nije dokazala jer je, s obzirom da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljica povukla prijedlog za provedbu knjigovodstvenog vještačenja iako spisu ne prileži dokaz o načinu na koji je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u označenim svotama te vršila obračun i na temelju kojih koeficijenata složenosti poslova u predmetnom vremenskom razdoblju.
9. Suprotno navodima žalbe tužiteljice, prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO) jer tužiteljica nije dokazala da bi dio njezine imovine prešao u imovinu tuženika bez osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakonu, kada bi tek stjecatelj bio dužan vratiti ga.
10. Upravo suprotno, u prvostupanjskom postupku je na siguran način, primjenom odredbi Ugovora o radu/2010. prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je njegovom odredbom čl. 5. izrijekom propisano da se Ugovor zaključuje na određeno vrijeme i traje do stupanja na snagu Statuta i drugih općih akata Agencije ali, kada će se tek s tuženikom zaključiti novi ugovor o radu usklađen s tim odredbama.
11. Kako je Ugovor o radu trajao neprekinuto sve do sklapanja novog Ugovora o radu 26. studenog 2013. u kojem je također jasno označeno (odredbom čl. 9.) kako tek zaključivanjem tog Ugovora prestaje primjena Ugovora o radu/2010. (list 107 spisa) a cijeneći načelo iz odredbe čl. 9. ZOO, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice.
12. Budući da tužiteljica, s obzirom na jasno izraženu volju stranaka prilikom sklapanja Ugovora o radu/2010. i njegove izričite odredbe ne može upućivati na odluke ministra o utvrđenju plaće direktora Agencije te na stupanje na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama odnosno, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno, pogrešne primjene materijalnog prava.
13. I naposlijetku, prvostupanjski sud je pobijanu odluku glede visine tužbenog zahtjeva donio pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, pravila o teretu dokazivanja jer tu visinu tužiteljica nije dokazala niti glede razdoblja isplate a tako niti primijenjenih koeficijenata.
14. Daljnji žalbeni navodi tužiteljice svode se na vlastitu ocjenu provedenih dokaza a ta je ocjena isključiva ovlast prvostupanjskog suda pa je slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.
15. Odluka o troškovima parnice u dijelu pod točkom II izreke prvostupanjske presude donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).
U Zagrebu 6. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Andrina Raspor Flis
