Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2923/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Marijana Vugića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC, rođ. CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dario Vitlić, odvjetnik u Makarskoj , protiv tužene Općine Baška Voda, Baška Voda, Obala Sv. Nikole 65, OIB: 23958451309, koju zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-219/2020-20 od 30. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-219/2020-20 od 30. lipnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

" Prihvaća se zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica ĐC rođ. CC OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica čestice zemlje [katastarska čestica], ukupne površine 560 m2 /kuća 110 m2, dvorište 450 m2/, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, tako da je u zemljišnoj knjizi pogrešan upis tog prava vlasništva na imenu Općenarodne imovine pod upravom Mjesnog odbora N.O. Baška Voda-pravnog prednika tužene Općine Baška Voda, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na navedenoj nekretnini u cijelosti sa imena označenog pravnog prednika tužene.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužiteljici 10.300,00 kn /desettisućaitristokuna/."

2. Protiv ove presude tužena je izjavila žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer ne postoje nedostaci zbog kojih pravilnost prvostupanjske presude ne bi bilo moguće ispitati. Iz spisa proizlazi da tužena do zaključenja prethodnog postupka pa niti do zaključenja glavne rasprave nije određeno i jasno osporila pasivnu legitimaciju. Na pripremnom ročištu je predložila pribavljanje lokacijske informacije o statusu predmetne nekretnine na dan 24. srpnja 1991. tj. na okolnost da li se nalazila "u obuhvatu građevinskog plana" no sud je donio rješenje kojim joj je (kao i tužiteljici) naložio da dostavi ispravu koju predlaže pribaviti. Tužena to rješenje nije osporila niti predložila pribavljanje toga dokaza po službenoj dužnosti a sama ga nije tijekom postupka dostavila. Iako o pasivnoj, kao i aktivnoj legitimaciji kao materijalnopravnom pitanju sud vodi računa po službenoj dužnosti to ne podrazumijeva njegovu obvezu utvrđivanja odlučnih činjenica po službenoj dužnosti već odluku o tome donosi temeljem dokaza i činjenica koje stranke iznesu. U ovom slučaju tužena nije iznijela činjenice i dokaze o tome da je nekretnina na dan 24. srpnja 1991. imala status poljoprivrednog zemljišta na kojem bi Republika Hrvatska temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 34/91) stekla pravo vlasništva pa u pogledu pasivne legitimacije ne postoje nedostaci u obrazloženju pobijane presude.

5. Naime, prema čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 152/14 - dalje: ZVDSP) smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. U ovom slučaju pasivna legitimacija tužene proizlazi iz činjenice da je njen prednik (nesporno) upisan kao nositelj prava upravljanja a tužena nije tijekom postupka dokazala suprotno.

6. Nadalje, ne postoje proturječnosti ili nejasnoće u pogledu pravnog slijeda stjecanja predmetne nekretnine jer je tužiteljica u tužbi navela da su joj 1965., kada je sklopila brak, majka i braća prepustili svoje suvlasničke dijelove na nekretnini naslijeđene iza smrti oca a ona se odrekla svojih prava na preostalim nekretninama iza smrti majke što je upravo suglasno sa sadržajem rješenja o nasljeđivanju iza pokojne majke CC iz kojega proizlazi da se tužiteljica odrekla svoga nasljednog dijela u korist brata. Osim toga, iz navoda i dokaza u ovom postupku ne proizlazi da itko od braće ili sestara polaže pravo na predmetnu nekretninu ili spori tužiteljičin dugogodišnji posjed i vlasništvo pa su žalbeni navodi tužene u tom pogledu irelevantni.

7. Rješenje Mjesne zajednice Bast iz 1977. kojim joj je odobrena izgradnja vikendice na predmetnom zemljištu upravo je jedan od dokaza izvršavanja vlasničkog posjeda od strane tužiteljice, tužena nije tijekom postupka niti očevida osporila iskaze tužiteljice i svjedoka o granicama posjeda niti je u postupku legalizacije sagrađenog objekta osporila granice posjeda prema kojem je formirana građevna čestica utvrđena rješenjem nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje od 22. siječnja 2014. (list 16. spisa). Stoga sadržaj citiranog rješenja ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica u ovom postupku.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP jer je prvostupanjski sud naveo dostatne i logične razloge za ocjenu provedenih dokaza što nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima koji su dijelom općeniti ili pak njima žaliteljica preocjenjuje dokaze i iznosi vlastite tvrdnje.

9. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, temeljem dokaza koje je predložila sama tužiteljica. S druge strane tužena je tek općenito osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva, bez određenih i konkretnih navoda i dokaza kojima bi, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP pobila navode i dokaze tužiteljice. Stoga u prilog pravilnog utvrđenja činjenica u takvoj situaciji ide i pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, navodi da je u neprekidnom mirnom vlasničkom posjedu njenih prednika, djeda i potom oca, još od pretprošlog stoljeća. Nakon smrti oca Đ, 1965. kada se udavala, braća i majka su joj prepustili svoja prava na nekretnini a ona se nakon majčine smrti odrekla nasljednog dijela na ostaloj imovini u korist brata.

11. Nije sporno da je predmetna čestica nekada predstavljala sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - Baška Voda s upisanim pravom upravljanja u korist Mjesnog Narodnog odbora Baška Voda kao prednika tužene.

12. Nije sporno da je tužiteljica 1977. na dijelu te čestice izgradila vikendicu (s čime se pisano suglasila ondašnja Mjesna zajednica Bast), tužiteljica je 2013. ishodila rješenje o izvedenom stanju za taj objekt i rješenje o utvrđivanju građevne čestice temeljem kojih je u prijavnom listu nadležnog ureda za katastar formirana ovdje sporna kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište površine 560 m2, koja promjena je evidentirana u posjedovnici zemljišne knjige.

13. Provedenim dokazima, očevidom na nekretnini, njenom identifikacijom i iskazima svjedoka utvrđeno je da su tužiteljičini prednici vršili efektivnu vlast na nekretnini, pedesetih godina 20.-og stoljeća ona je bila starim suhozidovima odijeljena od ostalih nekretnina, što upućuje da su bili izgrađeni i posjed izvršavan još od pretprošlog stoljeća.

14. Nadalje utvrđeno je a tužena niti nije osporila, da je posjed bio miran i nikada nije ni od koga ometan iako se nekretnina nalazi uz prometnicu i kao takav posjed je izvršavan naočigled svima, poštenje posjeda nije uopće osporeno.

15. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 93/91 - dalje: ZOVO) stupio je na snagu 1. rujna 1980. i načelno se od tada njegove odredbe primjenjuju na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako nisu do toga trenutka istekli.

16. Imajući u vidu razdoblje izvršavanja posjeda, o tijeku roka dosjelosti u ovom slučaju treba primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), sukladno Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/41).

17. U smislu pravnog pravila par. 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je zakonit, istinit i pošten posjed koji traje cijelo vrijeme zakonom određeno.

18. Posjed je zakonit ako je utemeljen na naslovu podobnom za stjecanje vlasništva (par. 1461), istinit ako nije pribavljen silom, prijevarom, potajno ili na izmoljeni način (par. 1464), posjed je pošten ako tko drži stvar vjerujući da je njegova (par. 326).

19. Prema pravnom pravilu par. 1472. rok za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini u vlasništvu države, općine i sl. može se steći posjedom kroz 40 godina a prema odredbi par. 1477. tko dosjelost svojeg posjeda zasniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina taj nije dužan dokazati zakoniti naslov stjecanja.

20. Imajući vidu utvrđenje da je već do 1941. tužiteljica s prednicima bila u poštenom, mirnom vlasničkom posjedu nekretnine i dulje od 40 godina proizlazi da je dokazala osnov stjecanja vlasništva temeljem odredbi OGZ-a te je pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen njen tužbeni zahtjev.

21. U odluci o naknadi parničnoga troška nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) a žaliteljica tu odluku ne osporava konkretnim razlozima.

22. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

23. Kako žaliteljica nije uspjela sa žalbom neosnovan je njen zahtjev za naknadu troškova u povodu žalbe (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Renata Đaković Vranković