Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2591/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić članice vijeće u pravnoj stvari 1. tužitelja VU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 2. tužiteljice DU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koje zastupa punomoćnica Irena Gulan Šimurina, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika BU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-442/2019-41 od 6. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja VU i 2. tužiteljice DU i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-442/2019-41 od 6. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku, troškove postupka u iznosu od 58.043,75 kn / 7.703,73 eura[1] /.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. odbio tužbeni zahtjev kojim se pod stavkom 1. utvrđuje da je Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama u k. o. [katastarska općina] od 29. srpnja 1999. godine, ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu na Moru broj OV-2599/99 zaključen između DU i VU s jedne strane i VUĆ i IU s druge strane ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke. Pod točkom 2. kojim je se utvrđuje da je tužitelj VU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja čest. zem. odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere), što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

Pod točkom II. odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom 2. kojim se utvrđuje da je tužitelj VU stekao valjani pravni osnov za uknjižbu vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja čest. zem. odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere), što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

Pod točkom III. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku, troškove postupka u iznosu od 58.043,75 HRK, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

2. Protiv ove presude pod točkom I. II. i III. izreke u dijelu kojim je naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku, troškove postupka u iznosu od 58.043,75 kn / 7.703, 73 eura/ žalbu su podnijeli 1. -3. tužitelja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tužitelja.

3. Žalba 1.i 2. tužitelja je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. U odnosu na žalbene navode u kojima žalitelji preocjenjuju iskaze saslušanih svjedoka, na isto nisu ovlašteni, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaze saslušanih svjedoka u ovom postupku.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama u k. o. [katastarska općina] od 29. srpnja 1999. (dalje u tekstu - Ugovor o uređenju međusobnih odnosa) te zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj VU vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja čest. odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) a što je tuženik dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem pobijane presude upiše svoje pravo vlasništvo. Tužitelji ništetnost Ugovora o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa temelje na tvrdnji da se predmetna nekretnina nalazila izvan građevinske zone na predjelu Vranskog jezera, a obzirom da su tuženici njemački državljani da isti nisu mogli steći pravo vlasništva na tim nekretninama te na tvrdnji da je predmetni Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa simulirani ugovor jer je tužitelju u to vrijeme prijetilo uklanjanje objekata, te je sklapanjem tog Ugovora nastojao zaštititi predmetne nekretnine.

8. Tužitelji su postavili i eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj VU stekao valjani pravni osnova za uknjižbu vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja čest. odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) .

9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da su 1. tužitelj VU i 2. tužiteljica DU zaključili 20. srpnja 1999. sa tuženikom BU i njegovom suprugom Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama u k. o. [katastarska općina],

- da su točkom I. gore navedenog Ugovora stranke uredile međusobne vlasničke, obvezno pravne i druge odnose, vezano za zajednička ulaganja nekretnina, novčanih sredstava i rada u cilju uređenja zemljišta i izgradnje objekata na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere, koje se odnose na dio k. č. br. [katastarska čestica] nove izmjere, sve k. o. [katastarska općina],

- da iz Ugovora o uređenju međusobnih odnosa u bitnom proizlazi da su tužitelji uložili zemljište, a tuženik i supruga 350.000 DM, u izgradnju objekata, a da tužitelji, tuženiku i njegovoj supruzi daju u vlasništvo dio katastarske čestice [katastarska čestica] (nova numeracija), a koja se odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] (stara numeracija) u površini od 1.027 m2 i taj dio nekretnine nakon provedene parcelacije nosit će katastarski broj 5477/1 (nova numeracija) odnosno katastarski broj 1756 (stara numeracija), da tužitelji priznaju kako su tuženik i supruga sagradili kao svoje vlasništvo kuću katnicu, jednu nedovršenu kuću, spremište za plin i agregate za struju, septičku jamu i mali kamin, te ih ovlašćuju na upis posjeda i prava vlasništva (toč. V),

- da predmetni ugovor sadrži XVI točaka, te je istim detaljno opisano što je u trenutku sklapanja ugovora izgrađeno na nekretninama koje su predmetom ugovora, uključivo i ogradne zidove, popločane puteve, betonske staze itd., te se precizira u što su tuženik i supruga uložili 16.500 DM (toč. III); ugovoreno je pravo služnosti u korist tuženika i supruge (toč. VIII i X), u korist tužitelja i supruge (toč. IX), te pravo prvokupa (toč. XI),

- da je rješenjem Ministarstva vanjskih poslova od 19. siječnja 2001. (list 26-27 spisa) tuženiku i supruzi dana suglasnost za stjecanje prava vlasništva nekretnine na području Republike Hrvatske, oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], tj. k. č. br. [katastarska čestica] nove izmjere, u naravi kuća, garaža i okućnica, ukupne površine 1027 m2, a bilješkom od 23. srpnja 2001. ispravljena je oznaka čestice u k. č. br. [katastarska čestica] dok je u preostalom dijelu opis nekretnine ostao isti,

- temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Biogradu poslovni broj P- 196/00 od 19. rujna 2000. utvrđeno da su 1. tužitelj CU i 2. tužiteljica VUĆŠ. V uz suglasnost 1. tuženika TU i 2. tužene DU na tuženikovom zemljištu u [adresa] kat. oznake 1756 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se odnosi na kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina], izgradili obiteljsku kuću i pomoćne objekte u čiju izgradnju su investirali 300.000 DEM o čemu su stranke zaključile Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama u k. o. [katastarska općina] ovjerenim kod Javnog bilježnika Dušana Kvartuča, broj OV-2599/99 od 29. srpnja 1999., a što su tuženi dužni priznati trpjeti da tužitelji ishode suglasnost nadležnog ministarstva Republike Hrvatske na citirani Ugovor i nakon toga da tužitelji u zemljišnim knjigama upišu svoje pravo suvlasništva na navedenim nekretninama na jednake dijelove,

- da su tuženik i njegova supruga pravo vlasništva predmetne nekretnine za po ½ dijela upisali u zemljišne knjige temeljem rješenja Općinskog suda u Biogradu na moru posl.br. Z-269/01, Ovr-106/01 od 12. listopada 2001. i temeljem pravomoćne presude istog suda posl.br. P-196/00, rješenja Ministarstva vanjskih poslova od 19. siječnja 2001. i zaključka od 12. srpnja 2001., uz brisanje tog prava sa VU,

- temeljem rješenja o nasljeđivanju O-980/09 UPP/OS-112/09 javnog bilježnika RU tuženik se upisao kao vlasnik cijele predmetne nekretnine,

- da je Zadarska županija, Upravni odbor za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje 13. rujna 2016. na prijedlog tuženika BU donijela rješenje o izvedenom stanju (list 41 spisa) kojim se ozakonjuje dovršena samostojeća stambena zgrada, bruto površine 269,41 m2 koja se sastoji od prizemlja i jednog kata u kojoj se nalazi stambena jedinica i dovršena, samostojeća, jednostavna zgrada, bruto površine 57,47 m2, obje izgrađene na nekretnini katastarske oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina].

10. Slijedom gornjih utvrđenja kao i na temelju iskaza svjedoka, te tuženika saslušanog u svrhu dokazivanja, sud prvog stupnja je savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama koje su stranke sklopile odražava njihovu pravu volju sa svrhom da tuženik i njegova supruga steknu prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da predmetni Ugovor koji su stranke sklopile 29. srpnja 1999. nije prividan ugovor u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01; dalje- ZOO/91) koji ne proizvodi pravne učinke a s obzirom na tvrdnju tužitelja da je isti sklopio predmetni Ugovor da bi spriječio uklanjanje nezakonito izgrađenih objekata.

12. Prividan (simulirani) ugovor u smislu odredbe čl. 66 ZOO predstavlja takav ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volje ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volje ugovornih strana da se samo stvori privid, odnosno fikcija o sklapanju ugovora. Prividan ugovor nema učinak među ugovornim strankama.

13. Okolnosti na kojima tužitelji temelji svoju tvrdnju da se radi o prividnom ugovoru, koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, a na koje ukazuje i u žalbi i prema ocjeni ovoga suda ne predstavljaju razloge ništavosti predmetnog ugovora, niti upućuju na zaključak da se radi o simuliranom pravnom poslu, pa stoga niti žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da Ugovor o uređenju međusobnih odnosa koji su stranke sklopile 29. srpnja 1999. nije niti zelenaški ugovor u smislu odredbe čl. 141. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da je ništav ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećeg koristi koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio ili se obvezao dati ili učiniti, a obzirom na tvrdnju tužitelja da su tužitelji bili u stanju nužde jer im je prijetila opasnost od rušenja objekta.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se pod stanjem nužde ne može smatrati mogućnost da tijela državne vlasti uklone objekte koji su nelegalno izgrađeni koje su tužitelji izgradili svjesnim kršenjem zakona, a koju gradnju je tužitelj u svom iskazu opravdao navodeći da mu je zaposlenik općine rekao kako su veliki izgledi da mu neće srušiti. Naime, činjenica da se tužitelj upustio u takav pothvat, suprotan zakonu, podrazumijeva da je isti morao biti svjestan rizika a onda i samim tim i na snošenje posljedica rušenja a nelogičnim se ukazuje i tvrdnja tužitelja da je sklopio predmetni Ugovor da bi spriječio uklanjanje nezakonito izgrađenih objekata no koji se uklanjaju neovisno o tome tko je vlasnik takve nekretnine.

16. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su neosnovane tvrdnje da je predmetni Ugovor o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa na nekretninama u k. o. [katastarska općina] ništetan jer je predmet ugovora bila nekretnina koja se nalazi izvan građevinske zone na području Vranskog jezera s obzirom da je tuženiku i supruzi rješenjem Ministarstva vanjskih poslova od 19. siječnja 2001. dana suglasnost za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, oznake k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], tj. k. č. br. [katastarska čestica] nove izmjere, u naravi kuća, garaža i okućnica, ukupne površine 1027 m2 te je bilješkom od 23. srpnja 2001. ispravljena oznaka čestice u k. č. br. [katastarska čestica] dok je u preostalom dijelu opis nekretnine ostao isti.

17. U svezi žalbenih navoda kako je sud tijelo koje odlučuje o valjanosti određenog pravnog posla, a ne upravno tijelo, pri čemu tužitelj ukazuje na Rješenje Ministarstva vanjskih poslova kojim je tuženiku i njegovoj supruzi dana suglasnost za stjecanje prava vlasništva na nekretnine na području Republike Hrvatske označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], valja reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sud nije ovlašten upuštati u bilo kakvu ocjenu zakonitosti upravnih akata donesenih od nadležnih tijela, obzirom da se njihova pravilnost ispituje isključivo u upravnom postupku, pa se stoga isti smatra zakonitim dok ne bude ukinut u za to predviđenom postupku, a što tijekom postupka nije utvrđeno. No da se ne bi radilo o nekretnini koja se nalazi izvan građevinske zone tužitelji su potvrdili i donošenjem pravomoćne presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-196/00 od 19. rujna 2000. kojom su tuženiku i supruzi priznali da nakon što ishode suglasnost nadležnog ministarstva upišu pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

18. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tužitelja kako je Ugovor o reguliranju međusobnih vlasničkih ništetan iz razloga jer tuženik i njegova supruga nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

19. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da predmetni Ugovor nije prividan, da nije sklopljen u stanju nužde tužitelja, kao i da su tuženik i njegova supruga ishodili valjanu suglasnost za stjecanje prava vlasništva temeljem spornog Ugovora, te u zakonitom postupku upisali svoje pravo vlasništva, pravilno je prvostupanjski sud odbio glavni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora.

20. Pravilno je sud prvog stupnja odbio i eventualno kumulirani zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu vlasništva na čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja čest. zem odgovara 5477/1 k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) koji tužitelj temelji na tvrdnji da je prije uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika i njegove supruge, bio uknjižen vlasnikom temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s majkom, te tvrdnji da je predmetni Ugovor koji je sklopio s tuženikom i njegovom suprugom ništetan. Ovo stoga jer je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da su tuženik i supruga uz ispunjenje svih zakonskih pretpostavki, stekli i upisali pravo vlasništva predmetne nekretnine za ½ dijela, da je tuženik nasljeđivanjem supruge stekao vlasništvo za cijelo, te da je sporni Ugovor valjan. Činjenica da je tuženik prije tuženika i supruge, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio s majkom bio upisan vlasnikom nije od utjecaja na valjani upis prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi.

21. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju vrijednost predmeta spora obzirom da je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 502.000,00 kn / 66.626,85 eura/ a koji iznos su tužitelji naznačili u tužbi i kojem se tuženici nisu protivili, pri čemu nije od utjecaja činjenica da su tužitelji na ročištu održanom 19. listopada 2020. naveli da ispravljaju vrijednost predmeta spora na iznos od 11.000,00 kn a čemu su se tuženici protivili.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi iz Potvrde Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Ispostava Biograd na Moru Klasa: 350/07/19-01/52 ur.broj 2198/1-07-2/4-19-2 od 28. veljače 2019. (list 22 spisa) bilo razvidno da bi predmetna nekretnina na dan sklapanja ugovora se nalazila izvan građevinskog područja obzirom da iz iste proizlazi da nekretnine kat. oznake čest broj 5477/1 i 5477/2 nove izmjere [adresa] na dan 29. siječnja 2019. nalaze izvan granica građevinskog područja a ne u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora.

23. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude pri čemu valja reći da je tuženikovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stečeno temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni P-196/00 od 19. rujna 2000. u to na temelju priznanja ovdje tužitelja, a koji postupak se vodio radi utvrđenja, te je u izreci te presude izričito navedeno da će se tužitelji u tom postupku, a ovdje tuženik upisati svoje pravo vlasništva na temelju predmetnog Ugovora o uređenju međusobnih vlasničkih odnosa i suglasnosti Ministarstva vanjskih poslova, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, ovdje tužitelja, pa se tim više uz sve navedeno žalbeni navodi kojima tužitelji sada žele utvrditi ništavnim predmetni Ugovor ukazuju neosnovanim.

24. Pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio o troškovima postupka za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te ih tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

25. Stoga je valjalo je odbiti žalbu 1. i 2. tužitelja i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža