Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-621/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik iz Poreča, protiv tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz OD Lovrić i dr. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1955/2018-35 od 22.studenog 2023., dana 6. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 1955/2018-35 od 22.studenog 2023. u dijelu pod točkom I i II izreke te sudi:

Utvrđuje se da je ništetan dio ugovorne odredbe sadržan u čl. 6. Ugovora o kreditu 356-24/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006. između tužitelja ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. (u to vrijeme: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Slavonska avenija 6 Zagreb, OIB 14036333877, kao banke, ugovor solemniziran 29. svibnja 2008. kod Nansi Kopić, javnog bilježnika u Puli pod Broj: OV-335/06, koji dio glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe sadržan u čl. 4. Ugovora o kreditu 356- 24/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006. koje glasi: „Kredit se otplaćuje u 180 (stoosamdeset) jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.066,87 CHF (tisućušezdesetšest švicarskih franaka i 87/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1955/2018-35 od 22.studenog 2023. u dijelu pod točkom III i IV izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1955/2018-35 od 22.studenog 2023. u dijelu pod točkom II i III izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan dio ugovorne odredbe sadržan u čl. 6. Ugovora o kreditu 356-24/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 7. ožujka 2006. između tužitelja ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. (u to vrijeme: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Slavonska avenija 6 Zagreb, OIB 14036333877, kao banke, ugovor solemniziran 29. svibnja 2008. kod Nansi Kopić, javnog bilježnika u Puli pod Broj:

OV-335/06, koji dio glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe sadržan u čl. 4. gore u toč. I. ove presude navedenog Ugovora o kreditu koje glasi: „Kredit se otplaćuje u 180 (stoosamdeset) jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.066,87 CHF (tisućušezdesetšest švicarskih franaka i 87/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku dana ime previše naplaćenih kamata platiti tužitelju iznos od 34.964,58kn/4.640,60 EUR sa zateznim kamatama koje se obračunavaju na pojedine dijelove toga duga, i to za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima:

- na iznos od 127,50 kn/16,92 EUR počevši od 30. rujna 2007. pa do isplate,

- na iznos od 127,18 kn/16,88 EUR počevši od 31. listopada 2007. pa do isplate,

- na iznos od 126,85 kn/16,84 EUR počevši od 30. studenog 2007.pa do isplate,

- na iznos od 126,52 kn/16,79 EUR počevši od 31. prosinca 2007. pa do isplate,

- na iznos od 126,15 kn/16,74 EUR počevši od 31. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 125,82 kn/16,70 EUR počevši od28. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 555,61 kn/73,74 EUR počevši od31. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 554,16 kn/73,55 EUR počevši od30. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 552,67 kn/73,35 EUR počevši od31. svibnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 551,17 kn/73,15 EUR počevši od30. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 549,73 kn/72,96 EUR počevši od31. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 548,23 kn/72,76 EUR počevši od31. kolovoza 2008. pa do isplate,

- na iznos od 546,69 kn/72,56 EUR počevši od30. rujna 2007. pa do isplate,

- na iznos od 545,11 kn/72,35 EUR počevši od31. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 543,57 kn/72,14 EUR počevši od30. studenog 2008. pa do isplate,

- na iznos od 656,18 kn/87,09 EUR počevši od31. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 654,97 kn/86,93 EUR počevši od31. siječanj 2009. pa do isplate,

- na iznos od 635,05 kn/84,29 EUR počevši od28. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 651,09 kn/86,41 EUR počevši od31. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 649,13 kn/86,15 EUR počevši od30. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 647,13 kn/85,89 EUR počevši od31. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 645,12 kn/85,62 EUR počevši od30. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 643,11 kn85,36 EUR počevši od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 641,01 kn/85,08 EUR počevši od31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 638,91 kn/84,80 EUR počevši od30. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 636,81 kn/84,52 EUR počevši od31. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 634,67 kn/84,24 EUR počevši od30. studenog 2009. pa do isplate,

- na iznos od 632,52 kn/83,95 EUR počevši od31. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 630,33 kn83,66 EUR počevši od 31. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 628,08 kn/83,36 EUR počevši od28. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 625,84 kn83,06 EUR počevši od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 623,56 kn/82,76 EUR počevši od30. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 621,27 kn/82,46 EUR počevši od31. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 618,94 kn/82,15 EUR počevši od30. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 616,60 kn/81,84 EUR počevši od31. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 614,22 kn/81,52 EUR počevši od31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 611,80 kn/81,20 EUR počevši od30. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 609,37 kn/80,88 EUR počevši od31. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 606,94 kn/80,55 EUR počevši od30. studenog 2010. pa do isplate,

- na iznos od 502,59 kn/66,71 EUR počevši od31. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 500,49 kn/66,43 EUR počevši od31. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 498,34 kn/66,14 EUR počevši od28. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 496,15 kn/65,85 EUR počevši od31. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 493,96 kn/65,56 EUR počevši od30. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 491,67 kn/65,26 EUR počevši od31. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 489,47 kn/64,96 EUR počevši od30. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 487,19 kn/64,66 EUR počevši od31. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 484,90 kn/64,36 EUR počevši od31. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 482,57 kn/64,05 EUR počevši od30. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 288,65 kn/38,31 EUR počevši od31. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 287,11 kn/38,11 EUR počevši od30. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 285,62 kn/37,91 EUR počevši od31. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 284,08 kn/37,70 EUR počevši od31. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 282,54 kn/37,50EUR počevši od 28. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 281,00 kn/37,30 EUR počevši od31. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 279,41 kn/37,08 EUR počevši od30. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 277,87 kn/36,88 EUR počevši od31. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 276,24 kn/36,66 EUR počevši od30. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 274,65 kn/36,45 EUR počevši od31. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 273,02 kn/36,24 EUR počevši od31. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 271,39 kn/36,02 EUR počevši od30. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 269,75 kn/35,80 EUR počevši od31. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 268,07 kn/35,58 EUR počevši od30. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 266,39 kn/35,36 EUR počevši od31. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 264,71 kn/35,13 EUR počevši od31. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 262,99kn/34,90 EUR počevši od 28. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 261,21 kn/34,67 EUR počevši od31. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 477,57 kn/63,38 EUR počevši od30. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 474,49 kn/62,98 EUR počevši od31. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 471,37 kn/62,56 EUR počevši od30. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 468,19 kn/62,14 EUR počevši od31. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 465,02 kn/61,72 EUR počevši od31. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 461,80 kn/61,29 EUR počevši od30. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 458,58 kn/60,86 EUR počevši od31. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 455,27 kn/60,42 EUR počevši od30. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 451,95 kn/59,98 EUR počevši od31. prosinca 2013. pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da na ime previše naplaćenih iznosa s osnova CHF valutne klauzule plati tužitelju iznos od 108 422 52 kn 14.390,14 EUR sa zateznim kamatama koje se obračunavaju na pojedine dijelove toga duga, i to za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023 . godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima:

-na iznos od 212,52 kn/28,12 EUR počevši od31. listopada 2008. pa do isplate,

-na iznos od 292,09 kn/38,77 EUR počevši od31. prosinca 2008. pa do isplate,

-na iznos od 347,41 kn/46,11 EUR počevši od31. siječnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 372,40 kn/49,43 EUR počevši od28. veljače 2009. pa do isplate,

-na iznos od 303,49 kn/40,28 EUR počevši od31. ožujka 2009. pa do isplate,

-na iznos od 316,67 kn/42,03 EUR počevši od30. travnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 211,34 kn/28,05 EUR počevši od31. svibnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 131,87 kn/17,50 EUR počevši od30. lipnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 154,38 kn/20,49 EUR počevši od31. srpnja 2009. pa do isplate,

-na iznos od 214,58 kn/28,48 EUR počevši od31. kolovoza 2009. pa do isplate,

-na iznos od 191,72 kn/25,45 EUR počevši od30. rujna 2009. pa do isplate,

-na iznos od 150,38 kn/19,96 EUR počevši od31. listopada 2009. pa do isplate,

-na iznos od 227,93 kn/30,25 EUR počevši od30. studenog 2009. pa do isplate,

-na iznos od 290,14 kn/38,51 EUR počevši od31. prosinca 2009. pa do isplate,

-na iznos od 378,59 kn/50,25 EUR počevši od31. siječnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 358,30 kn/47,55 EUR počevši od28. veljače 2010. pa do isplate,

-na iznos od 500,89 kn/66,48 EUR počevši od31. ožujka 2010. pa do isplate,

-na iznos od 596,90 kn79,22 EUR počevši od 30. travnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 518,24 kn/68,78 EUR počevši od31. svibnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 884,18 kn/117,35 EUR počevši od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 805,08 kn/106,85 EUR počevši od 31. srpnja 2010. pa do isplate,

-na iznos od 1.096,64 kn/145,55 EUR počevši od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

-na iznos od 888,42 kn/117,91 EUR počevši od 30. rujna 2010. pa do isplate,

-na iznos od 828,95 kn/110,02 EUR počevši od 31. listopada 2010. pa do isplate,

-na iznos od 1.370,80 kn/181,94 EUR počevši od 30. studenog 2010. pa do isplate,

-na iznos od 1.355,03 kn/179,84 EUR počevši od 31. prosinca 2010. pa do isplate,

-na iznos od 1.238,40 kn/164,36 EUR počevši od 31. siječnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.272,70 kn/168,92 EUR počevši od 28. veljače 2011.pa do isplate,

-na iznos od 1.181,22 kn/156,77 EUR počevši od 31. ožujka 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.208,42 kn/160,38 EUR počevši od 30. travnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.610,02 kn/213,69 EUR počevši od 31. svibnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.667,64 kn/221,33 EUR počevši od 30. lipnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 2.130,05 kn/282,71 EUR počevši od 31. srpnja 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.991,08 kn/264,26 EUR počevši od 31. kolovoza 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.700,01 kn/225,63 EUR počevši od 30. rujna 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.657,06 kn/219,93 EUR počevši od 31. listopada 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.629,59 kn/216,28 EUR počevši od 30. studenog 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.729,13 kn/229,49 EUR počevši od 31. prosinca 2011. pa do isplate,

-na iznos od 1.821,25 kn/241,72 EUR počevši od 31. siječnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.820,22 kn/241,58 EUR počevši od 28. veljače 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.769,44 kn/234,85 EUR počevši od 31. ožujka 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.786,77 kn/237,15 EUR počevši od 30. travnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.824,43 kn/242,14 EUR počevši od 31. svibnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.792,13 kn/237,86 EUR počevši od 30. lipnja 2012. pa do isplate,5

-na iznos od 1.787,31 kn/237,22 EUR počevši od 31. srpnja 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.749,87 kn/232,25 EUR počevši od 31. kolovoza 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.690,00 kn/224,30 EUR počevši od 30. rujna 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.761,68 kn/233,82 EUR počevši od 31. listopada 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.779,00 kn/236,11 EUR počevši od 30. studenog 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.783,47 kn/236,71 EUR počevši od 31. prosinca 2012. pa do isplate,

-na iznos od 1.656,75 kn/219,89 EUR počevši od 31. siječnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.742,26 kn/231,24 EUR počevši od 28. veljače 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.773,50 kn/235,38 EUR počevši od 31. ožujka 2013 . pa do isplate,

-na iznos od 1.768,87 kn/234,77 EUR počevši od 30. travnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.611,90 kn/213,94 EUR počevši od 31. svibnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.588,58 kn/210,84 EUR počevši od 30. lipnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.644,18 kn/218,22 EUR počevši od 31. srpnja 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.700,66 kn/225,72 EUR počevši od 31. kolovoza 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.801,15 kn/239,05 EUR počevši od 30. rujna 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.739,05 kn/230,81 EUR počevši od 31. listopada 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.775,35 kn/235,63 EUR počevši od 30. studenog 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.769,79 kn/234,89 EUR počevši od 31. prosinca 2013. pa do isplate,

-na iznos od 1.649,00 kn/218,86 EUR počevši od 31. siječnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.705,26 kn/226,33 EUR počevši od 28. veljače 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.668,90 kn/221,50 EUR počevši od 31. ožujka 2014 . pa do isplate,

-na iznos od 1.624,99 kn/215,67 EUR počevši od 30. travnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.617,30 kn/ 214,65 EUR počevši od 31. svibnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.617,74 kn/214,71 EUR počevši od 30. lipnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.669,10 kn/221,53 EUR počevši od 31. srpnja 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.706,61 kn/226,51 EUR počevši od 31. kolovoza 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.716,91 kn/227,87 EUR počevši od 30. rujna 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.743,27 kn/231,37 EUR počevši od 31. listopada 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.773,99 kn/235,45 EUR počevši od 30. studenog 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.763,02 kn/233,99 EUR počevši od 31. prosinca 2014. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 31. siječnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 28. veljače 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 31. ožujka 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 30. travnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 31. svibnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 30. lipnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 31. travnja 2015. pa do isplate,

-na iznos od 1.776,82 kn/235,82 EUR počevši od 31. kolovoza 2015. pa do isplate.“

i

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom tužitelja od 14. rujna 2021.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka 3.235,12 eur / 24.375,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude te protiv rješenja u dijelu pod točkom II i III izreke žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud pobijane odluku preinači u skladu sa žalbenim navodima tužitelja.

3. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom II izreke žalbu ulaže tuženik to u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 3.235,12 EUR predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti sporne odredbe čl.6. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci kreditora, prednika tuženika, te za utvrđenjem ništetnosti dio odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena otplata kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF (valutna klauzula) te posljedično isplata preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi iz čl. 6. i čl. 4. Ugovora o kreditu.

8. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile 7. ožujka 2006. Ugovor o kreditu broj 356-24/2006 kojim je banka kao kreditor odobrila kredit ovdje tužitelju kao korisniku kredita u iznosu od 135.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, nije sporno da se tužitelj obvezao platiti kredit u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, rokom otplate kredita od 15.godina te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99 % dekurzivno godišnje.

9.Također ovdje nije sporno da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu 16. veljače 2016. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15 ) kojim je izvršena konverzija kredita broj 366-24/2006 od 7. ožujka 2006. u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

10. Međutim ovdje je sporno jesu li odredbe osnovnog Ugovora o kreditu a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke i valutna klauzula u CHF ništetne odredbe a koje su prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužitelja kao potrošača.

11. Također ovdje je sporno da li je zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu od 16 veljače 2016. a kojim je izvršena konverzija u skladu sa ZID ZPK /15 prestala ranija obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006. pa da iz tih razloga više niti ne postoji obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu jer je Dodatkom Ugovora o kreditu preuređen pravni odnos stranaka pa stoga više niti ne postoje odredbe u pogledu kojih tužitelj traži utvrđenje ništetnosti pa stoga niti obveza tužene naspram tužitelja za isplatom daljnjih iznosa.

12. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da ovdje tužitelj kod zaključivanja osnovnog Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006. kao osoba koja je po struci dipl. ekonomist imao potrebna stručna ekonomska znanja i stoga je morao razumjeti značenje odredbe ugovora u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope kao i u pogledu ugovorene valutne klauzule u CHF, izvodi pravni zaključak da sporne odredbe nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja jer nisu prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja u smislu odredbe čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO).

13. Također prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da su stranke zaključile Dodatak ugovora o kreditu od 16. veljače 2016. temeljem kojeg je u skladu sa ZID ZKP/15 izvršena konverzija pa da je stoga prestala postojati ranije obveza iz tzv. osnovnog Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006. jer je konverzijom u potpunosti preuređen pravni odnos stranaka pa iz tih razloga tužitelj nema pravo potraživati isplatu jer bi se na taj način stvarala dvostruka obveza tužene naspram tužitelja.

14. Međutim ovakvi pravni zaključci prvostupanjskog suda su pogrešni što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

15. Naime predmet spora jest utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu sklopljenog 7. ožujka 2006. a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (čl. 6. Ugovora) i otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF (čl. 4. Ugovora) kao i restitucijski zahtjev tužitelja kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa je stoga ovdje potrebno razmotriti odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07, 79/07 – dalje: ZZP/03) a na kojima primarno tužitelj temelji svoj zahtjev.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, st. 2. istog članka je određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez takve odredbe.

17. Prema tome ako se u postupku utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 posljedica takve ugovorne odredbe je ništetnost a posljedice ništetnosti su propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. kao i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

18. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj koji je po struci ekonomist imao dovoljno znanja da kao potrošač shvati rizike sklapanja Ugovora o kreditu u kojem se ugovorila promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke kao i rizike valutne klauzule u CHF pa da se u ovom konkretnom slučaju ne može govoriti o nepoštenim ugovornim odredbama koje bi posljedično bile ništetne.

19. Prvostupanjski sud je saslušao u ovom postupku svjedoka AV koji je u svom iskazu potvrdio da je zaposlenik tuženika ali da nije bio potpisnik konkretnog Ugovora o kreditu, te da su tužitelju sigurno pojasnili značenje promjenjive kamatne stope i promjenjivost tečaja a s obzirom da tužitelju to nije bio prvi kredit kojeg je podignuo kod tuženika, da su klijenti imali mogućnost birati valutu kredita kao i birati fiksnu kamatnu stopu ali ne za stambeni kredit jer je to za banku bio prevelik rizik a da je u to vrijeme daleko najpovoljniji kredit bio u CHF jer je imao najnižu kamatnu stopu.

20. Iz provedenog dokaznog postupka uključujući i iskaz svjedoka koji nije niti bio potpisnik predmetnog ugovora niti je sudjelovao kod podizanja predmetnog kredita tužitelja već su njegova saznanja općenita a iz samog osnovnog Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sačinjen na unaprijed formuliranom obrascu i da se radi o tipskom ugovoru iz čega proizlazi da se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj na bilo koji način mogao individualno pregovarati o predmetnim odredbama ugovora o kreditu a tužitelju kao ekonomistu je moglo biti jasno što znači promjenjiva kamatna stopa ali isti ni na koji način nije znao niti mogao znati na koji način odnosno kada i u kojoj visini će tuženica svojim odlukama mijenjati kamatnu stopu a niti mogao znati niti predvidjeti rizike zaključivanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli za CHF a posebno u situaciji kada su upravo nuđeni korisnicima kredita kao najpovoljniji u valuti CHF a što upravo potvrđuje saslušani svjedok.

21. Stoga eventualna stručna sprema sama po sebi ne mora biti od značaja za odlučivanje je li određena odredba ugovora ništetna u smislu odredbe

čl. 296. st. 1. ZOO-a.

22. Ovdje valja naglasiti da iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presude Vrhovnog suda RH, poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. je utvrđeno da je između ostalih i prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 81., 82., 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) kao i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. ZOO.

23. Upravo u presudi Vrhovnog suda RH, posl. broj Revt-249/14 je zauzeto pravno shvaćanje da nije sporno da su odredbe u Ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne,ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu koje su banke sklapale sa potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, pa stoga buduća kamatna stopa kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

24. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4.stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene ,pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način ,da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako,da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

25. Također jednake su posljedice u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje CHF).

26. Naime odlukom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ,korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18.

27. Prema tome ovdje je teret dokazivanja na tuženiku da predloži konkretne dokaze da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi a s obzirom da je u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o promjeni tečaja za valutu CHF ništetne jer o njima banke uključujući ovdje i tuženika nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima prilikom zaključivanja takvih ugovora, a što stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku tu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

28. Stoga je uzimajući sve gore navedeno u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.

29. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

30. Prema tome pravilnim tumačenjem navedenih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO jasno proizlazi da iz posljedice ništetnosti ugovorne odredbe proistječe subjektivno pravo potrošača na potpunu restituciju odnosno da mu tuženik kao kreditor u potpunosti vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

31. Prema tome obveza potpune restitucije nije obveza koja bi proizlazila iz pravnog posla (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ugovora već iz nastalog izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO-a a u vezi s čl. 81. st. 1 i čl. 87. st. 1. ZZP/03) stoga zaključeni Aneks ugovora o konverziji ne dovodi do gubitka prava tužitelja kao potrošača da zatraži restitucijiskim zahtjevom preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i preplaćene iznose u pogledu valutne klauzule.

32. Dakle sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

33. Stoga u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula u CHF valjalo je pobijanu presudu preinačiti iz svih naprijed navedenih razloga a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude jer je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno zaključio da predmetne odredbe nisu ništetne ugovorne odredbe.

34. Nadalje pogrešan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da su stranke zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu a kojim je izvršena konverzija kredita u skladu sa prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/2015 isplaćene sve razlike s naslova ugovorene promjenjive kamatne stope kao i razlike u odnosu na valutnu klauzulu na način da su iste iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja prema Aneksu ugovora.

35. Nadalje ovdje valja reći da odredbama ZID ZKP/15 zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno propisao da bi potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na restituciju jer smisao tog zakona je konverzija a ne restitucija a iz odredbi ZID ZKP/15 se opravdano može zaključiti da je svrha njegovog donošenja zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF od vrlo nepredvidivog i oscilirajućeg odnosno rastućeg tečaja švicarskog franka pa su stoga mnogi potrošači i zaključili takve ugovore o konverziji ali time ne mogu biti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one potrošače koji takve anekse nisu zaključili jer i jedni i drugi imaju pravo na potpunu restituciju i kod ostvarivanja svog subjektivnog prava na jednak položaj.

36. Međutim u ovom konkretnom predmetu u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev a koji je odbijen zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda a kako je to naprijed elaborirano valjalo je ukinuti pobijanu presudu jer je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

37. Prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji za financije i bankarstvo ŽVP temeljem kojeg je do obračuna konverzije kredita

30. rujan 2015. utvrđeno sljedeće:

-da je razlika odnosno mjesečne pretplate, anuiteta dospjelih u razdoblju otplate kredita sve do rujna 2015., koja obuhvaća razliku zbog promjene kamatne stope i tečaja, izračunom pozitivne razlike između plaćenih anuiteta kredita prema Ugovoru u kreditu od 7. ožujka 2006. i iznosa kojeg je tužitelj trebao platiti primjenjujući na iznos ugovorenog kredita ugovorenu kamatnu stopu od 4,99% godišnje i iznos kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF koji je bio važeći na dan isplate kredita u kunama ukupno iznose 143.387,10 HRK (specificirano u stupcu 20 Tabele br.3) od čega s osnova promjenjive kamatne stope 34.964,58 HRK specificirano u stupcu 18 Tabele broj 3 a s osnova promjene tečaja 108.422,52 HRK specificirano u stupcu 19. tabele 3,

-da je konverzijom kredita izvršena izmjena valute kredita iz CHF u EUR,

-da je u odnosu na početni tečaj kredita na dan 30.rujna 2015. kunska razlika između kunske protuvrijednosti neotplaćene glavnice EUR kredita i kunske protuvrijednosti CHF kredita obračunate po početnom tečaju iznosi 30.541,93 HRK ,koliko je viša preostala neotplaćena glavnica konvertiranog EUR kredita,

-da je tuženik u konverziji na dan 30.rujan 2015. utvrdio pretplatu u iznosu od 38.314,24 HRK čije korištenje je ugovoreno za podmirenje 50% budućih dospijevajućih anuiteta EUR kredita nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika do potpunog iskorištenja.

38. Ovdje valja naglasiti da postojanje preplate koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta a kako je to ugovoreno na temelju sporazuma o konverziji predstavlja iznos koji nije posljedica restitucije i vraćanja onog što je dano u ispunjenu nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 7. ožujka 2006. već se radi o matematičkom izračunu odnosno preračunavanju (konverzije) kredita iz jedne valute (CHF) u drugu valutu (EUR) na točno određeni dan u sklopu kojeg zbroj različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno dovodi do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka).

39. Međutim u ovom konkretnom predmetu vještak je izračunao iznos preplate koji je posljedica konverzije kao i iznos pretplate koji je posljedica restitucije.

40. U ovom konkretnom predmetu tužitelj potražuje razlike preplaćenih iznosa kao posljedica restitucije i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 34.964,58 kn / 4.640,60 EUR i to mjesečne iznose kako je to specificirano u tužbenom zahtjevu a u odnosu na preplaćenu razliku s osnova CHF iznos od 108.422,52 kn/ 14.390,14 EUR a kako je to po mjesecima specficirano u tužbenom zahtjevu tužitelja .

41. Međutim iznos preplate koji je utvrđen kao posljedica konverzije ne može se zanemariti kod utvrđivanja iznosa preplate na koju tužitelj kao potrošač ima pravo i koji je posljedica restitucije jer bi takvim postupanjem potrošač stekao isti novčani iznos dva puta i to prvi puta kroz potpunu restituciju a drugi puta kao posljedicu konverzije kojom su umanjeni budući anuiteti konvertiranog ugovora o kreditu a što bi značilo kumulaciju a na što tužitelj nema pravo i na što ukazuje odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.)

42. Prema tome u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno jer je tužitelj postavio visinu tužbenog zahtjeva kao da nema iznosa pretplate koji je utvrđen konverzijom i kojim su umanjeni budući anuiteti a upravo kod utvrđivanja pretplate te parametre sud treba uzeti u obzir a što sud nije niti razmatrao s obzirom da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da isti nema pravo na bilo kakve daljnje iznose nakon što je postignut sporazum o konverziji odnosno nakon što je zaključen Aneks ugovora o kreditu od 16. veljače 2016. stoga je u tom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

43. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku te ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

44. S obzirom da je ovom drugostupanjskom odlukom ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka o kojoj će sud ponovno odlučiti nakon što utvrdi konačan uspjeh stranaka u ovom sporu ovaj sud nije posebno obrazlagao tuženikove žalbene prigovore na odluku o troškovima parničnog postupka.

45. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 370., čl. 373. t. 3. i čl. 380. t. 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

46. O troškovima žalbenog postupka stranaka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP-a).

U Zagrebu 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević