Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2002/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vedran Mesarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zagorsćak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Noma`d j.d.o.o., OIB 09720780678 iz Zagreba, Ulica Ivana Tkalčića 70, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11414/2019-24 od 13. siječnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj P-11414/2019-27 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11414/2019-24 od 13. siječnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj P-11414/2019-27 od 13. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.881,45 EUR/37.780,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, kao i sa zahtjev da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podošenja tužbe do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici da naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,57 EUR/5.625,00 kn (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.881,45 EUR/37.780,00 kn sa zateznim kamatama temeljem pozajmice.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tužiteljica. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, te presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 265. st. 2. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer zakonska zastupnica tuženika nije uskratila davanje iskaza u dijelu koji se odnosio na pitanje raspolaže li dokazima o plaćenoj kazni izrečenoj prilikom inspekcijskog nadzora preko iznosa od 30.000,00 kn do iznosa 37.000,00 kn, jer iz sadržaja raspravnog zapisnika od 29. studenog 2022 proizlazi da je ista odgovorila da predmeni dokazi postoje u banci.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužiteljica 18.6.2019. na račun tuženika uplatila iznos od 36.780,00 kn (sada 4.881,54 EUR). Sporno je da li je riječ o pozajmici, te je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je tvrtka tužiteljice Chesed j.d.o.o. iz Osijeka bila u ugovornom odnosu s tuženikom temeljem Ugovora o ustupanju radnika i Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 29.4.2019., kojima se društvo Chesed j.d.o.o. kao davatelj usluga obvezalo ustupiti tuženiku kao naručitelju radnike koji su strani državljani i za njih ishoditi valjane radnje dozvole;

- da je Državni inspektorat proveo nad tuženikom 7.6.2019. i 13.6.2019. inspekciji nadzor i utvrdio da tvrtka Chesed j.d.o.o. nije imala potrebno ovlaštenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava za ustupanje radnika, što tuženiku nije bilo poznato i da zatečena radnica u tuženikovu ugostiteljskom objektu OH nije imala potrebnu radnu dozvolu, te da je tuženiku zbog nezakonitog postupanja tvrtke tužiteljice izrečena privremena mjera zabarane obavljanja djelatnosti, koja se neće izvršiti ukoliko tuženik plati novčanu kaznu od 30.000,00 kn, time da je zaposlenici OH koja je radila bez radne dozvole izrečena kazna u iznosu od 6.780,00 kn, ili ukupno 36.780,00 kn;

- da su tužiteljica i druga suvlasnica tvrtke Chesed j.d.o.o. MH dogovorila s tuženikom da će mu platiti iznos od 36.780,00 kn radi podmirenja izrečene kazne, koji iznos je tužiteljica uplatila 18. lipnja 2019. sa svoga osobnog računa na račun tuženika, a tuženik je istoga dana taj iznos uplatio u državni proračun radi podmirenja izrečene novčane kazne od strane Državnog inspektorata.

11. Ocijenivši na temelju svih provedenih dokaza da ne proizlazi osnovanost tvrdnji tužiteljice da je bila riječ o ugovoru o zajmu iz čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO), već da je tužiteljica utuženi iznos platila na račun tuženika radi podmirenja kazne koju mu je izrekao državni inspektorat zbog nezakonitog poslovanja tvrtke tužiteljice, to je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

12. Utvrđenja prvosutpanjskog suda i primjenu materijalnog pava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da tužiteljica nije izvršila nikakvu pozajmicu tuženiku u smislu odredbe čl. 499. ZOO, kako to tvrdi u činjeničnim navodima tužbe.

14. Obrazloženje pobijane presude suprotno tvrdnjama žaliteljice nije proturječno u pogledu pitanja izvršenja sporne uplate, jer je iz iskaza same tužiteljice u postupku utvrđeno da je u dogovoru s drugom suvlasnicom MH sporni iznos uplatila na račun tuženika sa svoga osobnog računa radi plaćanja kazne koju je tuženiku izrekao Državni inspektoratat 19.6.2019. i izrečene privremene mjere zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti, koja se neće izvršti ukoliko tuženik u roku od 30 dana podmiri izrečenu kaznu. Pritom je tužiteljica navela da je to učinila jer je željela i dalje nastaviti poslovnu suranju s tuženikom. Zakonska zastupnica tuženika RH i njezin suprug ČH suglasno tvrde da je tužiteljica izvršila spornu uplatu na račun tuženika kako bi naknadila štetu koju je tuženiku prouzročila njezina tvrtka.

15. Izvršenom uplatom tužiteljica je dakle tuženiku naknadila štetu koja mu je nastala zbog izrečene mjere zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti i izrečene novčane kazne, koje su posljedica nezakonitog poslovanja njezine tvrtke koja mu je ustupila stranu radnicu koja nije imala radnu dozvolu. Pritom sama tužiteljcia navodi da je željela nastaviti poslovnu suranju s tuženikom, te je, očlito, nakon što do te suradnje više nije došlo, podnijela je tužbu prikazujući predmetnu uplatu kao pozajmicu učinjenu tuženiku, premda stvane pozajmnice nije bilo.

16. Iz potvrde Addiko banke d.d. koja je priložena uz tužbu (list 4 spisa) proizlazi da je tužiteljica na račun tuženika uplatila iznos od 36.780,00 kn, zbg čega su neosnovani su njezini opširni žalbeni navodi kojima sada osporava visinu plaćene kazne.

17. Zbog iznijetih razloga pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

18. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP.

19. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 6. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš