15. P-614/2021-37

 

15. P-614/2021-37

  Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

  Europska avenija 7

  31000 Osijek

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. Č. iz O., , OIB: , zastupane po punomoćniku Ž. R. R., odvjetnici iz O., protiv tuženika O. b. H. d.d. S., , OIB: , zastupan po punomoćniku B. T., odvjetniku iz O., radi utvrđenja  ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. studenog 2023. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnicu M. B., iz O., i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 21. studenog 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk.ul. br. , k.o. O., koji Ugovor je sklopljen dana 12. lipnja 2006., i potvrđen po javnom bilježniku L. P., dana 26. lipnja 2006., pod br.. zaključen između tuženika, O. B. d.d. S., OIB kao kreditora i tužiteljice, B. Č., iz O., , OIB , kao korisnika kredita,

- U čl. 1. t., 1.2. 1.3. i 1.4.: koje glase:

- 1.2.: „Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora. “

1.3.: „Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.“

1.4.: „Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.“

- U čl. 10. d. t. 1. koja glasi: „Mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti Ugovora, podmiruju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.“

- U čl. 3., dijelu t.3.1. i 3.3. koje glase:

- 3.1.: „…s tim da je kamatna stopa promjenjiva.“

- 3.3.: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“

- U čl. 5., t. 5.3. koja glasi: „Za odustanak od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka će naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.“

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos na ime preplate te razlike isplaćene i stvarne glavnice u ukupnom iznosu od 4.555,45 EUR/34.323,06 kn [1] i to na ime isplaćenog novčanog iznosa razlike između isplaćene i stvarne glavnice iznos od 2.958,82 EUR/22.293,23 kn [2] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, te iznos na ime preplate ukupne kredita od 1.688,22 EUR/12.719,88 kn [3] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena to na:

 

- iznos od 1,28 EUR/9,67 kn od 30.09.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 5,13 EUR/38,67 kn od 31.10.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1,15 EUR/8,67 kn od 30.11.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1,15 EUR/8,67 kn od 31.12.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,35 EUR/2,67 kn od 30.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 150,60 EUR/1.134,74 kn od 30.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 21,13 EUR/159,27 kn od 30.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,41 EUR/25,73 kn od 31.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 12,27 EUR/92,50 kn od 30.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 1.596,63 EUR/12.293,23 kn od 09.04.2009. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku, O. b. d.d, OIB , da tužiteljici,  B. Č., iz O., , OIB , isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.038,92 EUR / 22.896,74 kn [4] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 21. studenog 2023. godine, pa do isplate, i to kamatu u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je  s tuženikom 12. lipnja 2006. godine sklopila Ugovor o kreditu broj , kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužiteljica mogla s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužiteljica navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužiteljici i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužiteljica predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu joj prouzročenog parničnog troška. 

 

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljicom dana  12. lipnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj , međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor zastare, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

 

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke I. K., univ. spec. oec., O., te saslušao tužiteljicu.

 

              4. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u potpunosti.

 

5. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je namjena kredita koji je tužiteljica realizirala kod tuženika bio za kupovinu nekretnine, te da je tužiteljica htjela uzeti kredit u EUR, međutim da je tuženik favorizirao kredit u CHF jer je tvrdio da je isti najpovoljniji na tržištu, pa da zbog toga tužiteljica treba uzeti. Tužiteljica iskazuje da nije znala da će doći do velikog porasta kamata na kredite u CHF jer da je to znala takav kredit zasigurno ne bi uzimala. Tužiteljica iskazuje da je htjela promijeniti valutu kredita iz CHF u euro, međutim da su joj u banci odgovorili kako to nije moguće pa je tužiteljica nakon toga realizirala kredit u A. b. u eurima i s tim kreditom zatvorila je kreditni odnos koji je predmet ovoga spora. Tužiteljica iskazuje da je ugovor pročitala i razumjela.

 

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka I. K., univ. spec. oec., O., od 30. studenog 2022. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužiteljici naplatio ukupno više iznos od 22.983,28 kn, a koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu, dok se iznos od 12.719,88 kn / 1.688,22 eura odnosi na trošak zatvaranja kredita.

             

7. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine. Glede primjedbi tuženika da je financijsko knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju trebao uračunati i potplaćene iznose, valja istaći kako sud postupa i odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je tužiteljica tražila izračun visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja za CHF prema HRK radi valutne klauzule kredita vezane za CHF,to je dakle ovaj sud naložio vještačenje u skladu s traženim, odnosno predloženim, te odlučio u granicama tužbenog zahtjeva, dakle za preplaćene iznose. Za istaći je to da ukoliko bi se u pojedinim mjesecima ukazala negativna razlika takva nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak jer za tu negativnu razliku nije trebalo smanjiti preplaćene iznose u ostalim mjesecima.

 

8. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

9. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

 

10. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

 

11. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,39 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 2.066,33 kn.

 

14. Dakle, novčane iznose koje je tužiteljica tuženiku svakomjesečno uplaćivala iznad 2.066,33 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužiteljici.

 

15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

 

16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

 

20. Nadalje, provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarala o ugovornim odredbama iz članka 5. t. 5.  3. Ugovora o kreditu broj od 26. lipnja 2006. godine, budući da su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, a tužiteljica kao korisnik kredita nije imala utjecaja na njihov sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te kroz to povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorne odredbe po kojoj su predviđene ulazna naknada za obradu kredita, kao i izlazna naknada za prijevremenu otplatu kredita su nepoštene jer se o njima nije posebno unaprijed pregovaralo i tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla utjecati na sadržaj tih ugovornih odredbi što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su kao takve ništetne u smislu odredbe članka 102. u svezi s člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača a zaprimljeni iznos od 12.719,88 kn / 1.688,22 eura tuženik je s obzirom na prednje utvrđeno dužan vratiti, pa stoga odluka kao pod II. izreke presude.

 

21. Iznos od 22.983,28 kn kuna koji tužiteljica potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od rujna 2006. do zaključno do travnja 2009. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem, dok je iznos od 12.719,88 kn / 1.688,22 eura, iznos koji je tuženik naplatio tužiteljici za prijevremenu otplatu kredita.

 

22. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati na ime razlike iznos od 22.983,28 kn, kao i iznos od 12.719,88 kn / 1.688,22 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

 

23. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "F." glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na S. d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

 

24. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

25. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio preinaku tužbe u ovosudnom postupku, a uzimajući u obzir Zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenoga 2021. godine pod točkom 4 koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

 

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

 

27.  Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,) a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 248,75 eura, zastupanje na ročištima od 14. lipnja 2022., 19. listopada 2022., 16. svibnja 2023., 4. listopada 2023. i 8. studenoga 2023. svako po 248,75 eura (PDV uključen), trošak sastava podnesaka od 24. kolovoza 2021., 13. lipnja 2022., 22. veljače 2023. i 15. svibnja 2023. svaki po 248,75 eura (PDV uključen), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 124,38 eura (PDV uključen), što uz trošak pristojbe na tužbu od 26,54 eura, pristojbe na presudu od 93,57 eura, te troška vještačenja od 331,81 euro, daje konačni iznos troška od 3.038,92 eura, odnosno 22.896,74 kn.

 

 

U Osijeku 21. studenog 2023. godine

 

SUDAC

                                                                                                                      DAVOR LIŠČIĆ, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

 

Protiv  ove  presude  nezadovoljna  stranka  ima  pravo  žalbe  u  roku  od  15  dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

 

 

 

Dostaviti
1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika