Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-255/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Matei Bulka, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ŠU, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18 i 126/19; u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu privatne tužbe privatne tužiteljice IU od 8. lipnja 2018., nakon održane rasprave 5. svibnja 2025., u prisutnosti privatne tužiteljice IU uz opunomoćenicu ŠUČ, odvjetnicu iz [adresa] te okrivljene ŠU uz braniteljicu Lidiju Hrg, odvjetnicu iz Varaždina, dana 8. svibnja 2025. objavio je, a 5. svibnja 2025. donio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009. i 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. – dalje: ZKP/08)

okrivljena ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Š i I, djevojački Đ, rođena **.**.1955. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju dipl. ing. biologije, umirovljenica s mjesečnom mirovinom od 1.000,00 eura, majka troje punoljetne djece, udovica, srednjeg imovnog stanja, vlasnica stana na adresi prebivališta i vikend kuće

oslobađa se od optužbe

da bi

u ožujku 2018. godine u Varaždinu, potaknuta javnom objavom informacije da će se privatna tužiteljica IU javiti na natječaj za ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin, s ciljem da omalovaži osobu i naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice prije svega kao potencijalnom kandidatu za ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin, sastavila i dana 13. ožujka 2018. godine u tiskovini Regionalni tjednik broj 721 u rubrici Reagiranja čitatelja dala objaviti tekst s naslovom "Tko (ni)je pridonio stručnom radu i realizaciji programa Muzeja?" u kojem je, premda svjesna neistinitosti svojih tvrdnji, za privatnu tužiteljicu IU navela

- "...da nikada kao zaposlenica Muzeja (pa ni kao ravnateljica) nije pridonijela stručnom radu niti realizaciji programa...", zatim da je 2 Poslovni broj: 10 K-199/2018-50

- "...U svojim mandatima ravnateljice GMV-a IU upregla sve svoje snage i ovlasti opstruirajući programe...", nadalje

- "...Što se tiče tvrdnje da je IU iznimna stručnjakinja, željela bih Vas upozoriti na stav stručnog kolegija izražen u pismu upućenom gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012. povodom njezina imenovanja za vršiteljicu dužnosti u prijelaznom razdoblju. Napominjem da su to pismo potpisati svi tada aktivni stručni muzejski djelatnici te da je ubrzo nakon toga smijenjena..." te, konačno,

- "... IU obnašala je dužnost ravnateljice Muzeja od 1991. do 2004. godine.. U tom razdoblju zabilježen je niz organizacijskih problema i konfliktnih situacija s većinom muzejskih djelatnika, a neki su sporovi riješeni i sudskim putem, na štetu muzejske ustanove koju je zastupala..."

nakon čega su navedeni neistiniti i klevetnički navodi postali dostupni velikom broju osoba, čitatelja navedenog tjednika,

dakle, pred drugim za nekoga iznijela neistinitu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a djelo je počinila putem tiska zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda klevetom, opisano i kažnjivo u članku 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. privatna tužiteljica IU dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 100,00 (sto) eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke okrivljenice te nužne izdatke i nagradu braniteljice okrivljenice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica IU podnijela je ovome sudu privatnu tužbu 11. lipnja 2018. protiv okrivljene ŠU zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Pozvana da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret.

2.1. Okrivljena ŠU je u svojoj obrani navela da je u ovom postupku okrivljena za klevetu zato što je reagirala na članak u Regionalnom tjedniku od 26. veljače 2018. u kojem je za privatnu tužiteljicu navedeno da „za nju kažu da je iznimna stručnjakinja, provela je Muzej kroz tranziciju, unaprijedila Entomološki odjel sa zbirkom kukaca, danas najposjećeniji postav, ishodila novac za uređenje Herzerice i Kule stražarnice“. Njen demanti, koji je, između ostalog, sadržavao i navode iz činjeničnog opisa privatne tužbe objavljen je u Regionalnom tjedniku broj 721 13. ožujka 2018. Napomenula je da je u to vrijeme radila pola radnog vremena, obavljala je poslove voditelja odjela, ali u smanjenom obimu. Kao građanka i dugogodišnja jedina stručna muzejska djelatnica i voditeljica Entomološkog odjela s 38 godina rada, smatrala je da joj je dužnost reagirati na javno iznesene neistine koje su odnosile na njen cjelokupni rad. Dakle, reagirala je kako bi zaštitila svoj profesionalni status bez ikakve namjere da privatnoj tužiteljici umanji šanse u njenoj kandidaturi za novi mandat ravnateljice. Njezina namjera nije bila klevetanje već iznošenje činjenica i obrana njezinog položaja kao zaposlenice Muzeja. Reagirajući na najuočljiviji navod IU „unapređenje Entomološkog odjela sa zbirkom kukaca” cijeli prvi i drugi odlomak njezinog odgovora se odnose isključivo na rad Entomološkog odjela, na muzejski postav „Svijet kukaca“, na njegovo stvaranje i rad, na izložbe, na muzejsko edukativno djelovanje. Međutim u privatnoj tužbi su rečenice, točnije dijelovi njezinih zavisnih rečenica, izdvajani iz konteksta i proizvoljno tumačeni, njoj se impliciralo ono što nije rekla, a tema je tužbom proširena na cijeli muzej. Pojašnjavajući navode iz činjeničnog opisa privatne tužbe ista je pojasnila na što je upirala svakom od izdvojenih tvrdnji. Navela je da je privatna tužiteljica i sama svjedočila da kao povjesničar i povjesničar umjetnosti nije nikad sudjelovala u stručnom radu prirodoslovnog odjela. Opstrukcija programa od strane privatne tužiteljice se očitovala u nedostatku komunikacije u periodu izrade programa za slijedeću godinu, koja izrada programa je bila zadatak okrivljenice kao voditeljice odjela. Jednostavno je nailazila na muk privatne tužiteljice pa je svaka njena inicijativa, već i samo informiranje o tehničkim mogućnostima, kao što su traženje puteva realizacije, predračuna i sl., po mišljenju ravnateljice – privatne tužiteljice bilo izlaženje iz okvira dopuštenog. S druge strane, kod drugih ravnatelja, taj nivo idejne pripreme je bio dobro prihvaćen. Nadalje, u mandatu privatne tužiteljice kao ravnateljice Gradskog muzeja Varaždin (GMV) za realizaciju programa Entomološkog odjela nikad nije bilo dostatnih financija na raspolaganju. lako su izložbe koje je pripremala bile s dobrim odazivom publike one su uvijek bila zakinute u opremi i katalogu s obrazloženjem da nema dovoljno novaca. Naglašava da je izložbe i druga događanja na vrijeme planirala i prijavljivala poštujući tražene upute i rokove. Primjerice, iako je na nivou cijelog Gradskog muzeja Varaždin bio dogovoren standard da za svaku izložbu bude tiskan tipiziran katalog s 30 -tak stranica, s tvrdim koricama, takav katalog nije tiskan za izložbe Entomološkog odjela pa se okrivljena snalazila sa skromnim printanim preklopnim A3 ili A4 formatom. Za Entomološki odjel nije bilo ni papira za radne listiće pa je i to tražila sponzorski. Prvi kvalitetni katalog izložbe okrivljena je realizirala 2004. godine, nekoliko mjeseci nakon mandata privatne tužiteljice, u prvom mandatu ĐU, a katalog je priložila u spis. Također je predala u spis primjerak kako se to radilo još prije mandata privatne tužiteljice – Pčela i tradicionalno pčelarenje iz 1985. te primjerke tiskanih obrazaca koje je okrivljena sama printala ili fotokopirala u periodu odnosno za razdoblje mandata privatne tužiteljice. Jednostavno ništa nije išlo jednostavno ni glatko, uz minimum profesionalnog odnosa, razmjene stavova, konstruktivnog dijaloga. Ne smatra da je ona trebala biti u pravu, ali očekivala je povratnu informaciju u nekom razumnom vremenu kako bi se neki program realizirao. Rokovi su se u njezinom slučaju produživali na mjesece. Vezano uz tvrdnje o organizacijskim problemima i konfliktnim situacijama za vrijeme kad je privatna tužiteljica obavljala dužnost ravnateljice muzeja navela je da je proces stvaranja muzejskog postava „Svijet kukaca“, koji je trajao najmanje pet godina, obilježen s puno stresnih događanja i ne bi bio realiziran da se nije umiješala gradska uprava. Nakon što je okrivljena obavila sve pripremne radove koje je detaljno opisala u obrani, a na početku samog izvođenja radova je optužena, zajedno s druge dvije kolegice, dobila opomenu pred otkaz, a nakon nekoliko mjeseci, u jesen 1996. njoj i kolegici KU otkazan je ugovor o radu. Njih dvije su pokrenule sudski postupak protiv Gradskog muzeja Varaždin kako bi se obranile, a Gradski muzej Varaždin je u postupku zastupala privatna tužiteljica. Još za vrijeme trajanja sudskog postupka privatna tužiteljica je postao kustosa nudila kolegi entomologu iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, što je on odbio. Sudski proces je trajao 16 mjeseci i u ožujku 1998. je dobila pozitivno rješenje sa županijskog suda. Tim povodom je organiziran sastanak na Gradu Varaždinu gdje su se odnosi sređivali Promemorijom koja je priložena spisu i sve je stornirano, međutim unatoč rješenju županijskog suda i promemoriji pokušalo joj se uručiti Odluku o prestanku radnog odnosa koju je također priložila u spis s primopredajom građe i onda se opet sve storniralo. Cijeli taj proces je prouzročio zastoj u realizaciji stalnog postava „Svijet kukaca“ i troškove za Muzej. Iz grada su se zalagali za dovršetak radova i otvorenje postava, te je postav otvoren nakon potpisivanja promemorije, a povodom Dana Grada, 6. prosinca 1998. Privatna tužiteljica je održala govor na otvorenju i spomenula je sve suradnike koji su sudjelovali u realizaciji navedenog postava, ali nije spomenula optuženicu kao autora idejne koncepcije i scenarija postava. U odnosu na navode da su se vodili sudski procesi sve na štetu muzeja pojasnila je da se tijekom tog razdoblja nije moglo normalno raditi, od 6 kustosa koji su tada radili, 3 ih je dobilo opomene pred otkaz i jedini način je bila sudska zaštita, a sudski procesi su trajali od proljeća 1997. do veljače 1998. kada je donesena drugostupanjska odluka. Napetosti su zapravo trajale još od studenog 1996. do potpisa promemorije 1998. te se zapravo u cijelom tom periodu nije normalno radilo. Naime, u odnosu na te 3 opomene pred otkaz 2 djelatnice, odnosno optužena i KU su dobile otkaz, osim toga optužena je jedno vrijeme bila i na bolovanju zbog te cijele situacije, o čemu je predala medicinsku dokumentaciju, pa je zapravo s time da su ti sudski procesi bili na štetu Muzeja mislila to da je rad trpio jer se nije normalno radilo, a osim toga i sudski troškovi su išli na štetu Muzeja. Također je navela da se nakon sudskih procesa i potpisivanja promemorije malo perfidnije utjecalo na njezin rad, a što je i obrazložila. Napomenula je da je tijekom godina, uz dodatna osuvremenjivanja, postav „Svijet kukaca“ i danas aktualan i dobro posjećen. Vezano uz pismo upućeno gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012. povodom imenovanja privatne tužiteljice za vršiteljicu dužnosti u prijelaznom razdoblju navela je da je te godine u Muzeju bilo više sukoba privatne tužiteljice kao voditeljice Kulturnopovijesnog odjela sa restauratoricom za tekstil, s ravnateljem i ostalim djelatnicima i to oko preventivne zaštite zbirke tekstila (afera kamfor), privatna tužiteljica nije izvršavala poslove na reviziji građe, nije poštivala rokove na realizaciji izložbe i sl. a što je vidljivo iz priloženog Zapisnika Stručnog vijeća Gradskog muzeja Varaždin od 30. studenog 2011. Zbog tih sukoba stručni muzejski djelatnici – potpisnici pisma nisu željeli da IU bude v.d. ravnatelja niti ravnatelj u idućem mandatu stoga su reagirali. Pismo je potpisala većina stručnih muzejskih djelatnika, njih 10 od 12 tada zaposlenih. Jedini koji od stručnih muzejskih djelatnika bili su PU i sama privatna tužiteljica. Napomenula je da se u članku pogrešno izrazila kad je napisala da je ubrzo nakon toga privatna tužiteljica smijenjena, te je trebala reći da je ubrzo nakon toga, provedbom novog natječaja prestao važiti njezin v.d. mandat . Smatra da je indikativno da na tom prethodnom i ponovljenom natječaju, kao i na svakom drugom (osim onom iz 2004. godine) privatna tužiteljica, koja se kandidirala, nije prošla. Njezini programi nisu prihvaćeni, i kao što se zna izabrani su drugi kandidati koji su redovito obnašali svoju dužnost. Tako je uvjerena da niti ovaj njezin članak, kojim je ustvari branila svoj dignitet, nije naštetio kandidaturi tužiteljice, a niti je pisan s tom namjerom. U konačnici je naglasila da u svom dugogodišnjem radu nije imala nikakvih problema u profesionalnim odnosima s dva ravnatelja prije mandata privatne tužiteljice te tri ravnatelja poslije njezina mandata, a jednako je gorljivo zastupala interese Entomološkog odjela kako bi se unaprijedio rad, uredio prostor, stvorile nove mogućnosti za obradu i čuvanje građe i za rad s posjetiteljima.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u tekst objavljen u Regionalnom tjedniku broj 721 od 13. ožujka 2018., potvrdu o visini dohotka i primitaka za okrivljenu (list 9, 20), u dokumentaciju predanu od strane privatne tužiteljice na ročištu 31. listopada 2019. i to: oglas za imenovanje ravnatelja ravnateljice Gradskog muzeja Varaždin iz 2017., povijest bolesti privatne tužiteljice s datumom nalaza 4. travanj 2018., odgovor na inkriminirani članak objavljen dana 13. ožujka 2018., prijavu privatne tužiteljice na natječaj za ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin za razdoblje od 2012. do 2016. uz prijedlog programa razvoja Gradskog muzeja Varaždin u istom razdoblju, izmjene i dopune osnovnog ugovora o radu privatne tužiteljice broj 217/04, u promemoriju sastavljenu na sastanku u uredu gradonačelnika Grada Varaždina koji je sastanak održan 6. ožujka 1998., u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a vezan uz kontrolu bolovanja okrivljenice od dana 23. veljače 1998., odluku o izabranom kandidatu po oglasu – natječaju na radno mjesto direktora Gradskog muzeja Varaždin od 15. ožujka 1991., rješenje o imenovanju ravnateljice Javne ustanove Gradskog muzeja Varaždin od 2. srpnja 1996., ugovor o radu privatne tužiteljice sklopljen s Gradskim muzejom Varaždin od dana 12. rujna 1996., u ugovor o radu privatne tužiteljice sklopljen s Gradom Varaždinom od dana 14. ožujka 2000. te pripadajuće potvrde od dana 10. srpnja 1996., 19. ožujka 1996. kao i 12. rujna 1996. Izvršen je uvid u dokumentaciju predanu od strane okrivljene na ročištu 31. listopada 2019. i to: članak objavljen u Regionalnom tjedniku od 26. veljače 2018., ispravak netočne informacije objavljene u članku od 27. veljače 2018., sastavljen po ŠU od 5. ožujka 2018., odluku Gradskog muzeja u Varaždinu o povlačenju otkaza ugovora o radu od 6. ožujka 1998., rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj P -569/98 od 16. travnja 1998., prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice ŠU protiv ovršenika Gradskog muzeja Varaždin od 17. veljače 1999., zapisnik sa 7. sjednice stručnog vijeća Gradskog muzeja Varaždin održane 30. studenog 2011., očitovanje Povjerenstva za očitovanje o preventivnoj pohrani i zaštiti zbirke tekstila, nakita i modnog pribora kulturno-povijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin od 15. prosinca 2011., te očitovanje stručnih muzejskih djelatnika Gradskog muzeja Varaždin od 14. lipnja 2012. naslovljeno Gradu Varaždinu, vrši se uvid u dokumentaciju dostavljenu uz dopis Gradskog muzeja Varaždin od 8. studenog 2019. odnosno izvješća o radu Muzeja za period od 1994. do 2004. Izvršen je uvid u dokumentaciju privatne tužiteljice predane na raspravi 14. rujna 2021. odnosno zaključak Gradskog vijeća od 12. lipnja 2012., u dokumentaciju okrivljene predane na raspravi 15. studeni 2021. , te je pročitan Statut Gradskog muzeja [adresa]. Pročitani su iskazi svjedoka JU i FU sa zapisnika od 3. ožujka 2020., iskazi svjedoka PU, NU i TU sa zapisnika od 7. listopada 2020., iskaz svjedokinje VU sa zapisnika od 20. siječnja 2021., iskazi svjedokinja ZU, CU sa zapisnika od 26. svibnja 2021., iskaz svjedokinje KU sa zapisnika od 14. rujna 2021., te iskazi svjedoka ĐU, ŽU i HU sa zapisnika od 31. siječnja 2022. Tijekom ponovljenog postupka ispitani su svjedoci FU, TU, LU, VU, CU, ZU, KU, ŽU, HU, GU i IUČ. Također je pročitan iskaz privatne tužiteljice IU od 15. studenog 2021., te je ista ispitana tijekom ponovljenog postupka. Pročitana je dokumentacija predana u spis od strane obrane na raspravi 5.5.2025. i to zapisnik sa 5-te sjednice upravnog vijeća Gradskog muzeja Varaždin od 9. svibnja 2005., zapisnik sa 4-te redovne sjednice muzejskog vijeća Gradskog muzeja Varaždin od 26. ožujka 2018., kao i dopis DU upravnom vijeću Gradskog muzeja Varaždin od 21. studenog 1996. Naposlijetku, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenicu te je okrivljena ŠU ispitana na kraju dokaznog postupka.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, raščlambom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, sud smatra da nije dokazano da je okrivljena ŠU počinila kazneno djelo klevete, kako joj se to privatnom tužbom stavlja na teret.

5. Slijedom iznesenog, nesporno je da je upravo okrivljena sastavila te inkriminiranog dana u tiskovini Regionalni tjednik broj 721 u rubrici Reagiranje čitatelja dala objaviti tekst s naslovom „Tko (ni)je pridonio stručnom radu i realizaciji programa Muzeja?“, a u kojem tekstu su, između ostalog, i sadržaji (tvrdnje) citirani u privatnoj tužbi, odnosno izreci presude.

6. Sporno je da li je okrivljena navedeni tekst sastavila i objavila s ciljem da omalovaži osobu i naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice, znajući da su tvrdnje iz navedenog teksta pobliže označene u privatnoj tužbi neistinite , odnosno jesu li tvrdnje iz navedenog teksta neistinite.

7. U skladu s uputom Županijskog suda u Varaždinu iz presude broj Kž-171/2023-3 od 4. travnja 2023., a kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. ožujka 2022. poslovni broj: K-199/2018-50, sud je proveo dokaze kako bi se nedvojbeno utvrdilo na čemu je težište objave spornog članka i obrane optuženice.

7.1. Prvenstveno je pročitan tekst objavljen u Regionalnom tjedniku broj 721 od 13. ožujka 2018., članak objavljen u Regionalnom tjedniku broj 719 od 26. veljače 2018. pod naslovom „Nakon zubara i turističkog radnika u Gradski muzej Varaždin dolazi netko bliži kulturi?“, te ispravak netočne informacije objavljene u članku od 27. veljače 2018., sastavljen po ŠU od 5. ožujka 2018.

7.1.1. Iz samog sadržaja spornog članka objavljenog u Regionalnom tjedniku broj 721 od 13. ožujka 2018.,"Tko (ni)je pridonio stručnom radu i realizaciji programa Muzeja" vidljivo je da je optužena ŠU, dala objaviti sporni tekst kao demanti, odnosno ispravak netočne informacije na prethodno objavljen članak u Regionalnom tjedniku broj 719 od 26. veljače 2018. po naslovom „Nakon zubara i turističkog radnika u Muzej dolazi netko bliži kulturi“, pozivajući se na članak 40. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11, 81/13). Navedeni članak jamči svakome pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Već iz samog izričaja u uvodnom dijelu teksta koji glasi „Kako je jedan od najjačih argumenata IU „unaprjeđenje Entomološkog odjela sa zbirkom kukaca““… za ovaj sud je nedvojbeno da se citati "...da nikada kao zaposlenica Muzeja (pa ni kao ravnateljica) nije pridonijela stručnom radu niti realizaciji programa...",i "...U svojim mandatima ravnateljice GMV - a IU upregla sve svoje snage i ovlasti opstruirajući programe..." iz činjeničnog opisa privatne tužbe odnose isključivo na tvrdnje optužene vezane uz doprinos privatne tužiteljice radu Entomološkog odjela u kojem je optuženica bila zaposlena, a ne na njen doprinos radu Muzeja u cjelini.

7.1.2. Treći i četvrti citat iz činjeničnog opisa privatne tužbe, odnosno citati:

-"...Što se tiče tvrdnje da je IU iznimna stručnjakinja, željela bih Vas upozoriti na stav stručnog kolegija izražen u pismu upućenom gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012. povodom njezina imenovanja za vršiteljicu dužnosti u prijelaznom razdoblju. Napominjem da su to pismo potpisati svi tada aktivni stručni muzejski djelatnici te da je ubrzo nakon toga smijenjena..." te,

- "... IU obnašala je dužnost ravnateljice Muzeja od 1991. do 2004. godine.. U tom razdoblju zabilježen je niz organizacijskih problema i konfliktnih situacija s većinom muzejskih djelatnika, a neki su sporovi riješeni i sudskim putem, na štetu muzejske ustanove koju je zastupala..."

se, po stavu suda, ne odnose isključivo na rad Entomološkog odjela, odnosno doprinos privatne tužiteljice radu tog odjela, već na rad privatne tužiteljice kao ravnateljice Muzeja u cjelini.

7.1.3. Privatna tužiteljica je 14.03.2018. dala sastaviti za Regionalni tjednik tekst naziva „Odgovor na članak objavljen u Regionalnom tjedniku od 13. ožujka 2018. Tko (ni)je pridonio stručnom radu i realizaciji programa“ u kojem se navodi da je razlog njezine reakcije na navedeni tekst prvenstveno obrana i zaštita njezinog osobnog, obiteljskog i profesionalnog digniteta.

7.1.4. Obzirom na navedena utvrđenja sud je analizirao samo one dokaze, te dijelove iskaza ispitanih svjedoka koji se odnose upravo na citate iz činjeničnog opisa privatne tužbe, dok ostale dokaze, odnosno dijelove iskaza ispitanih svjedoka nije posebno analizirao budući da, po stavu suda, nisu odlučni za utvrđenje činjenica bitnih za konkretni postupak.

8. Privatna tužiteljica IU je u svojoj izjavi u bitnom navela da se na podizanje privatne tužbe protiv okrivljene zbog predmetnog teksta koji je ona dala objaviti i koji je objavljen 13. ožujka 2018. u Regionalnom tjedniku, odlučila jer ju je navedeni tekst jako pogodio jer je u njemu bilo izneseno niz neistinitih tvrdnji s namjerom da ju se ponizi, uvrijedi i da se obezvrijedi njezin stručni rad kao i da ju se diskreditira u postupku natječaja za ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin koji je tada bio u tijeku odnosno trebao je biti uskoro objavljen natječaj. Povod reakciji okrivljene na taj način je bio tekst novinarke K koji je prethodno bio objavljen u Regionalnom tjedniku, a u kojem je bila objavljena namjera privatne tužiteljice da se javi na taj natječaj. U to vrijeme je ona bila već 38 godina zaposlenica Gradskog muzeja i nakon tog članka su ju ljudi zaustavljali i pitali o tome te je ona stoga i bila primorana pa je i dala objaviti odgovor na taj članak. Bila je zaposlena u Gradskom muzeju Varaždin sveukupno 40 godina od čega je bila ravnateljica u tri i pol mandata i to u razdoblju od travnja 1990. do srpnja 2004. godine. U svom je iskazu detaljno opisala rad Muzeja u vrijeme kad je ona obnašala dužnost ravnateljice, te vlastiti angažman u radu Muzeja. Nije joj jasno kako se može tvrditi da bi ona svjesno opstruirala projekte tijekom svog mandata ravnateljice kada su u tom razdoblju svi projekti koji su bili financirani i prihvaćeni ujedno i realizirani. Što se tiče navoda da bi bila u konfliktu s većinom kolega navela je da je upravo ona tajnim glasovanjem svih zaposlenika muzeja izabrana u upravno vijeće Gradskog muzeja Varaždin, i to 2017. ili 2018. i bila je na toj funkciji do odlaska u mirovinu 2021., bila je i sindikalni povjerenik Gradskog muzeja Varaždin. Što se tiče sudskih sporova Gradski muzej Varaždin i ona kao ravnateljica su bili u sporu s kolegicama ŠU, ovdje optuženicom, i KU te je prvostupanjski postupak završio odlukom u korist muzeja, a drugostupanjskom odlukom je sve vraćeno na ponovni postupak. Tada je, na poticaj tadašnjeg gradonačelnika postignut sporazum, a što je i potpisano u promemoriji od 6. ožujka 1998. u uredu gradonačelnika i tim sporazumom se okrivljena obvezala u cijelosti posvetiti svom radu u okviru svog radnog mjesta te prestati s različitim predstavkama, a ona kao ravnateljica se obvezala da će omogućiti suradničko ozračje i realizaciju projekata koji su tada bili u tijeku, a prije svega realizaciju stalnog postava svijeta kukaca. Nakon toga gospođe su vraćene na posao i one su dobro surađivale, a rezultat čega je bila i realizacija odnosno svečano otvorenje stalnog postava svijeta kukaca čija je autorica bila okrivljena kao voditeljica entomološkog odjela. Realizacija tog projekta je dugo trajala zbog brojnih problema. Posebno je istaknula da je ona sudjelovala u tome samo kao ravnateljica i organizatorica, a nikako si nije nikada prisvajala zasluge za stručnu provedbu tog projekta. Nadalje, nisu točni navodi da bi pismo upućeno gradonačelniku iz 2012. godine potpisali svi tada aktivni stručni muzejski djelatnici i da bi ona nakon toga bila smijenjena. Čula je za to pismo, a vidjela ga je prvi puta tek nakon ovog članka objavljenog u Regionalnom tjedniku i zaprepastila se kada je tada vidjela tko su potpisnici tog pisma. Naime, to pismo su 2012. godine potpisali neki djelatnici koji su u vrijeme njezinog ravnateljstva još bili u srednjoj školi. Tako od 10 potpisnika njih četvero nije sa njom radilo u vrijeme njezinog mandata kao ravnateljice niti jedan sat. Njih je zaposlio ĐU, njezin nasljednik na mjestu ravnatelja muzeja, odnosno radilo se o ŽU, HU, OU sada ZU te UU. Naime, i kasnije kada ona više nije bila ravnateljica i kada je radila kao kustosica na kulturno povijesnom odjelu to su bile mlade stručnjakinje koje su se tek zaposlile i koje bi teško mogle argumentirano govoriti o njezinoj nestručnosti s obzirom da je ona već tada bila dugi niz godina muzejska savjetnica, a s tim je kolegicama do odlaska u mirovinu izvanredno surađivala u poslu. Također je neistinit navod odnosno tvrdnja da bi ona nakon tog pisma bila smijenjena s mjesta ravnateljice jer to nije nikada. Naime, 2012. godine je bila vršiteljica dužnosti ravnatelja i tada je upravno vijeće raspisalo natječaj za novog ravnatelja kada je bio izabran gospodin ĐUČ i ona mu je tada predala posao ravnatelja te je njezino razdoblje vršiteljice dužnosti ravnateljice i prestalo po zakonu te stoga nije bila smijenjena. Nadalje, programi i projekti koji su bili odobreni i financirani tijekom njezinog mandata ravnateljice izvršavali su se često uz određene probleme i produžetke rokova što je međutim najčešće ovisilo o financiranju. Suradnja s okrivljenom tijekom rada u muzeju je u početku bila jako dobra, a iskomplicirala se tijekom rada na zahtjevnom projektu svijeta kukaca, međutim kako je već navela nakon potpisivanja promemorije u Uredu gradonačelnika su dobro surađivale. Nakon prestanka njezinog mandata kao ravnateljice one zapravo niti nisu surađivale jer su imale različite struke i radile na različitim odjelima i u različitim zgradama. Predmetni tekst novinarke K koji je prethodio tekstu koji je dala okrivljena objaviti nije bio poslan njoj na autorizaciju, međutim ta novinarka je telefonski razgovarala sa svima, pod time misli sa osobama koje je navodila u članku, pa tako i sa njom te joj je tom prilikom doista rekla da razmišlja o tome da će se javiti na natječaj. Na posebno pitanje navela je da je okrivljena 2018. radila u muzeju, ali na ugovor i to ne puno radno vrijeme, ne zna kakav je to bio ugovor jer tada nije više bila ravnateljica. Dodatno je navela da u stručnom smislu nije pridonijela radu entomološkog odjela, međutim su svi ugovori i sve je išlo preko ravnatelja, a u govoru koji je 1998. održala u povodu otvorenja zbirke kukaca entomološkog odjela nabrojala je 17 suradnika izvan Gradskog muzeja Varaždin koji su pomogli u realizaciji stalnog postava, te je u sklopu muzeja najmanje 10 ljudi sudjelovalo u realizaciji navedenog stalnog postava.

9. Svjedokinja PU je navela da je ona bila zaposlenica Gradskog muzeja Varaždin te je od travnja 2018. u mirovini. Bila je voditeljica etnografskog odjela u Muzeju i to od 1983. pa do 2018. godine kada je otišla u mirovinu, a u vrijeme kad je privatna tužiteljica bila ravnateljica muzeja ona je bila zamjenica ravnateljice. O suradnji sa privatnom tužiteljicom koja je tada bila ravnateljica Muzeja može govoriti samo s aspekta svog odjela te zna da su sve planirane programe odradili i realizirali. Vezano uz rad entomološkog odjela sjeća se da je bio u vrijeme mandata privatne tužiteljice realiziran novi stalni postav entomološkog odjela Svijet kukaca. Kada joj je predočen dokument pod nazivom Očitovanje stručnih muzejskih djelatnika Gradskog muzeja Varaždin od 14. lipnja 2012. iz kuverte na listu 28 pa upitana da li joj je nešto poznato vezano uz taj dokument navela je da se konkretno toga ne sjeća, međutim sjeća se da ju je okrivljena jednom prigodom tražila da potpiše nekakav dokument, a u kojem su se iznosile kritike na rad privatne tužiteljice, ali ona to nije potpisala jer smatra da se na taj način ne mogu rješavati problemi, te je navela da se ne sjeća koje je bilo obrazloženje tog očitovanja.

10. Svjedok TU je naveo da je on zaposlen u Gradskom muzeju Varaždin na radnom mjestu viši preparator i to od 2000. godine. Sjeća se članka koji je objavljen u Regionalnom tjedniku 13. ožujka 2018. jer ga je i sam pročitao i nije mu se članak sviđao jer su se u njemu spominjala dva stručnjaka iz Gradskog muzeja Varaždin. On je dobivao i odrađivao uredno svoje radne zadatke u Muzeju te nema nikakvih saznanja o navodima koji su se iznosili u predmetnom tekstu u Regionalnom tjedniku. O odnosima privatne tužiteljice i okrivljene nema nikakvih saznanja, kao što nema nikakvih saznanja o očitovanju od 14. lipnja 2012., odnosno isti nema nikakvih saznanja o pitanjima vezanim uz činjenični opis iz privatne tužbe. Nikada nije vidio da bi privatna tužiteljica kao ravnateljica opstruirala rad bilo kojeg odjela. On je sam radio u Starom gradu dok je u periodu od 2000. do 2003. godine samo vikendom dežurao na entomološkom odjelu, te mu nije poznato tko je autor idejne koncepcije entomološkog odjela.

11. Svjedok JU je iskazao da on poznaje privatnu tužiteljicu, a i okrivljenu jer je u razdoblju od 1995. do 2010. obnašao funkciju pročelnika za kulturu u gradu [adresa]. O samom sporu između stranaka ne zna ništa jer je već 9 godina u mirovini. Njegov posao je bio da prati kako Muzej posluje, da li donosi odluke u skladu sa zakonom te kako financijski posluje. Ne sjeća se da bi, tijekom razdoblja kad je privatna tužiteljica bila ravnateljica muzeja, bilo nekakvih problema vezanih uz nepravilnosti u radu muzeja, odnosno uz prihvaćanje izvještaja o programu rada, a koliko se sjeća u to vrijeme nije bilo nekakvih konfliktnih situacija sa ostalim muzejskim djelatnicima u kojima bi on bio službeno obaviješten. Kad mu je predočena promemorija sa sastanka u Uredu gradonačelnika održanog 6. ožujka 1998. naveo je da se ne sjeća da bi bio na takvom sastanku. Također ne sjeća se da bi on nakon tog sastanka nešto dogovarao sa zamjenikom gradonačelnika AU vezano uz nekakve kadrovske probleme.

12. Svjedok FU je naveo da je on bio predsjednik Upravnog vijeća Gradskog muzeja Varaždin, u razdoblju od 1994. do kraja 1998. Sastanci Upravnog vijeća odražavali su se redovno i sjeća se da je tadašnja ravnateljica IU , ovdje privatna tužiteljica, često na tim sastancima izvještavala o napredovanju uređenja entomološkog odjela sredstvima doznačenim od strane grada te da je u tom smislu sve štimalo. Vezano uz odnose u muzeju sjeća se da su tada postojale nekakve trzavice između ravnateljice i voditeljice arheološkog odjela te entomološkog odjela čiji je voditelj bila okrivljena. Međutim, upravno vijeće nije se bavilo kadrovskim promjenama niti odnosima već je uglavnom raspravljalo o strateškim pitanjima važnim za funkcioniranje samog Muzeja. Vezano uz navode okrivljene koji su bili istaknuti u tekstu koji je bio objavljen u "Regionalnom tjedniku" naveo je da Upravno vijeće nije bilo kompetentno da procjenjuje nečiju stručnost. Također, nema nikakvih saznanja o pismu stručnog kolegija upućenog gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012. godine niti da bi privatna tužiteljica nakon toga bila smijenjena jer on u to vrijeme više nije bio u Upravnom vijeću. Kada mu je predočena promemorija sa sastanka u Uredu gradonačelnika održanog 6. ožujka 1998. odgovorio je da se toga uopće ne sjeća. Na daljnji upit da li se sjeća da bi bio nazočan u Palači Herzer na otvorenju postave entomološkog odjela koji je bio dovršen povodom Dana grada 1998. odgovorio je da se točno ne sjeća da li je bio na otvorenju međutim, zna da je kratko vrijeme nakon toga otišao u entomološki odjel te je ostao zadivljen uređenjem tog odjela koji je na svjetskoj razini i dan danas. Sjeća se da je u to vrijeme bio savjetnik predsjednika Republike i da je i njemu predložio da posjeti entomološki odjel. Na upravnom vijeću često je bilo pitanje napretka obnove i načina financiranja, ali se ne sjeća se da bi bilo problema oko financiranja obnove u vrijeme mandata privatne tužiteljice kao ravnateljice. Dodatno je naveo da ne zna tko je autor koncepcije postava entomološkog odjela muzeja.

13. Svjedok NU je u svom iskazu naveo da je i on pročitao predmetni članak u Regionalnom tjedniku. Bio je zaposlen u Gradskom muzeju Varaždin kao kustos u kulturno-povijesnom odjelu i to od 1973. pa do 2011. kada je otišao u mirovinu. Sjeća da je u to vrijeme realiziran i novi postav Entomološkog odjela, a koji je pobrao sve stručne pohvale u javnosti, a i u struci. Sjeća se da je bilo i netrpeljivosti odnosno nesuglasica između ravnateljice i drugih kolega, vjerojatno zbog mišljenja koje svatko ima, a i on je sam imao nekih neslaganja sa privatnom tužiteljicom koje su bile stručne naravi oko nekih izvedbi za koje je mislio da bi trebale biti drugačije. Također se sjeća da je bilo neslaganja između privatne tužiteljice i okrivljene vezano za način upravljanja muzejom od strane privatne tužiteljice, ali ta neslaganja nisu bila toliko izražena da bi došlo do opstruiranja rada entomološkog odjela ili bilo ko jeg drugog odjela muzeja. Privatna tužiteljica je znala donijeti i neke odluke s kojima se drugi nisu slagali, međutim svi projekti su bili završeni, svi stručni zadaci ostvarivani i ne bi rekao da bi ona opstruirala programe, možda nije sve programe vodila onako kako je bilo zacrtano i onom brzinom, ali je ona bila ravnateljica i njezina riječ je bila zadnja. Vezano uz očitovanje od 14. lipnja 2012. naveo je da je o tome prvi put saznao iz Regionalnog tjednika, ali sam nije imao nikakvih saznanja prije toga o tome. Sjeća se da je privatna tužiteljica vodila i neke sudske postupke, međutim nije mu poznato konkretno kakve i protiv koga. Na upit da li ima saznanja da bi nekad nekome kustosu u Muzeju bila uručena opomena pred otkaz ugovora o radu odgovorio je da je bila uručena i to profesorici KU i okrivljenoj, pa misli da je iz toga proizašao i sudski spor. Te dvije djelatnice, odnosno okrivljena i profesorica KU su nakon toga radile cijelo vrijeme u Muzeju do mirovine. Autorica koncepcije zbirke kukaca Entomološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin bila je okrivljena ŠU, dok je izvedbeni projekt napravio slikar DU. Na entomološkom odjelu bilo je tematskih izložbi autorica kojih je okrivljenica, a neke izložbe je radila u suradnji s kolegama iz Zagreba. Na pitanje suda da pojasni kakvih je zakašnjenja bilo u odnosu na novi postav entomološkog odjela naveo je da se ne sjeća točno, ali ako je bilo zakašnjenja to je bilo zbog toga što vitrine i ostali elementi na kojima bi izlošci bili izloženi nisu bili dovršeni na vrijeme. Na to kašnjenje ne bi utjecala niti okrivljenica, niti priva tna tužiteljica već izvođači takvih radova u većini izložbi kasne sa svojim poslovima.

14. Svjedokinja VU je navela da radi u Gradskom muzeju Varaždin od 1. rujna 1992. godine, time da sada radi na radnom mjestu muzejske savjetnice u povijesnom odjelu, dakle veliki dio radnog vijeka je radila i u vrijeme mandata privatne tužiteljice kao ravnateljice Gradskog muzeja. Od 2012. godine je zamjenica ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin. Pročitala je sporni članak u Regionalnom tjedniku, a koji sadrži tekst koji je dala sastaviti i objaviti okrivljena. Navodi u tekstu okrivljene zapravo su bila reakcija na tekst koji je prije tog članka objavljen u Regionalnom tjedniku, a koji je sadržavao određene navode privatne tužiteljice koja se javljala tada na aktualni natječaj za ravnatelja muzeja. Privatna tužiteljica se javljala na sve natječaje i ona je pritom željela istaknuti svoje zasluge u radu muzeja, međutim razumije i okrivljenicu koja je uložila cijeli životni rad i trud u muzeju i to u stalni postav svijeta kukaca, a prije čijeg uspostavljanja je bilo niza problema i otkaza u muzeju. Autor koncepcije stalnog postava entomološkog odjela pod nazivom "svijet kukaca" bila je okrivljenica, te se ne sjeća kada je točno postavljen, ali radi još i danas. Sjeća se da su bile organizirane tematske izložbe, autor većine njih je bila okrivljenica. Nadalje je navela da je svjedočila u jednom postupku na sudu koji se vodio protiv djelatnica muzeja KU i ovdje okrivljene i to radi toga što su dobile otkaz ugovora o radu. Sjeća se da je u to vrijeme na nagovor europskih stručnjaka u uredu gradonačelnika sazvan sastanak na kojem je potpisana promemorija i nakon kojeg je povučen otkaz koji je bio dan okrivljenoj i djelatnici KU. Sjeća se da je u to vrijeme bilo konflikata između privatne tužiteljice, tada ravnateljice, i navedene dvije muzejske djelatnice i to u odnosu na okrivljenu zbog stalnog postava svijeta kukaca time da se ne sjeća točno zbog čega, a u odnosu na KU se točno ne sjeća zbog čega. Za promemoriju koja je nakon sastanka u Gradu potpisana čula je od drugih djelatnika, a sjeća se da je nešto vezano uz to bilo i u novinama. Sjeća se nadalje da je 2012. dio stručnih djelatnika potpisao očitovanje koje je bilo upućeno Gradu Varaždinu i na druge adrese u [adresa], a kojom su oni željeli odnosno pokušali dati na znanje Gradu i drugim službama da se protive eventualnom ponovnom imenovanju privatne tužiteljice za ravnateljicu Gradskog muzeja jer se s time nisu slagali. Vezano uz navedeno očitovanje koje je potpisala navela je da je to očitovanje pročitala u cijelost i prije nego što ga je potpisala te se na taj način u cijelosti usuglasila sa svime što je bilo navedeno u očitovanju time da se ne sjeća tko je točno sastavljao to očitovanje. Naime, ona sama osobno je s privatnom tužiteljicom radila na različitim izložbama i projektima na kojima su surađivale time da je ta suradnja bila ponekad dobra, a ponekad loša. Privatna tužiteljica je u načinu financiranja Gradskog muzeja Varaždin veliku pažnju pridavala Ministarstvu kulture i Gradu Varaždin dok se nije baš isticala u poklanjanju pažnje uvećanja vlastitih prihoda muzeja kao i različitim europskim projektima jer oni u to vrijeme nisu aktivno sudjelovali u europskim natječajima. Nadalje privatnoj tužiteljici su zamjerali neadekvatno čuvanje muzejske građe. Sjeća se da se od njezinog zaposlenja u muzeju pa do dolaska ravnatelja Speveca muzejska građa čuvala u kutijama za cipele, a već je tada bio propisan drukčiji način čuvanja muzejske građe , te su drugi muzeji u Hrvatskoj imali bezkiselinske kutije i papire. U Gradskom muzeju Varaždin je bilo poražavajuće stanje u muzejskoj čuvaonici. Iako je privatna tužiteljica zaslužna za uređenje depoa u južnom krilu, muzejska građa nije se čuvala adekvatno, nije se čuvala kako je trebalo a za isto je odgovorna privatna tužiteljica. Sjeća se nadalje da je jedno vrijeme ravnateljica poslala okružnicu u kojoj je bilo navedeno da nakon radnog vremena djelatnici muzeja trebaju napustiti prostore muzeja, a što je bilo teško izvedivo s obzirom na programe koji su se trebali izvršavati kao npr. izložbe koje bi se pripremale cijeli dan i noć. Vjeruje da je privatna tužiteljica radila svoj posao najbolje što je znala, međutim kustosi su se osjećali zapostavljeni zbog nedostatka financijskih sredstava, a kada je gospodin OU preuzeo funkciju ravnatelja puno toga je uređeno i obnovljeno u odnosu na prethodno razdoblje kada je ravnateljica bila privatna tužiteljica. Sjeća se da je u vrijeme mandata privatne tužiteljice došlo do određenog sukoba oko zaštitnih sredstava za čuvanje odnosno koji su se trebali stavljati u zbirku tekstila, u vezi čega je bilo i osnovano povjerenstvo koje su sačinjavale ona, okrivljena i gđa. ZU. To povjerenstvo je osnovano s obzirom da je negdje krajem 2011. godine ravnatelj na stručnom vijeću stavio na dnevni red točku koja se odnosila na čuvanje zbirke tekstila i upotrebu kamfora i sjeća se da je nakon toga privatna tužiteljica dobila zadatak da predloži mjere poboljšanja za čuvanje te zbirke tekstila i odabere sredstvo za zaštitu, što međutim ona nije učinila pa su oni kao povjerenstvo dobili zadatak da utvrde stanje te zbirke i mjere za poboljšanje čuvanja te zbirke tekstila i nakita, a utvrdili su propuste u čuvanju te građe koji su bili opisani u zapisniku koji postoji. Nadalje, u vrijeme kada su okrivljena i gđa. KU dobile otkaz je i ona dobila opomenu pred otkaz, a o razlozima se točno ne može izjašnjavati. Osim navedene situacije s otkazima okrivljenoj i gđi. KU te opomeni pred otkaz koju je ona dobila ne sjeća se konkretno koji su još muzejski djelatnici imali nekakvih konfliktnih situacija, osim što se sjeća da je privatna tužiteljica u jednom dopisu kojim se obraća ravnatelju okrivila kolegicu restauratoricu da se zbog stavljanja kamfora u tekstilne predmete šteti njezinom zdravlju, a povodom toga je i bio sastanak kod ravnatelja nakon kojeg je osnovano i povjerenstvo koje je prethodno spominjala. Sjeća se da je tijekom 2011. godine. Na daljnji upit da li je po njezinom mišljenju privatna tužiteljica znatno unaprijedila stručni rad entomološkog odjela, a što se navodilo u članku objavljenom u Regionalnom tjedniku zbog kojeg je i uslijedila reakcija okrivljene navela je da svaki kustos sudjeluje i unaprjeđuje rad svog odjela pa tako ravnateljica ne može u tom smislu pridonijeti stručnom radu pojedinog odjela, već može samo potaknuti aktivnosti na pojedinom odjelu. Na posebna pitanja je dodatno navela da je optuženica prva krenula sa obradom muzejske građe nakon što je pribavljen program za digitalnu obradu podataka. Isto tako prva je uvela informatizaciju multimediju u stalnom postavu. Na pitanje o eventualnom opstruiranju privatne tužiteljice navela je da se primjer opstruiranja navodi u očitovanju od 14.06.2012., zatim primjer opstruiranja bi bila i okružnica da zaposlenici ne smiju biti u prostorima muzeja nakon radnog vremena, te da su za sastanke Muzejskog društva sjeverozapadne Hrvatske oni iz Gradskog muzeja Varaždin morali smo uzimati slobodni dan, dok su ostali članovi navedenog društva iz drugih krajeva Hrvatske za to dobivali putne naloge i to im je bilo plaćeno kao službeni put. U odnosu na realizaciju samog postava entomološkog dojela navela je da je bilo problema pri realizaciji primjerice kod izrade vitrina za postave, navedene vitrine nisu bile pravilno izrađene i imale su greške, te je u ispravljanju navedenih grešaka trebala sudjelovati ravnateljica na način da naloži majstorima popravak ili izradu novih što je privatna tužiteljica radila, no ne pravovremeno.

15. Svjedokinja CU je navela da je ona bila kustos u Muzeju grada Varaždina i to u Galeriji starih i novih majstora dugi niz godina, od 1986. do 2017. pa tako i za vrijeme kada je privatna tužiteljica bila ravnateljica Muzeja. Upoznata je sa člankom u Regionalnom tjedniku odnosno tekstom koji je optužena dala objaviti u ožujku 2018. jer ga je i sama pročitala, a sama je i potpisala pismo upućeno gradonačelniku i gradskom vijeću 14. lipnja 2012. koje se spominje između ostalog u navedenom tekstu okrivljene. Razlog zašto je i ona između ostalih potpisala to pismo je taj što su bili povremeni sukobi muzejskih djelatnika sa ravnateljicom, osjećala se malo nelagodno u kolektivu. Ona sama povremeno nije nailazila na simpatije privatne tužiteljice, imala je dojam da ona misli da je svjedokinja preambiciozna odnosno da i sama pretendira na mjesto ravnateljice. Uglavnom nije bila dobra atmosfera u kolektivu. Ravnateljica nije dozvoljavala njima kustosima da samostalno pokušavaju povući sredstva za realizaciju nekih projekata, već su morali čekati da to ona izrealizira. Vezano uz sukobe odnosno konfliktne situacije sa muzejskim djelatnicima sjeća se da je ona sama bila svjedok na sudu kada su kolegice KU i ovdje okrivljena dobile otkaz s čime se ona nije osobno slagala iako je i s njima bila samo u kolegijalnim odnosima. Na poseban upit da li je privatna tužiteljica stručno unaprijedila rad Entomološkog odjela odgovorila je da misli da stručno nije. Optužena nije nikada imala bilo kakve sukobe sa drugim ravnateljima muzeja s obzirom na dugogodišnji rad u muzeju. Cijeli proces otkad su kolegica KU i ona dobile otkaz pa do trenutka kada su vraćene na posao trajao je dosta dugo, ne zna točno, ali joj se čini da je bilo oko 4 do 5 mjeseci. Privatna tužiteljica je bila na funkciji ravnatelja dok je za stručni rad u Entomološkom odjelu bila zadužena optužena. Očitovanje odnosno pismo od 14. lipnja 2012. koje se spominje u tekstu joj se čini da je pisala okrivljena. Navedeno pismo potpisala je zbog loših međuljudskih odnosa u muzeju, pri tom ne misli da je krivnja bila isključivo na ravnateljici, već je cjelokupna atmosfera bila takva da onemogućava kvalitetan rad kustosa. Autor koncepcije stalnog postava entomološkog odjela pod nazivom "svijet kukaca" bila je optužena. Funkcija kustosa je da čuva građu, da pribavlja građu, izlaže je, restaurira, te da komunicira s publikom. Dozvoljeno je da se kustosi brinu o novčanim sredstvima, to se podrazumijeva na način da bi to bila suradnja između kustosa i ravnatelja. U mandatu privatne tužiteljice ista je dozvoljavala da se kustosi brinu o novčanim sredstvima i pribavljaju donacije, ali ne direktnom komunikacijom sa sponzorima, već je sve moralo ići uz posredovanje ravnateljice.

16. Svjedokinja ZU je navela da je ona upoznata s predmetnim tekstom koji je okrivljena sastavila i dala objaviti u Regionalnom tjedniku. I sama je jedna od potpisnica pisma koje se u tom tekstu spominje koje je upućeno gradonačelniku i gradskom vijeću 14. lipnja 2012. Naime, ona je i sudjelovala u sastavljanju tog pisma, a do toga svega je došlo iz razloga jer je u to vrijeme raspisan natječaj za imenovanje ravnatelja na kojem nije prošao tadašnji ravnatelj te je za v.d. ravnatelja imenovana privatna tužiteljica. Svi stariji djelatnici koji su imali iskustvo rada za vrijeme mandata privatne tužiteljice, ali i oni mlađi koji su i nakon njezina mandata bili s njom u neposrednom kontaktu tijekom svog rada su bili neugodno iznenađeni s tim imenovanjem za v.d. ravnatelja te su zato odlučili zajedno da se ide s tim pismom time da su svi stavovi koji su izraženi u tom pismu rezultat zajedničkih razgovora i zaključaka muzejskih djelatnika koji su to pismo potpisali. Ubrzo nakon tog pisma bio je raspisan novi natječaj i izabran novi ravnatelj muzeja, međutim ne zna u kojoj mjeri je tome pridonijelo pismo koje su muzejski djelatnici uputili na različite adrese. Naime, ideja tog pisma je bila da se uvaži i mišljenje njih kao muzejskih djelatnika i da se na neki način prevenira izbor privatne tužiteljice za ravnateljicu muzeja. Navedeno pismo je i sama potpisala jer nije željela da privatna tužiteljica bude imenovana ravnateljicom, i to iz razloga što smatra da su međuljudski odnosi u kolektivu bitni i bitno je da budu dobri, a smatrala je da bi u slučaju da privatna tužiteljica bude ravnateljica međuljudski odnosi mogli biti narušeni. Konkretno o radu privatne tužiteljice kao ravnateljice tijekom njezina mandata ona ne može govoriti jer je ona od 2008. godine zaposlena u Muzeju, sada kao kustosica u Kulturno povijesnom odjelu. Vezano uz tvrdnju koja se spominje u tekstu da privatna tužiteljica nikada kao zaposlenica muzeja ni kao ravnateljica nije pridonijela stručnom radu niti realizaciji programa nije sigurna, ali misli da je ona izvučena iz konteksta i da se ta tvrdnja zapravo odnosi na stručni rad odnosno realizaciju programa u Entomološkom odjelu. Naime, poznavajući optuženu, zna koliko je ona vremena i truda uložila u razvoj Entomološkog odjela te je isključivo njezina zasluga da taj odjel godinama ima veću posjećenost nego primjerice Stari grad . Optuženica je sudjelovala u mnogim inicijativama i pokušajima poboljšanja situacije u tom odjelu i taj odjel je zahvaljujući njoj iz godine u godinu se razvijao i napredovao. Vezano uz navode u tekstu da je bilo konfliktnih situacija privatne tužiteljice ti jekom njezinog mandata ravnateljice, o tome može govoriti samo po pričanju svojih kolegica s obzirom da u to vrijeme ona još nije bila zaposlena, međutim zna da je bilo problema, zna da su kolegice KU i optuženica dobile otkaz, a čini joj se i da je kolegica VU dobila opomenu pred otkaz. Poznato joj je da je bilo propusta i problema vezano uz poštivanje dogovora, terminskog plana, rasporeda, a pod time mislim na rad privatne tužiteljice kao djelatnice muzeja. Dodala je da je i sama imala negativnih iskustava u radu s privatnom tužiteljicom, primjerice 2014. kada je išla na stručn i skup konzervatora u Sloveniju, po povratku sa stručnog skupa nazvao ju je ravnatelj i rekao da je privatna tužiteljica prigovarala zašto je ona išla na navedeni skup što je u njoj izazvalo jednu neugodnu situaciju.

17. Svjedokinja KU je u svom iskazu navela da je ona dugi niz godina bila djelatnica u Gradskom muzeju Varaždin i to od 1973. do 2014. godine, većinu tog vremena kao voditeljica Arheološkog odjela. Vezano uz predmetni tekst koji je okrivljena sastavila i dala objaviti u tiskovini Regionalni tjednik za njega je saznala tako da je čula od svojih kolegica s obzirom da je tada već bila u mirovini pa je nakon toga pronašla taj tekst u Regionalnom tjedniku i pročitala ga. Kada ga je pročitala prvo je pomislila "bravo, ima neko hrabrosti i za to". Naime, to što je pročitala u Regionalnom tjedniku je povezala sa situacijom prije kada su okrivljena, ona i kolegica VU dobile opomenu pred otkaz, a potom i otkaz i sjeća se da su ju tada neki poznanici koji su njih sve poznavali kao i situaciju u Muzeju nagovarali da nešto u novinama napišu vezano uz tu cijelu situaciju, ali ona to nije tada htjela jer je tada smatrala da to nije najbolji način. Tijekom rada u Muzeju je surađivala kako s optuženicom tako i sa privatnom tužiteljicom, a vezano uz suradnju sa privatnom tužiteljicom može reći da ima više negativnih nego pozitivnih iskustava jer je i sama bila uvučena u konfliktne situacije kojih je bilo i u njezinom poslu, a bilo je i opstruiranja programa te su se vršili pritisci kako na nju tako i na druge kolege. Na primjer jedna od takvih situacija bila je da joj je često ujutro već u 8:05 u uredu znao zvoniti telefon, a to bi zvala ravnateljica da pita nešto što bi bilo potpuno irelevantno tada te je to zapravo bila samo provjera da li je u to vrijeme na radnom mjestu, pa je bilo stresno bilo raditi pod takvim pritiscima. Nadalje, ona je u sklopu svog odjela pokrenula i vodila projekt izrađivanja registra sa popisom svih arheoloških nalazišta na području sjeverozapadne Hrvatske koji je i uspješno okončan knjigom, međutim nije dobila dozvolu od strane ravnateljice da na tom registru radi u okviru svog radnog vremena. Zapravo je dobila i pismenu zabranu ulaska u svoj radni prostor nakon radnog vremena pa je na tome radila izvan radnog vremena i to u uredu gospodina P koji joj je ustupio svoj radni prostor. Vezano uz pismo odnosno dopis gradonačelniku i gradskom vijeću od 14. lipnja 2012. ona je u to vrijeme bila na bolovanju, međutim imala je saznanja o tome jer su ju kolege obavijestili i sama je tražila da se i nju stavi na popis. Na pitanje da li se sjeća koliko je djelatnika muzeja potpisalo dopis gradonačelniku iz 2012., navela je da se ne sjeća točnog broja, ali čini joj se da je bilo 10 ili više potpisa. Navedeni dopis nisu potpisali svi djelatnici muzeja, koliko se sjeća tada je bilo oko 17 djelatnika muzeja, stručnog i pomoćnog kadra, ali nije sigurna o točnom broju. Vezano uz probleme privatne tužiteljice s nekim drugim muzejskim djelatnicima poznato joj je da je bilo problema sa restauratorskim odjelom odnosno trzavica oko preventivne zaštite na tekstilnoj građi, ne sjeća se detalja, međutim zna da se postavljalo pitanje sredstava koja se stavljaju u tekstil jer se ravnateljica bojala da ju netko ne truje. Njezino mišljenje vezano uz rad privatne tužiteljice kao ravnateljice Muzeja je to da se ona prema muzejskoj građi nije odnosila dovoljno stručno i odgovorno, kustosi su bili prepušteni sami sebi i odrađivali su najveći dio posla oko preventivne i druge zaštite muzejske građe. Kao što je već spomenula vodili su se i sudski sporovi između ravnateljice te kolegica VU, optuženica i nje zbog toga što su dobile opomenu pred otkaz ugovora o radu, a smatrale su da su razlozi za opomenu jako labavi, a nakon opomene su uslijedili i otkazi zbog čega su podnijele tužbu. Vezano uz navode u Regionalnom tjedniku da je privatna tužiteljica imala konfliktne situacije sa većinom muzejskih djelatnika može reći da i ona ima takvih iskustava s obzirom da su oni kolege u muzeju često kada bi zajedno razgovarali došli do zaključka kako postoji jedna nezdrava i loša situacija u muzeju u kojoj je bilo teško raditi. Zna da se primjerice i kolega NU ponekad znao žaliti na odnos ravnateljice prema njemu i njegovu poslu. Posebno upitana, a vezano uz taj period kada su ona i optuženica dobile opomene pred otkaz, a potom i otkaz ugovora o radu, da li su se tada normalno mogli realizirati programi rada na njihovim odjelima odgovorila je da se nisu mogli realizirati. Naime, situacija je bila tada nezdrava, primjerice ravnateljica je znala sazvati stručni kolegij, a za što je bila i ovlaštena i došli bi svi kustosi, a ravnateljica se uopće ne bi pojavila iako je ona je trebala voditi taj kolegij. Nadalje sjeća se također jedne situacije kada je ona izvršila sve pripreme u odabiru građe za jednu izložbu, a da je potom njezin arheološki odjel izbačen iz koncepcije te izložbe bez ikakvog objašnjenja, a bilo je više takvih sličnih situacija. Na daljnji upit da li su u to vrijeme kada su se vodili sudski sporovi one primale plaću navela je da jesu iako nisu u cijelosti izvršavale programe s obzirom da to nisu bile u mogućnosti. Ne sjeća se točno kakva je bila prvostupanjska presuda u tom sudskom sporu radi nedopuštenosti otkaza, sjeća se samo da je sve završilo kod gradonačelnika i da su se nagodili. Autor projekta Svijet kukaca u entomološkom odjelu muzeja bila je optuženica ŠU.

18. Svjedok ĐU je na raspravi dana 31. siječnja 2022. iskazao da on poznaje i okrivljenu i privatnu tužiteljicu jer je u dva mandata bio ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin i to u periodu od 2004. do 2012. godine. Za optuženicu je naveo da je kao kustos, a i kao čovjek bila uvijek eksplicitna, stručna, predana i vrlo marljiva, puna ideja i invencija, a s njom je i sam jako dobro surađivao. Kada je preuzeo dužnost ravnatelja, time da je to zapravo bilo i na nagovor odnosno sugestiju privatne tužiteljice, koliko je čuo bilo je dosta napeta situacija između privatne tužiteljice i ostalih kustosa, gotovo svih, međutim on o sam nije imao nikakvih neposrednih saznanja o tome već samo po pričanju djelatnika muzeja. I za vrijeme njegovog mandata je bilo napetih situacija između privatne tužiteljice i nekih kustosa jer se nisu slagali oko realizacije programa odnosno općenito načina pristupa u radu. U odnosu na pismo koje se spominje između ostalog u tekstu koji je okrivljena dala objaviti u Regionalnom tjedniku on to pismo nije nikad vidio, međutim čuo je za to i zna da je bilo upućeno čini mu se Gradu i još nekim službama, a ne sjeća se tko ga je obavijestio o tome, misli da čak netko iz Grada jer je prije toga jedno vrijeme obnašao funkciju u Gradskom vijeću i u Poglavarstvu. Misli da su to pismo potpisali gotovo svi zaposlenici i to zbog nezadovoljstva djelatnika muzeja da privatna tužiteljica postane v.d. ravnateljica Gradskog muzeja Varaždin nakon isteka njegovog mandata. Upitan da li mu je što poznato vezano uz sudske sporove koji bi se vodili između privatne tužiteljice i nekih djelatnika muzeja naveo je da je čuo za to, to je također bilo prije njegovog mandata, zna da je to bilo još dok je gospodin J bio gradonačelnik, on je organizirao mirenje, ali ne sjeća se više detalja oko toga, a niti o kojim se muzejskim djelatnicima radilo, misli da ih je bilo više. Kad je preuzeo funkciju ravnatelja osjećala se jedna napetost u muzeju, međutim ubrzo se to sve sm irilo i počelo se normalno raditi. Upitan u čijem mandatu je realizirana izložba Drava naveo je da u njegovom mandatu i to prema njegovoj ideji i ideji optuženice. Na daljnji upit o tome može li se očitovati na navod iz spornog teksta da bi privatna tužiteljica u svojim mandatima ravnateljice upregla sve svoje snage i ovlasti opstruirajući programe naveo je da je od optuženice ali i još nekih djelatnika tog odjela čuo da je ona opstruirala programe, pod time misli na rad entomološkog odjela čiji je kustos bila optuženica, ali to se odnosilo na razdoblje prije njegovog mandata dok takvih situacija za vrijeme njegovog mandata nije bilo jer on to ne bi niti dopustio. Također je naveo da je 2004. godine već bio realiziran stalni postav Svijeta kukaca u entomološkom odjelu

19. Svjedokinja ŽU je navela da je ona od 2009. zaposlena u Gradskom muzeju Varaždin kao kustos u galeriji umjetnina time da je godinu dana odnosno od 2008. volontirala te nakon stručnog ispita primljena kao kustos. Neke veće suradnje nije imala sa optuženicom ili privatnom tužiteljicom osim na nekim zajedničkim izložbama, najviše je surađivala i surađuje s gospođom CU koja je sada u mirovini, a prije je bila voditeljica odjela galerije umjetnina. Vezano uz pismo upućeno gradonačelniku 14. lipnja 2012. koje se spominje u spornom tekstu navela je da je znala za to pismo i sama ga je potpisala, a misli da se većina muzejskih djelatnika priklonila te potpisala to pismo, čini joj se da se samo dvoje djelatnika nije potpisalo . Osim iz razloga što je takav bio stav većine kolegica, navedeno pismo je potpisala i temeljem vlastitog iskustva s njihovih stručnih sastanaka na kojima se često nisu mogli usuglasiti oko nekih pitanja i gdje bi privatna tužiteljica obično bila na jednoj strani, a oni na drugoj te na je na temelju problematike koju su kolegice imale u suradnji sa privatnom tužiteljicom ona odvagala situaciju i dala svoju suglasnost odnosno potpisala predmetni dopis. Namjera navedenog pisma iz 2012. godine bila je da privatna tužiteljica ne bude opet imenovana ravnateljicom, te budući da se s tom namjerom slagala i smatrala je da bi netko drugi trebao biti ravnatelj, navedeno pismo je i potpisala. Koliko se sjeća nisu svi muzejski djelatnici potpisali navedeno pismo. Uglavnom otkad je zaposlena u Muzeju Varaždin njihovi stručni sastanci su često dosta burni. Vezano uz nekakve sudske sporove koji se spominju u spornom tekstu za to je čula od kolegice CU, misli da je privatna tužiteljica dala opomenu pred otkaz nekim kolegicama i da su se oko toga vodili ti sporovi koje misli da su u konačnici dobile te kolegice jer su se vratile na posao. O ostalim navodim iz spornog članka objavljenog u Regionalnom tjedniku, a koji su predmet privatne tužbe, navedena svjedokinja nema neposrednih saznanja.

20. Svjedokinja HU je navela da je ona zaposlena u Gradskom muzeju Varaždin od 2006. i stoga neka konkretna saznanja o razdoblju kad je privatna tužiteljica bila ravnateljica nema. Zna da su bili vođeni neki sudski sporovi od strane optuženice, gospođe KU i gospođe VU te privatne tužiteljice, međutim ne zna pozadinu tih sporova, a niti tko je u konačnici uspio u tim postupcima. U odnosu na pismo od 14. lipnja 2012. koje je upućeno gradonačelniku navela je da je ona to pismo potpisala time da nije sudjelovala u njegovom sastavljanju. Radilo se o okolnostima pred izbor novog ravnatelja muzeja i oni u muzeju su imali informaciju da će se privatna tužiteljica vjerojatno javiti za mjesto ravnatelja. Potpisala je to pismo jer je dotada bilo puno konfliktnih situacija u muzeju između muzejskih djelatnika međusobno pa tako i s privatnom tužiteljicom, prvenstveno zbog nekih prijašnjih međusobnih odnosa između nekih djelatnika muzeja i tadašnje ravnateljice – privatne tužiteljice o čemu ona zapravo ne zna puno. Međutim te nesuglasice su se vukle i na sastancima stručnog vijeća i ona je zato smatrala da izbor privatne tužiteljice za ponovnu ravnateljicu neće biti dobar jer će se tako samo i dalje te nesuglasice produbljivati i pogoršavati međuljudski odnosi u muzeju. Navedeno pismo potpisali su samo stručni djelatnici, članovi stručnog vijeća, ali ne sjeća se jesu li svi članovi stručnog vijeća potpisali pismo ili ne. Navedeno pismo potpisala je isključivo kako privatna tužiteljica ne bi bila ponovno imenovana za ravnateljicu jer bi se time narušili međuljudski odnosi u muzeju koji su ionako bili loši, a glavnim krivcem za narušene međuljudske odnose u muzeju smatra privatnu tužiteljicu. Primjerice kada se organizirala izložba "Naj" sjeća se da su sudjelovali svi kustosi muzeja osim privatne tužiteljice. Ona osobno nije imala nikakve konfliktne situacije s privatnom tužiteljicom. Vezano za te nesuglasice na stručnim vijećima opisala je jednu takvu situaciju, a radilo se o izložbi Vjera i vjerovan je koja je bila višekratno odgađana, a koordinator te izložbe je bila privatna tužiteljica koja se nije pridržavala rokova, a svi odjeli muzeja su trebali sudjelovati u toj izložbi jer je svaki dio odjela trebao pripremiti dio građe s kojom će sudjelovati u toj izložbi, a koordinacija nije štimala što je bilo u najvećoj nadležnosti privatne tužiteljice. U odnosu na konstataciju da privatna tužiteljica nikada kao zaposlenica muzeja nije pridonijela stručnom radu niti realizaciji programa, misli da se to nije odnosilo na cijeli muzej već samo na entomološki odjel, da je to optuženica shvatila kao zadiranje u njezin odjel koji je ona vodila odlično. Sporni članak objavljen u Regionalnom tjedniku u ožujku 2018. prethodio je izboru za ravnatelja muzeja, međutim po njezinom mišljenju on nije ni na koji način naškodio eventualnom imenovanju privatne tužiteljice jer je ona tada bila član upravnog vijeća koje donosi prijedlog odluke o novom ravnatelju i sjeća se da se tada raspravljalo izričito o programima kandidata te da se jednoglasno donijela odluka o kandidatu MU iako je i program privatne tužiteljice bio dobar, ali je njegov program bio bolje razrađen s novim idejama i vizijama. Na upit na koji način ona surađuje s ostalim djelatnicima muzeja navela je da je zaposlena kao dokumentarist i u tom smislu joj je posao da koordinira i usklađuje sve odjele odnosno vodi baze podataka i muzejsku građu cijelog muzeja, a također radi i na poslovima revizije koja se obavlja svakih 5 godina. S privatnom tužiteljicom je neposredno surađivala na izložbi Vjera i vjerovanje 2012., a koja se nikako nije pokrenula od početka te je ravnatelj donio odluku da se to mora odraditi jer je već dva puta u ministarstvu bilo kašnjenja. Na posebno pitanje navela je da je autor stalnog postava entomološkog odjela zbirke kukaca bila optuženica. Na entomološkom odjelu odvijali su se i drugi programi kao što su se drugi programi odvijali i na drugim odjelima. Kustos je zadužen za rad svog odjela i ne može se miješati u rad drugih odjela. Kustosi na različitim odjelima mogu eventualno međusobno surađivati kada se pripremaju nekakve zajedničke izložbe. Entomološki odjel održavao je i pedagoške programe, redovito su se održavale edukativne radionice, te ih je navedeni odjel održao najviše u odnosu na cijeli muzej.

21. Svjedokinja IUČ navela je da je 38 godina radila kao šefica računovodstva, financija, planova i analize u Gradskom muzeju Varaždin, te je 20 godina surađivala s privatnom tužiteljicom za vrijeme kada je ona bila ravnateljica Muzeja. Uspješno su surađivale i nikada nisu imale problema u suradnji. Tijekom njenog rada u Muzeju bilo je jako puno financijskih kontrola, redovnih i izvanrednih nadzora, nadzora po anonimnim prijavama, ali nikada nije bilo nedostataka u radu niti su utvrđene nepravilnosti. U odnosu na postavu zbirke kukaca u Entomološkom odjelu ravnateljica je bila uključena u taj projekt, kao i u svaki drugi projekt u Muzeju, ali ne u stručnom smislu već je kao ravnateljica odgovarala za namjensko i svrsishodno trošenje novca u odnosu na projekt. U odnosu na navedeni projekt u entomološkom odjelu navela je da su isplate išle redovno jer se novac morao potrošiti u određenom razdoblju kako bi mogli to pravdati prema ministarstvu i kako bi mogli planirati slijedeće financijsko razdoblje.

22. Svjedokinja GU navela je da je 32 godine radila na radnom mjestu poslovnog tajnika – pravnika u Gradskom muzeja Varaždin te je na tom mjestu radila za vrijeme mandata privatne tužiteljice kao ravnateljice. Prije 10 godina otišla je u mirovinu, a 2012. godine bila je na dužem bolovanju u trajanju od 2 godine, s time da joj je bolovanje počelo 2010. godine, tako da nema nikakvih saznanja o spornim događajima, niti o sukobu privatne tužiteljice i optuženice. Sjeća se da je upravno vijeće u mandatima privatne tužiteljice prihvaćalo godišnja izvješća i financijska izvješća o radu muzeja. Autor stalnog postava entomološkog odjela zbirke kukaca bila je optužena, dok nema saznanja o pismu iz 2012. godine s obzirom na to da je bila na bolovanju.

23. Dokumentaciju predanu od strane privatne tužiteljice na raspravi 31. listopada 2019. (u omotnici na listu 27) koja sadrži odluke (rješenje o imenovanju, odnosno ugovor o radu, prijava na natječaj za ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin uz Prijedlog programa razvoja) sud nije posebno analizirao obzirom da se radi o dokumentaciji koja potvrđuje činjenicu da je privatna tužiteljica bila ravnateljica Gradskog muzeja Varaždin u razdoblju od 1990. do 2004. godine, koja činjenica u ovom postupku nije sporna. Predmetnoj dokumentaciji prileži i dokument naziva „Izmjene i dopune osnovnog ugovora o radu broj 217/04“ od 22.12.2004., a prema kojem članku 2. se mijenja članak 1. Osnovnog ugovora o radu a iz kojeg proizlazi da privatna tužiteljica po prestanku obavljanja dužnosti ravnatelja Muzeja nastavlja s obavljanjem poslova višeg kustosa Kulturno povijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin iz čega proizlazi da ista nije smijenjena s mjesta ravnatelja već joj je s danom 2. srpnja 2004. istekao mandat. Također, sud nije posebno analizirao niti statut Gradskog muzeja Varaždin, odnosno njegove izmjene i dopune, budući da isti ne sadrži činjenice od značaja za ovaj postupak.

23.1. Nadalje, iz dokumenta naziva „Promemorija sa sastanka u uredu gradonačelnika održanog 06.03.1998.“ vidljivo je da je tog dana održan sastanak radi razrješenja pitanja sporova između djelatnika Gradskog muzeja (odnosno dviju djelatnica Gradskog muzeja – KU i optuženice te ravnateljice) te je zaključak istog da se u interesu Grada, javnosti, Muzeja i samih djelatnica dogovorno i pod utvrđenim uvjetima i obvezama okončaju međusobni sporovi djelatnika u Muzeju. Nadalje, djelatnice Muzeja i ravnateljica su se obvezale odmah prestati sa svim predstavkama, zahtjevima i tužbama prema tijelima izvan Muzeja, a ravnateljica se suglasila s vraćanjem djelatnica KU i optuženice na njihova radna mjesta u Muzeju.

23.2. Iz priložene povijesti bolesti Opće bolnice Varaždin, Odjela za psihijatriju za Šimunić IU od 04. travnja 2018. vidljivo je da se ista obratila za liječničku pomoć radi „dekompenzacije psihičkog stanja, uznemirenosti, obnavlja traumatični sadržaj iz regionala gdje su izneseni neopravdani podaci…“

23.3. Iz dokumentacije predane po optuženoj na raspravi 31. listopada 2019. (u omotnici na listu 28) vidljivo je da je dana 14. lipnja 2012. sastavljen dokument naziva „PREDMET: Očitovanje stručnih muzejskih djelatnika Gradskog muzeja Varaždin“ a koji je upućen Gradu Varaždinu te su na kraju dokumenta nabrojane stručne muzejske djelatnice: ŠU, CU, ŽU, BU, HU, RU, ZU, UU, KU i VU. U uvodu dokumenta je navedeno da se isti sastavlja kao osvrt na odluku Gradskog vijeća Grada Varaždina od 14. lipnja 2012. kojom je za v.d. ravnatelja za prijelazno razdoblje do okončanja ponovljenog natječaja za ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin imenovana IU. U očitovanju se u bitnom navodi da privatna tužiteljica u razdoblju proteklom periodu nije uredno obavljala svoje profesionalne radne zadatke, od kojih je primjerice provedba obavezne revizije muzejske građe zbog čega je i osnovano Povjerenstvo koje je utvrdilo neprofesionalni i štetni odnos IU prema građi zbog čega da je došlo do znatnog oštećenja vrijedne muzejske građe. Također, navodi se da ista nije ispunila obaveze iz programa-koordinacije rada na izložbi Vjera i vjerovanja zbog čega su neiskorištena sredstva vraćena u Ministarstvo kulture. Nadalje se u predmetnom očitovanju ističe da je ista „obnašala dužnost ravnateljice Muzeja od 1991. do 2004. te da je u tom razdoblju zabilježeno niz organizacijskih problema i konfliktnih situacija sa većinom muzejskih djelatnika, a neki su sporovi riješeni i sudskim putem, na štetu muzejske ustanove koju je zastupala“. Zaključno se moli da se razmotre svi argumenti te da se za vršitelja dužnosti imenuje „osoba neokaljanog profesionalnog statusa“.

23.4. Nadalje, dokumentaciji prileži i zapisnik sa 7. sjednice Stručnog vijeća Gradskog muzeja Varaždin održane 30. studenog 2011. na kojoj se raspravljalo o analizi tijeka revizije te upotrebi kamfora u Gradskog muzeja Varaždin. Na sjednici se u bitnome izvijestilo da je sukladno Pravilniku o reviziji dotada revizija provedena na svim odjelima, osim na Kulturnopovijesnom (čija je kustosica bila privatna tužiteljica) i Etnografskom odjelu, u okviru čega se donio zaključak da se treba predati izvještaj o reviziji do 11. prosinca 2011., što je trebalo biti učinjeno još 2009. godine. Takođe r, vezano uz upotrebu kamfora navodi se da je privatna tužiteljica krajem rujna uputila ravnatelju usmeni prigovor zbog namjernog postavljanja prekomjerne količine kamfora kod preventivne zaštite tekstila na Kulturnopovijesnom odjelu, ali je od nadležnih stručnih službi dobiven odgovor da, s obzirom na oblik te način primjene kamfora u Gradskom muzeju Varaždin ne postoje nikakve opasnosti za posjetitelje kao ni zaposlenike muzeja te je zaključno na sjednici donesena odluka kojom ravnatelj predlaže privatnoj tužiteljici da ponudi svoj prijedlog zaštite i pohrane tekstila po pravilima struke ili da se ponovno sastane sa stručnim osobljem i da se taj problem riješi unutar ustanove.

23.5. Iz očitovanja Povjerenstva za preventivnu pohranu i zaštitu Zbirke tekstila, nakita i modnog pribora Kulturno povijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin od 15. prosinca 2011. proizlazi da je utvrđeno da način pohrane ne zadovoljava propisanim uvjetima preventivne zaštite te su predložene mjere za pravilno provođenje preventivne zaštite spomenute Zbirke.

23.6. Uvidom u Odluku Gradskog muzeja Varaždin od 6. ožujka 1998. vidljivo je da je istom optuženoj povučen otkaz ugovora o radu od 25. travnja 1997., dok je iz rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj P-569/98 od 16. travnja 1998. vidljivo da je istim utvrđeno da je tužiteljica optužena povukla tužbu protiv tuženika Gradski muzej Varaždin radi poništenja odluke, time da je platež troškova parničnog postupka naložen Gradskom muzeju Varaždin. Nadalje, iz prijedloga za ovrhu ovrhovoditeljice ŠU protiv ovršenika Gradskog muzeja Varaždin od 17. veljače 1999. vidljivo je da je optužena, budući da joj Gradski muzej Varaždin nije platio parnični trošak, pokrenula ovrhu radi naplate tog troška. Iz rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-125/98-2 od 25. veljače 1998. proizlazi da je usvojena žalba tužiteljice ŠU i ukinuta presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P - 931/97-6 od 3. listopada 1997. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje, time da se nova glavna rasprava ima održati pred izmijenjenim vijećem istoga suda. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je okrivljena vodila sudski postupak protiv Gradskog muzeja Varaždin radi poništenja odluke o otkazu.

23.7. Uz dopis Gradskog Muzeja Varaždin od 08.studenog 2019. dostavljena su godišnja izvješća o radu muzeja za period od 1994. do 2004., a koja sud nije posebno analizirao jer nakon analize ostalih dokaza ista nisu relevantna za predmet ovoga postupka obzirom da iz iskaza svjedoka FU i JU (a koji su kao predsjednik Upravnog vijeća Muzeja odnosno pročelnik za kulturu u Gradu Varaždinu vršili na neki način kontrolu rada Muzeja) proizlazi da je tadašnja ravnateljica IU redovito podnosila godišnja izvješća o radu Muzeja preko Upravnog vijeća te da su ta izvješća potom redovito izglasavana odnosno prihvaćena na gradskom vijeću.

23.8. Uvidom u zaključak Gradskog vijeća od 12. lipnja 2012. vidljivo je da istim Gradsko vijeće Grada Varaždina ne prihvaća prijedlog Upravnog vijeća Gradskog muzeja Varaždin da se za ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin imenuje ĐU te da se privatna tužiteljica imenuje za vršitelja dužnosti ravnatelja Gradskog muzeja Varaždin, a stupa na dužnost nakon isteka mandata sadašnjeg ravnatelja, tj. s danom 4. srpnja 2012.

24. Svu navedenu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

25. Naime, kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili prenese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Iz navedenog jasno proizlazi da je za ostvarenje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11, a samim time i kaznenog djela za koje se optužena tereti, budući djelo iz članka 149. stavka 2. KZ/11 predstavlja kvalificirani oblik osnovnog kaznenog djela klevete, potrebno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da se iznose činjenice, da su one neistinite, da mogu škoditi časti i ugledu osobe za koju se takve izjave iznose ili prenose, ali je nužno i da počinitelj zna da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili prenosi neistinita.

25.1. Kako je kod kaznenog djela klevete iz članka 149. KZ/11 teret dokaza na privatnom tužitelju, odnosno privatni tužitelj mora dokazati da je riječ o klevetničkoj izjavi i da je počinitelj u trenutku njezina iznošenja ili prenošenja znao da je ona neistinita, ovaj sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka zaključio da nije dokazano da bi optuženica ostvarila biće kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

26. Po stavu ovog suda, tvrdnje iz činjeničnog opisa privatne tužbe, predstavljaju činjenice čije se postojanje ili nepostojanje može utvrditi, međutim tijekom postupka privatna tužiteljica nije dokazala da bi navedene činjenice bile neistinite, odnosno da bi optuženica u trenutku iznošenja navedenih činjenica znala da su one neistinite.

27. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu obranu optuženice, budući da je ista u odlučnim dijelovima potkrijepljena iskazima većine ispitanih svjedoka, ista je logična i uvjerljiva, a optuženica je i svaku svoju tvrdnju detaljno obrazložila, odnosno objasnila točno na što je mislila svakom od navedenih tvrdnji, te u spis dostavila i relevantnu dokumentaciju iz koje proizlazi istinitost njenih tvrdnji.

27.1. Nadalje, sud je istinitima prihvatio i iskaze ispitanih svjedoka JU, FU, PU, LU, TU, VU, ZU, CU, KU, ĐU, ŽU, HU, GU i IUČ, u dijelovima koji se odnose na predmet ovog postupka. Naime, navedene iskaze sud smatra vjerodostojnima i nepristranima, te je svaki od ispitanih svjedoka iskazivao samo o onome o čemu je imao neposrednih saznanja.

27.2. Sud je istinitim prihvatio i iskaz privatne tužiteljice, međutim ista svojim navodima nije uspjela dovesti u sumnju istinitost navoda optuženice iznijetih u spornom članku , a niti je dokazala da bi navodi bili neistiniti, odnosno da bi optuženica bila svjesna da su isti neistiniti. U svom se iskazu fokusirala na općenite informacije, vlastite zasluge u radu cjelokupnog Muzeja, dok se na konkretne navode okrivljene zapravo nije ni očitovala.

28. Kako je nedvojbeno utvrdio da je optužena ŠU, dala objaviti sporni tekst kao demanti, odnosno ispravak netočne informacije na prethodno objavljen članak u Regionalnom tjedniku broj 719 od 26. veljače 2018., te je utvrdio da se prva dva citata odnose isključivo na doprinos privatne tužiteljice radu Entomološkog odjela u kojem je optuženica bila zaposlena, a treći i četvrti citat se ne odnose isključivo na rad Entomološkog odjela, odnosno doprinos privatne tužiteljice radu tog odjela, već radu Muzeja u cjelini, sud je pojedinačno analizirao svaku od navedenih tvrdnji objavljenih u navedenom članku, a koje su predmetom ove privatne tužbe.

28.1. Citati "...da nikada kao zaposlenica Muzeja (pa ni kao ravnateljica) nije pridonijela stručnom radu niti realizaciji programa...", i "...U svojim mandatima ravnateljice GMV- a IU upregla sve svoje snage i ovlasti opstruirajući programe..." , po stavu ovog suda doista su izvučeni iz konteksta članka, kao što to tvrdi optuženica. Naime, reakcija optuženice u navedenim citatima uslijedila je na tvrdnju iz prethodno objavljenog članka da je jedan od najjačih argumenata IU, ovdje privatne tužiteljice „unapređenje Entomološkog odjela sa zbirkom kukaca“. U nastavku prvog citata, navedeno je i obrazloženje u kojem optuženica pojašnjava da je iz dokumentacije Muzeja vidljivo da je upravo optuženica kao voditeljica odjela autorica većeg broja tematskih izložbi, a isto tako i autorica idejne koncepcije i scenarija muzejskog postava „Svijet kukaca“. Navedenu činjenicu potvrđuju svi ispitani svjedoci koji o tome imaju saznanja, a i sama privatna tužiteljica u svom iskazu navodi da ona u stručnom smislu nije pridonijela radu entomološkog odjela. Upravo iz navedenog, po stavu suda, proizlazi da nije neistinit prvi citat iz činjeničnog opisa privatne tužbe, budući da se isti odnosi isključivo na stručni doprinos radu Entomološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin.

28.1.1. Nadalje, u pogledu tvrdnji o opstrukciji programa, optuženica je navedenu svoju tvrdnju detaljno obrazložila, te je u spis predala i dokaze , primjerice kataloge nastale prije mandata privatne tužiteljice – Pčela i tradicionalno pčelarenje iz 1985., primjerke tiskanih obrazaca koje je optuženica sama printala ili fotokopirala za razdoblje mandata privatne tužiteljice, te katalog izložbe "Život uz Dravu nekad i sad" koji je izrađen nakon mandata privatne tužiteljice, iz kojih je vidljivo da se za vrijeme mandata privatne tužiteljice nije poštivao dogovoreni standard da za svaku izložbu bude tiskan tipiziran katalog s 30-tak stranica, s tvrdim koricama. Također je navela da svaka njena inicijativa nailazila na muk privatne tužiteljice, da je nedostajalo komunikacije, da su se rokovi stalno produživali, dok takvih problema nije imala s 2 ravnatelja prije, te 3 ravnatelja nakon privatne tužiteljice. O gorljivom zalaganju za unaprjeđenje rada Entomološkog odjela, kao i njenim zaslugama za otvorenje stalnog postava izložbe „Svijet kukaca“ od strane optuženice iskazivali su gotovo svi ispitani svjedoci koji su o tome imali neposrednih saznanja. Sama privatna tužiteljica obrazloženje optuženice za tvrdnje o opstrukciji rada Entomološkog odjela nije uopće komentirala, dakle, nije ih niti opovrgla. Iako tvrdnje o opstrukciji rada ovise o osobnom tumačenju navedenog pojma, imajući na umu činjenicu da je optuženica očigledno čitav svoj radni vijek posvetila unaprjeđenju Entomološkog odjela, u čemu je i uspjela, budući da je prema iskazima svjedoka stalni postav Svijet kukaca najposjećeniji dio muzeja, sama činjenica da je za vrijeme mandata privatne tužiteljice bila otežana realizacija bilo kakve ideje, pri čemu se odnos privatne tužiteljice prema radu tog odjela razlikovao od odnosa ravnatelja prije i poslije mandata privatne tužiteljice, stav je suda da je optuženica doista smatrala da se radi o opstrukciji rada Entomološkog odjela od strane privatne tužiteljice, te je stoga opravdano smatrala da su ti njeni navodi istiniti.

28.2. Treći i četvrti citat iz činjeničnog opisa privatne tužbe, odnosno citati:

-"...Što se tiče tvrdnje da je IU iznimna stručnjakinja, željela bih Vas upozoriti na stav stručnog kolegija izražen u pismu upućenom gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012. povodom njezina imenovanja za vršiteljicu dužnosti u prijelaznom razdoblju. Napominjem da su to pismo potpisati svi tada aktivni stručni muzejski djelatnici te da je ubrzo nakon toga smijenjena..." te, "... IU obnašala je dužnost ravnateljice Muzeja od 1991. do 2004. godine.. U tom razdoblju zabilježen je niz organizacijskih problema i konfliktnih situacija s većinom muzejskih djelatnika, a neki su sporovi riješeni i sudskim putem, na štetu muzejske ustanove koju je zastupala...", a koji citati se odnose na rad privatne tužiteljice kao ravnateljice Muzeja u cjelini, optužena je isto tako detaljno obrazložila.

28.2.1. Vezano uz pismo upućeno gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012. navela je da je ono bilo rezultat prethodnih događanja, odnosno nesuglasica privatne tužiteljice s stručnim djelatnicima muzeja oko raznih pitanja, a koja su konstatirana u Zapisniku Stručnog vijeća Gradskog muzeja Varaždin od 30. studenog 2011. , a potpisano je iz razloga što potpisnici pisma nisu željeli da privatna tužiteljica bude v.d. ravnatelja niti ravnatelj u idućem mandatu. Navedene tvrdnje potvrdili su svi ispitani svjedoci koji su bili popisnici navedenog pisma - CU, ŽU, HU, ZU, KU i VU. Pismo je potpisala većina stručnih muzejskih djelatnika, njih 10 od 12 tada zaposlenih, a jedini od stručnih muzejskih djelatnika koji nisu potpisali to pismo bili su PU i sama privatna tužiteljica. Napomenula je da se u članku pogrešno izrazila kad je napisala da je ubrzo nakon toga privatna tužiteljica smijenjena, te je trebala reći da je ubrzo nakon toga, provedbom novog natječaja prestao važiti njezin v.d. mandat. Dakle, navedeni citat sadrži neistinitu tvrdnju o tome da bi privatna tužiteljica ubrzo nakon pisma bila smijenjena, međutim obzirom na obrazloženje optuženice, te činjenicu da je privatnoj tužiteljici zapravo prestao v.d. mandat (što nije sporno), odnosno da je konačni rezultat isti – privatna tužiteljica više nije obavljala funkciju ravnateljice, stav je suda da navedena omaška u izražavanju optuženice, uz činjenicu da privatna tužiteljica, iako se na tom natječaju javila na natječaj za ravnatelja, nije bila izabrana, već je izabran bio ĐUČ, ne predstavlja svjesno iznošenje neistinite činjenice. Sama privatna tužiteljica je navela da nisu točni navodi da bi pismo upućeno gradonačelniku iz 2012. godine potpisali svi tada aktivni stručni muzejski djelatnici, međutim pri tom ne obrazlaže koji aktivni stručni muzejski djelatnici nisu potpisali pismo već se fokusira isključivo na starost osoba koje su to pismo potpisale, odnosno njihov radni staž u muzeju, aludirajući na to da iste nisu mogle argumentirano procjenjivati njezinu stručnost, što po stavu suda nije odlučno za ocjenu je li pismo postojalo, je li isto upućeno gradonačelniku i Gradskom vijeću, odnosno jesu li navodi u njemu istiniti. U pogledu navedenog citata stav je suda, da isti sadrži istinite činjenice koje nesporno proizlaze iz priloženog pisma od 14. lipnja 2012.

28.2.2. Citat o organizacijskim problemima, konfliktnim situacijama i sudskim sporovima je u cijelosti citat sadržan u pismu upućenom gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012., iz čega očigledno proizlazi da isti ne odražava mišljenje samo optuženice već svih potpisnika navedenog pisma. Vezano uz navedeni citat, optuženica je objasnila probleme oko realizacije postava „Svijet kukaca“ koja je trajala pet godina, te okolnosti vezane uz uručenje opomene pred otkaz polovici zaposlenih kustosa (njih 3 od 6 zaposlenih kustosa dobilo je opomene), otkaza ugovora o radu njoj i KU te okolnosti vezane uz radni spor s Muzejom koji je završio povlačenjem tužbe od strane optuženice i KU, nakon potpisane promemorije sa sastanka u uredu gradonačelnika održanog 06. ožujka 1998., te su optuženica i KU vraćene na radna mjesta, a troškove sudskog postupka snosio je Muzej. O navedenim organizacijskim problemima i konfliktnim situacijama iskazivali su i drugi svjedoci i to NU, VU, ZU, CU, KU, ĐU, ŽU i HU, opisujući, osim situacija koje je opisala sama optuženica, situacije u kojima su i sami imali konfliktnih situacija s privatnom tužiteljicom, odnosno o kojima su imali saznanja. Očitujući se na navedene tvrdnje o konfliktnim situacijama privatna je tužiteljica navela da je upravo ona tajnim glasovanjem svih zaposlenika muzeja izabrana u upravno vijeće Gradskog muzeja Varaždin, i to 2017. ili 2018. i bila je na toj funkciji do odlaska u mirovinu 2021., bila je i sindikalni povjerenik Gradskog muzeja Varaždin. Postojanje sudskih sporova nije osporavala međutim je naglasila da je prvostupanjski postupak završio odlukom u korist muzeja, a drugostupanjskom odlukom je sve vraćeno na ponovni postupak, dok je vezano uz organizacijske probleme navela da su se programi i projekti koji su bili odobreni i financirani tijekom njezinog mandata ravnateljice izvršavali često uz određene probleme i produžetke rokova što je međutim najčešće ovisilo o financiranju. Navedene tvrdnje tužiteljice međutim nisu dovele u sumnju istinitost navedenih tvrdnji tim više što su iste, u potpuno istom sadržaju, iznesene već u pismu upućenom gradonačelniku i Gradskom vijeću 14. lipnja 2012. i očigledno ne predstavljaju mišljenje samo optuženice, već i ostalih potpisnika. Iz provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da niti navedeni citat ne sadrži neistinite činjenice, već istinite činjenice koje nedvojbeno proizlaze iz provedenih dokaza.

29. Dakle, nakon provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da su citati iz činjeničnog opisa privatne tužbe dio teksta iz članka objavljenog u Regionalnom tjedniku broj 721 od 13. ožujka 2018.,"Tko (ni)je pridonio stručnom radu i realizaciji programa Muzeja" koji je optužena ŠU, dala objaviti kao demanti, odnosno ispravak netočne informacije na prethodno objavljen članak u Regionalnom tjedniku broj 719 od 26. veljače 2018. po naslovom „Nakon zubara i turističkog radnika u Muzej dolazi netko bliži kulturi“, da navedeni citati sadrže činjenične tvrdnje koje je moguće dokazati, međutim, po stavu ovog suda tijekom postupka nije dokazano bi optuženica prenosila neistinite činjenične tvrdnje, odnosno nedvojbeno je utvrđeno da je optužena ŠU imala razloga vjerovati u istinitost tvrdnji koje je iznijela za privatnu tužiteljicu.

30. Zbog navedenog sud je stava da optuženica objavom inkriminiranih tvrdnji nije ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, slijedom čega ju je na temelju članka 453. stavak 3. ZKP/08 oslobodio optužbe kako je to navedeno u izreci ove presude. Obzirom na navedeno utvrđenje sud nije provodio niti analizirao dokaze u odnosu na to je li eventualna kleveta postala pristupačna većem broju osoba.

31. Kako je sud oslobodio optuženicu optužbe za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11, to je preispitao postoje li u navedenoj objavi eventualno elementi kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11. Međutim, kako je nedvojbeno utvrđeno da inkriminirane tvrdnje predstavljaju činjenične tvrdnje čiju je istinitost moguće dokazivati, odnosno navedene tvrdnje ne predstavljaju vrijednosne sudove, sud je stava je da predmetnom objavom nisu ostvareni elementi kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11.

32. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka uslijed naprijed navedene odluke, na temelju članka 149. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08 naloženo je privatnoj tužiteljici podmiriti trošak kaznenog postupka i to nužne izdatke i nagradu branitelja optužene ŠU, koji će iznos biti određen posebnim rješenjem, te troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, s obzirom na složenost i trajanje ovog kaznenog postupka te raspon paušalne svote propisane Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka

("Narodne novine" broj 145/11.) ministra pravosuđa

33. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Matea Bulka

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Privatna tužiteljica IU, [adresa]

2. okrivljena ŠU, [adresa]

3. braniteljica okrivljene Lidija Hrg, odvjetnica iz Varaždina

4. opunomoćenica privatne tužiteljice ŠUČ, odvjetnica iz [adresa]