Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-144/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63C, OIB: 35506269186, zastupani po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o razrješenju, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, javno objavljene, 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljica JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o razrješenju doc.dr.sc. JG dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, KLASA: 007-03/24-01/6, UBROJ: 396-03/03-24-11, od 26.07.2024.g.,te Dopuna obrazloženja odluke o razrješenju klasa. 007-03/24-01/6 ur.br. 396-02-09/01-24-13 od 2.8.2024., te da iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove i dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu do isteka mandata tj. do 01.02.2025.god., a sve prema sklopljenom ugovoru o radu od 25.01.2021.god.

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

kao neosnovanim u cijelosti.

II. Nalaže se tužiteljici JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63C, OIB: 35506269186, isplati iznos od 625,00 EUR (šestodvadesetpeteura), a u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je 26.7.2024. zaprimila odluku o razrješenju na dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, klasa: 007-03/24-01/6, urbroj: 396-03/03-24-11. Tužiteljica je temeljem javnog natječaja i odluke upravnog vijeća od 11.1.2021. imenovana na funkciju ravnatelja tuženika na razdoblje od 4 godine počevši od 1.2.2021. Pobijanom odlukom o razrješenju, tužiteljica se razrješuje dužnosti prije isteka mandata, međutim potpuno je nejasno niti iz odluke uopće proizlazi koji je to razlog zbog čega je došlo do razrješenja. Sukladno članku 21. stavku 3. Statuta tuženika, ravnatelj može biti razriješen i prije isteka mandata pod uvjetima propisanim posebnim zakonom kojim se određuje osnivanje i ustrojstvo ustanova. Člankom 44. stavkom 2. Zakona o ustanovama, a isto tako i člankom 30. Statuta tuženika, jasno je navedeno kojih su to pet razloga za razrješenje ravnatelja ustanove prije isteka mandata, a u samoj odluci ne navodi se niti jedan, niti je tužiteljici poznato zbog čega je takva odluka donesena. Pored glavne činjenice da ne postoji niti jedan razlog za razrješenje, tužiteljica navodi i kako je došlo do povrede propisanog postupka. Člankom 30. stavkom 2. Statuta tuženika propisano je kako je upravno vijeće dužno prije donošenja odluke o razrješenju pružiti mogućnost ravnatelju da se izjasni o razlozima razrješenja. Isto nije učinjeno, a u konačnici tužiteljica nema niti saznanja koji bi to uopće bili razlozi o kojima bi se mogla izjasniti. Obzirom da odluka ne sadrži nikakve razloge za razrješenje, da tuženik nije poštivao proceduralna pravila prilikom donošenja odluke, te da ju je očito donio iz samo sebi poznatih razloga, ista je očigledno nedopuštena i nezakonita u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o razrješenju tužiteljice sa dužnosti ravnatelja tuženika. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik je prilikom donošenja osporavane odluke, postupio sukladno članku 21. stavku 3., članku 30. stavku 1.točki 4. Statuta Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu te sukladno članku 44. Zakona o ustanovama, te je proveo propisani postupak donošenja odluke. Tužiteljica je prije donošenja Odluke o razrješenju dužnosti sa mjesta ravnatelja bila upoznata sa svim razlozima svojega razrješenja budući da se radilo o nizu kadrovskih, operativnih i financijskih problema koji su pratili tužiteljicu u radu. Tužiteljici nije mogla promaknuti činjenica kako su za vrijeme njezinog mandata radna mjesta napustili rukovodeći kadrovi u Službi za financije, Službi za računovodstvo i Službi za ljudske resurse. Navedena radna mjesta bila su duži vremenski period upražnjena, a što je znatno utjecalo na kvalitetu rada Agencije. Također je godinu dana upražnjeno mjesto pomoćnika ravnatelja za financije, a što je dodatno utjecalo na financijske probleme u vidu ne praćenja financijskih tijekova Agencije. Pojavila su se neredovita plaćanja dobavljačima, prijetnje ovrhama te blokade poslovnih kartica Agencije. Nedostatak kadra doveo je do preopterećenosti određenog dijela radnika, a što je izazvalo nezadovoljstvo radnika i probleme u međuljudskim odnosima. Iz navedenih razloga, 26. lipnja 2024. predsjednik Upravnog vijeća IG na zahtjev zaposlenika, članova Upravnog vijeća i članova kabineta nadležnog ministarstva, zatražio je od tužiteljice izvješće i odgovore na konkretna pitanja vezana za financijsku situaciju i radno pravne odnose zaposlenika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Tužiteljica nije dala odgovore niti se očitovala na pitanja nego je dala općeniti osvrt na svoj rad. U svojem odgovoru, tužiteljica je također navela kako je u postupku natječaj za zapošljavanje sedam djelatnika na osnovi odlaska djelatnika iz službi financija, računovodstva i pravne službe te da je organizirana edukacija novih djelatnika. Međutim, naknadno je utvrđeno kako navodi tužiteljice nisu istiniti, a što je dovelo u pitanje daljnju vjerodostojnost rada ravnateljice kao i kvalitetu poslovanja Agencije. Nedugo nakon zatraženog očitovanja, u medijima je izašao veći broj članaka sa nizom negativnih komentara izrečenih na račun tužiteljice kao ravnateljice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, poput članka objavljenog u tjedniku Nacional 13.7.2024. „ Radnici traže Dabrinu pomoć: u strahu smo od otkaza zbog mobinga ravnateljice JG“. Prethodno navedena situacija kao i medijski natpisi utjecali su na narušavanje ugleda Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu kao krovne institucije iz područja poljoprivrede i hrane u Republici Hrvatskoj. 26. srpnja 2024. održana je 64. Sjednica Upravnog vijeća Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu na kojoj je bila prisutna tužiteljica kao ravnateljica Agencije. Na početku sjednice usvojen je dnevni red te je pod točkom 2. određeno usvajanje Odluke o razrješenju ravnateljice doc.dr.sc. JG. Tuženik je postupajući sukladno članku 30. Statuta Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu obrazložio razloge razrješenja ravnateljice sa dužnosti te joj pružio mogućnost da se izjasni o razlozima razrješenja poštujući predviđenu zakonsku proceduru. Ravnateljica je razriješena svoje dužnosti zbog postojanja razloga navedenih u članku 30. stavku 1. točki 4. Statuta tuženika. Tužiteljica je kao ravnateljica svojim nesavjesnim i nepravilnim radom prouzročila tuženiku veću štetu te je radi nesavjesnog obavljanja svoje dužnosti nastala smetnja u radu tuženika, a koji se prije svega odnose na urušavanje kadrovske strukture, te nepostojanja stabilnog financijskog poslovanja. Nakon očitovanja ravnateljice o razlozima razrješenja, svi članovi Upravnog vijeća jednoglasno su donijeli Odluku o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice, a koja Odluka je odmah uručena tužiteljici. Tužiteljica nije imala primjedbi na Odluku o razrješenju. 14. kolovoza 2024. tužiteljici je na njezinu kućnu adresu preporučenom pošiljkom poslana Dopuna obrazloženja odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja, klasa: 007-03/24-01/6, urbroj: 396-02-09/01-24-13 od 2. kolovoza 2024., a koju dopunu tužiteljica nije željela zaprimiti te je vraćena uz naznaku „ obaviješten, nije podigao pošiljku“. Dopuna obrazloženja odluke o razrješenju samo pisano obrazlaže razloge razrješenja, a koji su već ranije usmeno navedeni i obrazloženi tužiteljici na Sjednici održanoj 26. srpnja 2024. Budući da je tužiteljica odbila primitak pošiljke, ista je stavljena na oglasnu ploču tuženika dana 23. kolovoza 2024., te se smatra uredno zaprimljenim od strane tužiteljice protekom tri dana od dana objave na ploči dakle dana 27. kolovoza 2024., a sve sukladno članku 59. Pravilnika o radu i Odluci o izmjeni i dopuni pravilnika o radu od 3. travnja 2020. Slijedom navedenog, potpuno su neosnovani navodi tužiteljice kako nije bila upoznata s razlozima donošenja Odluke o razrješenju s dužnosti ravnatelja te da joj nije pružena mogućnost očitovanja. Na istoj Sjednici Upravnog vijeća, tužiteljici je ponuđen povratak na radno mjesto na kojem je tužiteljica radila prije stupanja na dužnost ravnateljice – savjetnik ravnatelja za sigurnost hrane u Centru za sigurnost hrane, a što je tužiteljica prihvatila, te isti dan potpisala Ugovor o radu. Zaključivanjem novog ugovora o radu, tužiteljica kao djelatnica i tuženik kao poslodavac uredili su svoja nova međusobna prava i obveze iz radnog odnosa koja su na snazi od 27. srpnja 2024. Tužiteljica je imala mogućnost odbiti zaključenje ponuđenog ugovora o radu. Potpisivanjem novog Ugovora o radu tužiteljica je prešutno prihvatila Odluku o razrješenju dužnosti ravnatelja budući da je prihvatila prava i obveze iz radnog odnosa koja su nespojiva sa dužnosti ravnateljice koju je obnašala. Ukoliko je tužiteljica smatrala kako joj je Odlukom o razrješenju dužnosti ravnatelja ili novim ponuđenim ugovorom o radu povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa ista je imala pravo u roku od 15 dana od dana zaprimanja Odluke o razrješenju ili ponude novog ugovora o radu podnijeti zahtjev za zaštitu svojih prava tuženiku sukladno članku 133. stavku 1. Zakona o radu. Navedenu mogućnost tužiteljica je mogla koristiti i na održanoj Sjednici te dati svoje očitovanje na zapisnik. Člankom 133. stavkom 3. Zakona o radu jasno je određeno kako zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom može zahtijevati samo radnik koji je prethodno podnio zahtjev poslodavcu. Budući da se radi o prekluzivnom roku, tužiteljica je izgubila navedeno pravo. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužiteljicu na plaćanja parničnog troška tuženiku.

2.1. Svojim podneskom od 24. listopada 2024. tužiteljica je preinačila točku I. tužbenog zahtjeva, te je ovaj sud svojim rješenjem na raspravi održanoj 1. travnja 2025. donio odluku kojim dopušta preinaku, budući da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno članku 193. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju i to odluku o razrješenju tužiteljice (stranica 5 spisa), ugovor o radu (stranice 6-8 spisa), statut Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (stranice 15- 33 spisa), e-mail (stranice 34-36 spisa i stranice 40-31 spisa), novinski članci u Nacionalu (stranice 38-39 spisa), zapisnik 64. sjednice upravnog vijeća (stranice 32-49 spisa), dopuna obrazloženja odluke o razrješenju (stranice 50-55 spisa), odluka o izmjeni i dopuni pravilnika o radu tuženika (stranice 56-60 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (stranice 66-68 spisa), izvješće o stanju ljudskih resursa i financijskom stanju tuženika (stranice 85-87 spisa), te revizijsko izvješće (stranice 88-133 spisa, a također je isto priloženo i na stranicama 136-184 spisa). Saslušani su svjedoci IG i SG, te tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Tužiteljica JG je u svom iskazu navela kako je ona bila ravnateljica kod tuženika u razdoblju od 1.2.2021. sve do donošenja odluke o njezinom razrješenju i to 26.7.2024. Ističe nadalje kako je razriješena odlukom upravnog vijeća, a navedenu odluku je zaprimila drugi radni dan nakon što je došla na posao poslije održane sjednice na kojoj je smijenjena i kada je potpisala ugovor o radu. Ističe kako je ista bila prisutna na sjednici koja se održala 26.7.2024., a ista je započela prijedlogom izmjene dnevnog reda koji je obuhvaćao njezino razrješenje i na kojoj su bili svi pozvani prisutni i koja izmjena dnevnog reda je jednoglasno usvojena. Iskazuje kako je predsjednik upravnog vijeća IG samo prije glasanja rekao ima li ona nešto za reći budući da se radilo o prvoj točci dnevnog reda. Ističe kako je prvo bila u šoku, te se kratko očitovala na navedeni prijedlog, a istaknula je kako sve može dostaviti ukoliko bude potrebe za t im i naknadno u pisanom obliku. Potom iskazuje kako je sve druge stvari kao ravnateljica radila transparentno i nikada nije bilo upita niti primjedbi za njezin rad, odnosno poslovanje nje kao zastupnika tuženika. Ističe kako je prvi puta bila upoznata s nekakvim problemima na način da je zaprimila mail 26.6.2024., a na isti se detaljno mailom očitovala i u privitku istog je i naznačila financijska poslovanja tuženika i priložila je kao dokaz kako je tražila dodatna financijska sredstva. Iskazuje kako na navedeni mail nikada nije dobila odgovor, a niti joj je itko dao bilo kakve naznake da bi mogla biti razriješena prije isteka mandata, odnosno na sjednici koja je bila u srpnju 2024. godine. Prvotno se nije očitovala na zaprimljenu odluku o razrješenju koju je zaprimila drugi radni dan (ponedjeljak), nakon održane sjednice. Potom iskazuje vezano uz nedostatak rukovodećih mjesta kako je kod službe za financijske bio natječaj u tijeku, ali je isto potrajalo budući je prvo trebala suglasnost vijeća, a potom i ministarstva kako bi se natječaji proveli, te je odlukom ministarstva čekala 2 mjeseca, budući da su tada u tijeku bili izbori, te je tek novi ministar donio suglasnost vezano uz razloge odlaska iz financijsko-računovodstvene službe. Ističe kako je prvenstveni razlog bio to što je sjedište agencije bilo u Osijeku, te je novom sistematizacijom namijenjeno njezino objedinjavanje gdje su i danas. Ističe kako nije imala sukoba s drugim radnicima, a sama je osobno često odlazila tamo, budući da je njezino radno mjesto i sjedište bilo u Osijeku, a isti su otišli jer su našli drugi posao te su računovodstvene poslove preuzele za to vrijeme osobe koje su radile u HAPICU i koje su bile stručne osobe za obavljanje tog posla. Iskazuje kako je problem financija računovodstvo koliko je to njoj poznato, danas je veći dio u Osijeku, a drugi dio u Zagrebu. Iskazuje vezano uz upražnjavanje radnim mjestima koji se odnosi na voditelja službi financijsko-računovodstvenog i ljudskih resursa da su ista bila upražnjena sredinom svibnja 2024. godine, budući da se radi o rukovodećim mjestima, ona je osobno ubrzala proceduru zbog važnosti radnih mjesta kod tuženika na način da je i prije prestanka radnog odnosa zatražila suglasnost upravnog vijeća za raspisivanje natječaja. Iskazuje kako je nakon što je zaprimila mail 26.6.2024. i nakon što je poslala odgovor na isti, osobno telefonski kontaktirala EG koji joj je rekao kako nije bilo pritužbi nje kao predstavnika radnika od strane drugih radnika, te nakon što je izašao novinski članak u Nacionalu, ističe kako se opet čula s BG koji je na to rekao kako su drugi radnici odreagirali. S njim se potom dogovorila da on kao predstavnik radnika sudjeluje na kolegiju koji je bio 16.7.2024., a kako bi se mogao bolje očitovati na stanje kod tuženika. Ističe kako je nakon toga 23.7.2024. bio i sastanak s radničkim vijećem na kojem su bili i predstavnici 3 sindikata prisutni. Iskazuje kako je bilo uobičajeno kod tuženika da se sve plaća u roku od nekoliko dana, međutim zakonski rok je 30 dana i sve je bilo plaćeno u zakonskom roku, te da zapravo nije bilo kašnjenja u plaćanju, već isto nije bilo plaćeno na način kako je to ranije bilo. Iskazuje da su kartice za gorivo pojedinim radnicima bile odbijene iz razloga jer su prešli s kartice Petrola na Inine kartice. Iskazuje kako je sve bilo uredno plaćano, samo taj je sporio dinamiku. Ističe nadalje kako je suradnja s pomoćnicima i zamjenicima bila uredna i da su održavani redovni kolegiji s istima. Tužiteljica nadalje iskazuje kako je bila potom šikanirana na način da joj prvotno nije bilo dopušteno da se iseli iz svog ureda, te je to već mogla učiniti sljedeći radni dan kada nije bila na planiranom godišnjem odmoru, a kako bi se iselila te se to događa i danas.

6. Svjedok IG u svom je iskazu naveo kako je on bio predsjednik upravnog vijeća kod tuženika u razdoblju od 25.2.2021. do 25.2.2025., a da je također i u tom razdoblju, odnosno za većinu njegovog mandata, kao ravnateljica bila tužiteljica. Iskazuje kako je početkom 2024. godine dobio informaciju o smetanju u poslovanju tuženika, i to od strane drugih zaposlenika, a kada je u lipnju te godine počela izlaziti u javnost informacija o tome, isti je poslao dopis tužiteljici da se očituje o navedenom, a navedeno je poslano putem e-maila na koji se dopis tužiteljica očitovala također e- mailom, međutim odgovor koji je dala bio je općenit. Posebno iskazuje kako je e-mail obavijest kojim traži očitovanje tužiteljice poslao na znanje i svim preostalim članovima upravnog vijeća. Budući da je i dalje dobivao informacije o poslovanju tuženika, odnosno o problemima o istom, a koji su se odnosili i na poslovanje s financijske strane, isti je i to 4-5 dana prije sjednice, proslijedio materijale za zakazanu sjednicu upravnog vijeća, te koje je materijale proslijedio i DG u nadležno ministarstvo, te nakon što mu je ona rekla da je sastavila financijska izvješća, on je prije početka sjednice koja se održala 26.7.2024., predložio i dopunu dnevnog reda na način kako je to usvojeno na istoj i koja se odnosila na točke 2. i 3. Iskazuje kako je na toj sjednici bila prisutna i tužiteljica, a također i svi članovi upravnog vijeća na kojoj je donijeta jednoglasna odluka o razrješenju. Iskazuje kako se na istoj sjednici tužiteljica očitovala o njezinom razrješenju, a prije donošenja odluke. Nadalje, iskazuje kako je odluka donijeta i pisana odluka o razrješenju, a on je istu i potpisao, međutim nije mu poznato na koji je način isto tužiteljici dostavljeno. Iskazuje kako je bila dopuna obrazloženja te odluke, međutim ne sjeća se kada je to bilo. Iskazuje kako je istog dana nakon održane sjednice tužiteljica potpisala ugovor o povratku na ranije radno mjesto, a na način kako je to bilo navedeno u ugovoru o radu koji je priložen u spis. Dobio je informaciju od drugih djelatnika koja se odnosi na financijsko poslovanje tuženika i to na način da se ne plaćaju računi, prijete ovrhe, dolazili su isključiti plin i struju, a odbijeni su bile i kartice za gorivo koje zaposlenici toče kako bi obavljali svoje radne zadatke. Iskazuje kako također niti dnevnice nisu plaćene na vrijeme, odnosno kasnile su po mjesec dana, a također nije imao tko odrađivati dnevnice. Iskazuje kako mu je poznato da su radna mjesta kod tuženika napuštala njegovi ljudi, a iskazuje kako je s ranije sjednice upravnog vijeća koja je bila održana prije predmetne sjednice gdje će se donijeti odluka o razrješenju ravnateljice, istu sjednica napustila CG u suzama, te je iskazala kako je otišla zbog nemogućnosti izvršavanja svog radnog mjesta zbog pritiska. Iskazuje kako je kod tuženika zaposleno oko 430 radnika, te je nedopustivo da se ne mogu napraviti polugodišnja financijska izvješća i zbog toga je također došlo do problema u poslovanja. Iskazuje kako je dobio informacije od strane drugih radnika, a također i većinu informacija od pomoćnika ravnateljica koji su mu ukazivali na probleme u radu s ravnateljicom, ovdje tužiteljicom, odnosno nesuradnje ravnateljice s njima kao njezinim pomoćnicima. Iskazuje kako su joj obrazloženi razlozi zašto je ta točka dnevnog reda unijeta u dnevni red, kao i o razlozima za njezino razrješenje.

6.1. Na upit punomoćnice tuženika „smatrate li kako je odgovorom ravnateljice na Vaš upit upućen dana 26.6.2024., ravnateljica Vas dovela u zabludu vezano za financijsko, kadrovsko stanje HAPICA u tom trenutku?“, punomoćnik tužiteljice se protivio postavljenom pitanju jer se isto odnosi na mišljenje, a ne na činjenice koje bi svjedok trebao iznijeti u odgovoru, te je sud donio rješenjem kojim je dopušteno takvo pitanje, na što je svjedok potom odgovorio kako smatra da jest, a budući da tim mailom nisu dobili odgovore na zatražena pitanja, a iskazuje kako je to sve bilo i naknadno dostavljeno revizijskim izvješćem u listopadu 2024. godine utvrđeno.

6.2. Na upit punomoćnika tužiteljice o tome tko vodi i upravlja financijskim poslovanjem za tuženika, svjedok je odgovorio kako financijskim poslovanjem upravlja ravnatelj pod nadzorom upravnog vijeća.

6.3. Na upit punomoćnika tužiteljice je li nakon odgovora ravnateljice koji je zaprimio mailom 27.6.2024. kontaktirao i komunicirao s istom kako bi otklonio kakve dvojbe, svjedok je odgovorio kako se ne sjeća da je komunicirao s ravnateljicom, ovdje tužiteljicom, do predmetne sjednice koja je bila održana 27.6.2024. Potom iskazuje kako je u odgovoru na predmetni mail stoji kako je ista podnijela zahtjev za rebalans. Iskazuje kako u tom trenutku nije bio odobren rebalans, već je isti bio odobren u rujnu, odnosno listopadu te godine. Također, iskazuje kako ravnateljica imenuje pomoćnike, a zamjenika ravnatelja imenuje upravno vijeće. Iskazuje kako su pomoćnici izabrani prije nego je on stupio na dužnost člana upravnog vijeća.

6.4. Na daljnji upit punomoćnika tužiteljice postoji li kakav poslovnik ili pravilnik o radu upravnog vijeća, svjedok je naveo kako nije siguran.

7. Svjedok SG u svom iskazu je naveo kako je on član radničkog vijeća kod tuženika, a ispred skupine radnika je tamo kao član. Ističe kako mu je poznato da je tužiteljica bila i ravnateljica tuženika, a smijenjena je na sjednici koja je bila u srpnju 2024. godine, na kojoj je isti bio prisutan. Ističe kako su svi pozvani bili prisutni na toj sjednici, te je na sjednici prije samog održavanja iste, dopunjen dnevni red na način da su dodane točke 2 i 3, a koji dnevni red je jednoglasno usvojen. Također iskazuje kako su tog dana sve točke dnevnog reda bile jednoglasno usvojene, a tako i odluka o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice kod tuženika. Iskazuje kako se sjeća da je na toj sjednici tužiteljici bila dana mogućnost očitovanja, a prije donošenja same odluke. Iskazuje kako je on kao predstavnik radnika u radničkom vijeću, a prije nego što je ista bila razriješena, od drugih djelatnika dobivao pritužbe na rad tužiteljice kao ravnateljice, a također ističe i kako mu je bilo poznato da je o tome svemu izašao članak u Nacionalu u kojem se navodilo o mobingu i slično od strane tužiteljice prema drugim radnicima. Iskazuje kako koliko je njemu poznato, tužiteljica je nakon toga otišla na bolovanje, ne zna daljnje detalje o njezinom povratku na radno mjesto. Imao je puno pritužbi od strane drugih radnika vezano za odluke koje je donosila ravnateljica na način da radnici obavljaju poslove koje inače nisu obavljali. Također je bilo pritužbi vezano uz kašnjenje isplata koje se odnose na lokovožnju radnika, a također da je navedeno bilo postavljeno na radničkom vijeću gdje je bila prisutna ravnateljica, ovdje tužiteljica, u vezi kašnjenja isplata, a također radnici njezinim odgovorima nisu bili zadovoljni. Ističe nadalje kako se navedeno prije nikada nije događalo, a budući da su neke stvari koje su bile uobičajene, postale otežane i usporene koje se odnose na poslovanje. Nadalje iskazuje kako mu je poznato kako je rukovodeći kadar tuženika napustio svoja radna mjesta, a to se prvenstveno odnosi na kadrovsku i financijsku službu, pa su tako otišle sa svojih radnih mjesta i kolegice CG i J, a također i radni kolega I. Misli da su otišli svi zbog nezadovoljstva rada ravnateljice, odnosno kadrovske politike. Iskazuje kako je tužiteljica cijelo vrijeme imala tri pomoćnika, a iz razgovora s njima čuje kako je bila nikakva komunikacija s tužiteljicom kao ravnateljicom, međutim ne zna detalje razgovora. Iskazuje kako smatra da je zbog nedostatka kadra bila narušena organizacijska struktura od HAPICA. Koliko je njemu poznato, niti jedan radnik nije podnio zahtjev za zaštitu od uznemiravanja ili diskriminacije vezano uz postupanje tužiteljice. Ističe kako mu je poznato koja je to osoba kojoj se može obratiti za pritužbe radnika kod tuženika. Iskazuje kako materijale o razrješenju tužiteljice kao ravnateljice prije sjednice koja je bila 26.7.2024., nije nikada dobio. Ističe kako mu je poznato kako upravno vijeće ima svoj pravilnik o radu, a predsjednik vijeća je vodio sastanak, te je njegov zaključak kako je on bio radio po poslovniku/pravilniku.

8. Iz odluke o razrješenju tužiteljice (stranica 5 spisa) proizlazi kako je tuženik razriješio tužiteljicu sa dužnosti ravnatelja i to sa danom 26. srpnja 2024.

9. Iz ugovora o radu (stranice 6-8 spisa) proizlazi kako je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova ravnateljice tuženika na razdoblje od četiri godine i to počevši od 1. veljače 2021. U članku 4. istog ugovora je navedeno da ukoliko ista ponovno ne bude imenovana na mjesto ravnateljice ili bude razriješena i ugovor prestane i prije isteka roka tuženik će joj ponuditi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i položajni raspored na mjestu savjetnice ravnatelja za sigurnost hrane.

10. Iz statuta Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (stranice 15- 33 spisa) proizlazi kako su člancima 19.-32. propisane odredbe o ravnatelju agencije, dok su člankom 30. stavkom 1. propisani razlozi zbog kojih će upravno vijeće razriješiti ravnatelja i prije isteka vremena na koji je imenovan, dok je stavkom 2. propisano kako je upravno vijeće prije donošenja odluke o razrješenju ravnatelja dužno pružiti mogućnost istom da se izjasni o razlozima razrješenja.

11. Iz e-maila (stranice 34-36 spisa i stranice 40-41 spisa) proizlazi kako je IG, kao predsjednik upravnog vijeća kod tuženika zatražio od strane ravnateljice, sada tužiteljice, da ga ista u što kraćem roku izvijesti o problematici koja se odnose na plaćanje dobavljačima, iznosu dugovanja, iznosu nenaplaćenih potraživanja, sredstvima na izvoru 11, sigurnom stabilnom novčanom tijeku, zbog čega se djelatnicima ne isplaćuju putni nalozi i loko vožnja, zašto isti ne mogu pohađati edukacije, pritužbe na rad, zabrinutost oko broja djelatnika s upitom koliki je trenutno broj istih, odnosno koji je broj djelatnika napustio i koji se broj djelatnika zaposlio u određenom razdoblju, dugotrajnom bolovanju i dr.

11.1. Na navedeni e-mail je tužiteljica odgovorila kako ih redovno obavještava kroz sjednice upravnog vijeća, da vjeruje kako su svi upoznati sa stanjem u HAPIH-u (tuženik), da je redovno u kontaktu i povremeno obavještava ministra o ključnim aktivnostima i potrebama u HAPIH, da je poslala zahtjev ministarstvu, da je imala sastanak s načelnicom sektora, da zabrinute djelatnike uputi k njoj da im je spremna odgovoriti na sva njihova pitanja, a dodatno rezimira stanje u Agenciji te ističe kako je u tijeku natječaj za zapošljavanje 2+5 djelatnika (sve mjesto rada Osijek), da je 5 djelatnika otišlo iz službi računovodstva i financija, da nije mogla 2 mjeseca ishoditi suglasnost ministra za zapošljavanje, da je u tijeku sistematizacija, te u konačnici ističe kako je mišljenja da situacija nije zabrinjavajuća, te zaključno moli da joj upravno vijeće bude podrška i da prijedloge koje radnje može i treba još poduzeti.

12. Iz novinskih članaka u Nacionalu (stranice 38-39 spisa) proizlazi kako je izašao novinski članak naslova da radnici traže Dabrinu pomoć u strahu smo od otkaza zbog mobinga ravnateljice JG.

13. Iz zapisnika 64. sjednice upravnog vijeća (stranice 42-49 spisa) proizlazi kako je dopunjeni dnevni red jednoglasno usvojen, da je pod točkom 2. predloženo usvajanje odluke o razrješenju ravnateljice (ovdje tužiteljice), te da je prvo predsjednik upravnog vijeća naveo kako je od iste, putem e-mail-a tražio dostavu očitovanja i konkretnih informacija o stanju tuženika, te na njegovo traženje nije dobio konkretan odgovor, nakon čega je dao riječ tužiteljici da se na navedeno usmeno očituje se ona izjasnila kako je sve poduzela što je mogla vezano uz financije, a da je godinama krivo rađeno financijsko planiranje, pa kako pismeno (ranijim mailom) i usmeno očitovanje ravnateljice nije usvojeno jednoglasno je usvojena odluka o razrješenju ravnateljice s danom 26. srpnja 2024.

14. Iz dopune obrazloženja odluke o razrješenju (stranice 50-55 spisa) proizlazi kako se dopunjuje odluka o razrješenju dužnosti ravnatelja usvojena na sjednici upravnog vijeća od 26. srpnja 2024. u dijelu obrazloženja, te se tužiteljica razrješuje dužnosti ravnatelja kod tuženika sukladno članku 30. stavku 1. alineji 4. Statuta, budući da pismeno i usmeno očitovanje tužiteljice nije prihvaćeno, budući da je prethodno utvrđeno kako duže vrijeme nije postojao rukovodeći kadar u službi za financije, službi za računovodstvo, službi za opće i pravne poslove i službi za ljudske resurse, te je upravno vijeće utvrdilo kako se postavlja pitanje tko vodi financijsko poslovanje kod tuženika, nejasno je i zabrinjavajuće tko potpisuje i stoji iza polugodišnjih izvještaja o izvršenju financijskog plana, a zbog navedenog je došlo do značajnih poremećaja u radu agencije, čime je prouzročena šteta, ne plaća se dobavljačima u valuti, postoje znatna dugovanja i prijete ovrhe, a utvrđeno je i na sjednici upravnog vijeća kako nitko nije zaposlen u navedenim službama. Navedena dopuna je donijeta 2. kolovoza 2024., a ista je, nakon neuspjele dostave, tužiteljici dostavljena putem oglasne ploče.

19. Iz odluke o izmjeni i dopuni pravilnika o radu tuženika (stranice 56-57 spisa) proizlazi kako se odluke dostavljaju djelatniku preporučenom poštom na posljednju adresu koju je djelatnik prijavio agenciji, a u slučaju da istu nije moguće izvršiti dostava će se izvršiti stavljanjem pismena na oglasnu ploču, kojim trenutkom se smatra da je dostava uredno izvršena protekom roka od 3 dana od dana objave na oglasnoj ploči.

20. Iz ugovora o radu od 26. srpnja 2024. (list 58-60 spisa) proizlazi kako su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnik ravnatelja za sigurnost hrane u centru za sigurnost hrane.

21. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (stranice 66-68 spisa) proizlazi kako je tužiteljica privremeno nesposobna za rad od 19. kolovoza 2024., pa do 19. rujna 2024., te potom od 20. rujna 2024. do 30. rujna 2024. Također je priložena e-mail poruka (list 69 spisa) u kojoj je naveden zahtjev za dopust (korištenje godišnjeg odmora) od 30. srpnja 2024. do zaključno 19. kolovoza 2024., koji joj je odobren.

22. Iz izvješća o stanju ljudskih resursa i financijskom stanju tuženika (stranice 85-87 spisa) proizlazi kako je v.d. ravnatelja potpisao izvješće 4. listopada 2024., a u kojem je navedeno kako je uvidom u glavnu knjigu tuženika utvrđeno kako financijsko- računovodstveni podaci nisu uređeni, knjiženi i zatvoreni sukladno računovodstvenim standardima, te se iste, prema prvim procjenama, ne provode od mjeseca svibnja 2024., pa tako polugodišnji izvještaji za 2024. ne prezentiraju odgovarajuće vrijednosti. Također je navedeno kako rebalans proračuna za 2024. nije planiran u skladu s dospjelim obvezama, odnosno i nakon usvajanja rebalansa tuženik neće imati dostatna sredstva za redovno poslovanje. Izostao je i sustav prisilne naplate potraživanja što je rezultiralo zastarama, na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske. Zbog svih navedenih propusta, nije osiguran stabilan novčani tijek.

23. Iz revizijskog izvješća (stranice 88-133 spisa) proizlazi kako su revizijom obuhvaćene aktivnosti od 1. siječnja 2023. do 31. srpnja 2024., gdje je dano revizijsko mišljenje na način da sustav unutarnjih kontrola uspostavljen kod tuženika je na zadovoljavajućoj razini ali postoje određene slabosti, pa je tako utvrđeno kako se uspostavljeni sustav unutarnjih kontrola ne primjenjuje adekvatno obzirom da se u okviru izvora 43 evidentiraju i oni prihodi čija namjena i korištenje nisu utvrđeni pripadajućim zakonima, potom je utvrđeno kako poslovne knjige i financijski izvještaji za 2023. godinu ne osiguravaju pouzdane podatke o potraživanjima, a podaci iskazani u poslovnim knjigama i analitičkim evidencijama nisu usklađeni. Također je utvrđeno kako evidentiranje naplaćenih prihoda u računovodstvenom programu HAPIHa provodi služba za računovodstvo, dok služba za financije, nadležna za praćenje naplate prihoda, zbog kadrovskih potkapacitiranosti ne provodi propisane aktivnosti praćena naplate prihoda. Isto tako je utvrđeno da sustav unutarnjih kontrola nije adekvatno uspostavljen i dr. Revizijsko izvješće je sačinjeno 29. studenog 2024.

24. Iz ovakvog činjeničnog stanja, ovaj sud je temeljem članka 8. ZPP i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

25. U ovom postupku sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica, temeljem javnog natječaja imenovana na funkciju ravnateljice tuženika na razdoblje od 4 godine, počevši od 1. veljače 2021.

- da je tužiteljica, prije isteka roka na koji je imenovana, razriješena dužnosti ravnateljice tuženika, temeljem odluke o razrješenju od 26. srpnja 2024., sa kojim danom je i razriješena

- da je odluka o razrješenju od 26. srpnja 2024. donijeta na sjednici upravnog vijeća, na kojoj je bila prisutna i tužiteljica

- da je na istoj sjednici, prije donošenja odluke upravnog vijeća tužiteljica pozvana da se usmeno očituje o razlozima za razrješenje, a s kojim razlozima je ista bila upoznata putem e-mail poruke koju joj je poslao predsjednik upravnog vijeća, IG, **.**.2024.

- da je na istoj sjednici jednoglasno donijeta odluka o razrješenju tužiteljice, kao ravnateljice tuženika

- da je tužiteljica istu zaprimila u pisanom obliku istoga dana

- da je tužiteljica, istoga dana potpisala ugovor o radu, a koje radno mjesto odgovora njezinoj stručnoj spremi, specijalizaciji i stručnom radu, sukladno članku 4. ugovora o radu od 25. siječnja 2021.

- da je tuženik, naknadno sačinio i dopunu obrazloženja odluke o razrješenju dužnosti ravnateljice i to 2. kolovoza 2024., a koju odluku je tužiteljici dostavio putem oglasne ploče

26. Nije sporno da je tužiteljica imenovana na funkciju ravnatelja kod tuženika na razdoblje od 4 godine, počevši od 1.2.2021.

27. Sporno je sadrži li odluka o razrješenju dužnosti ravnatelja od 26.7.2024. razloge za razrješenje, odnosno je li tuženik poštivao procesna pravila prilikom donošenja odluke, pa s time je li ista nezakonita i nedopuštena, kao i dopuna obrazloženja odluke od 2.8.2024.

28. Člankom 44. stavkom 1. Zakona o ustanovama (Narodne novine broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22. - dalje u tekstu: ZU) propisano je ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan i upravno vijeće, odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovog zakona dužno je razriješiti ravnatelja ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radu dok je stavkom 2. alineja 4. propisano ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati već smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove. Člankom 45. ZU propisano je razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavka 2. ovog Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Člankom 38. stavkom 1. ZU propisano je ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu članka 35. stavka 1. ovog zakona nije drugačije određeno. Zakonom ili aktom o osnivanju se može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, čelnik nadležnog tijela državne uprave ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

29. Sud je prvotno utvrdio kako je tužiteljica podnijela tužbu ovome sudu 9. kolovoza 2024., a odluka o razrješenju dužnosti ravnateljice joj je uručena 26. srpnja 2024., pa je istu podnijela u zakonskom roku od 30 dana.

30. Nadalje ovaj sud je utvrdio, a uvidom u dostavljeni zapisnik sa 64. sjednice upravnog vijeća tuženika kako je 26. srpnja 2024. održana navedena sjednica, da je prije održavanja iste, dopunjen dnevni red, a na način da se dodaju točke 2. i 3. koje se odnose na donošenje odluke o razrješenju ravnateljice (ovdje tužiteljice), te o imenovanju v.d. ravnatelja. Na istoj sjednici je bila prisutna tužiteljica, kao ravnateljica tuženika. Slijedom navedenoga sud smatra kako tužiteljica nije dokazala da joj je nejasan razlog zbog čega je došlo do razrješenja. Naime, na istoj sjednici je navedeno kako je predsjednik upravnog vijeća, IG, zatražio od iste, putem e-mail-a dostavu očitovanja, odnosno konkretnih informacija o financijskom stanju Agencije (tuženika) i stanju vezanoga za kadrove, na koji e-mail nije dobio konkretan odgovor, a osvrnuo se i na novinske natpise koje nisu dobre za ugled tuženika. Nadalje je ista pozvana da se još jednom očituje i istoj je dana riječ gdje se ona izjasnila kako je poduzela sve što je mogla vezano uz financije, kao i da odlazak određenog broja djelatnika nije devastacija Agencije (ovdje tuženika), odnosno da je rađeno krivo financijsko planiranje.

30.1. Da se navedeno i dogodilo sud je proveo dokaz i saslušanjem svjedoka IG, inače predsjednika upravnog vijeća tuženika, te EG, člana upravnog vijeća tuženika, iz reda predstavnika člana radničkog vijeća tuženika. Pa su tako i oboje naveli kako je prije same sjednice dopunjen dnevni red, u odnosu na točku 2. i 3., te da se prije donošenja odluke tužiteljica očitovala, nakon čega je jednoglasno donijeta odluka o razrješenju iste. Da joj je bilo omogućeno da se očituje na prijedlog za njezino razrješenje iskazala je i sama tužiteljica, na ročištu održanom 1. travnja 2025.

31. Slijedom navedenoga ovaj sud smatra kako navod tužiteljice da je istoj nejasno zbog čega je došlo do razrješenja nje kao ravnateljice kod tuženika ovome sudu nije prihvatljiv. Naime, tužiteljica je i ranije bila pozvana, putem e-mail-a da se očituje o navedenim financijskim i kadrovskim problemima kod tuženika, a također joj je isto bilo i ponovno ponovljeno i dopušteno da se očituje o istom, pa kada navedeno očitovanje nije bilo prihvaćeno ista je stoga bila i razriješena s mjesta ravnateljice. Ovom sudu je neprihvatljiv stoga stav tužiteljice da joj navedeno nije bilo poznato, odnosno nejasno iz kojega razloga je razriješena, budući da je navedeno razvidno iz svega utvrđenoga. Da je ista bila u šoku da je na navedenoj sjednici razriješena ovaj sud smatra kako je navedeni navod tužiteljice ispravan, jer je moguće kako nije očekivala kako će baš toga dana biti razriješena, međutim da ista nije imala nikakve naznake da bi mogla biti razriješena prije isteka mandata ovome sudu je neprihvatljiv navod tužiteljice. Naime, sama je iskazala kako je bila upoznata s mail-om od 26. lipnja 2024., kao i da se očitovala na isti, a također joj je bilo i poznato da je bilo pritužbi od strane radnika, budući da je prije samoga razrješenja nje kao ravnateljice imala sastanak s radničkim vijećem, gdje su bili prisutni i predstavnici tri sindikata tuženika. Da je bilo puno pritužbi od strane drugih radnika vezano za odluke koje je donosila ravnateljica sud je utvrdio saslušanjem EG, inače člana radničkog vijeća tuženika, a koji je iskazao kako su mu se radnici žalili i na kašnjenje isplata koje se odnose na loko vožnju, a koji je također i potvrdio navod tužiteljice da je prije nego je bila ista razriješena bila prisutna i na sastanku radničkog vijeća, koji je iskazao kako radnici nisu bili zadovoljni njezinim odgovorima.

32. Stoga je ovome sudu i uvjerljiv navod i IG da isti nije bio zadovoljan odgovorom na mail koji je uputio tužiteljici 26.6.2024., a na koji e-mail je ista odgovorila 27.lipnja 2024. Naime, uvidom u sam odgovor tužiteljica je samo paušalno odgovorila na mail upućen njoj gdje se traže konkretni odgovori, pa tako na pitanja o plaćanju dobavljačima u valuti nije konkretno odgovoreno, o pitanju o iznosu nenaplaćenih potraživanja, sredstvima na izvoru 11, nije uopće odgovoreno, o stabilnom novčanom tijeku, osiguranim sredstvima nije odgovoreno, već samo da je imala sastanak i zatražila povećanje od 5,5 milijuna eura za redovno poslovanje agencije. Međutim iz istoga se ne može vidjeti o kojem redovnom poslovanju se to radi, koje točno probleme želi riješiti (dobavljači, plaće, stabilan novčani tijek). Također na navod zašto djelatnici ne mogu ići na edukacije, službena putovanja i slično uopće nije odgovoreno, o potencijalnim rizicima, pritužbama također nije odgovoreno. Na konkretna pitanja kao što su koliko je novozaposlenih u određenom razdoblju i na kojim radnim mjestima zaposleni djelatnici, nije odgovoreno (već samo buduće projekcije), na pitanje koji broj određenih djelatnika je na dugotrajnom bolovanju također nije odgovoreno, o zamjena i slično. Ovome sudu ovakvi odgovori ravnatelja koji treba voditi i organizirati rad tuženika su neprihvatljivi, a još k tome da se na isto odgovara na način da se upute radnici kod nje osobno su ovome sudu neprihvatljivi. Naime u situaciji kada se radnici žale na rad i organizaciju rada samoga ravnatelja nije logično, životno, a ni normalno, očekivati da ti isti radnici idu kod toga ravnatelja na razgovor kako bi im on pojasnio situaciju, već radnici se trebaju obraćati drugima za pomoć u rješavanju njihovih radnih problema, a to je često putem sindikata, odnosno radničkih vijeća, a ovi nadalje putem svojih predstavnika radničkog vijeća u upravnom vijeću, pa na koncu i putem samog upravnog vijeća, što je i učinjeno. Naime upravno vijeće je baš ono vijeće koje sukladno Zakonu o hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (Narodne novine broj 118/18. – dalje u tekstu: ZHAPIH) donosi odluke bitne za poslovanje agencije, a također je dužno i nadzirati rad ravnatelja i koji je, po svojoj biti, odgovoran i mora davati konkretne odgovore upravnom vijeću, a ne navoditi paušalno kako „vjeruje da su svi upoznati sa stanjem u HAPIH-u“, navodeći da je to i očekivano s obzirom na okolnosti u kojima isto posluje. I ovome sudu je stoga, iz samog e-mail-a ravnateljice, nejasno koje su to očekivane okolnosti u kojima tuženik posluje, kao i ostale javne ustanove, zašto joj je ministar zatražio dostavu financijskog izvješća za 2023., odnosno trenutno stanje financija, zašto joj on treba pomoći, a također je nejasno zašto je zatražila da se zabrinuti djelatnici upućuju na nju, umjesto da je ponudila konkretne odgovore na postavljena pitanja. Slijedom navedenoga i ovaj sud smatra kako je zaključak predsjednika upravnog vijeća IG kako odgovori na postavljena pitanja dani od strane ravnateljice, ovdje tužiteljice, nisu konkretni, odnosno da su isti dani općenito.

33. Također iz provedenog postupka ovaj sud je utvrdio i kako je očito da su zaposlenici kod tuženika bili nezadovoljni, a to je prvenstveno utvrđeno saslušanjem svjedoka EG, kao predstavnika radničkog vijeća u upravnom vijeću tuženika, koji je dobivao pritužbe od strane istih, na rad tužiteljice, kao ravnateljice tuženika. Također utvrđeno je kako se dogodio određen odlazak djelatnika, a veći dio njih se odnosio na djelatnike koji su bili zaposleni u financijskoj službi, te da je očito kako je došlo i zbog navedenog do problema u poslovanju. Stoga je također ovome sudu nejasno kako to da je tužiteljica iskazala da je prvi puta bila upoznata s nekakvim problemima u radu tek kada je zaprimila e-mail 26.6.2024. od strane predsjednika radničkog vijeća, kada je očito da su problemi nastali i puno ranije, ovo je samo bilo zatraženo njezino konkretno očitovanje o stanju i poslovanju i poziv na poduzimanje konkretnih mjera, a što je očito, od strane tužiteljice, izostalo. Da je očito bilo problema u financijskoj službi razvidno je i iz e-mail-a tužiteljice od 27.6.2024., a u kojem je ista navela kako je posao raspoređen na druge djelatnike, odgovarajuće struke, gdje je dio njih prihvatio posao, dok je jedan dio (ne navodeći o kojem dijelu djelatnika se to radi) otišao na bolovanje. Slijedom svega iznijetoga jasno je kako se kod tuženika radilo o problemima u službi računovodstva i financija, a očito je i kako je tužiteljica davala radne zadatke zaposlenicima kojima određeni poslovi nisu u opisu radnog mjesta. Da se radilo o tome da tuženika napuštaju radnici zbog nezadovoljstva sud je utvrdio saslušanjem svjedoka IG, koji je iskazao kako je raniju sjednicu upravnog vijeća napustila CG u suzama, koja je iskazala kako je otišla zbog nemogućnosti izvršavanja svog radnog mjesta zbog pritiska, a također su mu i pomoćnici ravnateljice (ovdje tužiteljice) ukazali na probleme u radu s ravnateljicom, odnosno njezinom nesuradnjom s njima. Svjedok SG je također iskazao kako mu je poznato da su, zbog nezadovoljstva rada ravnateljice, tuženika napustili radnici iz kadrovske i financijske službe, a koji je i iskazao kako je zbog nedostatka kadra bila narušena organizacijska struktura HAPIHa. Navod tužiteljice kako je ubrzavala postupak popunjavanja upražnjenih radnih mjesta ovome sudu nije od utjecaja na donošenje same odluke, naime, očito je kako je određeni dio radnika napustio tuženika zbog nezadovoljstva s radom ravnateljice, odnosno same organizacije rada, pa stoga valja navesti da nije bilo većeg nezadovoljstva i odlazaka većeg broja radnika sa svojih radnih mjesta ne bi niti došlo do navedenih problema, a koje probleme, pa tako i probleme u poslovanju je prouzrokovala sama tužiteljica. Naime funkcija jedno tako važnog mjesta kao što je ravnatelj ustanove (koja ima preko 400 zaposlenih) je i u načinu vođenja iste, pa tako ukoliko se dogodi da određeno rukovodeće radno mjesto napušta jedan, dva ili više radnika, ista mora poduzimati sve mjere kako bi osigurala da radna mjesta ne napuštaju i drugi zaposlenici kako se ne bi dogodio problem u poslovanju, a što je očito izostalo, a ravnatelj je, sukladno članku 37. ZU dužan organizirati i voditi rad i poslovanje ustanove, pa stoga isti mora i biti pozvan na svoju odgovornost ukoliko isto i izostane.

33.1. Također pravilan je zaključak tužiteljice kako pomoćnika za financije imenuje upravno vijeće i za isto ne može biti odgovoran, međutim očito je u ovome postupku utvrđeno kako se u konkretnom slučaju ne radi samo o odlasku pomoćnika s radnog mjesta, već i s drugih radnih mjesta su odlazili radnici, a upravno vijeće tuženika joj je i dalo odobrenje za zapošljavanje upražnjenih radnih mjesta.

34. Također je očito kod tuženika bilo problema koje su se odnosila i na financijsko poslovanje, a navedeno je i potvrdila i sama tužiteljica, gdje je ista navela i u svome mail-u od 27.6.2024. upućenog predsjedniku upravnog vijeća IG, a i u svome iskazu danim pred ovim sudom na način da je tražila dodatna financijska sredstva, te da se plaćanje nije vršilo na način kako je to bilo ranije i uobičajeno.

34.1. Da je navedena činjenica pravilno utvrđena vidljivo je i iz dostavljenog revizijskog izvješća, međutim valja istaknuti kako je navedeno izvješće izrađeno nakon što je tužiteljica bila razriješena s mjesta ravnateljice (29. studenog 2024.), pa stoga isto nije bilo posebno ocjenjivano kao dokaz za razlog za razrješenje tužiteljice, budući da isto nije niti postajalo u trenutku kada se donosila sporna odluka o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice tuženika. Isto se odnosi i na izvješće o stanju ljudskih resursa i financijskom stanju Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, koje je sačinjeno 4. listopada 2024., odnosno također nakon što je donijeta odluka o razrješenju tužiteljice s mjesta ravnateljice.

35. Također je vidljivo iz zapisnika upravnog vijeća (list 43 spisa) kako je kao razlog za razrješenje ravnateljice navedeno članak 30. stavak. 1. alineja 4. Statuta (a koji razlog je istovjetan razlogu navedenom u članku 44. stavku 2. alineji 4. ZU), a kako je ista bila prisutna na navedenoj sjednici sud smatra kako je ona i tada saznala o razlogu za razrješenje. Stoga je sud utvrdio kako je tužiteljica iz navedenog razloga razriješena s mjesta ravnateljice tuženika, pa navod tužiteljice kako joj nije poznata osnova zbog koje je razriješena sud smatra kako isto nije dokazano, a niti točno.

36. Također sud je mišljenja kako je tužiteljici dana mogućnost da se izjasni o razlozima razrješenja i to na sjednici održanoj 26. srpnja 2024., a navod tužiteljice da ista nema saznanja o tome nije pravilan. Navod tužiteljice da je je u odluci bilo potrebno navesti pisano obrazloženje za istaknuti je kako navedeno nije zakonski propisano, već da je upravno vijeće dužno razriješiti ravnatelja ustanove ukoliko se pojavi neki od taksativno navedenih razloga iz članka 44. stavka 2. ZU (a koji razlog u konkretnom slučaju postoji), da se odluka o razrješenju može pobijati ako se smatra da koji od tih razloga nije postojao prilikom donošenja odluke (a koji razlog je i po mišljenju ovoga suda postojao), te da je u postupku donošenja odluke došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Ovaj sud također smatra kako nije niti do navedene povrede došlo, kako je upravno vijeće tuženika uredno omogućilo tužiteljici da se, prije donošenja odluke očituje o razlozima za razrješenje, kao i da su joj svi navedeni razlozi bili poznati i prije nego što je bila pozvana da se na isto očituje. Također za napomenuti je kako nigdje nije propisano da se mora omogućiti ravnatelju (ovdje tužiteljici) da se pismenim putem očituje, već to može i usmenim (na sjednici), dok navod da sama odluka nema valjanog obrazloženja ovome sudu nije od utjecaja na učinke i samu odluku. Nadalje, ispravan je navod tužiteljice kako tuženik mora dokazati da su postojali razlozi za donošenje navedene odluke, a što je tuženik, po mišljenju ovoga suda i dokazao. U odnosu na navod tužiteljice da ista nije imala mogućnost očitovati se o toj odluci i razlozima sud je utvrdio kako navedeno nije dokazano, već upravo suprotno, a i tužiteljica je sama iskazala kako joj je bilo rečeno da se očituje, te da se ona na isto, zbog šoka, očitovala samo kratko. Međutim valja istaknuti da iako da se očitovala i detaljnije, navedeno očitovanje, ne mora prihvatiti upravno vijeće, budući da isto mora samo utvrditi koji od razloga za razrješenje propisan člankom 44. stavkom 2. ZU, pa stoga i navedeni navod tužiteljice nije pravilan.

37. Navod tužiteljice da tuženik kasnije nije mogao donijeti dopunu obrazloženja ovome sudu nije pravilan. Naime, tuženik je donio odluku kojom razrješuje tužiteljicu s mjesta ravnateljice s istim danom (26. srpnja 2024.), te joj je i prije toga dopustio da se izjasni o razlozima za razrješenje, a po mišljenju ovoga suda ista je i ranije bila upoznata s problemima kod tuženika u odnosu na kadrovsku politiku, odnosno financijske prirode (što je i vidljivo i iz e-mail poruke tužiteljice od 27. lipnja 2024., a i iz njenog iskaza da je bila prisutna na sastanku radničkog vijeća). Stoga u takvoj situaciji tužitelju ničim nije zabranjeno donositi naknadno pisano obrazloženje, međutim, ono je, po mišljenju ovoga suda i nepotrebno. Naime u konkretnom slučaju ne radi se o obvezi iz članka 120. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. -dalje u tekstu: ZR), a da poslodavac mora obrazložiti u pisanom obliku otkaz, već o donošenju odluke o razrješenju ravnatelja, a gdje nije propisano da ista se mora obrazložiti u pisanom obliku, pa stoga i navod tužitelja na sudsku prasku i da je izostalo obrazloženje nije od utjecaja na zakonitost same odluke. Tuženik je, po mišljenju ovog suda, uredno proveo postupak, te u istom nije došlo do povrede koja bi značajno utjecala na ishod postupka (članak 45. ZU). Stoga sama dopuna obrazloženja nije niti bila potrebna, međutim, ona iako jeste donijeta, nije samo zbog toga nezakonita.

37.1. Također u odnosu na dostavu dopune obrazloženja odluke o razrješenju od 2. kolovoza 2024. valja istaknuti kako se ne radi o važnoj odluci radi koje ista u nečemu gubi svoja prava ili ne stječe nova, budući da navedena odluka nije niti bila potrebna, pa stoga je i sud stava kako ista je bila uredno dostavljena (putem oglasne ploče), dok u odnosu na navod tužiteljice da je ista u vrijeme dostave odluke bila na bolovanju ovaj sud napominje kako je tuženik odluku dostavljao putem pošte u trenutku kada se tužiteljica nalazila na godišnjem odmoru (zadnji dan godišnjeg odmora joj je bio 19. kolovoza 2024.), dok je nakon toga ista bila na bolovanju, odnosno u trenutku stavljanja istoga na oglasnu ploču je bila na bolovanju, a ne u trenutku vršenja dostave putem pošte. Također navod tužiteljice kako je dopuna obrazloženja od 2. kolovoza 2024. donijeta izvan sjednice ovaj sud napominje kako za donošenje navedene odluke niti nije propisano da ista mora biti donijeta na sjednici upravnoga vijeća, budući da niti zakonski nije propisano kako obrazloženje odluke o razrješenju ravnateljice mora biti u pisanom obliku.

38. Slijedom svega navedenoga ovaj sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao neosnovan.

39. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti, pa mu pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a u vezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

40. Tuženiku je priznata naknada troška postupka i to naknada troška u visini jednokratne nagrade od 250 bodova sukladno Tbr. 7. točci 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), uvećano za PDV 25% što ukupno iznosi 625,00 eura.

41. Tužiteljica je u cijelosti odbijena za naknadu troškova ovog postupka, budući je ista u cijelosti izgubila parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP, te joj stoga nije priznat zatražen trošak u visini od 875,00 eura, s osnove odvjetničkih troškova.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 5. svibnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćnici tuženika