1                            Poslovni broj: Gž Ovr-174/2022-14

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-174/2022-14

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S KA

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marijana Ostojić Kavain, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja pod 1. B. K. d.o.o., Z., OIB: ... i ovrhovoditelja pod 2. I. B. iz Z., OIB: ., zastupan po punomoćniku G. V., odvjetnici u Z., protiv ovršenice E. R. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku A. L., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-5951/2018-81 od 31. siječnja 2022., dana 21. studenog 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-5951/2018-81 od 31. siječnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe podnesen 12. siječnja 2022., kao neosnovan.

 

2.Protiv citiranog rješenja žali se ovršenica pobijajući ga zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017- dalje: OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.Ovrhovoditeljica pod 2. je osporio sve žalbene navode predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Sud prvog stupnja smatrao je neosnovanim prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe nakon što je utvrdio kako je ovršenica podnijela tužbu za utvrđenje ništavosti ovršne isprave na temelju koje je doneseno jedno od dva rješenja o ovrsi u ovom postupku te da ovršenica ne vodi isti postupak i u odnosu na ovršnu ispravu na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi po prijedlogu ovrhovoditelja pod 2. I. B. pa da,stoga, nije ispunjen uvjet da se ovrha odgodi u odnosu na tog ovrhovoditelja, da ovršenica u prijedlogu za odgodu nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, odnosno da u konkretnom slučaju ne bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. st. 1. OZ.

 

6. Iz sadržaja spis predmeta proizlazi :

-ovrhovoditelj pod 1. zatražio je određivanje ovrhe na nekretnini ovršenice temeljem ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj: 014-51007359 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 28. svibnja 2010., sklopljenog između H. A.-A. – B. d.d., kao davatelja kredita i društva T. d.o.o., kao korisnika kredita te ovršenice kao založnog dužnika i jamca platca, a koji je ovjeren 2. lipnja 2010. pod posl.br. Ov-7628/2010. pred javnim bilježnikom I. L. iz Z.,

- sporazumom o prijenosu sredstava osiguranja sklopljenog između H. A.-A.-B., kao cedenta i H-A. d.o.o., kao cesionara, solemniziran kod javnog bilježnika M. M. iz Z. pod brojem OV-9083/14 dana 9. srpnja 2014.,  ustupljena je predmetna tražbina,

- ugovorom o ustupu tražbine od 17. prosinca 2014. H-A. d.o.o. kao cedent ustupilo je društvu B. K. d.o.o. kao cesionaru predmetnu tražbinu,

-rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14. rujna 2018. pod posl.br. Ovr-5951/2018 određena je predložena ovrha,

- rješenjem o ovrsi od 26. ožujka 2019., posl. broj Ovr-1095/2019 prihvaćen je prijedlog ovrhovoditeljice pod 2. I. B. te određena je ovrha  i na predmetnoj nekretnini ovršenice, temeljem ovršne isprave-presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6716/2011 od 27. travnja 2015.,

-zaključkom od 29. listopada 2020. određeno je spajanje ovršnog postupka Ovr-1095/2019 s postupkom broj Ovr-5951/2018.,

-ovršenica je 12. siječnja 2022. podnijela prijedlog za odgodu ovrhe navodeći kako je pokrenula parnicu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi od 14. rujna 2018., posl. broj Ovr-5951/2018, a da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njen jedini dom  i dom njezinoj djeci,

- iz Jedinstvenog registra osobe RH (MUP od 31. siječnja 2022. proizlazi da je ovršenica 14. veljače 2019. odjavila prebivalište s adrese Zagreb-Rebar 66 C, a što anagrafskom oznakom odgovara adresi nekretnine koja je predmet ovršnog postupka, te je prijavila prebivalište na adresu Z., ...,

-iz zk izvatka za čest. zem. 7903/12 Z.U. 4824 K.O. G. Z., proizlazi da je za predmetnu nekretninu založno pravo  uknjiženo na ovrhovoditelja pod 1.  2016. pod prvenstvenim rednim brojem založnog prava upisanog pod posl. br Z-28579/2010.

7.U navedenim okolnostima, prvostupanjski sud je odbio prijedlog za odgodu smatrajući kako ovršenica nije dokazala utemeljenost navoda da bi predmetna nekretnina bila njena jedina nekretnina i dom ovršenice i njezine djece, pa da bi, stoga provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu, odnosno kako nije dostavila niti jednu ispravu/dokaz kojim bi učinio vjerojatnim istinitost svoga navoda te da ovršenica ima na raspolaganju odgovarajuća pravna sredstva (postupak protuovrhe) za zaštitu svojih prava i interesa, radi čega se ne radi o pravnoj situaciji ekvivalentnoj onoj u presudi Suda EU broj C-407/18.

 

8. U smislu članka 65. OZ, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoje zakonski razlozi za odgodu propisani odredbama članka 65. stavka 1. točke 1. do 10. OZ.

 

9.Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.

 

10. Isto tako, vrijedi istaknuti kako nastanak nenadoknadive štete ovršenik nije dužan dokazati, ali je dužan dostaviti dokaze kojima bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nenadoknadiva šteta nastala.

 

11.Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ovršenica nije pružila niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bila u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja pod 1., slijedom čega ovršenica nije učinila vjerojatnim koju bi to nenadoknadivu štetu pretrpio provedbom predmetne ovrhe za slučaj uspješnosti u parnici za utvrđenje ugovora ništetnim.

 

12. Nesumnjivo je da bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku trpjela štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban za ovršenika, te tijekom istog valja paziti na njegovo dostojanstvo i prava (članak 6. OZ-a), međutim, isti je nužan kako bi se mogla ostvariti tražbina ovrhovoditelja. Zbog toga je zakonodavac i ostavio na ocjenu sudu da "može" odgoditi ovrhu kada su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 61. stavka 1. OZ.

 

13. Isto tako, Ističe se i kako je nejasna navod ovršenice kako bi provedbom ovrhe došlo do povrede prava na dom kada iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je ovršenica odjavila prebivalište s adrese na kojoj se nalazi nekretnina, a koja je predmetom ovog postupka. Ovo posebno kada se u obzir uzme stav iz dosadašnje prakse suda da gubitak vlastite nekretnine za stanovanje ne predstavlja sam po sebi razlog nastanka nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete jer se nužni stambeni prostor može osigurati i na druge načine osim vlasništvom.

 

14.U odnosu na žalbene navode kako, uvažavajući činjenicu da je predmetni kredit nije potrošački, sud ne može radi toga zanemariti činjenicu da je isti ništetan, da je jedina razlika u tome što ovršenica nije zaštićena Direktivom vijeća 93/13/EEZ već mora dokazati u posebnom postupku da je ugovor ništetan, za navesti je slijedeće.

 

15.Sud prvog stupnja je prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za odgodu ovrhe uzeo u obzir Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te sadržaj presude Suda Europske

unije poslovni broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019.

 

16. Sud Europske Unije u spomenutom predmetu je odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka u tom predmetu, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

17. Dakle, sud Europske Unije u predmetu C-407/18, odlukom koja je donesena nije naložio domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, kako pogrešno tumači prvostupanjski sud, već je u njoj razmatrano koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, a ovršni sud nema instrumente pomoću kojih bi se ovrha mogla odgoditi do okončanja postupka utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.

 

18. Stoga, cijeneći iznesene navode ovršenice, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da ovršenica nije učinila vjerojatnim nastanak nenadoknadive odnosno teško nadoknadive štete, a uvažavajući da će u slučaju uspjeha u parnici radi utvrđenja ništetnosti predmetne javnobilježničke isprave ovršenica imati pravo na punu restituciju od ovrhovoditelja pod 1., i to kako u pogledu iznosa koji će ovrhovoditelj pod 1. neosnovano steći ovrhom (a koji iznos će moći tražiti već u protuovršnom postupku), tako i u pogledu cjelokupne štete koja joj eventualno nastane tijekom provedbe ovrhe, čiju naknadu će moći ostvariti u posebnoj parnici sukladno čl. 62. st. 4. OZ.

 

19. Slijedom svega navedenog, budući da nije ostvarena jedna od kumulativno predviđenih pretpostavki za odgodu ovrhe, to je sud prvog stupnja  pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe.

 

20.Kako dakle, nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP, u vezi s člankom 381. ZPP te u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

21.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Split, 21. studenog 2023.