REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1316/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužiteljice UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Renata Plešnar, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženika ISKRAEMECO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 10280169243, kojeg zastupa punomoćnik MA, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba i II-tuženika HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu tužiteljice Renatu Plešnar, odvjetnicu iz Zagreba, punomoćnika I-tuženika MA, odvjetnika iz [adresa] i II-tuženika HA, dana 5. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice UA koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-4403/2016 od dana 01.09.2016. godine na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Baška Voda i to na ½ dijela kojih je tužiteljica vlasnica u cijelosti."

II. Nalaže se tužiteljici UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti I-tuženiku ISKRAEMECO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 10280169243, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I-tuženika ISKRAEMECO d.o.o., Zagreb, za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice UA za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 20. prosinca 2021. u bitnome navodi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-4403/2016 od 29. studenoga 2021., a koje je tužiteljica zaprimila 7. prosinca 2021., upućena pokrenuti parnicu radi

. / .

proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koju ovrhu su pokrenuli I-tuženik BA, II-tuženik VA, III-tuženik ZA i IV-tuženik ISKRAEMECO d.o.o. kao ovrhovoditelji, protiv ovdje II-tuženika HA kao ovršenika, radi namirenja svoje tražbine. Tužiteljica ističe da je suvlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, a što da je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P Ob- 77/17-3 od 15. veljače 2017. Navodi da su ona i V-tuženik HA suvlasnici predmetne nekretnine, i to svaki u ½ dijela. Dakle, navodi da je ovrha nedopuštena u dijelu kojeg je suvlasnica tužiteljica, s obzirom da se radi o suvlasništvu, odnosno da tužiteljica ima pravo koje sprječava ovrhu prema čl. 55. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se proglašava nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-4403/2016 u odnosu na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, kao i da se naloži tuženicima da joj nadoknade troškove parničnog postupka.

2. I-tuženik ISKRAEMECO d.o.o., Zagreb, u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba nepotpuna i nepodobna za raspravljanje te da istu treba odbaciti. Nadalje, opreza radi u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P Ob-77/17-3 od 15. veljače 2017. nije dokaz suvlasništva predmetne nekretnine te da tužiteljica na temelju navedene presude niti ne može upisati pravo vlasništva u zemljišne knjige i to tim više što je parnica radi utvrđenja bračne stečevine pokrenuta nakon zabilježbe ovrhe. Navodi da tužiteljica kao treća osoba ne može svoja eventualna prava suprotstaviti ovrhovoditelju koji je s povjerenjem u zemljišne knjige stekao založno pravo i pokrenuo ovršni postupak. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. II-tuženik HA je u odgovoru na tužbu, na ročištu dana 13. rujna 2024. godine izjavio da ne osporava tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica je podneskom od 21. prosinca 2022. povukla tužbu u odnosu na tuženika KA, tuženika VA i tuženika CA te je rješenjem Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem P-4478/2021 od 31. ožujka 2023. utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženika KA, tuženika VA i tuženika ZA.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-4403/2016 od 29. studenoga 2021. (list 4-6 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine (list 6-12 spisa), u presudu na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P Ob-77/17-3 od 15. veljače 2017. (list 13-14 spisa) i presudu Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-500/2023-11 od 23. kolovoza 2024. (list 139- 147 spisa), te je proveden i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 163-164 spisa) i IV- tuženika HA (list 164-165 spisa).

6. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, stranke na zadnjem ročištu nisu imale nikakvih dokaznih prijedloga i predložile su zaključenje glavne rasprave.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-4403/2016 u odnosu na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-Baška Voda.

9. Među strankama nije sporno da je I-tuženik ISKRAEMECO d.o.o. kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv II-tuženika HA ovršni postupak kod Općinskog suda u Splitu na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]-Baška Voda. Isto tako, među strankama je nesporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisan II-tuženik HA.

10. Nije sporno niti da je tužitelj od strane Općinskog suda u Splitu rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-4403/2016 od 29. studenoga 2021. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

11. Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 6-12 spisa) utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka upisan II-tuženik HA.

13. Pravomoćnom presudom na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P Ob-77/2017-3 od 15. veljače 2017. (list 13-14 spisa) utvrđeno je da su tužiteljica i II-tuženik HA za vrijeme trajanja bračne zajednice zajednički i jednakim doprinosom stekli nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – Baška Voda, kao i da navedena nekretnina predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Isto tako, tom presudom je utvrđeno da je ovdje tužiteljica UA vlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela u cijelosti.

14. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da je u braku s II-tuženikom HA od 1988. godine te da su za vrijeme trajanja braka kupili taj hotel u Baškoj Vodi, točnije 1995. godine. Istaknula je da od 2010. godine ne živi s II- tuženikom HA, jer da živi i radi u Njemačkoj, a da II-tuženik živi u [adresa], kao i da s njim ima kontakte samo putem djece. Navela je i da ne zna kada je II-tuženik podigao kredit i založio taj hotel u Baškoj Vodi, a koji da je u njihovom suvlasništvu svakoga u ½ dijela, kao i da je ona za to saznala kada je dobila rješenje o ovrsi na toj nekretnini. Istaknula je i da nije razgovarala s II-tuženikom o tome, s obzirom da se s njime na da razgovarati. Navela je da od davno ne ide u taj hotel u Baškoj Vodi te da nije dobivala nikakve financijske podatke o poslovanju tog hotela, jer da joj II-tuženik ništa o tome nije govorio niti je htio da zna što se tamo radi. Tužiteljica je i navela da je nitko niti od djelatnika banke niti odvjetnika prije nego što je dobila rješenje o ovrsi, nije ništa obavijestio niti pitao u vezi s tom nekretninom u Baškoj Vodi. Istaknula je i da je predmetna nekretnina stečena zajedničkim radom nje i II-tuženika, s obzirom da su od 1988. godine imali firmu u Njemačkoj, kao i da su pregovore prilikom kupnje vodili ona i II-tuženik zajedno. Navela i je da su sredstva za kupnju stekli od firme VD Automobili u [adresa], a čiji su vlasnici bili ona i II-tuženik, iako je u registru bio upisan samo II-tuženik.

15. II-tuženik HA u svom iskazu u bitnome navodi da se 1988. godine oženio s tužiteljicom. Naveo je i da je imao otvoren obrt [obrt] u [adresa] u [adresa] te da su se bavili prodajom automobila, kao i da su on i supruga radili u tom obrtu godinama. Istaknuo je da je predmetni hotel u Baškoj Vodi kupio sam od INE 1995. godine te da je platio 2.400.000,00 DEM. Naveo je i da nije ništa radio s tim hotelom, već da ga je odmah iznajmio drugima te da je kasnije došao u financijske probleme, pa da je podigao kredit 2005. godine i opet 2008. godine, kao i da je radio neki reprogram 2009. godine, tako da je podigao kredit i založio taj hotel u Baškoj Vodi. Istaknuo je da više nije mogao vraćati kredit koji je bio u CHF pa da je dobio ovrhu na tom hotelu, a što da je sve rekao svojoj djeci i da pretpostavlja da su djeca to rekla svojoj majci, odnosno ovdje tužiteljici. II-tuženik u svom iskazu još dodaje da nije u nekom kontaktu s tužiteljicom te da ne žive zajedno od 2010. godine, kao i da tužiteljici nije govorio da je podigao navedene kredite.

16. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je nekretnina upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Baška Voda stečena zajednički i jednakim doprinosom za vrijeme trajanja bračne zajednice te da ista predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i II-tuženika HA. Nadalje, utvrđeno je da je u trenutku pokretanja ovrhe od strane I-tuženika predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnoj knjizi kao isključivo vlasništvo II- tuženika HA.

17. Odredbom članka 57. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014; dalje: ZVDSP) propisano kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju li više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. No, odredbom članka 61. ZVDSP u stavku 1. propisano da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički. Pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali. U stavku 2. je određeno da će, iznimno od stavka 1. navedenog članka, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba moći, na temelju pravnoga posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva: - na pokretnoj stvari, ako je stvar pribavila na temelju naplatnoga posla, postupajući u dobroj vjeri, - na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko, dok je u stavku 3. određeno da se odredbe stavka 2. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju i na stjecanje drugih stvarnih prava na zajedničkoj stvari.

18. U skladu s čl. 124. st. 1. ZVDSP-a stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

19. Dakle, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pitanje dopuštenosti ovrhe na nekretnini upisanoj na (samo) jednom bračnom drugu, a koja predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova, odlučno je postojanje savjesnosti i poštenja svih sudionika ovog pravnog odnosa, dakle I-tuženika kao ovrhovoditelja, tužiteljice kao treće osobe i bračnog druga ovršenika. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Rev-643/2021-2 od 3. svibnja 2023.

20. Naime, u trenutku kada bračni drug stječe pravo vlasništva nekretnine koju je kupio sredstvima koja predstavljaju bračnu imovinu te kada nakon toga treća osoba kao ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu na toj nekretnini, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već može biti nepotpuno, pa u korist takvog ovrhovoditelja, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga. Upravo je utoliko, za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva odlučna činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti prethodnog postupanja tužiteljice u vezi s prosudbom ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige, kao i savjesnosti ili nesavjesnosti I-tuženika.

21. U odnosu na navedeno, ovime se ukazuje da je na tužiteljici teret dokazivanja nesavjesnosti I-tuženika. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

22. Međutim, tužiteljica nije niti predložila, a niti dostavila dokaze kojima bi dokazala da je I-tuženik postupao nesavjesno, odnosno da je znao ili mogao znati da je stanje zemljišne knjige nepotpuno.

23. Stoga je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da je I-tuženik prilikom pokretanja ovrhe na predmetnoj nekretnini postupao savjesno te da nije znao ili mogao znati da je stanje zemljišne knjige nepotpuno.

24. Pritom u okolnostima kada su dva sudionika određenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih kao ovrhovoditelj u dobroj vjeri, a drugi bračni drug koji nije bio sudionik prethodno zaključenog pravnog posla čija je posljedica upis prava vlasništva, odnosno koji nije upisan kao vlasnik nekretnine u odnosu na koju se provodi postupak ovrhe i u tom postupku se pojavljuje kao treća osoba, a u isto je vrijeme bračni drug ovršenika, polazeći od sadržaja i pravnog domašaja načela povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti prava ima savjesni ovrhovoditelj koji se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige. To vrijedi čak i onda kada je bračni drug savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga odnosno kada su ovrhovoditelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri.

25. Dakle, I-tuženik je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri zatražio ovrhu na nekretnini kao da na njoj ne postoje suvlasnička prava tužiteljice, koja u odnosu na predmetnu nekretninu nisu bila upisana.

26. Iz svega iznijetog proizlazi da tužiteljica nema u pogledu predmeta ovrhe takvo pravo koje sprječava ovrhu, a sve u skladu s čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/16 i 93/14; dalje: OZ).

27. Slijedom navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Na kraju valja reći da sud tijekom postupka nije prihvatio prijedlog tužiteljice da se odredi prekid ovog postupka do okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl. br. P-380/19, jer po mišljenju suda nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a, a sve budući da odluka iz predmeta P-380/19 Općinskog suda u Rijeci nije prethodno pitanje za rješenje ovog spora. Naime, pitanje pravne valjanosti ugovora o kreditu nije prethodno pitanje u pogledu predmeta ove tužbe, odnosno da li je nekretnina bračna stečevina tužiteljice i II-tuženika, jer odluka o tome da li je nešto bračna stečevina ili nije ne ovisi o pitanju je li ugovor o kreditu pravno valjan.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema postavljenom tužbenom zahtjevu i troškovniku I-tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

30. Tako je I-tuženiku ISKRAEMECO d.o.o. u skladu s troškovnikom (list 169 spisa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 29. lipnja 2022. u visini od 100 bodova, koliko je i tražio (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 21. svibnja 2024. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za sastav obrazloženog podneska od 24. svibnja 2024. godine 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 13. rujna 2024. godine u visini od 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav obrazloženog podneska od 1. listopada 2024. godine 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 11. veljače 2025. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT), za zastupanje na ročištu dana 19. ožujka 2025. godine 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu za objavu dana 19.03.2025. godine 50 bodova, što ukupno čini 1250 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25%, ukupno iznosi 3.125,00 EUR, a koliko je i dosuđeno I-tuženiku ISKRAEMECO d.o.o. pod točkom II. izreke ove presude.

31. I-tuženiku ISKRAEMECO d.o.o. nije priznat trošak sastava podneska od 19. rujna 2024., s obzirom da isti sukladno čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

32. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 5. svibnja 2025. godine

Sudac

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužiteljici po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na tužbu od 179,18 eur i na presudu od 179,18 eur

2. I-tuženiku po punomoćniku

2. II-tuženiku