REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj P-459/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužitelja GČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini protiv tuženika ZAGREBAČKA ŽUPANIJA, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 72, OIB 07132269553 zastupan po punomoćnici Petri Gjurašić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak & Partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 5. svibnja 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I/ Djelomično se proglašava nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Ovr-719/2024-5 od 30. srpnja 2024.

- u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove obračunatog iznosa redovne kamate u iznosu od 6.211,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.10.2023 pa do isplate

-u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove obračunatog iznosa zatezne kamate u iznosu od 17.628,19 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17.10.2023 pa do isplate

- u dijelu koji se odnosi na naplatu tražbine tuženika s osnove obračunatog iznosa ostalih troškova u iznosu od 1.152,44 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17.10.2023 pa do isplate te

- u dijelu koji se odnosi na naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 36.930,59 EUR-a koje teku na taj iznos od 17. listopada 2023. do isplate po stopi koja se od 17. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ U preostalom dijelu koji se odnosi na naplatu glavnice potraživanja tuženika u iznosu od 36.930,59 EUR odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Ovr- 719/2024-5 od 30. srpnja 2024. nedopuštenom.

III/ Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja iz točke 2. kojim traži nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama brisanje zabilježbe ovrhe na nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je upisana na temelju rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 30. srpnja 2024, posl. br. Z-10006/2024

IV/ Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je zaključkom Općinskog suda u Sesvetama od dana 27.09. 2024.g. posl.br. Ovr-719/2024 upućen kao ovršenik u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama od 30. srpnja 2024.g. posl.br. Ovr-719/2024, nedopuštenom zbog razloga propisanih u čl. 50.st.1.točke 7 i toč.11. Ovršnog zakona. Navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj pred Općinskim sudom u Sesvetama pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika, radi naplate iznosa od 61.922,28 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 36.930,59 EUR od 17. listopada 2023.g. do isplate, ovrhom na nekretninama. Tužitelj je uložio prigovor zastare tražbine s osnova potraživanja kamata i drugih povremenih davanja, a sve sukladno odredbi čl. 222. st.2. Zakona o obveznim odnosima. Dalje ističe da je odredbom čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbine povremenih davanja zastaruju u roku od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

Dakle, s obzirom da je kao ovršna isprava u ovom predmetu naveden Ugovor sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke sklopljen dana 10.11.2000.g., na koji je Javni bilježnik stavio klauzulu ovršnosti sa danom 23.06.2004.g., to su stoga sve kamate koje su proizašle iz glavnog potraživanja u potpunosti zastarjele na dan 23.06.2007.g. Iz dopisa ovrhovoditelja od 06.11.2023.g. koji je priložen uz prijedlog za ovrhu proizlazi da je glavnica: 36.930,59 eura. Smatra da su sva potraživanja preko navedenog iznosa u zastari, a s obzirom da se ne mogu sukladno odredbi čl.222. st.2. ZOOa namiriti iz opterećene stvari tada bi se u tom dijelu ovrha trebala proglasiti nedopuštenom za iznos od 24.991,69 eura. Dakle, kada bi tuženik raspolagao ovršnom ispravom i da je dokazao da je tražbina na njega prenijeta sukladno zakonu, ovrha bi bila dopuštena samo do iznosa glavnice od 36.930,59 eura. Iz dokaza koje je tuženik priložio proizlazi da Zagrebačka banka s kojom je tužitelj sklopio ugovor o osiguranju, što je u ovom predmetu ovršna isprava nije prenijela tražbinu na tuženoga. Tuženi navodi da su potraživanja prešla na njega na temelju Zakona - čl.300. ZOO-a koji regulira Zakonsku subrogaciju. Dakle, tuženik ne raspolaže izričitom izjavom o prijenosu tražbine temeljem Ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke, niti o prijenosu prava temeljem tog Ugovora, a niti se taj Ugovor u Izjavi spominje. Zakonska personalna subrogacija nastaje kada dužnikovu obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, npr. kao jamac, vlasnik založene stvari ili protivnik pobijanja u paulijanskoj tužbe. Naime, to su osobe od kojih je vjerovnik dužan primiti ispunjenje zbog njihova pravnog interesa da obveza bude ispunjena, čak i kada se dužnik protivi takvom ispunjenju. Tuženik nije uz prijedlog za ovrhu a niti kasnije dokazao da bi Zagrebačka banka d.d. bila dužna primiti ispunjenje od Zagrebačke županije, a slijedom čega se ne može ni govoriti o nastupu zakonske subrogacije. U konkretnom slučaju radi se o ispunjenju tuđe tražbine, a ispunitelj može samo ugovorom ugovoriti da ispunjena tražbina prijeđe na njega. Tužitelj je naveden u Ugovoru sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke kao hipotekarni dužnik koji je u čl.10. istog Ugovora dao suglasnost BANCI da ona može provesti neposrednu, prisilnu ovrhu na nekretninama. Dakle, Tužitelj se nije usuglasio da banka može trećima prenijeti to pravo, a niti je to pravo na bilo koji način preneseno. Tužitelj ističe da s obzirom da iz dokumentacije dostavljene uz Prijedlog za ovrhu nije razvidno na koji bi to način prava iz Ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke bila prenijeta na tuženika kao ovrhovoditelja, da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 32. Ovršnog zakona, te je stoga tuženik trebao uz prijedlog priložiti pravomoćnu odluku donesenu u parničnom postupku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navod da nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave. Navodi da se ovrha može odrediti i na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju prešla, a što je u konkretnom slučaju i slučaj. Tuženik ističe da je ovršni prijedlog podnesen na temelju ovršne isprave, sukladno čl. 22. i čl. 23. OZ-a, te da je ovrhovoditelj uz ovršni prijedlog, sukladno čl. 32. OZ-a, dostavio i ovjerovljenu privatnu ispravu kojom dokazuje da je tražbina Zagrebačke banke d.d. prešla na njega temeljem zakonske subrogacije, jer je zatraženo određivanje ovrhe na temelju ovršne isprave u kojoj ovrhovoditelj nije označen kao vjerovnik.

Tuženik istiće da čl. 301. Zakona o obveznim odnosima definira zakonsku subrogaciju (subrogacija ex lege), ali da je tužitelj pogrešno tumači da tuženik kao ovrhovoditelj nije dokazao pravni interes.

Treća osoba s pravnim interesom za ispunjenje obveze je svakako ona koja može imati neke obveze ne ispuni li se obveza dužnika ili ne ispuni li se obveza na vrijeme, kao što je npr. jamac, zalogodavac, ali i druge treće osobe koje dokažu postojanje pravnog interesa. Jasno je da u nekim slučajevima pravni interes priznaje sam zakon, Zakon o obveznim odnosima ili posebni zakon, kao primjerice jamcu i zalogodavcu. Cilj zakonske subrogacije je da treća osoba, kada dužnik ne ispunjava uredno i na vrijeme svoje obveze, može ispuniti dužnikovu obvezu da se trećoj osobi ne bi pogoršao položaj zbog nepostupanja dužnika.

Potvrdom Zagrebačke banke d.d. koja je sastavni dio ovršnog prijedloga, a koja je izdana sukladno čl. 32 OZ-a, potvrđuje se da je Republika Hrvatska, Zagrebačka županija, otplatila po ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom br. 3200407371 od dana 10. 11. 2000. godine, umjesto dužnika i da je u trenutku ispunjenja tražbine došlo do zakonske subrogacije i da su prenesena sva prava starog vjerovnika na tuženika, tj. ovrhovoditelja temeljem Programa poticanja malog i srednjeg poduzetništva u Zagrebačkoj županiji, te ugovora koje je sklopila Zagrebačka županija sa Zagrebačkom bankom, i to: Ugovora o poslovnoj suradnji u realizaciji Programa poticanja malog i srednjeg poduzetništva u Zagrebačkoj županiji od 24. 05. 2000., I. Dodatka Ugovoru o poslovnoj suradnji na realizaciji Programa poticanja malog i srednjeg poduzetništva u Zagrebačkoj županiji od 09. 11. 2000., Ugovora o namjenski oročenom depozitu 1000201987/000 od 23. 05. 2000., Ugovora o garantnom depozitu br. [broj depozita]. Potvrdom je eksplicitno potvrđeno da je na tuženika kao ovrhovoditelja, u skladu s čl. 300. i čl. 301. ZOO-a , prešlo ispunjeno potraživanje Zagrebačke banke d.d., u ukupnom iznosu od EUR 43.872,93. Također, da je potvrda Zagrebačke banke dokaz da je tražbina prešla sa Zagrebačke banka d.d. na tuženika tuženik je dostavio i sudsku praksa, u gotovo identičnom ovršnom predmetu. Slijedom svega iznesenog, obzirom da su sve gornje odluke tuženika koje se dostavljaju javno objavljene u Glasilu i dan danas u digitalnom obliku dostupne, i da je tužitelj bio odgovorna osoba kod glavnog dužnika tj. član uprave (direktor) glavnog dužnika u razdoblju od 21. 01. 2000. do 02. 05. 2016. godine.

Tuženik u cijelosti osporava i navod da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom ni za glavnicu, ni za kamate niti za druga povremena davanja. Tuženik istiće da je ovrha dopuštena i da se može provoditi ovrha na nekretninama tužitelja kao ovršenika, temeljem čl. 222. st. 1. ZOO-a, a zbog čl. 301. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tuženik kao ovrhovoditelj može osnovano potraživati kamatu i troškove tako da nema zastare što je propisano čl. 222. st. 2 Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je potraživanje tuženika osigurano založnim pravom na nekretninama koje je upisano u zemljišnoj knjizi i na kojim nekretninama je predložena ovrha tuženik se kao založni vjerovnik ima pravo namiriti iz opterećenih nekretnina, jer je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi. Stoga smatra da je potpuno neodlučno kada je dospjelo potraživanje jer bez obzira na protek zastarnog roka tuženik kao založni vjerovnik ima pravo namirenja osigurane tražbine iz založenih nekretnina u smislu čl. 222. st. 1. ZOO. Napominje se kako je u zemljišnoj knjizi upisano založno pravo na predmetnim nekretninama na kojima je predložena ovrha i to i s osnova glavnice, kamata i troškova naplate duga pa da stoga nije nastupila zastara ni sporednih tražbina.

3. Tijekom dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u zaključak Općinskog suda u Sesvetama, Ovr-719/2024-41 od 27. rujna 2024. (list 17-18), prijedlog za ovrhu (list 6-10), rješenje o ovrsi (list 11), žalba protiv rješenja o ovrsi (list 13-16), izvješće o stanju i strukturi duga tužitelja na dan 16. listopada 2023 (list 20), Izjava Zagrebačke banke d.d. od 30. prosinca 2004. ovjerena po javnoj bilježnici Ivi Hanžeković Živković iz Zagreba pod brojem OV-14/2005 od 3. siječnja 2005. da je Zagrebačka županija otplatila obveze društva Bartolome produkt d.o.o. po Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10.11.2020. (list 21-23, 49-51), Ugovor sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke solemniziranom po javnoj bilježnici Branki Rački iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-232-2000 dana 13. studenoga 2000., ovršnom 23. lipnja 2004., kojemu prileži ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200407371, broj partije 3150800326 od 10. studenoga 2000. (list 24-31, 116-124), Glasnici zagrebačke županije (list 52-63), zaključak o prihvaćanju prijedloga Ugovora o poslovnoj suradnji i Ugovora o garantnom depozitu sa Zagrebačkom bankom donesen na temelju članka 41. Statuta Zagrebačke županije (list 64) Ugovor o poslovnoj suradnji u realizaciji programa poticanja malog i srednjeg poduzetništva u Zagrebačkoj županiji sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i Zagrebačke županije od 24. svibnja 2000. (list 65-68) javnobilježnička ovjera tog Ugovora (list 69), Ugovor o garantnom depozitu (list 70- 71), dodatak ugovoru o poslovnoj suradnji (list 72), zaključak o prihvaćanju prijedloga Ugovora o obavljanju poslova u ime i za račun Zagrebačke županije sa Zagrebačkom bankom d.d. (list 73) Ugovor o namjenski oročenom depozitu (list 74-75), Odluka o uvjetima, kriterijima i načinu izbora poduzetnika koji će biti predloženi poslovnoj banci za kreditiranje (list 76-77), zaključak o raspisivanju Javnog natječaja za prikupljanje zahtjeva za kreditiranje poduzetnika u 2000. godini (list 78), javni natječaj za prikupljanje zahtjeva za kreditiranje poduzetnika u 2000. godini (lista 79-80), glasnik Zagrebačke županije (list 81-82), Zaključak Županijskog poglavarstva Zagrebačke županije o poslovnim subjektima koji se predlažu za kreditiranje Zagrebačkoj banci (list 83-89), zaključak o poslovnim subjektima koji se predlažu za kreditiranje Zagrebačkoj banci d.d. (list 90), popis odvjetnika i društava predloženih za kreditiranje (list 91-93), sudsku praksu (list 106-107,111-115, 134-145) povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 108-110), rješenja Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini, od 31. svibnja 2005. kojim je izvršen prijenos hipotekarnog ovlaštenika u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na Zagrebačku županiju (list 126), izvatci iz zemljišne knjige (list 128-131), zahtjev za poduzetnički kredit (list 149), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. (list 150-153), Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke za depozitno poslovanje (list 154-155), zahtjev NČ prema Zagrebačkoj županiji za odobrenje kredita Zagrebačke banke (list 156-157), obavijest Zagrebačke banke d.d. o podmirenju svog, potraživanja iz sredstava garantnog depozita (list 158-160), zahtjev za preusmjerenje naplate po običnoj zadužnici (list 161), dostava dokumentacije vezana za založno pravo i ovršni postupak (list 162-163), sudska praksa u predmetu prijenosa hipotekarnog ovlaštenika i radi ovšne naplate vezana uz stranke ovog spora (list 164-168) te su saslušani svjedoci NČ, ŠČ (list 173-176).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, broj: Ovr-719/24 od 30. srpnja 2024. na nekretninama tužitelja kao ovršenika donesenog po prijedlogu za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave; javnobilježničkog akta – ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke od 10. studenoga 2000. solemniziranom po javnoj bilježnici Branki Rački iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-232-2000 dana 13. studenoga 2000., ovršnom 23. lipnja 2004., kojemu prileži ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200407371, broj partije 3150800326 od 10. studenoga 2000. sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. i Bartolome produkta d.o.o. i Izjava Zagrebačke banke d.d. od 30. prosinca 2004. ovjerena po javnoj bilježnici Ivi Hanžeković Živković iz Zagreba pod brojem OV- 14/2005 od 3. siječnja 2005.

6. Zaključkom Općinskog suda u Sesvetama, Ovr-719/2024-41 od 27. rujna 2024. upućen je tužitelj u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. Ovršnog Zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. dalje OZ), odnosno iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave te zbog zastare tražbine ovrhovoditelja.

7. Iz dokaza u spisu proizlazi da ovršna isprava temeljem koje je predložena ovrha Ugovor sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke od 10. studenoga 2000. solemniziranim po javnoj bilježnici Branki Rački iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-232-2000 dana 13. studenoga 2000., ovršnom 23. lipnja 2004., glasi na vjerovnika Zagrebačku banku d.d. dok je kao dužnik naveden Bartolome produkt d.o.o, a kao hipotekarni dužnik PČ ovdje tužitelj.

8. Tuženik je uz prijedlog za ovrhu dostavio i ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3200407371, broj partije 3150800326 od 10. studenoga 2000. i Izjavu od 30. prosinca 2004. ovjerena po javnoj bilježnici Ivi Hanžeković Živković iz Zagreba pod brojem OV-14/2005 od 3. siječnja 2005. Iz te izjave proizlazi da je Zagrebačka županija dana 21. listopada 2004. otplatila obveze društva BARTOLOME PRODUKT d.o.o, po Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. studenoga 2000. na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji u realizaciji Programa poticanja mladog i srednjeg poduzetništva u Zagrebačkoj županiji od 9. studenoga 2000. zatim Ugovora o garantnom depozitu broj: [broj depozita] i Ugovora o namjenski oročenom depozitu 1000201987/0000 od 23. svibnja 2000. u iznosu kunske protuvrijednosti od 43.872,93 EUR-a po srednjem tečaju HNB-a i 4.599,70 HRK te da su potraživanja Zagrebačke banke kao ranijeg vjerovnika na temelju članka 300. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 53/91….do 35/05 dalje ZOO/91) prešla na Zagrebačku županiji u času ispunjenja, zajedno sa založnim pravom na nekretninama.

9. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 128-131) vidljivo je da je kao hipotekarni ovlaštenik na nekretninama tužitelja upisana Zagrebačka županija, ovdje tužena. Osnova za navedeni upis bile su odluke Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini broj: Z-819/2005 i Z-821/05 od 31. svibnja 2005. potvrđena odlukom Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: Gž-2447/05 od 4. listopada 2006. a kojima je usvojen prijedlog Zagrebačke županije, ovdje tužene za upis prijenosa hipotekarnog ovlaštenika na prijepornim nekretninama tužitelja, a na temelju naprijed označene izjave Zagrebačke banke d.d.

Naime u tom postupku koji se vodio radi prijenosa hipotekarnog ovlaštenika sa Zagrebačke banke d.d. na Zagrebačku županiju ovdje tuženu, ocijenjeno je da se prijenos vrši na temelju zakonske subrogacije zbog čega su sudovi ocijenili da je za valjan pravni učinak dostatna izjava ranijeg hipotekarnog vjerovnika za prijenos hipotekarnog ovlaštenja na novog vjerovnika (list 68).

10. Člankom 300 ZOO/91 propisano je kad obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes u tome, na nju prelazi po samom zakonu u času ispunjenja vjerovnikovo potraživanje sa svim sporednim pravima. Stoga ni raniji vjerovnik, ni dužnik ne mogu spriječiti onoga tko ima pravni interes da ispuni dužnikovu obvezu, a niti se tomu mogu protiviti.

11. Člankom 32. stavkom 1. OZ propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili je na nju na drugi način prešla. Tuženik je uz ovršni prijedlog sukladno članku 32. OZ-a dostavio i ovjerovljenu privatnu ispravu izjavu Zagrebačke banke od 30. prosinca 2004. o prijenosu potraživanja na Zagrebačku županiju kojom je dokazao da je tražbina Zagrebačke banke prešla na njega na temelju zakonske subrogacije.

12. Tijekom ovog postupka tuženi je dostavio niz materijalnih dokaza te su saslušani i svjedoci iz kojih neosporno proizlazi tuženikov pravni interes da ispuni tražbinu Zagrebačke banke, a što je u konačnici za posljedicu imalo da je tražbina na temelju zakona prešla na tuženika.

Naime, iz podataka u spisu, Glasnik zagrebačke županije, proizlazi da je Zagrebačka županija donijela program poticanja malog i srednjeg poduzetništva za poduzetnike sa svog područja, da su se poticajne mjere za kredite poduzetnicima osiguravale tako što je županija sklopila ugovor sa Zagrebačkom bankom (list 60) , pri čemu je obveza županije bila da osigura garantni depozit a iznos kredita poduzetnicima je banka odobravala u omjeru depozita i kreditne mase (multiplikator), pri čemu je depozit korišten kao instrument osiguranja povrata kredita. Navedeno proizlazi i iz Ugovora o poslovnoj suradnji u realizaciji poticanja malog i srednjeg poduzetništva u Zagrebačkoj županiji sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. i Zagrebačke županije (list 65-68), dodatka tom ugovoru te Ugovoru o garantnom depozitu između istih stranaka (list 70- 71) iz kojeg također proizlazi da depozit koji je dala Zagrebačka županija služi kao instrument osiguranja povrata svakog pojedinog kredita odobrenog poslovnim subjektima s područja županije te da će banka u slučaju otkaza kredita poslovnom subjektu naplatiti cjelokupno dospjelo dugovanje po svakom kreditu iz sredstava oročenog depozita kao i da će u takvom slučaju banka cjelokupno dugovanje sa svim sporednim pravima ustupiti deponentu odnosno Zagrebačkoj županiji. Navedeno proizlazi i iz Ugovora o namjenski oročenom depozitu (list 74-75).

13. S druge pak strane tužitelj je na temelju raspisanog javnog natječaja u sklopu programa poticanja malog i srednjeg poduzetništva u Zagrebačkoj županiji (list 78-80) izabran kao poduzetnik s područja županije kojeg je županija predložila Zagrebačkoj banci za kreditiranje proizvodne linije (list 86 pod rednim brojem 34). U uvjetima javnog natječaja u točci 4. (list 62) jasno je navedeno koji su instrumenti osiguranja za povrat kredita te da se kredit odobrava uz garantni depozit Županije.

14. Nadalje iz iskaza svjedokinje ŠČ, voditeljice odsjeka za obrt i poduzetništvo kod tuženoga, čiji iskaz ovaj sud ocjenjuje jasnim, stručnim i uvjerljivim te ga u cijelosti prihvaća proizlazi procedura odobrenja konkretne namjenske kreditne linije, te da je tuženi u banku polagao garantni depozit kako bi konkretna kreditna linija uopće bila realizirana da je tužitelj osim natječajne dokumentacije mogao dobiti informacije o depozitu koji tuženik daje za tu vrstu kredita i u tijelu županije, a pretpostavlja i u banci. Iz iskaza svjedokinje GČM čiji iskaz sud također u cijelosti prihvaća jer ga je ocijenio jasnim i dovoljno argumentiranim proizlazi da se Zagrebačka banka u slučaju neplaćanja kredita od korisnika naplaćivala iz garantnog depozita tuženoga nakon čega bi o tome dostavila izjavu tuženiku, a tuženik na koga je na temelju zakona prešla tražbina pokretao bi daljnje postupke radi naplate.

15. Iskaz svjedoka NČ, proizlazi da je odobrenju kredita prethodio natječaj Zagrebačke županije, a što nije protivno iskazima drugih svjedoka. Sud iskaz svjedoka ocjenjuje uvjerljivim te ga prihvaća osim u dijelu u kojem navodi da nije znao da će tuženik odnosno Zagrebačka županija biti u obvezi podmiriti njegov kredit ako ga on ne bude uredno plaćao iz razloga što navedeno proizlazi iz natječajne dokumentacije te što spisu prileži zahtjev (list 156) koji je osobno podnio svjedok a u kojem upravo svjedok navodi da je Zagrebačka banka naplatila od županije kao garanta njegov dug, a na što je pravilno na ročištu ukazala tužena.

16. Iz svih naprijed navedenih dokaza, a poglavito Ugovora o poslovnoj suradnji, Ugovora o garantnom depozitu, Ugovora o namjenski oročenom depozitu, a što podupiru i svjedoci svojim iskazima, suprotno tvrdnji tužitelja, proizlazi ne samo ekonomski već prvenstveno pravni interes ovdje tuženika da podmiri obveze korisnika kredita ovdje tužitelja. Kako je tuženi podmirio tužiteljev dug prema Zagrebačkoj banci na tuženika je prešlo potraživanje Zagrebačke banke d.d. te se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da tuženik (u ovršnom postupku ovrhovoditelj) nije ovlašten zahtijevati ovrhu na temelju naprijed citirane ovršne isprave.

Dakle na garanta koji je namirio vjerovnikovo potraživanje prelazi to potraživanje sa svim sporednim pravima na temelju Zakona, a što proizlazi iz ZOO-a/91 te Zakona o hrvatskoj garancijskoj agenciji („Narodne novine“, 29/94., 105/99. i 64/00) kao lex specialisu za okolnosti konkretnog slučaja. Stoga se razlozi koje tužitelj navodi za proglašenje ovrhe nedopuštenom u smislu članka 50. st. 1. točka 7. OZ ocjenjuju neosnovanima.

17. Dalje je sud razmatrao zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretninama određenim rješenjem o ovrsi ovog suda, broj: Ovr-719/2024-5 od 30. srpnja 2024. zbog prigovora zastare tuženikove tražbine (čl 50. st 1. točka 11 OZ). Naime tužitelj smatra da s obzirom da je ovršna isprava u ovoj stvari postala ovršna dana 23. lipnja 2004., da su sve kamate i druge sporedne tražbine koje su proizašle iz glavnog tužiteljevog potraživanja zastarjele u smislu članka 226. ZOO dana 23. lipnja 2007., a budući da je glavnica tuženikovog potraživanja osigurana založnim pravom da jedino ona nije zastarjela te da se tuženik u ovrsi sukladno članku 222. stavak 1. ZOO može namiriti samo za iznos glavnice iz zalogom opterećene stvari. Stoga tužitelj smatra da je ovrha dopuštena samo do iznosa glavnice u iznosu od 36.930,59 EUR-a dok se u preostalom dijelu u iznosu od 24.991,69 EUR-a koji se odnosi na iznos s osnove redovne kamate, zatezne kamate i troškova kredita radi o zastarjelom potraživanju.

18. Iz obračuna tuženoga od 6. studenoga 2023. koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu proizlazi da potraživanje tuženoga prema Bartolome produkt d.o.o. po kreditu Zagrebačke banke broj: 5100128505 na dan 16. listopada 2023. iznosi ukupno 61.922,28 EUR-a a sastoji se od: glavnice: 36.930,59

redovne kamate: 6.211,06 EUR-a

zatezne kamate: 17.628,19 EUR-a

i ostalih troškova 1.152,44 EUR-a

Tužitelj nije konkretnim navodima i iz konkretnih razloga ni adekvatnim dokaznim prijedlozima osporavao visinu tuženikove tražbine već se u dijelu tužbe kao i tijekom postupka suštinski referira na zastaru tuženikove tražbine preko iznosa po tuženiku naznačene glavnice. Imajući u vidu da je u zemljišnim knjigama na nekretninama tužitelja upisana zajednička hipoteka na iznos glavnice tuženikove tražbine-hipoteka od 80.000,00 DEM (koliko iznosi i glavnica kredita prema Ugovoru o dugoročnom kreditu) tuženik se može namiriti samo za ono za što mu je upisana hipoteka u zemljišnoj knjizi, odnosno samo za glavni dug.

19. Predmetna ovrha određena je na temelju Ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke od 10. studenoga 2000. solemniziranog po javnoj bilježnici Branki Rački pod posl. Brojem Ou-232-2000 od 13. studenoga 2000., ovršnog dana 23. lipnja 2004. koji ugovor je zaključen između Zagrebačke banke d.d., Barolome produkta d.o.o. zastupanog po direktoru ŽČ kao dužniku i GČ kao hipotekarnom dužniku.

20. Kako je ovršna isprava na temelju koje je tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu poslovni broj: OVR-719/2024 predlagao određivanje ovrhe, predstavlja javnobilježnički akt, to se stoga na tražbinu utvrđenu istom ispravom primjenjuje desetogodišnji zastarni rok predviđen člankom 379. stavak 1. ZOO.

21. Člankom 368. stavak 1. ranijeg ZOO/91 odnosno sada člankom 222. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05...155/03., dalje ZOO) je propisano da kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čije je potraživanje osigurano zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisno u javnoj knjizi. Međutim zastarjela potraživanja kamata i druga povremena davanja ne mogu se namiriti ni iz opterećene stvari (stavak 2).

22. U konkretnom slučaju zastara glavnog potraživanja, a i sporednih potraživanja (redovne i zatezne kamate i trošak) nastupila je 24. lipnja 2014.

23. Založno pravo po svojoj prirodi jače je od zastare pa je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo u korist vjerovnika, ovdje tuženika, čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisnom u zemljišne knjige u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revt-142/2017-2 od 19. siječnja 2021.).

24. Kako je glavno potraživanje tuženice osigurano založnim pravom (hipotekom) na nekretninama u vlasništvu tužitelja to primjenom članka 222. stavak 1. ZOO proizlazi da tuženica i po proteku vremena zastare može svoju glavnu tražbinu namiriti iz opterećene stvari pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na glavnu tražbinu u iznosu od 36.930,59 EUR-a neosnovan.

25. U odnosu na tražbinu tužene u nominalnim iznosima s osnove redovne kamate u iznosu od 6.211,06 EUR-a i zatezne kamate u iznosu od 17.628,19 EUR-a i ostalih troškova u iznosu od 1.152,44 Eura tužena se primjenom članka 222. stavka 2. ZOO više ne može namiriti ni iz opterećena stvari zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe prihvaćen.

26. Tuženi tijekom postupka ističe da je njegovo cjelokupno potraživanje osigurano hipotekom te da ima pravo namirenja osigurane tražbine iz založenih nekretnina i po proteku roka zastare kao založni vjerovnik u smislu članka 222. stavka 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 301. („Narodne novine“, 91/06...152/14. dalje ZV) pa da se iz založenih nekretnina mogu namiriti i kamate odnosno troškovi.

27. Prema pravnom shvaćanju ovog suda u konkretnoj situaciji radi se o prisilnom ostvarenju zastarjele založne tražbine na koju treba primijeniti odredbe članka 222. stavak 1. i 2. ZOO-a, a ne odredbe kojima je regulirano namirenje prema pravilima stvarnog prava odnosno odredbe članka 301. i članka 336. ZV-a.

28. U odnosu na točku III izreke kojom je odbačen zahtjev tužitelja da se naloži brisanje uknjižbe zabilježbe ovrhe za istaknuti je da je tužitelj ovaj postupak upućen pokrenuti zaključkom ovog suda Ovr-719/2024 isključivo radi razloga propisanog odredbom čl. 50.st.1.t.7. i 11. OZ. U skladu sa čl.55. st.3. OZ-a raspravljanje u ovom parničnom postupku ograničava se samo na razloge koje je tužiteljica iznijela u žalbi protiv rješenja o osiguranju, u odnosu na koje je upućena u parnicu. No u slučaju da je tužiteljica u potpunosti uspjela u ovosudnom postupku, temeljem takve presude sud koji je u ovršnom postupku odredio zabilježbu ovrhe bi odredio i daljnji upis brisanja ovrhe pod ispunjenjem zakonom propisanih uvjeta. Sukladno navedenom, u ovom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice je trebalo odbaciti kao nedopušten pa je riješeno kao u izreci pod točkom III.

29. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavku 4., a u vezi s člankom 155. st. 1. i 163. ZPP-a kojim je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Imajući na umu djelomičan uspjeh stranaka u odnosu i na osnovu i na visinu tužbenog zahtjeva to je sud u okolnostima ovog predmeta odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Svetom Ivanu Zelini, 5. svibnja 2025.

S u d a c

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

I/Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika

-tuženiku putem punomoćnika

II/Kal 30 dana