Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pr-60/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Davoru Petroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Pisarnica Osijek, protiv tuženika Udruge Škole Nogometa NK Osijek, J.J. Strossmayera 126 B, Osijek, OIB: 91189320499, zastupanog po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. ožujka 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, te uz javnu objavu presude, 5. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 23.svibnja 2024.g. tuženika Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 prema tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nezakonita i nedopuštena.
II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 01. srpnja 2023. godine između tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 kao poslodavca s danom 31. prosinac 2024.g.
III. Nalaže se tuženiku Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 da tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu izgubljene plaće:
- za svibanj 2024. u iznosu od 368,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.06.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,
- za lipanj 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.07.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,
- za srpanj 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.08.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,
- za kolovoz 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.09.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,
- za rujan 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.10.2024.g. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,
- za listopad 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja
- za studeni 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja,
- za prosinac 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.01.2025.g. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.
V. Nalaže se tuženiku Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 isplatiti tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 7.576,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR-a (osamstosedamdesetpeteura) sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.srpnja 2023. nalazio u radnom odnosu sa tuženikom na radnom mjestu – trener u Školi nogometa NK Osijek. Dana 23.svibnja 2024. tuženik u svojstvu poslodavca donosi Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja zbog činjenice da je prilikom provedbe inspekcijskog nadzora tuženika kao poslodavca od strane Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, Službe inspekcijskog nadzora II, utvrđeno kako je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118.st.1 KZ/11 temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. K – 32/2019 od 24.02.2020. Sukladno navedenom, tuženik je izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelja na radnom mjestu Trenera u Školi Nogometa NK Osijek iz razloga što je odredbom čl.111.st.1 Zakona o sportu propisano kako osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela ne može obavljati stručne poslove u sportu a radno mjesto trenera ima se smatrati stručnim poslom u sportu. Protiv navedene odluke, tužitelj je putem punomoćnika uložio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik zaprimio 07.lipnja 2024. Do dana podnošenja tužbe i tužbenog zahtjeva, tuženik se nije očitovao na zahtjev za zaštitu prava. Sukladno čl. 133 Zakona o radu, tužitelj putem punomoćnika podnosi tužbu i tužbeni zahtjev radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke tuženika - izvanrednog otkaza ugovora o radu tužitelja od 23.svibnja 2024. Nije sporno da je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118.st.1 KZ/11 temeljem presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. K – 32/2019 od 24.02.2020. Sporna je odluka tuženika koja se prema mišljenju tužitelja temelji na nejasnoj odredbi Zakona o sportu temeljem koje je tuženik kao poslodavac izvanredno otkazao ugovor o radu tuženiku a koja glasi: Osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda i protiv službene dužnosti, a koje je propisano Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe. Zakon o sportu ne definira koja su to kaznena djela protiv života i tijela zbog kojih tužitelj u svojstvu trenera ne može obavljati stručne poslove u sportu. Naime, Kazneni zakon poznaje šesnaest kaznenih djela protiv života i tijela dok Zakon o sportu ne definira koja već samo kaže neko/a. Prema mišljenju tužitelja formulacija riječi za neko ne znači za sva. Navedeno mišljenje tužitelja je prihvatio i Samostalni sektor sportske inspekcije koji upravo na inicijativu punomoćnika tužitelja kreće u izmjene predmetnih odredbi Zakona o sportu na način da će jasno odrediti koja su to kaznena djela zbog kojih se ne može organizirati i voditi sportska natjecanja i dr., odnosno da će jasno definirati smatraju li se sva kaznena djela propisana određenim glavama Kaznenog zakona razlog spriječenosti obavljanja stručnih poslova u sportu i dr. Kako je Zakon o sportu nedorečen a tuženik kao poslodavac odlukom o izvanrednom otkazu je ugrozio egzistenciju tužitelja u konkretnom slučaju na tužitelja kao radnika se ima primijeniti najpovoljnije pravo za njega. Najpovoljnije pravo za tužitelja kao radnika kaže da kazneno djelo iz čl. 118 KZ-a nije kazneno djelo protiv života i tijela zbog kojeg tužitelj ne može obavljati stručne poslove te predstavljati razlog odluke o izvanrednom otkazu. Nadalje, prilikom zasnivanja radnog odnosa tuženik je od tužitelja zatražio samo dostavu uvjerenja da se protiv istog ne vodi kazneni postupak a što je tužitelj i dostavio. Tuženik kao poslodavac je temeljem odredbi Zakona o sportu mogao zatražiti od nadležnog Ministarstva pravosuđa podatak je li tužitelj osuđen za kaznena djela ako je smatrao da je navedeno od važnosti radi zasnivanja radnog odnosa. Tužitelj primarno ukazuje na nedorečenost zakonske odredbe temeljem koje je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu a sekundarno na činjenicu prekluzivnosti razloga izvanrednog otkaza – pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku posl.br. K – 32/2019 od 24.02.2020. Tužitelj je obavljao svoje radne zadatke savjesno, bez zamjerki i pritužbi na njegov rad sa djecom uz pohvale roditelja te nadređenih osoba.
1.1. Tužitelj je u podneskom od 17. ožujka 2025. naveo da se od 1.siječnja 2025. nalazi u radnom odnosu kod drugog poslodavca te mu nastavak radnog odnosa kod tuženika nije prihvatljiv ali ostaje u cijelosti kod činjeničnih navoda iz tužbe u pogledu nezakonitosti otkaza ugovora o radu. Prosjek plaća tužitelja u zadnjih tri mjeseca prije odluke o otkazu iznosi 1.894,18 EUR u bruto iznosu. Tužitelj je otac maloljetnog djeteta za koji plaća uzdržavanje u iznosu od 230 EUR sukladno odluci naslovnog suda. Isti nema u vlasništvu nekretnine niti pokretnine. Podneskom je i specificirao tužbeni zahtjev na način da isti glasi u toč. I/ "Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 23.svibnja 2024.g. tuženika Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 prema tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nezakonita i nedopuštena", toč. II/ "Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 01. srpnja 2023. godine između tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika i tuženika Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 kao poslodavca s danom 31. prosinac 2024.g.", toč. III/ "Nalaže se tuženiku Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 da tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati naknadu izgubljene plaće i to: za svibanj 2024. u iznosu od 368,54 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.06.2024.g. pa do isplate, za lipanj 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.07.2024.g. pa do isplate, za srpanj 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.08.2024.g. pa do isplate, za kolovoz 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2024.g. pa do isplate, za rujan 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.10.2024.g. pa do isplate, za listopad 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.11.2024.g. pa do isplate, za studeni 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.12.2024.g. pa do isplate, za prosinac 2024. u iznosu od 1.894,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15.01.2025.g. pa do isplate..", u toč. IV/ "Nalaže se tuženiku Udruga Škola Nogometa NK Osijek iz Osijeka, J.J. Strossmayera 126b OIB: 91189320499 isplatiti tužitelju CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 7.576,72 EUR sa zateznom kamatom", a u toč. V/ potražuje trošak parničnog postupka.
1.2. Na pripremnom ročištu održanom 14. studenog 2024. tužitelj je naveo da je tuženik prilikom zasnivanja radnog odnosa s tužiteljem morao zatražiti od nadležnog ministarstva pravosuđa ili putem Ministarstva turizma i sporta potvrdu je li tužitelj kazneno osuđivan jer je navedeno bilo od značaja za samo zasnivanje radnog odnosa, te bi činjenica kažnjavanja tužitelja morala biti poznata prilikom samog zaključenja ugovora o radu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužba je u cijelosti neosnovana. Nije sporno da je tuženik s tužiteljem imao zaključen Ugovor o radu od 1. srpnja 2023. za radno mjesto – trener u Školi nogometa NK Osijek. Nije sporno da je tuženik tužitelju dana 23. svibnja 2024. izvanredno otkazao ugovor o radu, no izričito se osporava da bi bila riječ o nezakonitoj odluci. Suprotno navodima tužitelja, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2024. je zakonita te je utemeljena na odredbama Zakona o radu i Zakona o sportu. Naime, tuženik je pravna osoba koja sudjeluje u sustavu sporta, u smislu odredbe čl. 7 st. 3. Zakona o sportu te osim te djelatnosti – ne obavlja niti jednu drugu djelatnost. Tuženik je s tužiteljem imao zaključen Ugovor o radu za radno mjesto trenera. Radno mjesto trenera ima se smatrati poslom kojim se obavljaju stručni poslovi u sportu, sve u smislu odredbe čl. 4 st. 2 i 3. Zakona o sportu. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o sportu propisano je kako „…osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv…života i tijela…ne može obavljati…stručne poslove u sportu“. Prilikom provedbe inspekcijskog nadzora tuženika od strane Ministarstva turizma i sporta, Samostalnog sektora sportske inspekcije, Službe inspekcijskog nadzora II (dalje: sportska inspekcija), utvrđeno je kako se tužitelj nalazi u kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske te da u istoj ima evidentiranu kaznenu presudu Općinskog suda u Osijeku, broj:K-32/2019-27 od 24. veljače 2020. koja je postala pravomoćna 18. siječnja 2021., a kojom je tužitelj osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118 st. 1 KZ/11 te mu je izrečena zatvorska kazna u trajanju od 6 mjeseci uz primjenu uvjetne osude uz rok kušnje u trajanju od 1 godine. Tako je dana 22. svibnja 2024. tuženiku dostavljeno rješenje sportske inspekcije KLASA: UP/1-624-04/24-01/101, URBROJ: 529-08-02/8-24-56 kojim je pod točkom 1. zabranjeno tuženiku da tužitelju omogući obavljanje poslova iz sustava sporta, dok je pod točkom 2. tuženiku naloženo da mjeru zabrane izvrši u roku od 3 dana. Dalje, odredbom čl. 111 st. 4. Zakona o sportu propisana je obveza pravne osobe (ovdje tuženika) raskida ugovora s osobom za koju postoji zapreka iz čl. 111 st. 1 i 2. Zakona o sportu (ovdje tužitelja) i to u roku od 30 dana od saznanja za pravomoćnu kaznenu presudu. Uzimajući u obzir činjenicu kako postoji zapreka iz čl. 111. Zakona o sportu za obavljanje poslova radi kojih je zaključen Ugovor o radu, a o čemu je tuženik saznao dana 22. svibnja 2024., tuženik je na temelju odredbe čl. 111 st. 4. Zakona o sportu bio dužan raskinuti Ugovor o radu, slijedom čega je očito kako u smislu odredbe čl. 114. st. 1. ZR-a navedeno predstavlja osobito važnu činjenicu u svezi s radnim odnosom, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa više nije bio moguć te je u cijelosti promašen navod tužitelja kako bi odluka tuženika od 23. svibnja 2024. bila nezakonita. Tuženik je prilikom otkazivanja ugovora o radu vodio računa o okolnostima i interesima obje strane (ovdje tužitelja i tuženika) te je utvrdio kako zbog postojanja pravomoćne kaznene presude, nastavak radnog odnosa više nije bio moguć i to zbog prethodno cit. izričite zakonske odredbe. Navedeno predstavlja osobito važnu činjenicu u smislu odredbe čl. 116 st. 2. Zakona o radu budući je tuženik bio u obvezi postupiti po izričitoj zakonskoj odredbi (čl. 111 st. 4 Zakona o sportu) kao i po rješenju sportske inspekcije od 22. svibnja 2024.g. – osobito imaju na umu činjenicu kako tuženik u poslovanju sudjeluje isključivo u sustavu sporta i kako je ugovor o radu zaključen za radno mjesto trenera. Suprotno mišljenju tužitelja, tuženik smatra kako su odredbe Zakona o sportu dovoljno jasne budući zakonska formulacija „…pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela…“ nedvosmisleno i jasno upućuje na odredbe Kaznenog zakona i to konkretno Glavu desetu (X) Kaznena djela protiv života i tijela a u kojoj glavi se nalazi i kazneno djelo iz čl. 118 st. 1. KZ/11. Dakle, ne radi se o nedorečenosti u zakonu već o upućivanju na mjerodavne odredbe Kaznenog zakona iz kojih se jasno iščitava koja su to kaznena djela koja predstavljaju zapreke iz čl. 111. st. 1. i 2. Zakona o sportu. Dakle, u konkretnom slučaju, poslodavac nije imao izbora te je bio dužan raskinuti ugovor o radu zbog osobito važne činjenice u svezi s radnim odnosom budući bi u suprotnom, bio prekršajno odgovoran sukladno odredbi čl. 116. st. 1 Zakona o sportu. Činjenica da je prilikom zasnivanja radnog odnosa tuženik od tužitelja zatražio samo dostavu uvjerenja da se protiv istoga ne vodi kazneni postupak je u cijelosti bespredmetna za ovu pravnu stvar budući se tužitelj prilikom zasnivanja radnog odnosa bio dužan držati odredbi Zakona o sportu te tuženiku samostalno ukazati na postojanje pravomoćne kaznene presude koja isključuje mogućnost zaposlenja. Riječ je o činjenici koja je bila poznata samo tužitelju, odnosno koja u okolnostima konkretnog slučaja, nije mogla biti poznata tuženiku. Konačno, tuženik nije ničim ugrozio životnu egzistenciju tužitelja, već je dapače, s tužiteljem u dobroj vjeri zaključio ugovor te mu omogućio redovita primanja ne znajući da je isti pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118 st. 1. KZ/11. Po saznanju za navedeno, a u roku od 15 dana kako to i propisuje odredba čl. 116 st. 2. Zakona o radu, tuženik je tužitelju otkazao ugovor zbog gore naznačenih razloga slijedom čega moguća egzistencijalna ugroženost tužitelja nikako ne može ići u odgovornost tuženika. Tuženik opreza radi, osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu učinio nespornima. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan.
2.1. Na ročištu održanom 14. studenog 2024. tuženik je naveo da se tuženik trebao pridržavati odredbi čl. 19. st. 7. ZS-a, te je činjenica postojanja pravomoćne kaznene presude bila poznata tužitelju, a nije mogla biti poznata tuženiku, te je tužitelj bio dužan pravovremeno ukazati tuženiku da postoji zapreka za obavljanje poslova i zaključenje ugovora.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao obračun isplaćene plaće za tužitelja (list spisa 6), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.5.2024. (list spisa 7-8), Zahtjev za zaštitu prava od 5.6.2024. s povratnicom (list spisa 10-12), rješenje Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora II., od 22.5.2024. (list spisa 19-22), Zahtjev za izdavanje posebnog uvjerenja za fizičku osobu – tužitelja od 28.3.2024. i Uvjerenje iz kaznene evidencije od 13.5.2024. (list spisa 23- 24), rodni list HH (list spisa 32) i platne liste (list spisa 33-38), te je saslušao svjedoka, tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika. Sud je izvršio uvid i u priklopljeni spis ovog suda K-32/2019
4. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer je činjenično stanje dovoljno raspravljeno, te se odluka može donijeti bez provođenja navedenog vještačenja, tim više jer je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.1. Potrebno je reći da je tužitelj podneskom od 17. ožujka 2025. specificirao tužbeni zahtjev jer se tijekom postupka tužitelj zaposlio te je zahtijevao da sud, uz to da je Odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i nezakonita i naknadu izgubljenih plaća, odredi sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. Tuženik se protivio preinaci tužbe, te je osporavao visinu. Ovdje je potrebno reći da sukladno čl. 125. st. 3. ZR-a poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu i naknadu štete podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, a što je tužitelj i učinio, te je sud o navedenom tužbenom zahtjevu odlučivao.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da sud utvrdi raskid ugovora o radu s danom 31. prosinca 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadom izgubljenih plaća od svibnja 2024. do prosinca 2024. i naknadom štete.
7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, kao trener, na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2023., a koji je radni odnos prestao dana 23. svibnja 2024. Odukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika jer je počinio kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ-a/11 te je pravomoćnom presudom ovog suda posl.br. K-32/2019-27 od 24. veljače 2020. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci uz primjenu uvjetne osude uz rok kušnje od 1 godine.
8. Među parničnim strankama je sporno je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.
9. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23.5.2024. (list spisa 7-8) proizlazi da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog osobito važne činjenice u vezi s radnim odnosom, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć. U razlozima odluke o otkazu navodi se da je prilikom inspekcijskog nadzora poslodavca od strane Ministarstva turizma i sporta utvrđeno kako se radnik – tužitelj nalazi u kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske te da isti ima evidentiranu presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-32/2019-27 od 24. veljače 2020. koja je postala pravomoćna 18. siječnja 2021. kojom je radnik osuđen zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118. Kaznenog zakona. Za postojanje kaznene presude poslodavac je saznao 22. svibnja 2024. kada je o istom obaviješten od stane sportske inspekcije. Nadalje, navedeno je da sukladno čl. 111. Zakona o sportu osoba koja je pravomoćno osuđena ne može obavljati stručne poslove u sportu, a radno mjesto trenera smatra se poslom kojim se obavljaju stručni poslovi u sportu, sve u smislu čl. 4. st. 2. i 3. Zakona o sportu, pa je poslodavac sukladno čl. 114. st. 1. ZR-a dužan raskinuti Ugovor o radu.
10. Iz Zahtjeva za zaštitu prava od 5.6.2024. s povratnicom (list spisa 10-12) proizlazi da je tužitelj podnio 5. lipnja 2024. iz razloga što kazneno djelo za koje je osuđen tužitelj nije kazneno djelo zbog kojega postoji zapreka za obavljanjem posla-trenera jer postoji nedorečenost Zakona o sportu, te se za radnika treba primijeniti najpovoljnije pravo. Tuženik je Zahtjev za zaštitu prava primio 7. lipnja 2024.
11. Iz rješenja Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora II., od 22.5.2024. (list spisa 19-22) proizlazi da se zabranjuje Školi nogometa NK Osijek, Josipa Jurja Strossmayera 126b da osobama koje obavljaju stručne poslove u sportu, CH iz [adresa], obavlja poslove u sustavu sporta. Mjeru zabrane Škola nogometa NK Osijek dužna je izvršiti u roku od tri dana od dostave rješenja. Nadalje, navodi se da je 22. veljače 2024. obavljen inspekcijski nadzor nad poslovanjem Škole nogometa NK Osijek, te je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru navedeno da će se izvršiti provjera podataka o članovima tijela, osobama ovlaštenim za zastupanje i osobama koje obavljaju stručne poslove u sportu Škola nogometa NK Osijek od strane Ministarstva pravosuđa i uprave kako bi se mogla utvrditi primjena članka 111. Zakona o sportu u vezi s posljedicama pravomoćne osude. 21. svibnja 2024. Ministarstvo turizma i sporta, Samostalni sektor sportske inspekcije, služba inspekcijskog nadzora II, zaprimilo je podatke iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za članove tijela udruge, osobama ovlaštenim za zastupanje i osobama koje obavljaju stručne poslove u sportu Škole nogometa NK Osijek. Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA:740-02/2024-03/173314, URBROJ:514-05-02-01-01/01-24-02 od 13. svibnja 2024. vidljivo je da CH ima evidentiranu presudu Općinskog suda u Osijeku , K-32/2019-27 od 24. veljače 2020. koja je postala pravomoćna 18. siječnja 2021. za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11-teška tjelesna ozljeda. Prema opisu kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona utvrđeno je da je isto obuhvaćeno zaprekama za obavljanje poslova u sustavu sporta sukladno čl. 111. st. 1. i 2. ZS-a.
12. Iz Zahtjeva za izdavanje posebnog uvjerenja za fizičku osobu – tužitelja od 28.3.2024. proizlazi da je Ministarstvo turizma zatražilo uvjerenje i kao pravna osnova naveden je članak 111. Zakona o sportu. Iz Uvjerenja iz kaznene evidencije od 13.5.2024. (list spisa 23-24) proizlazi da CH ima evidentiranu presudu Općinskog suda u Osijeku , K-32/2019-27 od 24. veljače 2020. koja je postala pravomoćna 18. siječnja 2021. za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11-teška tjelesna ozljeda.
13. Iz rodnog lista za HH (list spisa 32) proizlazi da je tužitelj, CH, otac HH, rođene **.**.2010.
14. Uvidom u priklopljeni spis ovog suda K-32/2019 sud je utvrdio da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku podignulo optužnicu protiv optuženika (ovdje tužitelja) 25. listopada 2018. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ-a, te da je prvostupanjska presuda donesena 24. veljače 2020. kojom je okrivljenik CH proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ-a – teška tjelesna ozljeda, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz uvjetnu osudu u trajanju od godine dana. Prvostupanjska presuda postala je pravomoćna 18. siječnja 2021.
15. Iz iskaza svjedoka RH proizlazi da može reći da su provodili inspekcijski nadzor prema Zakonu o sportskoj inspekciji i prema Zakonu o sportu (nadalje ZS), prilikom inspekcijskog nadzora imaju određene stavke koje moraju kontrolirati. Bio je nadzor nad radom Škole nogometa NK Osijek, gdje je trebalo iskontrolirati prema ZS-a stručne osobe, odnosno trenere. Zaprimili su veliku količinu dokumentacije, trebalo je iskontrolirati 28 stručnih osoba. Nakon što su proveli nadzor prema odredbama ZS-a koji je stupio na snagu 1.1.2023. trebali su učiniti dodatne provjere za sve stručne osobe. Podatke od Ministarstva pravosuđa dosta su dugo čekali, te nakon što su dobili podatke vidjeli su da 2 stručne osobe imaju pravomoćne presude, što za sobom povlači određene posljedice, tj. iste se moraju odstraniti iz Škole nogometa NK Osijek, izdaje se zabrana udruzi i moraju sačiniti prekršajnu prijavu protiv Škole nogometa. Nadzor je počeo u veljači, a krajem travnja, ne zna točno datum, dobili su potvrde o nekažnjavanju. Isti dan kada su dobili potvrde o nekažnjavanju napisao je rješenje da se otklone nedostaci, zabrani rad i prekršajnu prijavu. Isti dan su ih iz Škole nogometa NK Osijek obavijestili da su raskinuli Ugovor o radu i više nisu provjeravali. U slučaju da nisu otkazali Ugovor o radu išla bi ponovno prijava za prekršaj po drugoj osnovi, odnosno da nisu postupili po rješenju. Prema čl. 19. ZS-a propisano je što se sve treba zatražiti i dostaviti prilikom zasnivanja radnog odnosa stručne osobe – trenera. Praksa prema drugim propisima, pretpostavljam Zakona o radu, samo potvrda o ne vođenju kaznenog postupka, što je bitno različito o potvrde o nekažnjavanju. Odgovorne osobe su platile prekršajnu kaznu u roku koji je za to bio predviđen. Nadalje, navodi da nemaju uvid u podatke – potvrde o nekažnjavanju Ministarstva pravosuđa, nego moraju prvo skupiti sve podatke, ispuniti i ovjeriti obrasce, te podnijeti zahtjev Ministarstvu, a potvrdu čekaju nekada dva tjedna nekada dva mjeseca. Koliko mu je poznato tuženik je do saznanja o postojanju pravomoćne kaznene presudu saznao u trenutku kada je i on saznao, pretpostavlja da nisu mogli ranije znati, nemaju mogućnosti uvida u te podatke. Koliko mu je poznato, tuženik je saznao za postojanje pravomoćne kaznene presude na temelju rješenja sa lista spisa 19 (navedeno odgovorio nakon što mu je navedeno rješenje predočeno. Na upit pun. tužitelja prilikom zasnivanja radnog odnosa stručne osobe - trenera može li tuženik zatražiti od sportske inspekcije da od
1 0
nadležnog ministarstva pravosuđa ishodi potvrdu o nekažnjavanju, svjedok je odgovorio da nisu u mogućnosti, jer ako se ne vodi postupak nadzora neke pravne osobe, oni te mogućnosti nemaju. Nadalje, naveo je da su imali do sada slučajeva da je neka pravna osoba u sportu zatražili od njih pomoć da od Ministarstva pravosuđa zatraže potvrdu o nekažnjavanju jer je nužni uvjet zapošljavanja stručnih osoba u sportu nepostojanje zapreka iz čl. 111. ZS-a, ali prema Zakonu o sportskoj inspekciji oni takvu nadležnost nemaju. Od 1.1.2023. neke udruge su počele tražiti takve potvrde, ali one kao pravne osobe ne mogu tražiti takve potvrde za fizičke osobe. Kaznili su tuženika i odgovornu osobu za prekršaj jer gledaju stanje na dan provođenja nadzora što je zatečeno i samo im je to mjerodavno. Od stupanja na snagu toga Zakona o sportu od 1.1.2023. traže takve potvrde. Nema informacije je li se tuženik žalio na njihovo rješenje. Nadalje, naveo da oni pošalju popunjeni obrazac Ministarstvu pravosuđa, oni procjenjuju što sve spada u kaznena djela prema čl. 111. ZS-a. Nije riječ o njegovoj diskrecijskoj ocjeni, nego to procjenjuje Ministarstvo pravosuđa.
15.1. Iskaz svjedoka RH sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća. Naime, iskaz svjedoka RH je u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu i to u skladu s rješenjem Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora II., od 22.5.2024., te je u skladu s iskazom zakonske zastupnice tuženika u dijelu u kojem iskazuje o trenutku kada je tuženik saznao za postojanje pravomoćne kaznene presude kojom je tužitelj osuđen zbog kaznenog djela- teška tjelesna ozljeda.
16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se sjeća da je Ugovor o radu s tuženikom zasnovao 2020. prvo na 6 mjeseci, potom na neodređeno. Godine 2023. imali su novi Ugovor o radu, kao Aneks Ugovora, koliko se sjeća prebacivala se adresa tuženika. Prilikom zasnivanja radnog odnosa donio je sve što se od njega tražilo i ne može se sjetiti što točno. Godine 2020. prilikom zasnivanja radnog odnosa, ne sjeća se je li se vodio kazneni postupak protiv njega. Misli da potvrdu o nekažnjavanju nije trebao dostaviti, koliko zna nije trebao dostaviti ni potvrdu da se vodi kazneni postupak. Kaznena presuda koja je donesena u predmetu ovog suda br. K-32/2019 postala je pravomoćna 2021., a osuđen je zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede. Nije obavijestio poslodavca o pravomoćnoj presudi jer nije znao da isto treba učiniti. Dobio je poziv da se javi direktorici, kada je došao kod nje ona mu je iznijela što su našli, odnosno da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno da je osuđen za to kazneno djelo i da mi se mora dati otkaz. Dali su mu izvanredni otkaz ugovora o radu, potpisao je odluku o otkazu i odlazi. Zaposlen je od 1.1.2025., u međuvremenu nije nigdje radio i primao je naknadu s biroa, u iznosu oko 500,00 eura, a kasnije oko 300,00 eura, tokom cijelog razdoblja. Prilikom sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme 1.7.2023. poslodavac nije tražio od njega da dostavi potvrdu da se ne vodi kazneni postupak, kao niti potvrdu da je osuđivan. Kada je bila sportska inspekcija dobili su na mail da dostave uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, a nakon mjesec dva da izvade potvrdu da nisu kazneno osuđivani. Dostavio je poslodavcu uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, skinuo je to sa e-građanina i dostavio poslodavcu. Direktorica mu nije dala mogućnost da iznese svoju obranu prilikom otkaza. Prilikom zasnivanja radnog odnosa temeljem Ugovora iz 2023. poslodavac, koliko zna, mu nije dao izjavu u kojoj stoji da pod kaznenom i materijalnom odgovornošću potvrđujete da nije kazneno pravomoćno osuđivani. Nadalje, navodi da ima kćer od 14g, plaća alimentaciju u iznosu od 230,00 eura.
1 1
Nema nikakve imovine, nekretnina i pokretnina. Kada je zatraženo od njega da pribavi uvjerenje da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, tog trenutka nije znao zašto je to zatraženo, dobili su na mail da izvade to uvjerenje. Nije nikada obavijestio poslodavca o činjenici postojanja pravomoćne kaznene presude, nego je ispunio ono što se od njega tražilo. Kao trener kod tuženika radio je s mlt. djecom četiri godine, a djeca su dobi od 7 pa više godina, posao je obavljao korektno i odgovorno. Mail da se traži dostava uvjerenja da se ne vodi kazneni postupak poslan je iz Uprave. Zakonska zastupnica kada ga je nazvala da je dobila rješenje od inspekcije bila je tužna i razočarana, ali koliko je to on shvatio zbog razloga što će morati ići na sud, sa zakonskom zastupnicom tuženika se nije susretao, te gospođa JH nikada nije bila nekorektna.
16.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je jasan, detaljan, bez proturječnosti i nejasnoća. Iskaz tužitelja je u s skladu s iskazom zakonske zastupnice tuženika da nije od tužitelja, prilikom zasnivanja radnog odnosa 2023. zahtijevala nikakvu dokumentaciju, kao i da je prilikom inspekcijskog nadzora 2024. putem e-maila od njega zatraženo da dostavi uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak protiv njega, da nije iznio obranu prilikom otkazivanja ugovora o radu.
17. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika JH proizlazi da su imali Školu nogometa NK Osijek i NK Osijek SDD, to su dvije odvojene pravne osobe. CH počeo je raditi u NK Osijek SDD u Odjelu škole nogometa, misli 2020. Nakon reorganizacije i načina financiranja udruge treneri škole nogometa prelaze u Školu nogometa NK Osijek, a to se događa od 2021. pa nadalje. Ima saznanja da se prilikom zapošljavanja tužitelja 2020. tražilo uvjerenje o nekažnjavanju, diploma, licenca, porezna kartica, tekući račun i preslika osobne iskaznice. Ne može se sjetiti koje je dokumente tužitelj dostavio. Godine 2023. sklapaju novi Ugovor o radu s tužiteljem, i to po preporuci radne inspekcije jer su se izmijenile okolnosti, promijenili su adresu, a Zakon o radu je promijenjen. U tom trenutku ne traže ništa od dokumentacije od tužitelja, nego nastavljaju stare ugovore, što proizlazi iz preambule Ugovora o radu iz 2023. Imali su najavu sportske inspekcije u veljači 2024. te su sortirali svu dokumentaciju kako je to bilo potrebno sukladno ZS-a. Inspektor dolazi i dostavljaju mu svu dokumentaciju, dostavljaju uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, svi su dostavili svoja uvjerenija da se ne vodi kazneni postupak. U nadzoru se postavlja pitanje ima li saznanja da je netko od stručnih osoba – trenera i svih osoba koje su vezano poslovno uz Školu nogometa, osuđen za kaznenog djelo koje sprječava rad sukladno ZS-u, te odgovara da nema saznanja, odnosno da prema njezinim saznanjima nema nitko tko je kazneno osuđen. Zapisnik o inspekcijskom nadzoru bio je 22.4.2024., a rješenje dobiva 22.5.2024. Ne šalje u mail-ove direktno trenerima, pa tužitelj nije mogao dobiti mail od mene ili od Uprave, nego imaju svoje Odjele, a postoji mogućnost da je netko od voditelja Škole nogometa poslao mail tužitelju, sa sadržajem da pribavi uvjerenje o nekažnjavanju. Kada je dobila rješenje inspekcijskog nadzora 22.5.2024., misli da su ga primili isti dan, nazvala je svoga odvjetnika, i preporuka je bila da s obzirom da je tužitelj osuđen za kazneno djelo koje je u koliziji sa Zakonom o sportu nastavak rada tužitelja više nije moguć. Posebno ističe da su udruga u kojoj treniraju djeca. Postupaju sukladno ZS-a i zaštiti djece koja treniraju u Školi nogometa NK Osijek, te tužitelju daju izvanredni otkaz ugovora o radu. Pozvali su tužitelja i drugog trenera zajedno sa voditeljem njihova odjela koji im je neposredno nadređen te su ih upitali zašto ni njoj, niti voditelju nisu rekli da imaju pravomoćne kaznene presude. Nisu na to ništa odgovorili. U cilju
1 2
zaštite integriteta škole i djece otkazuju ugovor o radu. Tijekom trajanja radnog odnosa tužitelja nisu zatražili uvjerenje je li tužitelj osuđivan za kaznena djela, to nije uobičajena praksa, to su sve radili u dobroj vjeri i očekivali su da će to sve reći voditelju. Ona ih ne vidi. Nadalje navodi da nisu u mogućnosti pribaviti uvjerenje da je netko pravomoćno osuđen za kazneno djelo koje onemogućava radu sportu sukladno ZS-u. Od ovog slučaja prilikom zasnivanja radnog odnosa zahtijevaju od radnika da im on pribavi navedeno uvjerenje. Budući da to pribavljanje uvjerenja traje, radnici im, dok ne dobiju navedeno uvjerenje, potpisuju izjavu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da nisu osuđivani. Prilikom zasnivanja radnog odnosa tužitelja 1.7.2023. nije tražila od tužitelja da potpiše takvu izjavu. Tužitelju je dala izvanredni otkaz ugovora o radu a ne poslovno uvjetovani jer joj je tako savjetovao odvjetnik, te tužitelju nije omogućila da iznese obranu, jer ju je tako savjetovao odvjetnik. Žalbu na rješenje sportske inspekcije, nije uložila jer ne zna zašto bi uložila žalbu kada je bila zgrožena s činjenicom da u školi nogometa s djecom radi osoba koja je osuđena za kazneno djelo. Platila je prekršajnu kaznu kao odgovorna osoba i tuženik kao pravna osoba jer je takvo rješenje. Nadalje, navodi da razlikuje uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak od potvrde o nekažnjavanju Ministarstva pravosuđa. Nadalje, navodi da nije bilo pritužbi na rad tužitelja njoj kao odgovornoj osobi. Odredba čl. 111. ZS-a koja navodi – neka od kaznenih djela joj je dovoljno određena. Navodi da nema primjedbe na rad tužitelja, niti na njega kao osobu koju poznajem cijeli život, ali kao poslodavac mora poštivati ZS-u te rješenje nadzorne inspekcije.
17.1. Iskaz zakonske zastupnice tuženika sud je ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, jasan, te je u skladu sa rješenjem Ministarstva turizma i sporta, Službe inspekcijskog nadzora II., od 22.5.2024. i iskazom svjedoka RH u dijelu u kojem je iskazivala o inspekcijskom nadzoru i kada je saznala za pravomoćnu kaznenu presudu kojom je tužitelj proglašen krivim za postojanje kaznenog djela – teška tjelesna ozljeda. Iskaz zakonske zastupnice tuženika i tužitelja su međusobno sukladni u dijelu u kojem je iskazivala da je od tužitelja zatraženo uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak prilikom provođenja inspekcijskog nadzora, da prilikom sklapanja ugovora o radu iz 2023. nije od tužitelja zatraženo da dostavi uvjerenje o nekažnjavanju ili uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak, kao i da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane prije otkazivanja Ugovora o radu.
18. Odredbom čl. 133. st. 1., 2. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u nastavku: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji zahtjevu radnika, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
18.1. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je tuženik Odluku o otkazu ugovora o radu dostavio tužitelju 23. svibnja 2024., a tužitelj je zahtjev za zaštitu prava podnio 5. lipnja 2024., odnosno u roku iz čl. 133. st.1. ZR-a.
1 3
18.2. Nadalje, budući da je tuženik primio zahtjev za zaštitu prava 7. lipnja 2024., te da tuženik na isti nije odgovorio, tužitelj je u roku iz čl. 133. st. 3. ZR-a podnio tužbu, odnosno tužbu je podnio 26. lipnja 2024., te je ista pravovremena.
19. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio:
- da je tužitelj zasnovao radni odnos 2020. u NK Osijek SDD u Odjelu škole nogometa, prilikom zapošljavanja se od radnika tražilo uvjerenje o nekažnjavanju (navedeno proizlazi iz iskaza zakonske zastupnice tuženika),
- nakon reorganizacije i načina financiranja udruge treneri škole nogometa prelaze u Školu nogometa NK Osijek,
- 2023. tužitelj i tuženik sklapaju novi Ugovor o radu s tužiteljem, i to po preporuci radne inspekcije, tada ne traže ništa od dokumentacije od tužitelja, nego nastavljaju stare ugovore,
- da je protiv tuženika 2018. pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela – teška tjelesna ozljeda, te da je 24. veljače 2020. Općinski sud u Osijeku donio presudu broj K-32/2019 kojom je okrivljenik CH proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ-a – teška tjelesna ozljeda, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz uvjetnu osudu u trajanju od godine dana. Prvostupanjska presuda postala je pravomoćna 18. siječnja 2021.,
- da je tuženik o postojanju pravomoćne kaznene presude saznao dostavom rješenja Ministarstva turizma i sporta, Samostalni sektor sportske inspekcije, Služba inspekcijskog nadzora II, od 22. svibnja 2024., a kojim rješenjem je zabranjeno Školi nogometa NK Osijek da osobama koje obavljaju stručne poslove u sportu CH da obavlja poslove u sustavu sporta,
- da je tuženik 23. svibnja 2024. otkazao tužitelju Ugovor o radu izvanrednim otkazom,
-da su tuženik i zakonska zastupnica kao odgovorna osoba prekršajno kažnjeni zbog zapošljavanja osoba koje imaju pravomoćnu presudu,
- da tuženik nije omogućio tužitelju iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu.
20. Odredbom čl. 111. Zakona o sportu ("Narodne novine" broj 114/2022., nastavku: ZS) propisano je da osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda i protiv službene dužnosti, a koje je propisano Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe (stavak 1). Osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv Republike Hrvatske, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv imovine, protiv službene dužnosti, protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv osobne slobode, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, protiv braka, obitelji i djece, protiv zdravlja ljudi,
1 4
protiv opće sigurnosti, protiv krivotvorenja, a koje je propisano Kaznenim zakonom (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17.,118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.), ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne (stavak 2). Pravna osoba dužna je u roku od tri dana nakon saznanja za pravomoćnu osudu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka udaljiti osuđenu osobu od obavljanja sportske djelatnosti (stavak 3). Pravna osoba dužna je raskinuti ugovor o radu ili drugi ugovor na temelju kojeg osoba iz stavaka 1. i 2. ovoga članka obavlja poslove ili sportsku djelatnost u roku od osam dana odnosno razriješiti je dužnosti u roku od 30 dana od saznanja za pravomoćnu presudu i o tome obavijestiti registarsko tijelo (stavak 4.). Ako pravna osoba u sustavu sporta kao poslodavac sazna da je protiv osobe koja obavlja sportske djelatnosti pokrenut i vodi se kazneni postupak za kazneno djelo na štetu djeteta odnosno maloljetnika, udaljit će osobu od obavljanja poslova u sportu u kojima dolazi u kontakt s djecom odnosno maloljetnicima do obustave kaznenog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude (stavak 5.).
21. Sukladno čl. 4. st. 2. ZS-a stručni poslovi u sportu su: planiranje i programiranje sportske pripreme; provedba sportske pripreme; kontrola sportske pripreme; vođenje sportaša na sportskom natjecanju; planiranje i programiranje sportske rekreacije; provedba sportske rekreacije; kontrola sportske rekreacije; planiranje, programiranje, provedba i kontrola kineziterapijskih postupaka; planiranje, programiranje, provedba i kontrola izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti; podučavanje osnovnoj tehnici pojedinog sporta; provedba sportskodijagnostičkih postupaka te interpretiranje rezultata sportskodijagnostičkih postupaka.
22. U Glavi desetoj (X.) Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024., u nastavku: KZ) propisana su kaznena djela protiv života i tijela, te je člankom 118. KZ-a propisano i kazneno djelo – teška tjelesna ozljeda , a koje kazneno djelo se nalazi unutar navedene Glave desete.
23. Nije osnovan tužiteljev navod da je odredba čl. 111. st. 1. ZS-a kojom je propisano :" … osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela..." nedovoljno određena i da se u konkretnom slučaju na tužitelja kao radnika treba primijeniti najpovoljnije pravo, a to bi bilo da kazneno djelo – teška tjelesna ozljeda nije kazneno djelo obuhvaćeno čl. 111. st. 2. ZS-a.
23.1. Naime, navedena odredba čl. 111. st. 1. ZS-a je dovoljno određena i odnosi se na sva kaznena djela (između ostalih) protiv života i tijela navedena u Glavi desetoj KZ-a, a ne samo na "neko kazneno djelo" jer bi u tom slučaju bilo navedeno na koja kaznena djela se odredba odnosi odnosno na koja kaznena djela se ne odnosi. Osim toga, riječi "neko kazneno djelo" valja tumačiti na način da ako je osoba osuđena na neko - jedno, ali i za više kaznenih djela protiv života ili tijela, ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe.
24. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelj je pravomoćno osuđen 18. siječnja 2021. za kazneno djelo – teška tjelesna ozljeda, a koje je obuhvaćeno člankom 111. ZS-a.
1 5
25. Budući da je tužitelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo – teška tjelesna ozljeda, a koje je obuhvaćeno člankom 111. ZS-a, te da je tužitelj kod tuženika obavljao stručne poslove sukladno čl. 4. st. 2. ZS-a, kao i da je rješenjem Ministarstva turizma i sporta, Samostalni sektor sportske inspekcije, Služba inspekcijskog nadzora II, od 22. svibnja 2024., zabranjeno tuženiku da osobi koja obavlja stručne poslove u sportu - CH, da obavlja poslove u sustavu sporta, tuženik je postupajući po navedenom rješenju otkazao ugovor o radu tužitelju.
26. Odredbom čl. 116. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (stavak 1). Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.). Stranka ugovora o radu koja, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, izvanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od stranke koja je kriva za otkaz tražiti naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obveza (stavak 3).
27. Nadalje, odredbom čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom.
28. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud je utvrdio da je tuženik, na kojemu je teret dokaza opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, dokazao postojanje osobito važne činjenice radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, tuženik je dokazao da je osobito važna činjenica – što je tužitelj zaposlen kod tuženika kao osoba koja obavlja stručne poslove u sportu a koji je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela – teška tjelesna ozljeda, a što predstavlja zapreku iz čl. 111. ZS-a. Potrebno je reći da je tuženik otkazao Ugovor o radu tužitelju postupajući po rješenju Ministarstva turizma i sporta od 22. svibnja 2024., a isto je bio dužan učiniti i sukladno čl. 111. st. 4. ZS-a kojom je propisano da je pravna osoba dužna je raskinuti ugovor o radu na temelju kojeg osoba obavlja poslove ili sportsku djelatnost i to u roku od osam dana odnosno razriješiti je dužnosti u roku od 30 dana od saznanja za pravomoćnu presudu i o tome obavijestiti registarsko tijelo (stavak 4.).
28.1. Tuženik, u slučaju da ne raskine ugovor o radu osobi koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv života i tijela će prekršajno odgovarati a što proizlazi i iz čl. 116. st. 1. toč. 4. ZS-a i čl. 31. st. 1. toč. 2. Zakona o sportskoj inspekciji ("Narodne novine" broj 86/2012., 98/2019., 34/2021.).
29. Slijedom svega navedenoga, tuženik je dokazao postojanje osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog otkaza nije moguć, te je stoga pravilno postupio kada je tužitelju otkazao Ugovor o radu izvanrednim otkazom. Nadalje, tuženik je dokazao da je otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom sljedeći dan od kada je obavješten o postojanju osobito važnog razloga, odnosno o istom je obaviješten 22. svibnja 2024. kada mu je dostavljeno rješenje Ministarstva turizma i sporta, a ugovor
1 6
o radu otkazao je 23. svibnja 2024., pa je tuženik postupio sukladno čl. 116. st. 2. ZR-a.
30. U vezi tužiteljevih navoda tijekom postupka da mu tuženik nije omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu, potrebno je reći da je odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza a u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
31. U konkretnom slučaju, tuženik nije tužitelju otkazao ugovor o radu – redovitim otkazom uvjetovanim ponašanjem radnika, a niti izvanrednim otkazom koji je uvjetovan ponašanjem radnika, nego je ugovor o radu otkazan izvanrednim otkazom zbog postojanja osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa nije moguć, pa tuženik nije bio dužan tužitelju omogućiti iznošenje obrane. Osim toga, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radniku omogući da iznese svoju obranu, tim više što je poslodavac bio vezan za rokove navedene u rješenju Ministarstva turizma i sporta od 22. svibnja 2024. a u kojem je morao postupiti po rješenju, te je sukladno čl. 111. st. 4. ZS-a bio dužan bio raskinuti ugovor o radu u roku od osam dana odnosno razriješiti dužnosti u roku od 30 dana od saznanja za pravomoćnu presudu i o tome obavijestiti registarsko tijelo.
32. Nadalje, potrebno je reći da iz niti jedne odredbe Zakona o sportu ne proizlazi obveza i ovlast tuženika da sam, za fizičku osobu, pribavi uvjerenje o nekažnjavanju, kao i uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak. Budući da je 2023. tužitelj sklopio ugovor s tuženikom, a koji se nastavio na prethodni ugovor o radu iz 2020. (kada je tužitelj imao drugačiji naziv), tuženik nije tražio od tužitelja dostavu dokumentacije. U to vrijeme (2023.), tužitelj je znao za postojanje pravomoćne presude kojom je proglašen krivim, dok tuženik za isto nije znao, a okolnost što tuženik nije 2023. prilikom sklapanja ugovora o radu s tužiteljem zatražio potrebna uvjerenja od tužitelja, ne mijenjaju činjenicu da postoji zakonska zabrana tužitelja za obavljanjem navedenih poslova, kao i zakonska obveza tuženika da tužitelju otkaže ugovor o radu (čl. 111. st. 4. ZR-a).
33. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naime, budući da je sud utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. svibnja 2024. zakonita i dopuštena, sud je odbio kao neosnovan i tužiteljev zahtjev za raskidom ugovora o radu, kao i da se tuženiku naloži da tužitelju isplati izgubljene plaće i naknadu štete. Stoga je odlučeno kao pod toč. I/ izreke.
34. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastav odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 14. studenog 2024. i 25. ožujka 2025. u iznosu od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00
1 7
EUR-a uvećano za 25% PDV-a što iznosi 750,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što ukupno iznosi 100,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 EUR-a, a što sveukupno iznosi 875,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2025. pa do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22 i 06/24., u nastavku: OZ), pa je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.
Osijek, 5. svibnja 2025.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
