REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Pn-1313/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 14.ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljevog zakonskog zastupnika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 5.svibnja 2025. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 16.438,21 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27.prosinca 2017. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve umanjeno za iznos od 3.006,41 EUR.

II - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana na ime naknade štete isplati iznos od 2.458,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 27.prosinca 2017. do isplate.

III - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.675,75 EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 19.11.2018. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade imovinske štete u iznosu od 142.379,71 kuna. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj pravomoćno osuđen u kaznenom postupku za kaznena djela napada na službenu osobu i izazivanje nereda počinjena 14.3.2015. nakon održavanja nogometne utakmice Hajduk-Dinamo; da je uslijed tih kaznenih djela nastala šteta na 4 vozila MUP-a u utuženom iznosu.

Na ročištu od 29.8.2023. je tužitelj precizirao zahtjev u trenutnoj važećoj valuti i to na iznos od 18.897,03 EUR.

2.Tuženik je u žalbi protiv presude zbog ogluhe (koja je ukinuta), a kasnije i u podnesku od 12.6.2020., podnio odgovor na tužbu u kojem ističe: prigovor promašene pasivne legitimacije, zastare te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. K- 1006/2015, K-143/2016 i saslušanjem svjedoka HĐ.

Od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika sud je odustao budući da se tuženik nije pojavio na ročištima od 20.4.2023. i 29.8.2023. na kojima je trebao biti saslušan pa je očito da izbjegava pristupiti pred sud, a ujedno nije dostavio nikakav vjerodostojan dokaz da je opravdano spriječen doći dati iskaz.

Rješenjem od 20.4.2023. tuženiku je dopušteno predlaganje dokaza vezanih uz predmet br. K-143/2016 budući da tuženik nije stranka u tom kaznenom predmetu pa je logično da je naknadno doznao za taj dokaz.

Raspravnim rješenjem od 29.8.2023. odbijen je prijedlog tuženika za dodjelu roka za očitovanje budući da navođenje utuženog iznosa u trenutno važećoj valuti EUR ne predstavlja preinaku tužbe.

Isprave dostavljene od strane tužitelja na ročištu od 17.3.2025. prihvaćene su kao dokaz, iako su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je dostava istih bila uzrokovana odlukom suda da se prihvati prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka HĐ.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Među strankama je prvenstveno sporna osnova potraživanja, a podredno i visina s obzirom na prigovore tuženika da ne bi postojala njegova isključiva odgovornost već i odgovornost drugih osoba.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o leasingu (Narodne novine broj 141/13, dalje: ZL).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tuženik je pravomoćno osuđen za kaznena djela napada na službenu osobu i izazivanje nereda počinjena dana 14.3.2015. U činjeničnom opisu izreke presude je navedeno da je tuženik prvi iz mnoštva bacio kamen na policijska vozila, ali nije osuđen za oštećenje tuđe stvari niti se navodi da je tim kamenom pogodio neko od policijskih vozila.

Navedeno proizlazi iz presude ovog suda br. K-1006/2015 od 6.4.2017. i spisa br. K- 1006/2015.

5.1.Vezano za predmetni događaj tužitelj tvrdi da su mu oštećena 4 vozila. U pogledu tih vozila obavljeni su izvidi štete te su izdani i određeni računi za popravak iz kojih proizlazi sljedeće:

-na vozilu Škoda Octavia, reg. 120-674 (broj šasije [broj šasije]), nastala je totalna šteta od 86.911,80 kuna, a kao oštećenik se navodi HYPO ALPE ADRIA

LEASING d.o.o. (list 8-10 spisa);

-na vozilu Škoda Octavia, reg. 120-723 (broj šasije [broj šasije]), nastala je šteta od 18.461,31 kuna, a kao oštećenik se navodi IMPULS LEASING d.o.o. (list 11-14 spisa);

-na vozilu Škoda Octavia, reg. 120-727 (broj šasije [broj šasije]), nastala je šteta od 34.303,89 kuna, a kao oštećenik se navodi IMPULS LEASING d.o.o. (list 15-19 spisa);

-na vozilu Škoda Octavia, reg. [registarska oznaka] (broj šasije [broj šasije]), nastala je šteta od 2.702,71 kuna, a kao oštećenik se navodi SG LEASING d.o.o. (list 20-21 spisa).

Vjerodostojnost ovih isprava nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzimaju kao vjerodostojan dokaz.

5.2.Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio dokaz da je 19.2.2016. platio račune na iznose od 18.461,31 kuna i 2.702,71 kuna (list 160-161). Vjerodostojnost ovih isprava nijedna od stranaka nije osporavala pa se stoga uzimaju kao vjerodostojan dokaz. Što se tiče dostave ovih isprava nakon zaključenja prethodnog postupka, treba reći da sud iste prihvaća kao dokaz jer je tužitelj još na prvom pripremnom ročištu 19.10.2022. izjavio da će dostaviti dokaze da je izvršio plaćanje što bi značilo da je taj dokazni prijedlog stavio pravovremeno.

Tužitelj nije dostavio dokaze da je preostala dva računa podmirio s tim da se napominje kako na izdanim računima ne stoji napomena da bi bili plaćeni u gotovini već da se plaćanje vrši na transakcijski račun što znači da bi tužitelj trebao raspolagati bankovnim izvodom kao dokazom da je izdavatelju računa plaćen iznos iz istog.

5.3.Nadalje, za reći je da je nakon donošenja ukidne odluke (u kojoj je uputa da se dodatno utvrdi činjenično stanje u pogledu aktivne legitimacije tužitelja) tužitelj dostavio dodatnu dokumentaciju koja je također prihvaćena kao dokaz iz istih razloga kao i ona navedena pod točkom 5.2. obrazloženja.

Iz Okvirnih sporazuma od dana 9.12.2013. (list 275-283) i od 15.11.2010. (list 293- 299, 256-257) je vidljivo da je između tužitelja i davatelja leasinga regulirano pitanje naknade štete na vozilu danom u leasing u situaciji kad tužitelj kao korisnik leasinga nije odgovoran za nastanak štete. Naime, u čl.16. tih sporazuma je ugovoreno kako će tužitelj u slučaju da je nastala šteta (bilo totalna bilo ona koja nije totalna) podmiriti razliku štete koja nije pokrivena naknadom dobivenom od osiguranja.

5.4.Iz Potvrde o zaprimljenoj uplati (list 265) je vidljivo da je tužitelj HYPO ALPE ADRIA LEASING d.o.o. dana 26.6.2015. uplatio 68.385,82 kuna po računu od 27.5.2015. (list 266) na ime naknade totalne štete. S obzirom na podatak o primatelju iznosa i nastanku totalne štete, ovaj sud zaključuje da je riječ o vozilu reg. 120-674 i utoliko ne stoji kasnija tvrdnja tuženika da nije dostavljen dokaz da je plaćena šteta na ovom vozilu. Doduše, plaćena je u manjem iznosu od procjene totalne štete (koja po procjeni iznosi 86.911,80 kuna), a to je napravljeno očito s obzirom na sadržaj čl.16.Okvirnog sporazuma.

Nadalje, iz preostale 3 potvrde (list 269-273) proizlazi da je tužitelj uplatio 19.2.2016. i 18.6.2015. iznose od 2.702,71 kuna, 34.303,89 kuna i 18.461,31 kuna EURO DAUS d.d. i PORSCHE INTER AUTO d.o.o. koje pravne osobe su popravljale oštećenja na preostala 3 vozila (navedena u toč.5.1.) i za koje radove su izdale račune priložene uz tužbu.

Navedenu dokumentaciju ovaj sud cijeni kao vjerodostojne dokaze, a to posebno stoga što tuženik nije nekakvim drugim dokazima doveo u pitanje vjerodostojnost iste.

5.5.Vezano za predmetni događaj opisan u tužbi, vodio se pod br. K-143/2016 kazneni postupak i protiv HĐ koji je pravomoćno osuđen da je 14.3.2015. počinio kaznena djela izazivanja nereda i oštećenje tuđe stvari tako što je drvenim kolcem razbio više stakala na vozilima MUP-a i udarao po metalnim dijelovima njihove karoserije. Navedeno proizlazi iz spisa br. K-143/2016. Dotični HĐ je u predmetu ovog suda br. Pn-579/2018 priznao tužbeni zahtjev tužitelja koji je po visini glavnice isti tužbenom zahtjevu postavljenom protiv tuženika što je vidljivo iz presude na temelju priznanja od 21.2.2019.

5.6.Po prijedlogu tuženika sud je odlučio saslušati kao svjedoka HĐ radi utvrđenja je li od njega naplaćena šteta u međuvremenu. On je u iskazu dana 17.3.2025. naveo da je tužitelj od njega naplatio ovrhom iznos od oko par tisuća EUR s tim da točan iznos nije znao. Kako je ovaj svjedok raspolagao određenim ispravama u svezi naplate duga, to su od njega na ročištu, u skladu s čl.234.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), pribavljene isprave o prisilnoj naplati putem FINA-e (list 319-321).

Iz navedenih isprava je vidljivo: da je od HĐ do 30.11.2023. bilo naplaćeno 763,16 EUR glavnice (ali samo troška 497,71 EUR i naknade FINA-e 265,45 EUR) te 2.156,30 EUR kamata tj. zbrojeno 2.919,46 EUR, a ostalo je nenaplaćeno 22.812,00 EUR koji iznos uključuje i cjelokupnu glavnicu od 18.897,03 EUR.

Isto tako, tužitelj je na ročištu dostavio podatke iz očevidnika FINA-e (list 322) iz kojih je vidljivo da je na dan 17.3.2025. glavnica od 18.897,03 EUR još uvijek nenaplaćena, a ukupno je od HĐ naplaćeno do tog dana 3.006,41 EUR kamata.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prije svega, treba reći da je sud vezan pravomoćnom osuđujućom presudom donesenom u kaznenom postupku, a u tom postupku tuženik nije osuđen za oštećenje vozila koja su koristili pripadnici MUP-a. Odnosno, može se reći da nije dokazano da je baš tuženik prouzročio oštećenja na predmetnim vozilima, a takvo počinjenje štetne radnje od strane tuženika tužitelj nije dokazao ni u ovom parničnom postupku niti isto proizlazi iz sadržaja pregledanih kaznenih spisa.

6.1.Nadalje, treba reći da je tužitelj na ročištu 19.10.2022. kao činjeničnu osnovu naveo da je tuženik poticatelj odnosno pomagatelj u izvršenju štetne radnje. Budući da je u izreci pravomoćne kaznene presude navedeno da je tuženik u mnoštvu navijača prvo povikao "Evo im vozila! Idemo im zapaliti vozila" te prvi iz mnoštva bacio kamen na policijska vozila, onda se može reći da je on poticatelj u smislu čl.1107.st.2.ZOO.

Međutim, tuženikova odgovornost za štetu tužitelju ovisi i o tome je li baš tužitelju nastala šteta.

6.2.Dostavljenim ugovorima (koji su pobliže citirani pod točkom 5.3. obrazloženja) tužitelj je dokazao da je imao obvezu naknaditi davatelju leasinga štetu nastalu na predmetnih vozilima.

Nadalje, tužitelj je dokazao (toč.5.4.) da je davateljima leasinga isplatio ukupno 123.853,73 kuna (68.385,82 + 2.702,71 + 34.303,89 + 18.461,31) što nakon konverzije iznosi 16.438,21 EUR.

Tuženik i HĐ su solidarni obveznici spram tužitelja. Prema stajalištu sudske prakse (VSRH, Rev-2464/2013) odredba čl.43.st.1.ZOO se tumači tako da se u slučaju podmirenja duga od strane jednog solidarnog dužnika, drugi solidarni dužnik ne može presudom obvezati da naknadi dug. Međutim, u ovom konkretnom slučaju glavnica nije podmirena niti djelomično već je naplaćen samo dio kamata u iznosu od 3.006,41 EUR.

Stoga je tuženik temeljem čl.1045.st.1.ZOO obvezan naknaditi tužitelju iznos od 16.438,21 EUR sa zateznim kamatama koje teku temeljem čl.29.st.2. u vezi s čl.1086.ZOO od 27.12.2017. (do tog datuma je već nastala šteta tužitelju time što je naknadio štetu davateljima leasinga) pa do isplate, a sve umanjeno za iznos od 3.006,41 EUR. Pritom se naglašava kako ovakva intervencija u izreku presude ("umanjivanje za već naplaćen iznos") nije neuobičajena u sudskoj praksi te se skreće pozornost na presudu VSRH br. Rev-308/97 kojom su potvrđene nižestupanjske odluke s takvom izrekom, a ujedno je i Županijski sud u Splitu presudom br. Gž-2316/97 u izreci dosuđeni iznos umanjio za već isplaćeni iznos (vidjeti rješenje VSRH, Rev-752/02).

6.3.Prigovor zastare nije osnovan. Naime, tuženik je pravomoćno osuđen za kaznena djela iz čl.324.st.2. i čl.315.st.4.Kaznenog zakona (NN 125/11) za koja kazneni progon zastarijeva nakon što prođe 15, odnosno 20 godina. Imajući u vidu da je tužitelj novčanu štetu (izdatke) imao u razdoblju od 18.6.2015. do 19.2.2016., jasno je da nije nastupila zastara zbog odredbe čl.231.ZOO.

6.4.Za više traženi iznos od 2.458,82 EUR (razlika do 18.897,03 EUR) sa zateznim kamatama je odbijen tužbeni zahtjev budući da tužitelj taj iznos nije platio davatelju leasing, očigledno u skladu s ugovorom (vidjeti toč.5.4.).

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT). Uspjeh tužitelja je 100% u pogledu osnove (koja je također bila sporna), a u pogledu visine je uspio 87%, a tuženik 13%. Stoga je ukupan uspjeh tužitelja u sporu 93,5%, a tuženika 6,5% te bi stoga tuženik tužitelju trebao naknaditi 87% troška koji mu je nastao.

7.1.Tužitelju je priznat sljedeći trošak: po 250 bodova za sastav tužbe i za ročišta od 19.10.2022., 10.1.2023., 20.4.2023., 29.8.2023., 28.1.2025., 17.3.2025., 50 bodova za ročište od 4.4.2023., 312,5 bodova za sastav žalbe od 24.10.2023., što zbrojeno, pretvoreno u EUR iznosi

7.2.Tužitelju nije priznat: trošak podnesaka od 4.4.2023. i 22.7.2024. jer je dokumentaciju dostavljenu uz te podneske tužitelj trebao dostaviti već uz tužbu; trošak ročišta od 11.7.2024. jer je tužitelj odgodu istog sam skrivio time što nije na vrijeme dostavio dokumentaciju na potrebu pribavljanja koje je sud tužitelja upozorio na ročištu od 19.10.2022. tj. i prije donošenja ukidne drugostupanjske odluke.

U Splitu, 5.svibnja 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-z.z.tužitelja

-pun.tuženika