REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1498/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirna Maržić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja i tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ivić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja i tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1 (kao sveopćeg pravnog sljednika društva Totalna televizija d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 80112273645), kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1600/2019-84 od 17. siječnja 2025., 5. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1600/2019-84 od 17. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1600/2019-84 od 17. siječnja 2025. u točkama I. -V. izreke određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve tražbine i određen način njenog provođenja, dok je u točki VI. izreke pobijanog rješenja odbijen prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine za iznos od 2.145,43 EUR zajedno sa zatraženim zakonskom zateznim kamatama.

2. Odluka o određivanju prethodne mjere donesena je od strane prvostupanjskog suda iz razloga što je prvostupanjski sud utvrdio postojanje uvjeta iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) za određivanje prethodne mjere, odnosno da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu jer je uostalom prvostupanjski sud već donio odluku kojom prihvaća tužbeni zahtjev.

3. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik te osporava pravilnost donošenja prethodne mjere. Tuženik u bitnome navodi paušalno da on smatra da postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu te ističe da bi određivanjem prethodne mjere tuženiku nastala nenadoknadiva štete jer bi bio spriječen u korištenju značajnog iznosa svoga novca koji zbog toga dnevno gubi na vrijednosti i ne može se dalje ulagati. Predlaže drugostupanjskome sudu da prihvati žalbene razloge i preinači pobijano rješenja na način da odbije donošenje prethodne mjere, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu je izjavio predlagatelj osiguranja u kojem pobija žalbene navode tuženika i protivnika osiguranja.

5. Žalba tuženika i protivnika osiguranja nije osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, te čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da pobijano rješenje je pravilno i zakonito.

7. Provjerom pobijanog rješenja po službenoj dužnosti utvrđeno je da su ispunjene sve pretpostavke za određivanje prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a i to:

- da je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera te

- da iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

8. Ispitujući pobijanu odluku ovaj sud je suglasan s ocjenama prvostupanjskog suda te da ne postoji veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu. Sukladno čl. 501.a ZPP-a propisano je da je na tuženiku teret dokaze da postoji veća vjerojatnost da će on uspjeti u sporu. U ovome postupku prigovori tuženika su u svome glavnome dijelu usmjereni u dva pravca i to protiv računa br. 41040771 koji se odnosi na naplatu tzv. minimalnih mjesečnih naknada i na prigovore protiv računa br. 41040391 i 41040772 u odnosu na koje tuženik tvrdi da dostavljena usluga nije bila ugovorene kvalitete. Dakle, vidljivo je iz spisa da tuženik uopće ne spori da je bio stranka Ugovora o poslovnoj suradnji od 16. prosinca 2015. sklopljenog između stranaka i na temelju kojega su ispostavljeni utuženi računi, a što ne ide u prilog vjerojatnosti uspjeha tuženika u sporu jer je neosporno da je tužitelj kroz 3 godine trajanja ugovora određene usluge sukladno ugovoru isporučivao tuženiku. Nadalje, izvedena dokazna sredstva ne idu u prilog navodima tuženika jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj pravilno primijenio ugovornu odredbu o naplati minimalne mjesečne naknade, a iz rezultata vještačenja proizlazi i osnovanost visine tužbenog zahtjeva u odnosu na pitanje isporučenih usluga. Zajedno iz svega navedenog ne proizlazi postojanje veće vjerojatnosti da će tuženik uspjeti u sporu.

9. Neosnovan je žalbeni navod da bi donošenjem prethodne mjere tuženiku nastala nenadoknadiva šteta. Naime, u čl. 501.a ZPP-a je propisano da će prvostupanjski sud ako su ispunjene iznad propisane pretpostavke u postupcima pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odredi mjeru koja je određena pobijanim rješenje. Dakle, čl. 501.a ZPP-a je propisao poseban privilegiran slučaj određivanje točno konkretne prethodne mjere i to neovisan od uvjeta koji su propisani za određivanje prethodne mjere u odredbama Ovršnog zakona. Stoga iz svega navedenog proizlazi da nastanak štete protivniku osiguranja ne predstavlja razlog na temelju kojega se može odbiti predlagatelja osiguranja u njegovom zahtjevu da mu se tražbina osigura određivanjem prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a. Uostalom, tuženik to jest protivnik osiguranja je ovlašten na temelju čl. 338. st. 3. i 4. Ovršnoga zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) potraživati od predlagatelja osiguranja naknadu štete koja je nastala određivanjem prethodne mjere, a sve u slučaju da se ostvare tim člancima propisane pretpostavke.

10. O žalbenim razlozima koje je tuženik iznio u žalbi protiv prvostupanjske presude će se ovaj sud očitovati u tom žalbenom postupku.

11. S obzirom na sve gore navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je pobijanim rješenjem usvojio predloženu prethodnu mjeru od strane tužitelja.

12. Stoga, odlučeno je temeljem čl. 380. st. 2. ZPP-a kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Mirna Maržić