1

Poslovni broj: 4 Kž-674/2023-4

 

Poslovni broj: 4 Kž-674/2023-4

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. I., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-804/2022-12 od 29. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi M. I. zbog kaznenog djela protiv imovine, pokušaja teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11, zbog kojega je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženog M. I. zbog kaznenog djela protiv imovine, pokušaja teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11, te ga je na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

 

1.1.              Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženi M. I. oslobođen je u cijelosti obveze naknade troška kaznenog postupka.

 

2.              Protiv presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

3.              Optuženik nije odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

 

4.1.              Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovo vijeće ne smatra prisutnost stranaka korisnom za razjašnjenje stvari.

 

5.              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6.              Kako je naprijed navedeno državni odvjetnik žali se na odluku o kazni, predlažući izricanje kazne zatvora optuženiku u duljem trajanju, iz razloga što je prvostupanjski sud precijenio značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, dok nije dovoljnu pažnju pridao dosadašnjoj optuženikovoj osuđivanosti za istovrsna i srodna kaznena djela. Tako državni odvjetnik navodi da je sud precijenio podatke o optuženikovoj nezaposlenosti i njegovo priznanje. S druge strane, državni odvjetnik smatra da otegotna okolnost višestruke ranije osuđivanosti optuženika nije dovoljno cijenjena, a i da nije cijenjena posljedica djela izvan obilježja bića djela, provaljivanja u životni prostor fizičke osobe. Smatra da izricanje kazne zatvora neznatno iznad zakonskog minimuma neće ostvariti svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

 

7.              Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenice priznanja kaznenog djela, izraženog žaljenja i kajanja, kao i teške materijalne situacije, a ispravno je vrednovana i okolnost da je djelo ostalo u pokušaju. Radi se o okolnostima koje u kontekstu čl. 47. st. 1. KZ/11 imaju konkretan značaj olakotnih okolnosti, kod čega je posebno značajna okolnost priznanja kaznenog djela, koja je doista dovela do brzog i ekonomičnog okončanja kaznenog postupka. No, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da dosadašnja osuđivanost optuženika u osamnaest navrata, uz dvije naknadne osude (ispravno, prema sadržaju izvoda iz KE u spisu, listovi 35-40), isključivo zbog kaznenih djela protiv imovine (krađe, teške krađe, prikrivanje, razbojništvo i razbojnička krađa), uz izrečene raznovrsne sankcije, pa i dugotrajnije kazne zatvora, upućuje na zaključak da se optuženik obrtimice bavi činjenjem istovrsnih kaznenih djela. Stoga u tom kontekstu manje značenje imaju okolnosti izraženog žaljenja i kajanja, da je djelo ostalo u pokušaju i ekonomske prilike optuženika, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenoj otegotnoj okolnosti višestruke prethodne osuđivanosti, kao i naknadne osuđivanosti, kao ponašanja optuženika nakon počinjenja konkretnog kaznenog djela. Optuženiku su od 2015. do 2020. izricane isključivo zatvorske kazne i to u rasponu od 9 mjeseci (pokušaj krađe) do 3 godine (razbojnička krađa), time da je posljednje osuđen na zatvorske kazne od 10 mjeseci i 1 godine i 6 mjeseci. Uzimajući u obzir brojnost osuda, okolnost da kratkotrajnija kazna zatvora, pri donjem minimumu propisane kazne, za ovog optuženika neće ostvariti svrhu kažnjavanja, valjalo mu je izreći kaznu zatvora u duljem trajanju, za čime ispravno pledira državni odvjetnik. Optuženik je kazneno djelo u pitanju počinio s izravnom namjerom 1. stupnja, kaznena djela teške krađe su učestala kaznena djela, kojima se osim nastojanja počinitelja za stjecanjem protupravne imovinske koristi, ostvaruje materijalna šteta provaljivanjem, a u konkretnom slučaju i prepast žrtvi koja se nalazila u stanu u koji je optuženik provalio, pa kažnjavanjem počinitelja adekvatnom kaznom, valja ukazati na pogibeljnost ovakvog ponašanja i pravednost kažnjavanja. Sam optuženik je već višestruko kažnjavana osoba, na kojega do sada izrečene i izvršene kazne nisu djelovale odvraćajuće, stoga valja izricanjem kazne zatvora u dvostrukom trajanju od onoga izrečenog pobijanom presudom, ukazati optuženiku na pogibeljnost njegova ponašanja i potrebu promjene ponašanja, koja će mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

 

Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom 1. stupnja, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, olakotne okolnosti su precijenjene, a značenje otegotne je podcijenjeno, dok prvostupanjski sud nije vodio dostatno računa o svrsi kažnjavanja u općem, a posebno posebnom smislu. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, kako je navedeno u izreci ove presude, na temelju odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da će izricanjem i izvršenjem kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca biti ostvarena svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odgovarajućim utjecajem na javnost i konkretnim djelovanjem na optuženika da neće ubuduće činiti kaznena djela.

 

8.              Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio koju od povreda iz tih zakonskih odredbi.

 

U Varaždinu 21. studenoga 2023.