REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1767/2020-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice RĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku i drugim odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Janković, Burazin, Banić i Horački u Karlovcu, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 5. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica RĆK vlasnica nekretnine iz zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br [katastarska čestica] pašnjak Ilica površine 197 čhv (709 m2) što je tuženik Grad Zagreb dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu uknjiži kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju ove presude te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu 2.767,13 eur sa zateznom kamatom od 9. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je izvanknjižna vlasnica nekretnine gruntovno označene kao kč. br [katastarska čestica] pašnjak Ilica površine od 197 čhv (709 m2) u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (999901) za koju je proveden postupak legalizacije te izdano rješenje o izvedenom stanju klasa UP/I-350-05/13-007/6715, ur. broj 251-13-22-5/006-19-20 dana 3.travnja 2019. od strane tuženika, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Četvrti područni odsjek za graditeljstvo. Iz istog rješenja proizlazi da se ozakonjuje jednostavna stambena zgrada i pomoćna zgrada, izgrađene na kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], preciznije opisane u priloženom rješenju. Navedena nekretnina prema podacima iz katastarskih evidencija odgovara nekretnini iz posjedovnog lista br. 6001 k. o. [katastarska općina] (mbr.335606) i to kč. br [katastarska čestica] [adresa] od 755 m2, KUĆA BR. 36. I ZGR, [adresa] od 70 m2, dvorište od 685 m2. Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla po osnovi Ugovora o darovanju od 4. studenog 2010. zaključenog s darovateljem RĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], a RĆ je istu nekretninu prethodno stekao na osnovu sudske nagodbe o diobi bračne stečevine od 15. veljače 1991. zaključene s njegovom bivšom suprugom LĆ, koja je pak prethodno 15. prosinca 1987. istu nekretninu kupila na temelju Ugovora o kupoprodaji zaključenog s prodavateljicom OĆ, koja je istu stekla od DĆ. Tužiteljica tvrdi da je u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine, računajući i posjed svojih pravnih predaka, već više od 60 godina pri čemu ju nitko nikada nije smetao u posjedu, a njen pravni prednik RĆ je na istoj nekretnini i izgradio objekte obuhvaćene rješenjem o izvedenom stanju i to jednostavnu stambenu zgradu i pomoćnu zgradu-spremište. Prednik tužiteljice sada pokojni RĆ bio je nositelj prava korištenja predmetne nekretnine u trenutku pretvorbe društvenog vlasništva u pravo vlasništva obzirom da je na istom izgradio objekte (čl. 368. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Tužiteljica se prethodno podnošenju tužbe obratila tuženiku opomenom pred tužbu na koju se tuženik oglušio. Tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ju vlasnicom predmetne nekretnine temeljem dosjelosti i građenja te da je tuženik dužan trpjeti upis prava njena vlasništva kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva niti dosjelošću niti temeljem odredbe čl. 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nesporno je da je tuženik vlasnik nekretnine oznake pašnjak Ilica i to kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Odredbom čl. 368. ZVDSP predviđeni su uvjeti za stjecanje prava vlasništva pravnim sjedinjenjem zemljišta i neupisane zgrade. Tužiteljica ne ispunjava predviđene uvjete jer nije dokazala da su kuća i zgrada izgrađene do 1. siječnja 1997. Tuženik ističe kako nema mjesta primjeni odredbe čl. 368. ZVDSP jer niti tužiteljica niti njeni prednici nemaju niti jedan akt nadležnog tijela o dodjeli zemljišta za građenje ili dodjeli na korištenje radi izgradnje. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog uloška broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nesporno proizlazi da je 21. studenog 1977. povodom osnivanja nove zemljišne knjige uknjiženo društveno vlasništvo sa pravom korištenja u korist Grada Zagreba odnosno tuženika. Temeljem odredbe čl. 360. do 365. ZVDSP Grad Zagreb 25. rujna 2009. uknjižuje pravo vlasništva. Tuženik osporava navode tužiteljice jer da u trenutku zaključenja Ugovora od **.**.1987. CĆ nije imala pravo korištenja, a niti se pravom korištenja, sukladno Zakonu o građevinskom zemljištu moglo raspolagati. Nadalje, RĆ u trenutku stupanja na snagu ZVDSP nije imao pravo korištenja predmetnog zemljišta, jer isto nije mogao steći od prednica koje ga također nisu niti imale, a niti je imao akt nadležnog tijela kojim mu se zemljište daje na korištenje. Slijedom navedenog, nije ispunjena pretpostavka stjecanja prava vlasništva građenjem predviđena odredbom čl. 368. st. 3. ZVDSP prema kojoj sud može odrediti upis prava vlasništva na nekretnini na kojoj je ista izgrađena temeljem odredbe čl. 368. st. 3. ZVDSP. Podredno tuženik ističe da sve i da su kuća i pomoćna zgrada izgrađene nakon 1. siječnja 1997. tužiteljica nije dokazala da su iste u trenutku sklapanja na snagu ZVDSP-a bile u vlasništvu prednika iste. Iz spisa proizlazi da su predmetne nekretnine izgrađene u razdoblju između 1991. i 1998. U trenutku stupanja na snagu ZVDSP predmetna nekretnina bila je upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja tuženika. U vrijeme gradnje predmetnih objekata važeći je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima NN 53/91. Niti jedna od odredbi ZOVO nije predviđala mogućnost stjecanja vlasništva građenjem na društvenom zemljištu bez valjane osnove ili akta o dodjeli nadležnog tijela. Slijedom navedenog, u trenutku stupanja na snagu ZVDSP niti tužiteljica niti njeni prednici nisu se mogli smatrati vlasnicima kuće i pomoćne zgrade, a niti zemljišta na kojem su isti izgrađeni. Rješenje o izvedenom stanju od 3. travnja 2019. kojim se tužiteljici ozakonjuje jednostavna stambena zgrada i pomoćna zgrada nema pravnih učinaka na vlasništvo na zgradi i zemljište na kojem je zgrada izgrađena. Navedeno i izrijekom proizlazi iz toč. III. rješenja o izvedenom stanju. Tužiteljica ima pravo temeljem odredbe čl. 176. st. 1. t.3. Zakona o prostornom uređenju zahtijevati od tuženika prodaju zemljišta koje čini građevnu česticu zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju. Pretpostavka za navedeno je da tužiteljica podnese zahtjev za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju, sukladno čl. 157. Zakona o prostornom uređenju. Po donošenju rješenja o utvrđivanju građevne čestice i izradi odgovarajućeg parcelacijskog elaborata tužiteljica može od tuženika kupiti odgovarajući dio zemljišta koji je predmet tužbenog zahtjeva. Navodi da legalizacija daje tužiteljici, po ispunjenju odgovarajućih zakonskih pretpostavki, pravo na otkup, a ne i na utvrđenje prava vlasništva na zemljištu na kojem su izgrađeni objekti koji su legalizirani. Osporava da bi tužiteljica po svojim prednicima bila u posjedu nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva više od 60 godina i da bi predmetnu nekretninu mogla steći temeljem dosjelosti. Posjed tužiteljice nije kvalificiran jer nije zakonit. Prema odredbi čl. 18. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja. Tužiteljica nije imala, niti ima valjani pravni temelj posjedovanja. Naime, OĆ kao prodavateljica nije mogla prodavati pravo trajnog korištenja zemljišta. Ista nije imala niti upisano pravo korištenja u zemljišnim knjigama, a niti je pravo korištenja moglo biti predmet raspolaganja osim u zakonom predviđenim slučajevima. Tuženik osporava da bi posjed tužiteljice bio istinit, obzirom da nije stečen na pravilan način. Naime, prednicima tužiteljice nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva nije ni na koji način dana na korištenje. Također osporava da bi posjed tužiteljice bio pošten. Sukladno odredbi čl. 18. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Iz zahtjeva za legalizaciju nesporno proizlazi da je tužiteljica znala da joj ne pripada pravo na posjed. Nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva na dan 8. listopada 1991. bile su upisane kao društveno vlasništvo. Čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđeno je računanje tijeka vremena potrebnog za dosjelost, na način da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Slijedom navedenog tužiteljica ne posjeduje predmetnu nekretninu 40 godina da bi istu mogla steći temeljem dosjelosti. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u: rješenje o izvedenom stanju od 3. travnja 2019. (list 5-8 spisa), rješenje Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 11. studenog 1998. (list 9-10 spisa), izvadak iz posjedovnog lista (list 11 spisa), rješenje Grada Zagreba od 11. studenog 1998. o dodjeli kućnog broja (list 9 spisa), Uvjerenje od 15.lipnja 2001. (list 12 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 13, 32 spisa), dopis tužiteljice od 24. siječnja 2020. i preslike povratnice (list 14-16 spisa), Ugovor o darovanju od 4. studenog 2010. (list 18-24 spisa), izjavu KĆ i ĐĆ od 9. travnja 2019. (list 26-29 i 135-138 spisa), Ugovor od 15. studenog 1987. (list 30-31 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 33, 160 i 203-204 spisa), prijepis posjedovnog lista i skicu izmjere (list 34-46, 147 i 161- 163 spisa), povijesni ručno vođeni zemljišnoknjižni uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 106-124 spisa), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (list 125-128 spisa), dopis Gradskog ureda za upravljanje imovinom grada od 20. svibnja 2020. (list 129-130 i 166- 167 spisa), uvjerenje od 15. lipnja 2001. (list 165 i 202 spisa), rješenje Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 18. prosinca 1998. (list 168-169 spisa), kopiju snimke iz zraka iz 1997. godine (list 205-206 spisa), rješenje Grada Zagreba od 23. veljače 2022. (list 213-217 spisa), iskaz tužiteljice (list 226 spisa), iskaz svjedoka KĆ (list 292-293 spisa), iskaz svjedoka ĐĆ (list 293 spisa).
4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP),ovaj sud je utvrdio zahtjev osnovanim.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg ista temelji na pravnim osnovama dosjelosti i građenjem.
6. Iz dokumentacije koja prileži ovome spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:
- da je tužiteljica temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog sa ĆĆ **.**.2010. stekla osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je predmetom spora, a što je utvrđeno uvidom u taj Ugovor koji prileži spisu na listu 18-20 spisa;
- da je RĆ predmetnu nekretninu prethodno stekao temeljem Sudske nagodbe o diobi bračne stečevine od 15. veljače 1991. zaključene sa bivšom suprugom LĆ, a što je utvrđeno uvidom u presliku Sudske nagodbe koja prileži listu 22- 24 spisa;
- da je IĆ prethodno predmetnu nekretninu stekla temeljem Ugovora zaključenog **.**.1987. sa OĆ i to na način da je potonja prodala, a IĆ kupila pravo trajnog korištenja predmetne čestice, a što je utvrđeno uvidom u presliku Ugovora koja prileži listu 30-31 spisa;
- da prema izvatku iz Posjedovnog lista kao korisnik čestice koja je predmetnom spora dolazi upisan tuženik;
- da je prema rješenju u izvedenom stanju tuženika od 3. travnja 20191. (list 5-8 spisa) ozakonjena jednostavna stambena zgrada i pomoćna zgrada izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da u vrijeme podnošenja tužbe, u zemljišnoj knjizi, tuženik nesporno dolazi upisan kao vlasnik nekretnine koja je predmetom spora, koji je kao takav upisan 2. lipnja 2011., a do kada je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja u korist Grada Zagreba (zk i povijesni zk izvadak na listu 106-117 i 125 spisa;
- da je među strankama nesporna identifikacija čestice koja je predmetom spora.
7. Tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je, zajedno sa pravnim prednicima zakoniti, istiniti i pošteni posjednik predmetne nekretnine.
8. Dosjelost je originarni (izvorni) način stjecanja prava vlasništva temeljem Zakona, odnosno ispunjenjem Zakonom predviđenih činjenica, a to su temeljem odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV) da stjecatelj ima samostalni posjed stvari, onakve kvalitete koja se traži za redovitu (zakonit, istinit i pošten posjed) odnosno barem za izvanrednu dosjelost (pošten posjed), i da mu taj posjed stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, odnosno 10 godina za redovitu, a 20 godina za izvanrednu dosjelost. Dakle dosjelost se osniva na samostalnom posjedu koji traje određeno vrijeme. Ispunjenjem određenih pretpostavki pravo vlasništva se stječe po samom zakonu, a onaj koji stekne pravo vlasništva na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis tako stečenog prava u zemljišnoj knjizi (čl. 130. st. 1. ZV). Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZV vrijeme za dosjelost počinje teći od onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed, a završava se istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost, a st. 2. istog čl. propisano je da u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. U skladu s odredbom čl. 362. ZV smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava korištenja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.
9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetnu nekretninu stekla temeljem Ugovora o darovanju od svog pokojnog supruga 2010. a, iz priče zna da je on istu nekretninu kupio zajedno sa svojom prethodnom bivšom suprugom 1987. od OĆ. Njezin suprug se 1991. rastao od svoje prethodne supruge te mu je u postupku diobe bračne stečevine predmetna nekretnina pripala u cijelosti. Predmetnu nekretninu faktički koristi sa suprugom od 1992. i ista se sastoji od kuće, šupe i dvorišta. Suprug tužiteljice je 1990. godine počeo iz temelja graditi kuću i šupe sa strane te je obrađivao zemljište sadnjom voćaka od ranije postojećih, košnjom i slično te ga nitko nikada nije smetao kao ni tužiteljicu. Tužiteljica je legalizirala kuću i šupe u samim počecima postupka legalizacije. Svog supruga je upoznala 1991. i tada su već te šupe postojale iako se iste vode kao zgrada. Iz razgovora sa suprugom joj je poznato da je on sa svojom prethodnom suprugom tu nekretninu stekao od gđe. OĆ koja je pak istu kupila negdje nakon II. Svjetskog rata od MĆ. Tužiteljica navodi da predmetna nekretnina u cijelosti ima površine oko 214 hvati i ista je ograđena. Sa suprugom je prethodnu nekretninu koristila na način da su preko dana obrađivali zemljište, a zatim bili u kući na drugoj adresi, a do koje su se praktički spustili niz ulicu. Utvrđenje prava vlasništva traži na nekretnini koja se odnosi na kbr. [adresa], s time što kuća u kojoj su živjeli je imala kućni broj 6 i ista nije predmet spora.
10. Iz iskaza svjedoka ČĆ proizlazi da joj je poznat predmet spora budući je susjeda tužiteljice te joj je poznato da ista od 1991. živi na adresi [adresa], a dok je nekretnina koja je predmet spora na kbr. 36. Ta nekretnina na kbr. 36 predstavlja ograđeno zemljište na kojem su se nalazili i nalaze se gospodarska zgrada i kućica. Poznato joj je da je sada pok. susjed RĆ još prije rata negdje 1980.-tih, a možda i ranije na tom zemljištu počeo sa izgradnjom gospodarskih objekata, a kasnije i kuće. To joj je poznato zato što je cijelo to vrijeme živjela na adresi [adresa]. Nije joj poznato da bi tužiteljici itko osporavao posjed nekretnine jer o tome nisu razgovarali. Navodi da pokojnog supruga tužiteljice poznaje od ranije, dakle prije tužiteljice. U to vrijeme je bila mlada i poznato joj je da je isti autom ili pješice prolazio do nekretnine koja je predmetnom spora. Navodi da živi udaljena cca 150 m od nekretnine koja je predmetom spora te je i osobno vidjela tužiteljicu kako je sa pok. RĆ izgrađivala opisane objekte je se radi o putu kojim je prolazila prema šumi gdje je šetala sa psima.
11. Iz iskaza svjedoka ĐĆ proizlazi da poznaje tužiteljicu i poznat joj je predmet spora. Naime ona u [adresa] živi preko 40 godina i isto toliko dugo je poznavala pok. RĆ, a zatim i tužiteljicu. Istu poznaje sigurno preko 20 godina i ista se vjenčala sa pok. RĆ. Poznato joj je da je nekretnina koja je predmetom spora ograđena, naime radi se o vrtu odnosno voćnjaku, na kojoj se nalazi objekt tipa vikendice. Poznato joj je da je i prethodno RĆ samostalno započeo radove na izgradnji vikendice, a kasnije zajedno sa tužiteljicom dovršio tu izgradnju. Nema nikakvih saznanja o tome da li je tužiteljici netko osporavao korištenje predmetne nekretnine. Navodi da je pok. RĆ započeo sa izgradnjom vikendice davno, moglo bi biti negdje oko početka Domovinskog rata. Na toj vikendici odnosno nekretnini poznato joj je da je RĆ držao koze, imao je zečeve i kokoši. Misli da je držao i golubove. Pored te vikendice poznato joj je da je postojao i pomoćni objekt u kojem su se nalazile te životinje. Poznato joj je da je RĆ na početku ulice imao nekretninu na kojoj je živio, a pješice je dolazio do opisane nekretnine na kojoj se nalazila vikendica i pomoćni objekt. Navodi da nije poznavala prvu suprugu RĆ jer se udajom doselila u [adresa]. te joj je poznato da na nekretnini koja je predmetom spora, a prije nego što je gospodin RĆ počeo sa izgradnjom vikendice nije bilo ništa. Do te njegove nekretnine je nastavno zemljište drugih ljudi koji su isto dobili kroz povrat i isto predstavlja voćnjak na kojem se nalazi kontejner. Nema saznanja kada se RĆ rastavio od svoje prve supruge. Do nekretnine koja je predmetom spora bio je moguć dolazak autom jer nakon nje zapravo već započinje put prema šumi. Navodi da je njezina adresa prebivališta u odnosu na nekretninu koja je predmetom spora udaljena 200 m i ta nekretnina već predstavlja početak šume Grmošćica.
12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice i navedenih svjedoka budući da su uvjerljivi, logični i međusobno suglasni pogotovo u vezi odlučnih činjenica tužiteljičinog posjedovanja nekretnine te trajanja tog posjeda kao i činjenice da taj posjed nitko nije niti ospravao. Pritom su iskazi svjedoka i u skladu sa dostavljenim pisanim izjavama istih.
13. Samostalni posjed tužiteljice zasniva se na pravnom poslu, posjed njenih prednika zasniva na sudskoj odluci i pravnom poslu, posjedi nisu pribavljeni silom, prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja. U odnosu na Ugovor iz 1987. tuženik ničime niti tvrdi niti dokazuje da bi isti bio utvrđen ništenim ili pobojnim te se u konačnici, istome ukazuje i na odredbu čl. 18. Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19). Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV 56/19 od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kakvoća, trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari i sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.
14. Obzirom na u ovom postupku nesporne ranije navedene činjenice sud smatra da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku te da je vlasništvo predmetne nekretnine, u smislu odredbe čl. 159. u svezi s odredbom čl. 160. st. 1. i 2. ZV, stekla dosjelošću su, u vrijeme utuženja, bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini, obzirom da je dosjedanje (preko prednika tužiteljice) započelo od dana stupanja u posjed nekretnine 1987., a čime je do utuženja proteklo više od 20 godina. U vezi roka dosjedanja sud je uzeo u obzir shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u predmetu Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04. Obzirom na navedeno ovaj sud je primjenom odredbe čl. 159., čl. 160., čl. 114. i čl. 130. ZV, prihvatio zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u izreci presude. Utvrdivši osnovanim zahtjev za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, sud nije posebno utvrđivao osnovanost stjecanja prava vlasništva temeljem građenja.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 151. i čl. 155 i isti je suđen tužiteljici u cijelosti, sastoji se od njenog zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), naznačenoj vrijednosti predmeta spora te prema priloženom troškovniku.
15.1.Tužiteljici je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 1. rujna 2020., 20. travnja 2021., 15. lipnja 2021. i 5. travnja 2024., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 8. studenog 2023. i 12. studenog 2024., svaki po 25 bodova (tbr.8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 19. svibnja 2022., 2. veljače 2023., 6. lipnja 2024., 26. rujna 2024. i 21. ožujka 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu 23. travnja 2021. 25 bodova (tbr.9/5 Tarife), ukupno 1.075 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 2.150,00 eur,a uz uvećanje za 25% PDV (537,50 eur) te uz uplaćenu pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eur te uz zatraženi trošak pristojbu na presudu 53,09 eur, sveukupno iznosi 2.767,13 eur.
15.2.Tužiteljici nije priznat trošak za pribavu zk izvatka i pristojbu na isti, trošak zabilježbe spora niti pristojbe na zabilježbu jer ti troškovi ničime nisu dokazani niti da nastali, a niti visinom. Budući da nisu bili nužni za raspravljanje, tužiteljici nije priznat niti trošak sastava podneska od 9. studenog 2021., 24. listopada 2023., 1. ožujka 2024., 21. ožujka 2024. i od 27. lipnja 2024.
16. Odluka o zateznoj kamati na dosuđen parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 5. svibnja 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
- punom. tužiteljice uz rješenje o pristojbi na presudu 53,09 eur
- tuženik
