REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Gž-532/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika RZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-398/2015- od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-398/2015- od 10. veljače 2025. u točki I. izreke

II. Prihvaća se djelomično žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-398/2015- od 10. veljače 2025. u točki II. izreke i sudi:

„II. Nalaže se tužiteljici MZ rođena UZ, OIB [osobni identifikacijski broj],  isplatiti  tuženiku  RZ,  OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura u roku 15 dana.

U preostalom dijelu u iznosu 687,50 eura odbija se kako neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice (ime u nominativu) MZ rođena UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) MZ rođena UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana iznos od 10.000,00 eura (deset tisuća eura) zajedno sa ugovorenom godišnjom kamatom u visini kamate koja se obračunava na štedne uloge na rok od godinu dana kod Raiffeisenbank Austria d.d. koja teče od dana 01. ruina 2012. godine do dana 05. veljače 2014. godine, a od 06. veljače 2014. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužiteljici (ime u nominativu) MZ rođena UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku (ime u nominativu) RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.687,50 eura (tisuću šesto osamdeset sedam eura i 50/100 euro centa), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP; da je pristup suda prvog stupnja pogrešan, da je pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokaza; da je odluka nerazumljiva u dijelu u kojem se sud poziva na odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, da je suprotna stanju spisa i izvedenim dokazima, ukazuje na tijek postupka, da je izostala bilo kakva ocjena dokaza izvedenih pregledom spisa Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1985/13; da je u tom postupku tužitelj tražio utvrđenje ništavosti Ugovora o kupoprodaji sklopljenog s ovdje tužiteljicom, a što je temeljio na navodima da se radilo o prividnom ugovoru, da nije došlo do stvarne kupoprodaje da mu nikada nije isplaćena kupoprodajna cijena; da tuženik u oba spisa ima istu tvrdnju, da da je sud izvršio pregled spisa P-1985/13 (P- 730/18) onda bi iz iskaza svjedoka ĆZ uvidio da taj svjedok navodi da je upravo od ovdje tuženika saznao da je ovdje tužiteljica tražila da joj ovdje tuženik prepiše neke zemlje iz razloga što mu je ista dala nekakav novac i da bi davanje zemlje bilo garancija da joj navedeni novac vrati; da je u iskazu toga svjedoka sadržan dokaz da je tužiteljica tuženiku pozajmila novac; da je tužiteljica uz tužbu dostavila Ugovor o pozajmici; da taj ugovor predstavlja javno ovjerovljenu ispravu po javnom bilježniku Ljiljanki Malenici iz Šibenika pod poslovni broj OV-8885/12 od 18. listopada 2012., da je teret dokaza da ugovor nije nikada konzumiran i da je prividan na tuženiku, da isti nije predložio nikakav dokaz; ukazuje na iskaze svjedoka koji nemaju saznanja o sklapanju ugovora uopće, da nije sporno da su stranke bile u emotivnoj vezi; ali da su za vrijeme iste sklopili valjan Ugovor o pozajmici i Ugovor o kupoprodaji; da tuženik tvrdi da je sklopio prividan ugovor jer je bio zaljubljen, da mu sud poklanja vjeru, s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala da je novac predala tuženiku, odnosno da ugovor nije prividan; da je potpis tuženika na ugovoru dokaz da je primio novac i obvezao se vraćati ga u određenim anuitetima, da su stranke potvrdile da ugovor ima snagu ovršne isprave, da tužiteljica svoje tvrdnje potkrepljuje materijalnim dokazima, ukazuje na način davanja iskaza tuženika, da je tuženikov iskaz kontradiktoran, da je na tužiteljici bio teret dokaza dokazati da je pozajmila novac što je ista i potkrijepila dostavom Ugovora o pozajmici, dok je teret tuženika bio dokazati da je ugovor prividan i da nikada novac nije primio, a što isti na niti jedan način nije učinio. Predlaže preinaku presude. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana u dijelu glavnog zahtjeva.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 10.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2012., a po osnovi Ugovora o pozajmici od 1. rujna 2012.

6. U postupku je utvrđeno:

- da su stranke sklopile Ugovor o pozajmici 1. rujna 2012. za iznos od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti

- da su na Ugovoru stranke ovjerile svoje potpise Ov-8885/12 od 18. listopada 2012. dok ugovor nije solemniziran, iako su se stranke to obvezale Ugovorom

- da su Ugovorom stranke dogovorile godišnju kamatu koja se obračunava na štedne uloge na rok od godinu dana kod Raiffeisenbank Austria d.d., da su se sporazumjele da je zakonska zatezna kamata 12,00 % godišnje, rok vraćanja pet godina po 188,71 eura mjesečno

- da iz izvedenih dokaza, iskaza svjedoka nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je tužiteljica tuženiku predala iznos koji je bio predmet pozajmice jer iskaz svjedoka UZ sud ne prihvaća u dijelu u kojem je iskazala da joj je tužiteljica pričala da je dala novac tuženiku i da su bili ovjeriti kod javnog bilježnika da mu je dala novac, jer smatra, cijeneći i da ta svjedokinja navodi da joj je tužiteljica predala primjerak ugovora jer su prijateljice, pa kao svojevrsni dokaz da će joj tuženi vratiti novac, da je iskaz te svjedokinje usmjeren na osnaživanje tvrdnje tužiteljice da je utuženi iznos predala tuženiku; da niti iz iskaza ostalih svjedoka PZ, TZ, HZ, ĆZ i DZ navedeno, odnosno je li, kada i na koji način tužiteljica tuženiku dala predmetni novčani iznos nije bilo moguće utvrditi,

a iz čega zaključuje da tužiteljica nije dokazala postojanje tražbine prema tuženiku. Odluku temelji na odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u svezi sa čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 221.a ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske ZPP/14) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 70/19) utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, osim dijelom u odluci o trošku u kojem je dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/14.

9. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/14 jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni, a ne postoji niti proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskaza danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

10. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP/14 na koju ukazuje tužiteljica navodeći da sud prvog stupnja nije izveo dokaz pregledom spisa Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1985/13. Naime, ne može se prihvatiti žalbeni navod da je izostala ocjena toga dokaza kada sud prvog stupnja jasno navodi da je u tom postupku pravomoćno odbijen zahtjev ovdje tuženika usmjeren protivi ovdje tužiteljice kao tuženice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji zaključenog 15. prosinca 2011. između tamo tužitelja kao prodavatelja i tužene kao kupca, što jest bilo predmet toga postupka.

11. Osim toga, u ovoj pravnoj stvari saslušani su svjedoci koji su saslušani i u tom postupku UZ, TZ, HZ, ĆZ, DZ, pa je pravilno sud prvog stupnja svoju odluku u ovom postupku temeljio na neposredno provedenim dokazima, iste neposredno ocijenio, a žalbenim navodima pravilnost te neposredne ocjene nije dovedena u sumnju.

12. Nastavno, iako niti tužiteljica u tijeku prvostupanjskog postupka nije apostrofirala ni na koji način iskaze svjedoka iz postupka poslovni broj P-1985/13, valja navesti da svjedok ĆZ jest u predmetu poslovni broj P-1985/13 iskazao da je MZ (Stojanović) tražila zemlju iz razloga jer da je RZ (PZ) dala novce, pa da je to garancija da joj vrati novac i da je to čuo od RZ. Međutim, kako je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 15. prosinca 2011., a Ugovor o pozajmici 1. rujna 2012. to se ne može izvesti zaključak da se radilo u tom slučaju o novcu koji je bio predmet predmetnog Ugovora o pozajmici koji je sklopljen devet mjeseci kasnije. Osim toga, iako se tužiteljica nije odazvala dati iskaz u postupku, iz njezine pisane izjave slijedilo bi da je novac koji je bio predmet predmetne pozajmice isplatila par dana prije ovjere Ugovora o pozajmici, dakle ne mjesecima prije, pa su i zato u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani, odnosno neosnovano se upire na iskaz svjedoka ŽZ iz predmet P-1985/13 i dovodi u vezu s predmetnim Ugovorom o pozajmici.

13. Dakle, nema nepravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP, već je sud prvog stupnja pravilno, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno zaključio koje će činjenice uzeti kao dokazane.

14. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev.

15. Prema odredbi čl. 499. st. 1. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11; ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete.

16. Kako je utvrđeno da tužiteljica nije uspjela dokazati da je predala tuženiku svotu novca koju zahtijeva u ovoj pravnoj stvari, to niti obveza tuženika na vraćanje toga iznosa nije niti nastala. Da je tome tako slijedi pravilno ocjenom izvedenih dokaza uz neposrednu ocjenu, suda prvog stupnja, pa i iskaza tuženika. Žaliteljica se pogrešno poziva na teret dokaza jer je na njoj bilo dokazati da je ona svoju obvezu izvršila, odnosno predala novac tuženiku, a što nije dokazala, niti ta okolnost proizlazi iz sklopljenog pisanog Ugovora o pozajmici.

17. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i odredbu čl. 7. st. 1. i odredbu čl. 221.a ZPP/14 (samo je omaškom naznačeno čl. 229.a ZPP, ali sud i citira odredbu, pa nema nikakve dvojbe da se radi o omašci u pisanju koja se može ispraviti u svako vrijeme, čl. 342. ZPP), dakle utvrdio je da se iz izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću izvesti zaključak da je tužiteljica ispunila svoju obvezu iz Ugovora o zajmu, pa nije nastala niti obveza tuženika. Dakle, prvostupanjski sud nije utvrdio da je Ugovor o pozajmici prividan, pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani, a nije od značaja što tuženik smatra da ako nije primio novac ugovor je prividan.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP/14 valjalo je odlučiti kao u izreci.

19. Odluku o trošku je valjalo preinačiti jer tuženiku ne pripada nagrada za izbivanje iz pisarnice 175 bodova Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23) jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice budući je tuženik imao mogućnost izbora odvjetnika s područja Općinskog suda u Šibeniku, a svojom je voljom izabrao odvjetnika iz Zagreba; čl. 155. st. 1. ZPP. Također, osnovnom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, tuženiku ne pripada niti trošak za sastav podneska od 11.(10.) studenog 2021. jer istim samo dostavlja punomoć.

20. U preostalom je dijelu odluka pravilna i valjano obrazložena.

21. Kako je žalba neosnovana u dijelu glavnog zahtjeva, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli 5. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško