REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJSTUBICI

Donja Stubica, Matenačka 3/I

Poslovni broj: P-493/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Nevenu Kucelj, u parničnom predmetu tužitelja JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnici Vinki Brundula Tadić, Trg Matije Gupca 12, Donja Stubica, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Domagojeva 18, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025. godine, u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, odvjetnice Katarine Prelec, na ročištu za objavu presude dana 5. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalne Službe u Donjoj Stubici posl.br. Ovr-519/2020, određena rješenjem o ovrsi posl. br.Ovr-519/2020 od 07. siječnja 2020. godine na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od čk.br. 1498/18 kuća, gosp. zgrada i dvorište kod kuće u [adresa] površine 82 čhv. II Nalaže se tuženiku nadoknadi tužitelju troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.000,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 5. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem naslovljenog suda posl. br. Ovr- 519/2020 od 15. studenog 2021. godine, tužitelj kao ovršenik upućen da protiv tuženika kao ovrhovoditelja, u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo ŠT u 1/1 dijela, a koja se sastoji od čk.br. 1498/18 kuća, gosp. zgrada i dvorište kod kuće u [adresa] površine 82 čhv, nije dopuštena.

Pojašnjava da ovrhovoditelj temelji svoju tražbinu na ugovoru o kreditu broj 9010706625 od dana 05. rujna 2005. godine solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Cividini dana 06. rujna 2005. godine pod brojem OU - 152/05., koji kredit je vezan uz valutnu klauzulu švicarski franak (čl. 1. Ugovora), te uz promjenjivu kamatnu stopu čija se visina i promjenjivost utvrđuje odlukom ovrhovoditelja (čl. 4. Ugovora.). Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju, u odnosu na ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutnu klauzulu u švicarskim francima radi o ništetnim odredbama ugovora o kreditu, jer su iste sukladno Zakonu o zaštiti potrošača te Zakonu o obveznim odnosima, nepoštene i nedopuštene, zbog čega je kod naslovljenog suda pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu koji postupak je nepravomoćno okončan presudom od dana 30. studenog 2021. godine u kojoj su utvrđene ništetnima ugovorna odredba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je naloženo tuženiku da isplati preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba tužitelju.

Obzirom da je osnova tuženikova potraživanja Ugovor o kreditu, a koji ugovor sadrži ništetne odredbe, obveza iz predmetnog kredita neodređena je i neodrediva, a što čini i sam ugovor o kreditu ništetan, te s obzirom ništetnost nastupa u trenutku nastanka, ima se smatrati kao da ugovor o kreditu prednji broj nikada nije ni sklopljen. Nadalje, smatra da je ovrhovoditelj visinu potraživanja odredio proizvoljno temeljem ništetnih ugovornih odredaba, iz ovog slučaja proizlazi kako je potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti neosnovano.

Također da je sukladno dogovoru sa tuženikom u korist predmetnog kredita uplaćivao mjesečne iznose i nakon otkaza ugovora o kreditu, a koje iznose tuženik ne uračunava u saldo svojeg potraživanja.

Tužitelj iz istog ugovornog odnosa ima potraživanje prema tuženiku koje tuženik nije uzeo u obzir prilikom pokretanja ovršnog postupka.

Zbog naprijed navedeno predlaže da sud predmetnu ovrhu proglasi nedopuštenom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

Ukazuje da su u čl. 52. Ovršnog zakona (dalje u tekstu: OZ) taksativno su navedeni razlozi zbog kojih je moguće pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Pri tom iz sadržaja tužbe ne proizlazi da bi se radilo o jednom od zakonom propisanih žalbenih razloga, odnosno da ovrhovoditelj ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, pa nadalje da bi tražbina prestala ili da bi njezino ispunjenje bilo odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, te na kraju da bi nastupila zastara ovrhovoditeljeve tražbine.

Iz navedenih razloga tužbeni zahtjev bi valjalo odbaciti kao nedopušten. Tuženik napominje kako se o predmetnoj pravnoj stvari već vodi parnični postupak pred naslovljenim sudom, pod posl brojem P-46/2021, radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu na koje se tužitelj i u predmetnoj tužbi poziva, iz kojeg razloga bi se upuštanjem u raspravljanje o predmetnom zahtjevu radilo o povredi pravila o zabrani dvostruke litispendencije o kojoj sud pazi po službenoj dužnosti. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi o istom činjeničnom i pravnom pitanju na kojemu tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, iz procesnih razloga nije moguće meritorno o njemu odlučiti. Navedeno također predstavlja razlog za odbačaj predmetne tužbe sukladno čl. 288. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP). Parnični postupak koji se vodi pred Naslovljenim sudom pod posl brojem P- 46/2021 nije pravomoćno okončan donošenjem presude kojom bi se utvrdila ništetnost pojedinih odredbi Ugovora, pa da bi tražbina tuženika prestala ili da bi njezino ispunjenje bilo odgođeno ili onemogućeno, stoga neosnovano tužitelj traži proglašenje nedopuštenom ovrhe pokrenute temeljem ovršne isprave koja i dalje proizvodi pravne učinke.

Prema tome, iako u konkretnom slučaju tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom temeljem navodne ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu o mijenjaju kamatne stope sukladno odredbama banke ne znači da je time poništen i osnovni ugovorni odnos stranaka o činidbi, odnosno o promjenjivosti kamatne stope. Isto tako, pod pretpostavkom da je doista i utvrđena ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, to opet ne čini cijeli Ugovor ništetnim, stoga tuženik i dalje osnovano traži naplatu vlastitog potraživanja ovrhom na nekretnini ovršenika, a temeljem valjane ovršne isprave, dakle ovrha ni u kom slučaju ne može biti nedopuštena kako to pogrešno sugerira tužitelj.

Sukladno odredbama čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača 2003. i čl. 102. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača 2007-2014. ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora, ako on može opstati bez nje.

Završno, napominje da tužitelj ne dostavlja dokaze koji bi potvrdili njegove navode da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja na neki drugi način prestala nastavno na njegove tvrdnje o izvršenim uplatama nakon otkaza Ugovora, a niti prilaže potvrde o uplatama pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka pročitani su zaključak poslovni broj Ovr-519/2020-14 od 15. studenog 2012. godine, kao i spis poslovni broj Ovr-519/2020. Zatim spis poslovni broj P-46/2021. Pročitan je pregled uplata partije 76106539018, pregled uplata po kreditu tužitelja na dan 18. 05. 2022. godine, nalozi klijenta o uplatama u razdoblju od 19. 09. 2014. do 4. srpnja 2018. te je provedeno financijsko vještačenje po mr. sc. AT.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Nesporna je činjenica da je u predmetnu poslovni broj Ovr-519/2020, ovdje tuženik kao ovrhovoditelj dana 11. prosinca 2020. g. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, a temeljem predmetnog ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile od 05. rujna 2005., radi naplate iznosa od 38.095,20 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti i to na nekretnini ovršenika kč. br. [katastarska čestica] kuća, gosp. zgrada i dvorište s 82 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je sud dana 07. siječnja 2021. donio rješenje o ovrsi. To rješenje ovršenik je pobijao žalbom od 13. siječnja 2021. g., a o toj žalbi ovrhovoditelj se očitovao 12. veljače 2021. g. Nadalje, dana 09. travnja 2021. g. donijeto je rješenje kojim je ova ovrha odgođena do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-46/2021. Protiv tog rješenja žalbu je dana 05. svibnja 2021. podnio ovrhovoditelj.

Županijski sud u Zagrebu dana 06. listopada 2021. donio je rješenje poslovni broj Gž Ovr-1567/2021-2 kojim je odbijena žalba ovršenika te potvrđeno rješenje o ovrsi od 07. siječnja 2021. izvan žalbenih razloga iz čl. 50. stavak 1. točka 10 Ovršnog zakona.

Isti Županijski sud donio je i rješenje posl. broj Gž Ovr-1568/2021-2 dana 06. listopada 2021. g. kojim je odbijena žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje o odgodi ovrhe od 09.travnja 2021. godine.

Nakon toga zaključkom poslovni broj Ovr-519/2020-14 od 15. studenog 2021. ovršenik je upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe i to iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. točka 10 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; krat. OZ).

6. Radi se o situaciji: " ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,".

7. U smislu odredbe članka 52. OZ-a, ovršenik, koji je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Svi preostali razlozi koje je ovršenik naveo u tužbi nisu relevantni za spor odnosno nisu predmet ispitivanja suda o tom sporu.

8. Tužitelj nije ničim dokazao da bi ispunjenje predmetne tražbine tuženika bilo odgođeno, zabranjeno ili izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

9. Činjenica je da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P- 46/2023 od 30. studenog 2021. godine (presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-61/2022-2 od 20. studenog 2022.) utvrđeno kao je ništetan dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9010706622, koji je zaključen dana 5. rujna 2005. godine, a ovjeren kod javnog bilježnika Marije Cividini pod brojem OU-152/05 od 5. rujna 2005. godine, koji glasi "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana". / točka I izreke/ te da je ništetan dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. istog ugovora, koji glasi: "U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete."/točka II izreke presude/

Istom presudom ovdje tuženiku je naloženo da ovdje tužitelju na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati 10.057,44 HRK sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake mjesečne uplate u razdoblju od 3. rujna 2007 do 31. ožujka 2012. godine /točka III/, te je utvrđeno da je nišetan dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2 predmetnog ugovora o kreditu koji glasi: "plativo u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dana plaćanja", /točka IV izreke/ te da je ništetean dio odredbe sadržan u članku 12. točka 9. tog ugovora koji glasi: „Potpisom na ovog ugovoru Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF." /točka V izreke/. Na kraju tuženiku je naloženo da tužitelju zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 7.491,60 HRK s pripadajućim zateznim kamatama u razdoblju od 3. studenog 2008. do 31. ožujka 2012. godine /točka VI izreke/.

10. Ova okolnost ne znači da je tražbina ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, a koju on temelji na predmetnom ugovoru koji je javnobilježnička isprava, prestala odnosno da bi ispunjenje tražine bilo odgođeno, zabranjeno ili izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno, već jedino to da ovdje tužitelj ima prema njemu određeno novčano potraživanje zbog ništetnosti citiranih ugovornih odredbi.

11. U tom postupku nije utvrđeno da bi cijeli ugovor bio ništetan, već samo navedene ugovorne odredbe, bez kojih i po stavu ovog suda taj ugovor može opstati, u smislu članka 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; krat. ZOO)

12. Nadalje, tužitelj nije dokazao da bi stranke sklopile Ugovor o nagodbi od 19. rujna 2014. godine, budući da što je vidljivo iz preslike istog dokumenta priloženog u ovršnom predmetnu poslovni broj Ovr-519/2020 na listu 20, taj ugovor nisu potpisali niti tužitelj kao dužnik niti sudužnik ŽT, a koju tvrdnju tužitelja, je tuženik osporavao.

13. Dakle ne postoji neka druga isprava kojom bi ispunjenje predmetne tražbine tuženika bilo odgođeno, zabranjeno ili izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno.

14. Konačno, nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno je da je a je na ime primljene svote od 46.000,00 CHF obveza korisnika kredita bila platiti kreditoru iznos od ukupno 61.510,65 CHF, za razdoblje od isplate kredita do dana otkaza predmetnog kredita (1. travnja 2012.). te da je:

- na dan otkaza kredita (1. travnja 2012.) iznos potraživanja tuženika po predmetnom kreditu iznosio je 39.958,39 CHF, a sastojao se od 166,99 CHF dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 39.791,40 CHF nepodmirenog glavnog duga,

- na dan zadnje evidentirane uplate (4. srpnja 2018.) iznos potraživanja tuženika po predmetnom kreditu iznosio je 46.885,76 CHF, a sastojao se od 7.094,36 CHF dospjelih nepodmirenih zateznih kamata i 39.791,40 CHF nepodmirenog glavnog duga,.

Na iznos od 39.791,40 CHF obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od

5. srpnja 2018. do isplate.

15. Tužitelj je prigovarao tom nalazu i mišljenju tvrdeći da vještak nije uzeo u obzir da je nakon otkaza ugovora o kreditu tužitelj nastavio s otplatom prema uvjetima iz nagodbe od dana 19. rujna 2014. kojom je ugovorena otplata kredita na rok od 200 mjeseci sa fiksnom kamatom stopom 3,23 i anuitetom od 320,01 CHF te da zbog toga i trenutak dospjelosti pojedinog mjesečnog obroka i izračun zatezne kamate nije u skladu s takvim uvjetima otplate.

16. Vještak je u prvom očitovanju na ove prigovore istaknuo kako su izračuni iz osnovnog nalaza i mišljenja izvršeni na temelju postavljenog zadatka, pri čemu su u obzir uzete sve uplate u skladu s dokumentacijom priloženom spisu predmeta uz napomenu da nikakva nagodba nije priložena spisu predmeta, pa je u tom dijelu prigovor tužitelja nejasan i neodređen i na isti se vještak nema što očitovati.

17. Nakon toga, na prijedlog tužitelja vještak je izvršio uvid i u dokumentaciju koju je tužitelj priložio u spis poslovni broj Ovr-519/2020, pa je u dopunskom očitovanju ponovno istaknuo kako su izračuni iz osnovnog nalaza i mišljenja izvršeni na temelju postavljenog zadatka od suda, kako je prigovor tužitelja da je prilikom izračuna bilo potrebno uzeti u obzir nagodbu od 19. rujna 2014. pravno pitanje koje vještak ostavlja sudu na odluku (sporno je da li je ista nagodba uopće sklopljena između tužitelja i tuženika s obzirom da na priloženoj nagodbi nema potpisa tužitelja te spisu predmeta nije dostupna dokumentacija tuženika u kojoj bi bile evidentirane eventualne obveze tužitelja po predmetnoj nagodbi) te ukoliko se utvrdi da je potrebno izvršiti izračun na drugačiji način, odnosno uzimajući u obzir predmetnu nagodbu, vještak će postupiti po nalogu suda, nakon što se precizira novi zadatak na koji se vještak treba očitovati. Slijedom svega iznesenoga, ostao je u cijelosti kod utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu.

18. Budući da, kao što je već ranije spomenuto, ugovor o nagodbi od 19. rujna 2014. godine, nije potpisan po tužitelju dužniku, te da je vještak u svom osnovnom izračunu uzeo u obzir sve uplate tužitelja nakon tog datuma, tj. naloge u uplatama u razdoblju od 19. 09. 2014. do 4. srpnja 2018. te da tužitelj nema nikakve druge dokumentacije o izvršenim uplatama, sud je odbio prijedlog tužitelja da se ponovno od financijskog vještaka zatraži da dopuni nalaz i mišljenje vezano za ugovor o nagodbi, jer ta nagodba nije sklopljena.

19. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio budući da je dan od strane stručne i ovlaštene osobe, po pravilima znanosti i vještine, na temelju cjelokupno dostupne dokumentacije te u njemu nema nelogičnosti niti nejasnoća, a naprijed navedene primjedbe tužitelja sud je obrazloženo otklonio.

20. Zaključno, niti ovim vještačenjem tužitelj nije dokazao da bi tražbina tuženika eventualno prestala nakon zaključenja ugovora, već iz istog proizlazi upravo suprotno

– da je tuženik opravdano pokrenuo ovrhu radi naplate te tražbine, odnosno eventualni prestanak tražbine na temelju činjenice koja je nastala u nakon zaključenja predmetnog ugovora kao javnobilježničke isprave, razlog je za žalbu iz članka 50. stavak 1. točka 9 OZ-a, a tužitelj taj razlog nije isticao u svojoj žalbi, niti je iz tog razloga upućen u ovu parnicu.

21. Zato je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kako to stoji u stavku I izreke. 22. Rješenje o troškovima postupka iz točke VII, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; krat. ZPP)

23. Tužitelj, koji je u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka koji su odmjereni u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), a odnose se na sastav odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. ), sastav podneska od 9. svibnja 2022., 8. rujna 2022., i 12. rujna 2024., svako po 100 bodova, te zastupanja na ročištima od 28. veljače 2022., 9. svibnja 2022., 22. travnja 2024. i 24. ožujka 2025., svako po 100 bodova (Tbr. 9. t.1.), dakle ukupno 800 bodova.

Prema Tbr. 54. iste Tarife vrijednost boda je 2,00 € tako da je riječ o naknadi u iznosu od 1.600,00 € na što je sukladno Tbr. 46. obračunato i 25 % poreza na dodanu vrijednost od 400,00 €.

24. Zato je odlučeno kao u stavku II izreke.

U Donjoj Stubici, dana 5. svibnja 2025.

S u d a c

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika