Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-1127/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 OIB:92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u iz Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, zbog ništetnosti i isplate, nakon održanog ročišta dana 05. svibnja 2025., odlučujući po prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti,

r i j e š i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Predmet gornjeg spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnima i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl.1, čl.2 i čl. 6 Ugovora o kreditu broj 3207031984 i isplata stečenog bez osnove.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari Općinskog suda u Splitu jer da stranke nisu ugovorile nadležnost suda pa da se time ima smatrati da su stranke potvrdili zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika.

3. Odlučujući o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je dana 23. listopada 2023. donio rješenje poslovne oznake i broja P-3068/2021-6 kojim je prigovor odbio. Pravodobnu i potpunu žalbu protiv tog rješenja uložio je tuženik a odlučujući o njoj Županijski sud u Velikoj Gorici je dana 04. ožujka 2024. u odluci Gž-147/2024-2 ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

4. Prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, za postupanje u gornjoj pravnoj stvari, nije osnovan.

5. U konkretnoj pravnoj stvari riječ je o predmetu za kojeg nije propisana isključiva nadležnost, kao npr. kod sporova o nekretninama ili smetanju posjeda, već je riječ o predmetu ili pravnoj stvari za koju je predviđena tzv. izberiva nadležnost, pa pored općemjesne nadležnosti, koju propisuje odredba čl.46 ZPP-a, dolazi u obzir i nadležnost nekog drugog suda, pa tako po mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica pravne osobe. U ovom slučaju Zagrebačka banka d.d., tuženik, ima svoje poslovnice širom Republike Hrvatske. Kada se prednjem pribroji recentno pravo Europske unije prema kojem treba uvijek primijeniti pravo koje je jednako za sve sudionike u postupku, radi ravnoteže u njihovim pravima i obvezama, onda je jasno da bi u ovom slučaju prihvaćanjem prigovora tuženika uz isključivu primjenu odredbe o općemjesenoj nadležnosti, došlo upravo do neželjenog faktora, odnosno primjene onog pravila koje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice te bi radi zaštite svojih prava i interesa trebala putovati u Zagreb i biti izložena financijskim i drugim otegotnim čimbenicima koji su uz to vezani. Nadležnost Općinskog suda u Splitu se temelji i na odredbi čl.19 l st.1 Zakona o potrošačkom kreditiranju kojom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Pravno shvaćanje po kojemu se nadležnost suda određuje prema mjestu gdje potrošač ima prebivalište je izraženo i u odluci Vrhovnog suda broj Gr.1-143/19.

5.1. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu neosnovan je i zbog primjene Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15 i 14/19, nadalje u tekstu: ZZP) u kojem je implementirana smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora. Naime, polazi se od odredbe čl.49 kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Sud nalazi da je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, što je potvrdila i tužiteljica u svom iskazu kojeg je dala 05. svibnja 2025. pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Neravnotežu ovaj sud nalazi u činjenici da je prebivalište tužiteljice u [adresa], a sud u Zagrebu gdje tuženik ima sjedište je udaljen oko 389 kilometara, pa je za zaključiti da bi doista putovanje tužiteljici prouzročilo visoke troškove dolaska na sud a time i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih stranaka.

5.2.. Osim toga, tužiteljica ima pravo na neposredan pristup sudu u smislu odredbe čl.89 ZPP-a prema kojoj stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, a stranka je ovlaštena doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika (čl.89 st.2 ZPP).

5.3. U odnosu na sudsku praksu na koju se pozvao tuženik u žalbi protiv odluke od 23. listopada 2023. a koja podupire njegova pravna shvaćanja treba reći da je u sudskoj praksi općeprihvaćeno stajalište koje je izraženo i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. prihvaćen Zaključak (broj 11) po kojemu je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znanu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti u svakom pojedinom slučaju. Navedeno stajalište primjenjivo je u ovom slučaju jer je činjenica da bi tužiteljica morala putovati iz [adresa] u [adresa], a radi se o udaljenosti od oko 389 km, prouzročilo značajne troškove, a s obzirom na tražbinu koja se ostvaruje u ovom postupku, to bi bio preveliki i nerazmjeran teret za tužiteljicu.

6. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 05. svibnja 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe koja se podnosi preko ovog suda višem, županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u četiri primjerka.

DNA: - punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis