REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-491/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Kožiću, odvjetniku u Ivancu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 29743547503, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 12. veljače 2024., poslovni broj: Pn-42/2019-83, u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika Triglav osiguranja d.d. iz Zagreba, ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 12. veljače 2024., poslovni broj: Pn-42/2019-83, u pobiianim točkama I. i III. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 29743547503 da tužitelju MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iz štetnog događaja od 24.11.2017. iznos od 4.162,18 EUR (slovima: četiri tisuće sto šezdeset dva EUR i osamnaest centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, 12. travnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu imovinske štete od 1.040,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, 12. travnja 2019. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 29743547503 da tužitelju MŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.870,93 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto sedamdeset EUR i devedeset tri centa), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom dana donošenja ove presude 12. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu kojom prvostupanjsku presudu pobija u točkama I. i III. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe da je pobijana presuda nezakonita i da nije utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, te da stoga ni materijalno pravo nije pravilno primijenjeno. Navodi kako je tvrdnja vještaka da je tužitelj bio doveden u zabludu potpuno neprimjereno zaključivanje imajući u vidu odredbe Zakona o parničnom postupku prema kojima vještak utvrđuje činjenice, a ne procjenjuje subjektivna shvaćanja situacije sudionika nezgode. Dalje ističe, da ukoliko je osiguranik tuženika samo dijelom napustio kolničku traku, on time nije mogao dovesti „u zabludu“ vozača tužiteljevog vozila, jer isti nije smio krenuti u sustizanje vozila osiguranika tuženika radi prolaska pored njega u desnoj traci dok god isti nije u potpunosti napustio desnu prometnu traku. Posebno pri tome ističe da si je prvostupanjski sud trebao postaviti logično pitanje od kakvog je utjecaja na razmišljanje vozača tužiteljeva vozila utjecala činjenica njegove alkoholiziranosti u omjeru od 0,95 g/kg koju isti nikada nije osporio. Smatra da je zaključak prvostupanjskog suda o omjeru suodgovornosti vozača tužiteljeva vozila od svega 20% neodrživ i ne predstavlja pravilnu primjenu materijalnog prava. Isto tako smatra da su procjene vještaka u odnosu na visinu štete okvirne, paušalne i pretpostavljene, a osporava i obračun troškova parničnog postupka. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete iz štetnog događaja od 24. studenog 2017., kada je oštećeno tužiteljevo vozilo u prometnoj nezgodi u kojoj su sudjelovali ŠŠ, koji je upravljao tužiteljevim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i SŠ, koji je upravljalo osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], kojemu je bila pridodana laka prikolica.
6. Prvostupanjski je sud, na temelju materijalnih i personalnih dokaza, zaključio da je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], da je prometnu nesreću izazvao vozač vozila osiguranog kod tuženika, SŠ time što je protivno članku 43. stavku 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023 dalje: ZSPC) nakon prethodnog skretanja vozilom u lijevo u drugu, srednju prometnu traku, te nakon što je njegovo vozilo dospjelo barem polovinom svoje širine na srednju prometnu traku, iz tog položaja započeo skretanje udesno prema kolnom prilazu kuće broj 19, te skrenuo udesno u trenutku kada se desnom prometnom trakom kretalo vozilo tužitelja kojim je upravljao vozač ŠŠ, čime je fizički zatvorio prolaz vozaču vozila u vlasništvu tužitelja, što je imalo za posljedicu sudar tih vozila i nastanak materijalne štete na vozilu tužitelja. Prvostupanjski sud zaključuje da je za prometnu nesreću odgovoran vozač koji je upravljao vozilom koje je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika.
6.1. Prvostupanjski sud dalje zaključuje da je i vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužitelja doprinio nastanku štete time što se, protivno članku 51. stavku 1. ZSPC-a, ne smanjivši brzinu kretanja svog vozila, nastavio kretati desnom prometnom trakom, iako vozač vozila osiguranog kod tuženika nije u potpunosti prešao na srednju prometnu traku, dakle time što nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila postojećim okolnostima u prometu i načinu kretanja vozila ispred sebe. U konačnici prvostupanjski sud smatra da se radi o podijeljenoj odgovornosti i to u omjeru 80% na strani vozača vozila osiguranog kod tuženika i 20% na strani vozača koji je upravljao vozilom u vlasništvu tužitelja, sve to zato što je, kako zaključuje prvostupanjski sud, vozač vozila osiguranog kod tuženika nepropisnim izvođenjem radnje skretanja u desno nakon što je prethodno skrenuo u lijevo i većim dijelom svog vozila došao na središnju prometnu traku s koje vozila skreću u lijevo, doveo u zabludu vozača vozila u vlasništvu tužitelja koji je na osnovu toga zaključio da se može nesmetano dalje kretati desnom prometnom trakom, pa kada je vozilo osigurano kod tuženika skrenulo u desno, a budući se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 52,06 km/h, sudar vozila bio je neizbježan. Budući je vozač vozila osiguranog kod tuženika prvi poduzeo nepropisnu radnju kojom je izazvao opasnost za druge sudionike u prometu, pa tako i vozača vozila u vlasništvu tužitelja, isti je izazvao prometnu nesreću zbog čega je i njegov doprinos znatno veći od doprinosa vozača tužiteljeva vozila.
6.2. U odnosu na doprinos vozača koji je upravljao tužiteljevim vozilom, prvostupanjski sud navodi da se isti očituje u izostanku primjerene reakcije na kretanje vozila ispred njega i preuranjenom zaključku da će se vozač vozila osiguranog kod tuženika nastaviti kretati u lijevo, zbog čega nije smanjio brzinu, već se nastavio kretati brzinom koja je bila neznatno veća od dopuštene. Kako bi do nastanka prometne nesreće došlo i da je vozač upravljao dopuštenom brzinom kretanja od 50 km/h, prvostupanjski sud zaključuje da je njegov doprinos nastanku prometne nesreće znatno manji i da iznosi 20%.
7. Ovakav zaključak o omjeru odgovornosti sudionika štetnog događaja prvostupanjskog suda je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za sada preuranjen.
8. To zato što prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke u potpunosti zanemaruje činjenicu da je vozač tužiteljeva vozila u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola i to kako proizlazi iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Varaždinske Policijske postaje Ivanec broj: 511-14-06/2-5-335/2017 od 24. studenog 2017., utvrđena prisutnost alkohola je iznosila 0,98 g/kg (strana 4. i 5. spisa). Nadalje, a kako se pravilno navodi i u žalbi, činjenicu da je vozač tužiteljeva vozila bio pod utjecajem alkohola, tuženik je istaknuo još u odgovoru na tužbu, a tužitelj ove navode nije osporio. Čak i iz iskaza svjedoka ŠŠ (strana 44. spisa) koji je upravljao tužiteljevim vozilom, proizlazi da je isti bio pod utjecajem alkohola, da mu je prilikom prvog alko testiranja utvrđena koncentracija od 0,95 g/kg, a u drugom alko testiranju koje je učinjeno 15 minuta kasnije utvrđena je koncentracija od 0,78 g/kg.
9. S obzirom na naprijed navedeno, u prvostupanjskom je postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje ZPP), jer obrazloženje presude ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, odnosno prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke ne daje razloge o tome da li je, i ako je, u kojoj je mjeri činjenica da je vozač tužiteljeva vozila bio pod utjecajem alkohola, utjecala na njegovu reakciju da započne radnju pretjecanja vozila osiguranika tuženika sa desne strane u situaciji kada isto nije u potpunosti prešlo na lijevu prometnu traku. Ovu činjenicu (da je vozač tužiteljeva vozila bio pod utjecajem alkohola) tuženik je istaknuo u odgovoru na tužbu, tužitelj ju tijekom postupka nije osporio, a i sam vozač tužiteljeva vozila istu u svom iskazu ne negira, već suprotno, ovu činjenicu priznaje.
10. Kako dakle prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, istu je valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom tako što će utvrditi je li, a ako smatra da je, u kojoj je mjeri alkoholiziranost vozača tužiteljeva vozila doprinijela nastanku štete, te će potom donijeti novu odluku kojom će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, vodeći računa o odredbi članka 155. stavka 1. ZPP- a.
11. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.
12. Slijedom navedenog, a temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 5. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
