98. Povrv-1118/24

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja BUIĆ- TDG d.o.o., OIB 84671088857, Ulica grada Wirgesa 17, Samobor, zastupan po punomoćnici Ani Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, Kačićeva ulica 12, protiv tuženika SIGNAL PROJEKT d.o.o., OIB 48156872799, Savska cesta 28, Zagreb, zastupan po punomoćniku Dražanu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 28, radi isplate 8.650,08 €, zaključio je glavnu i javnu raspravu 21. ožujka 2025., u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja CC, punomoćnice tužitelja Ane Pintarić, odvjetnice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Dražana Lančića, odvjetnika, donio je i objavio, 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika bilježnika Borjana Ruždjaka iz Zagreba, Kneza Višeslava 2, od 4. prosinca 2023., poslovni broj: Ovrv-86112/23, kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju 8.650,08 € sa zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 10,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju ovršne troškove u iznosu od 249,63 € sa zateznim kamatama tekućim od 4. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 12 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 12,5 %, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 11,15 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 12,25 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 670,00 €.

Stranica 1 od 5

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Borjan Ruždjak iz Zagreba, Kneza Višeslava 2, izdao je u povodu tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-86112/23 od 4. prosinca 2023.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi u kojem je naveo da ne postoji tražbina tužitelja te da stoga osporava osnovu i visinu tražbine. Navodi da se utuženo potraživanje odnosi na zadržani iznos u visini od 5% koji iznos tuženik ima pravo zadržati od svakog računa temeljem članka 7. ugovora od 18. travnja 2020. i to kao jamstvo za uredno izvršenje posla i da navedeno jamstvo za uredno izvršenje posla obvezuje dvije godine od pribave uporabnih dozvola koje vrijeme nije isteklo. Stoga smatra da je tužbeni zahtjev preuranjen.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-1118/24 od 13. studenog 2024., navedeno rješenje o ovrsi stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu se ukidaju provedene radnje, a u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od 3. veljače 2025., naveo da su uporabne dozvole za predmetne radove izdane i da su pravomoćne te da je zadnja uporabna dozvola postala pravomoćna 28. listopada 2021. i da je stoga u svakom slučaju rok od dvije godine istekao 28. listopada 2023., pa je utuženo potraživanje dospjelo.

5. U nastavu postupka, na ročištu održanom 13. veljače 2025., tužitelj je naveo da je predmetna dionica ceste puštena u promet, već 21. srpnja 2021., a što je općepoznata činjenica budući da su i mediji izvještavali o tome te je istu dionicu otvorio i premijer RH, te da je i iz privremenih uporabnih dozvola razvidno da je uporabna dozvola izdana, dok je tuženik ukazivao da tužitelj dostavlja privremene uporabne dozvole a ne uporabne dozvole.

6. Na navedenom ročištu, tuženik je potvrdio da visina tužbenog zahtjeva nije sporna te kada je sud ukazao strankama da iz priloženog ugovora ne proizlazi da bi se zadržani iznos odnosio uopće na jamstvo za otklanjanje nedostataka za koje je ugovoren rok od 2 godine d izdavanja uporabnih dozvola, već za uredno izvršenje posla, a za koje iz ugovora ne proizlazi da bi bio ugovoren rok od 2 godine za povrat, tuženik je naveo da je volja stranaka bila da se navedeni iznos vrati istekom jamstva za otklanjanje nedostataka, te je na tu okolnost predložio saslušati zakonske zastupnike stranaka i to zz tužitelja CC i zz tuženika ŠC.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun br. 1626/VP/1 (list 12. spisa), račun br. 1721/VP/1 (list 17. spisa), kartica dobavljača od 23.10.2023 (list 24. spisa), Ugovor o proizvođenju (list 25. – 31. spisa.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Stranica 2 od 5

9. Predmet ovog spora, je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 8.650,08 € a koji iznos predstavlja zadržani iznos temeljem Ugovora o podizvođenju od 18. travnja 2020.

10. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o podizvođenju od 18. travnja 2020. (dalje: Ugovor) te nije sporna ni osnova niti visina tužbenog zahtjeva, već je sporno je li utuženo potraživanje dospjelo.

11. Činjenična i pravna osnova tužiteljeva zahtjeva je poslovni i pravni odnos između stranaka temeljem ugovora o građenju, te je sud i motrio prijeporni poslovni i pravni odnos kroz odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18–dalje ZOO) koje uređuju ugovor o građenju.

12. Člankom 620. ZOO-a je propisano da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

13. Uvidom u Ugovor ovaj sud je utvrdio da je odredbom čl. 7. st. 1. Ugovora, ugovoreno da je podizvođač (tužitelj) kao jamstvo za uredno izvršenje posla dostavio tvrtki Signal sistem d.o.o., bjanko zadužnicu tvrtke te bjanko zadužnicu odgovorne osobe na iznos 10% vrijednosti ugovora i da od svake situacije naručitelj (tuženik) zadržava 5% depozita.

14. Odredbom st. 2. čl. 7. Ugovora, stranke su također ugovorile da će kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku podizvođač u roku od 7 dana od primopredaje radova faze 2B1-1 te 7 dana od primopredaje radova faze 2B1-2 dostaviti Signal sistemu d.o.o. bankarsku garanciju naplativu na prvi poziv na iznos od 10% vrijednosti izvedenih radova i u trajanju od 24 mjeseci od dobivanja uporabnih dozvola. Garantni rok za kvalitetu građenja i ugrađenog materijala kojeg osigurava podizvođač je 2 godine od dobivanja uporabnih dozvola.

15. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedene odredbe ugovora te činjenicu da tužitelj u ovom predmetu potražuje upravo zadržani depozit od 5 %, razvidno je da se utuženi iznos koji predstava zadržani depozit odnosi na „jamstvo za uredno izvršenje posla“, koje je ugovoreno odredbom čl. 7. st. 1. Ugovora, i koje predstavlja jamstvo da će izvođač uredno izvesti radove pa stoga rok povrata tog jamstva ne ovisi o uporabnim dozvolama, već navedeno jamstvo po prirodi stvari traje do primopredaje radova, budući da se tada ocjenjuje je li izvođač uredno izveo posao ili ne. S druge strane, jamstvo iz odredbe čl. 7. st. 2. Ugovora, je sasvim druga vrsta jamstva, budući se njime jamči za „otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku“ te to jamstvo po prirodi stvari nastupa nakon primopredaje radove odnosno nakon što je tužitelj uredno izvršio ugovori posao i služi kao osiguranje da će izvođač u jamstvenom roku otkloniti sve nedostatke koji se pojave o koji su njegova odgovornost.

16. Slijedom navedenog, razvidno je da rok povrata zadržanog zadržanog depozita iz st. 1. čl. 7. Ugovora nije vezan dobivanjem uporabnih dozvola i rokom koji je ugovoren za „jamstvo za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku“, već je rok povrata zadržanog iznosa po prirodi stvari nakon izvršenja primopredaje.

Stranica 3 od 5

17. Uvidom u privremene uporabne dozvole koje je dostavio tužitelj, ovaj sud je ocijenio da su iste izdane 24. rujna 2021. odnosno 23. srpnja 2021., odnosno 28. listopada 2020., slijedom čega je sasvim razvidno da su radovi predani tuženiku najkasnije kada su dozvole izdane, slijedom čega je utuženo potraživanje nesporno dospjelo pa je stoga tuženik dužan sukladno Ugovoru i sukladno odredbi čl. 620. ZOO-a, vratiti tužitelju zadržani iznos od 8.650,08 € slijedom čega je sud i ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

18. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka st. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023) koja se odnosi na trgovačke ugovore.

19. Ovdje se ukazuje da je tužitelj zatezne kamate potraživao od 23. studenog 2021. što je nesporno nakon što je primopredaja radova izvršena te slijedom toga nesporno nakon što je nastala obveza tuženika vratiti zadržani depozit, pa je stoga sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, u odlučujući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva i dosudio tužitelju zatezne kamate od dana kako je tražio.

20. U odnosu na tuženikov prigovor da je volja stranaka bila da se navedeni iznos vrati istekom jamstva za otklanjanje nedostataka, sud je prihvatio tuženikov prijedlog za saslušanjem stranaka.

21. Zastupnik po zakonu tužitelja CC je u svom iskazu naveo da nije postojao dogovor niti je bila namjera da se zadržani iznos vraća 2 godine nakon ishođenja uporabnih dozvola odnosno istekom jamstva za otklanjanje nedostataka, već da je običaj da se jamstvo za uredno izvršenje posla vraća nakon završetka radova odnosno nakon okončane situacije.

22. Zastupnik po zakonu tuženika ŠC nije pristupio na navedeno ročište iako je bio uredno pozvan te je stoga sud raspravnim rješenjem od 21. ožujka 2025. odlučio da sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP-a, neće saslušati zastupnika po zakonu tuženika pri čemu je i punomoćnik tuženika naveo da ne inzistira na njegovom saslušanju.

23. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor da je volja stranaka bila da se navedeni iznos vrati istekom jamstva za otklanjanje nedostataka.

24. Nadalje, tužitelju pripada pravo i na ovršni trošak za javnobilježničku nagradu u iznosu od 50,63 € i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,00 € što iznosi 249,63 €. (točka I. izreke presude)

25. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

26. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i to za pristup na ročišta

Stranica 4 od 5

održana 13. veljače 2025. i 21. ožujka 2025., u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 3. veljače 2025. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa iznosi 600,00 €. Također, tužitelju u skladu s Tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23- dalje ZSP), pripada i sudska pristojba na presudu u iznosu od 70,00 € koliko je tužitelj potraživao. Slijedom navedenog, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u ukupnom iznosu od 670,00 € (točka II. izreke presude)

Zagreb 5. svibnja 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 132,95 €.

- tuženiku po pun

- kal. 30 dana

Stranica 5 od 5