Poslovni broj: P-500/2022-46
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, Matije Gupca 22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika DB iz [adresa], prije iz [adresa], D [adresa] – F 47, radi isplate, nakon dana 2. travnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Anđela Vunića, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti tuženika, dana 5. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku DB da tužitelju Adriatic osiguranju d.d. Zagreb isplati iznos od 2.807,41 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. listopada 2019. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Adriatic osiguranja d.d. Zagreb za isplatu preostalog iznosa od 221,99 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženiku DB naknaditi tužitelju Adriatic osiguranju d.d. Zagreb troškove parničnog postupka u iznosu od 2.642,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Adriatic osiguranja d.d. Zagreb za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa iz točke III. izreke ove presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068300708221. Dana 22. rujna 2018. u mjestu [adresa] tuženik se kretao Zagrebačkom ulicom gore navedenim motornim vozilom od istoka u smjeru zapada i dolaskom do kbr. 85, uslijed neprilagođene brzine kretanja, stanju i uvjetima na kolniku nije se pravovremeno zaustavio zbog čega je prednjim dijelom vozila udario u zadnji dio motornog vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao FB. Nakon izazivanja prometne nesreće tuženik se udaljio s mjesta nastanka prometne nesreće i štete ne ispunivši europsko izvješće, niti je pričekao policiju. Takvo ponašanje tuženika je prema tvrdnji tužitelja suprotno s obvezom iz Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i to odredbi D.1.4.4. Uvjeta. Kako je motorno vozilo kojim je kritične zgode upravljao tuženik bilo osigurano policom osiguranja kod tužitelja, tužitelju se s odštetnim zahtjevom obratio oštećenik, s kojim je tužitelj sklopio sudsku i izvansudsku nagodbu za naknadu štete na vozilu i neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 22.825,00 kn. Budući da je tuženik u cijelosti odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te je pobjegao s mjesta prometne nesreće, tužitelj tvrdi da je isplatom iznosa naknade štete oštećeniku stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredbi Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti. Tužitelj je stoga tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži isplata iznosa od 22.825,00 kn, odnosno 3.029,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. listopada 2022.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je činjenično opisao predmetni štetni događaj, a iz njegovih navoda proizlazi da osporava odgovornost za štetu, činjenicu da bi u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola, okolnosti na kojima tuženik temelji svoj regresni zahtjev te visinu tužiteljeve tražbine.
3. 1. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju na stranicama br. 10-88 spisa, u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti uz dodatak tablica na stranicama br. 91-129 spisa, pročitao je zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka kod Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu od 19. kolovoza 2024. na stranicama br. 179-181 spisa, promeo je prometno vještačenje te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša na stranicama br. 195-199 spisa, proveo je medicinsko vještačenje te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. dr. Marijana Huisa na stranicama br. 207-208 spisa, saslušao je svjedoka ĐB te je saslušao tuženika u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-716/2019 te u prekršajni predmet Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pp P-1821/2019.
3. 2. Sud nije izveo dokaze traženjem potvrda poslovne banke tužitelja o izvršenim transakcijama oštećeniku FB, odnosno njegovom punomoćniku, niti je na okolnost izvršenih isplata provodio financijsko vještačenje jer je provođenje novčanih transakcija u vezi predmetnog štetnog događaja dokazano ispravama koje se nalaze u spisu.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Uvidom u predmet Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pp P- 1821/2019 utvrđeno je da se u istome vodio prekršajni postupak protiv okrivljenika DB, ovdje tuženika, povodom predmetnog štetnog događaja. Presudom od 3. prosinca 2020. okrivljenik GB proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 51. st. 1. i čl. 176. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Okrivljenik je činjenično proglašen krivim što je u predmetnom štetnom događaju upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] te uslijed neprilagođene brzine kretanja stanju i uvjetima na kolniku i gustoći prometa nije se uspio pravovremeno zaustaviti, zbog čega je prednjim dijelom svog vozila udario u zadnji dio osobnog automobila kojim je upravljao FB, koji se kretao istim kolnikom u istom smjeru ispred njega te se u trenutku prometne nesreće zaustavio na kolniku u namjeri skretanja u lijevo, a u prometnoj nesreći je zadobio lake tjelesne ozljede. Okrivljenik GB također je proglašen krivim što se nakon prometne nesreće pješice udaljio s mjesta događaja prometne nesreće, a da nije popunio i potpisao Europsko izviješće ili na drugi način oštećeniku ostavio svoje podatke i podatke o vozilu te je naknadno 23. rujna 2018. osobno pristupio u prostorije Policijske postaje Dugo Selo, gdje je s njim obavljen obavijesni razgovor na okolnosti prometne nesreće. Okrivljenik je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 kn. Presuda je postala pravomoćna 26. siječnja 2021., a izvršna 25. veljače 2021.
6. Uvidom u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 716/2019 utvrđeno je da je u tom predmetu vođena parnica tužitelja FB protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb radi naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju. Na glavnoj raspravi 14. listopada 2019. između stranaka je sklopljena sudska nagodba o isplati naknade materijalne štete na vozilu tužitelja, kojom se tuženik Adriatic osiguranje d.d. Zagreb obvezao tužitelju FB isplatiti iznos od 9.000,00 kn s osnova materijalne štete na vozilu te iznos od 3.750,00 kn s osnova troškova postupka, kao i trošak sudske pristojbe u iznosu od 500,00 kn.
7. Uvidom u sporazum o izvansudskoj nagodbi od 25. travnja 2019. na str. 80 spisa utvrđeno je da je isti sklopljen između Adriatic osiguranja d.d. Zagreb i FB. Navedenim sporazumom Adriatic osiguranje d.d. Zagreb obvezao se FB isplatiti imovinsku i neimovinsku zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 7.700,00 kn.
8. Iz isprava na str. 79-84 spisa utvrđeno je da je Adriatic osiguranje d.d. Zagreb isplatio punomoćniku oštećenika FB – odvjetniku Mladenu Obradoviću iznose naknade štete i troškova postupka od: 5.500,00 kn 27. veljače 2019., 4.075,00 kn 14. svibnja 2019. i 13.250,00 kn 28. listopada 2019., što ukupno iznosi 22.825,00 kn.
9. 1. Svjedok ĐB iskazao je da je kritičnog dana bio kod svog brata, gdje se nalazio i tuženik te su se dogovorili da će ga tuženik odvesti kući. Vozili su se desnom stranom kolnika i u jednom trenutku svjedok je vidio da iz suprotnog smjera nailazi automobil, vidio je uključena svjetla tog automobila i zaključio je da taj auto ide ravno prema njima i da će doći do sudara, ali do sudara ipak nije došlo već su se samo okrznula vanjska ogledala. Vozačica tog drugog auta i tuženik su se zaustavili te su pregovarali o tome tko je od njih dvoje kriv. Svjedok je napomenuo da je cesta na tom dijelu dosta uska te da se dva vozila mogu mimoići jedino ako s desnim kotačima prijeđu na bankinu. U raspravi tuženika i vozačice drugog auta ona je tražila da joj tuženik naknadi štetu za oštećeno vanjsko ogledalo, a tuženik je tvrdio da su njih oboje krivi za štetu. Kako se približavao drugi auto, tuženik je predložio da se maknu sa ceste i odvezu na obližnje osvijetljeno mjesto gdje će završiti razgovor. Tuženik i svjedok čekali su vozačicu drugog auta na dogovorenom mjestu oko pola sata, ali ona se nije pojavila. Tuženik je stoga nastavio vožnju kako bi svjedoka odvezao kući. U [adresa] u blizini jednog kafića svjedok je vidio da im neki automobil "blica" sa svjetlima te su prvo pomislili da je to policija i zaustavilo su vozilo. Iz tog drugog auta je izašao neki muškarac, koji se predstavio da je suprug vozačice iz prijašnje nezgode te je od tuženika tražio da ide na policiju kako bi se utvrdilo tko je kriv za prijašnju nezgodu. Svjedok je odlučio nastaviti put kući pješke, ali je tuženik njemu i tom drugom vozaču rekao da će prvo svjedoka odvesti kući, a da će se potom vratiti kako bi nastavili razgovor. Vozili su se oko pet minuta, cesta je bila prazna i odjednom je svjedok vidio da ih netko pretječe s vozilom, nakon obavljane radnje pretjecanja to vozilo se vratilo na desnu stranu kolnika ispred njih te je naglo zakočilo, nakon čega je tuženik udario u to njegovo vozilo. Iz tog drugog auta izašao je isti onaj muškarac koji se prethodno predstavio kao suprug vozačice iz prijašnje nezgode te je rekao: "Eto mu sada kad nije htio platiti štetu za razbijeno ogledalo". Svjedok je odlučio pješke nastaviti put do svoje kuće, a tuženik i vozač drugog auta ostali su razgovarati na mjestu nesreće. Odjednom je svjedok začuo da ga netko doziva te je ugledao tuženika koji je komentirao: "Ovaj je lud". Tuženik je nakon nekog vremena za svjedokom došao pješke.
9. 2. Odgovarajući na pitanja, svjedok je iskazao da ni po čemu nije mogao zaključiti da bi tuženik kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, s time da je svjedok napomenuo da ima poremećaj u vidu da ne osjeća mirise, pa niti po mirisu nije mogao znati je li tuženik konzumirao alkohol, ali to nije zaključio niti po bilo kakvim drugim znakovima. Naveo je da tuženika nije poznavao prije predmetnog događaja. Naveo je da na mjestu predmetne prometne nesreće, niti u blizini istoga nije bilo nikakvog raskrižja, niti skretanja s glavne cesta. U blizini postoji neko skretanje u slijepu ulicu, ali to nije pravo raskrižje, a pokraj navedene slijepe ulice prošli su neposredno prije nezgode. Svjedok je izjavio da ne može procijeniti na kojoj je udaljenosti u trenutku sudara bilo vozilo koje ih je preteklo, ali sve se dogodilo brzo kao u filmu, to vozilo ih je preteklo i odmah je naglo zakočilo. Prije prometne nesreće tuženik se prema njegovoj procjeni kretao brzinom od oko 40-50 km/h. Na vozilu tog drugog čovjeka nije vidio nikakva oštećenja, to je vozilo malo jače konstrukcije, izgleda kao kombi ali bez krova na zadnjem dijelu i ima branik koji može amortizirati udarac. Na vozilu tuženika bilo je razbijeno vjetrobransko staklo i hauba.
10. Svjedok FB iskazao je da se kritične zgode vozio [adresa] u [adresa] u smjeru Zagreba te da je tuženik udario u stražnji dio automobila te da je napustio mjesto događaja, kao i druga osoba koja je s njim bila u autu. Na pitanje je li predmetnom štetnom događaju nešto prethodili, odnosno je li prije toga bilo kakvog razgovora s tuženikom, svjedok je izjavio kako je tuženika tada prvi puta vidio i da ništa nije prethodilo predmetnom događaju. Osobu koja je bila s tuženikom također ne poznaje. Ostalih detalja predmetnog štetnog događaja se ne sjeća zbog proteka vremena i zbog toga jer je u međuvremenu imao i druge nezgode. Na pitanje kako je doznao da je tuženik skrivio prometnu nezgodu svjedok je izjavio da je to utvrdila policija koja je pronašla tuženika. Na pitanje tuženika zašto ga je zaustavio i kako je došao do podataka o njegovom vozilu svjedok je izjavio da on policiji nije dao nikakve podatke o tuženiku, već je to utvrdila policija. Svjedok je također izjavio da su i tuženik, i njegov suvozač bilo u alkoholiziranom stanju.
11. 1. Tuženik GB iskazao je da je kritičnog dana obavljao neke radove na dimnjaku kod brata svjedoka ĐB. Padala je kiša. Kad je obavio taj posao bio je već mrak. ČB do tada nije poznavao, on je brat čovjeka kod kojeg je obavljao radove na dimnjaku te ga je zamolio da svjedoka odveze kuću. Tijekom vožnje došlo je do okrznuća vanjskih ogledala na njegovom autu i na autu koji je došao iz suprotnog smjera i kojim je upravljala neka ženska osoba. Na mjestu te nezgode dao joj je svoje osobne podatke, ali je predložio da ne ostanu na cesti, već da s autima odu na obližnje parkiralište. On je sa svjedokom čekao tu ženu, koja se nije pojavila. Kako je bio umoran, mokar, gladan i žedan, odlučio je odvesti svjedoka njegovoj kući i potom otići doma. Svjedok i on su krenuli dalje i nešto prije centra [adresa] iza njegovog auta "blicao" mu je drugi auto, zbog čega se zaustavio. Iz tog vozila je izašao čovjek i počeo je nešto raspravljati sa svjedokom, po čemu je zaključio da svjedoka poznaje, počeo je govoriti o nekom plaćanju, a prethodno se predstavio kao muž vozačice iz prijašnje nezgode, a njegov nastup je bio izrazito bahat. Tuženik je izjavio da nije pristao na nikakva plaćanja iako vanjsko ogledalo ne košta puno, ali to nije htio platiti iz principa, a kod sebe nije niti imao novaca. Rekao mu je da će ČB odvesti kući te da nakon toga mogu nastaviti razgovarati i po potrebi otići na policiju. Sukladno takvom dogovoru, nastavili su vožnju, on je s ČB išao prvi, a taj čovjek je vozio iza njih. Odjednom ih je krenuo pretjecati, a kada je završio pretjecanje, vratio se na desnu stranu kolnika i odjednom je naglo zakočio, nakon čega je došlo do udarca tuženikovog auta u auto tog čovjeka. Taj je čovjek prvi izašao van iz auta, tuženiku se čini da je s nekim razgovarao na mobitel, psovao je, govorio je razne ružne riječi, nakon čega je ČB odlučio pješke krenuti kući, dok je tuženik jedno vrijeme ostao na mjestu nezgode, ali je potom iz revolta bacio ključeve u auto i pješke je krenuo kući. U međuvremenu je zvao rođaka, koji ga je odvezao kući. Kod kuće se presvukao i vratio na mjesto događaja, ali tamo nikoga više nije bilo. Slijedećeg dana je otišao na policiju, tražio je da ga alkotestiraju, ali su mu rekli da oni to ne rade, da to nije potrebno te da to rješava osiguravajuće društvo.
11. 2. Odgovarajući na pitanja, tuženik je izjavio da kritičnog dana nije konzumirao alkohol, radio je na popravku dimnjaka na visini i na skliskom terenu po kiši, što ne bi mogao raditi da je pio alkohol i to bi bilo previše rizično. Ne sjeća se vozila oštećenika, ali smatra da je to vozilo imalo kuku, jer je na njegovom autu razbijen kiler. Tuženik je također naveo da na mjestu prometne nesreće nije bilo nikakvog raskrižja i da je cesta na tom dijelu široka. Tuženik je izjavio da smatra da ga je taj čovjek neopravdano ganjao po ulici, da na to nije imao pravo te da je znao za njegove osobne podatke. Naveo je također da je oštećenikova žena lagala kad je rekla da su se s njom u autu vozila djeca u trenutku prijašnje nezgode. Ona je tada stala nasred ceste, otvorila je vrata i telefonirala je s nekim, tuženik joj je posvijetlio u auto tako da je mogla vidjeti i fotografirati njegove podatke, kako bi se potom mogli maknuti sa ceste. Tuženik je tada vidio da u autu nije bilo djece. Tuženik je izjavio da nije znao da je njezina kuća udaljena oko 100 metara od parkirališta na koje su se trebali maknuti kako ne bi blokirali promet cestom. Tuženik je izjavio da je potpuno siguran da je vozač u kojeg je udario sa svojim autom odgovoran za nezgodu. Tuženik je naveo da nije zvao policiju jer jednostavno nije bio u stanju da to učini, nije mu radio niti telefon, bio je mokar, gladan i žedan, a oštećenik ga je vrijeđao te je dobro da je otišao s mjesta nesreće kako mu u afektu ne bi nešto učinio. Te večeri nije išao na policiju jer dok se presvukao i vratio na mjesto događaja, policije tamo više nije bilo.
12. 1. Na okolnost dinamike prometne nesreće i na okolnosti štete na vozilu oštećenika provedeno je prometno vještačenja po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila, plovila i strojarstvo dipl. ing. Nevenu Erešu.
12. 2. U pisanom nalazu i mišljenju od 11. siječnja 2025. prometni vještak je iznio mišljenje da je vozilo tuženika svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na stražnji dio vozila FB. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila tuženika, nalazilo se na desnoj polovici kolnika neposredno prije prvih čestica plastike označenih u skici policije brojkom 1. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije sudara nije bilo elemenata. Prema mišljenju vještaka, provedena analiza pokazuje da su se neposredno prije sudara oba vozila kretala u istom smjeru istom desnom polovinom kolnika, što znači da je tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Tuženik je na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao uočiti vozilo FB koje se kretalo ispred njega istom desnom polovinom kolnika pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na vozilo FB, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do štetnog događaja ne bi došlo. Visinu štete na vozilu FB vještak je procijenio na iznos od 972,51 EUR.
12. 3. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, a kako su nalaz i mišljenje izrađeni temeljem cjelokupne dokumentacije iz ovog predmeta te iz predmeta Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pp P-1821/2019, sastavni dio kojega je i policijski zapisnik o provedenom očevidu sa skicom očevida, sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti prihvatio.
13. 1. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno je da je tuženik odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće jer se neposredno prije sudara kretao tehnički neprilagođenom brzinom s obzirom na brzinu kretanja vozila oštećenika FB koje se kretalo ispred njega, a kako je na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao uočiti vozilo oštećenika, da se kretao prilagođenom brzinom u odnosu na to vozilo, uspio bi se zaustaviti prije mjesta sudara i do štetnog događaja ne bi došlo. Tuženik je time postupio protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme predmetne prometne nesreće, ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. – u daljnjem tekstu: ZOSPC).
13. 2. Odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće potvrđuje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pp P- 1821/2019 od 3. prosinca 2020., kojom je tamo okrivljenik, a ovdje tuženik proglašen krivim zbog počinjenja gore navedenog prekršaja.
13. 3. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka ĐB i tuženika da bi za nastanak predmetne prometne nesreće bio odgovoran oštećenik FB, jer suprotno proizlazi iz rezultata provedenog prometnog vještačenja. Također nije prihvaćen niti njihov iskaz da u neposrednoj blizini mjesta nesreće nema raskrižja glavne ceste (Zagrebačke ulice) kojom su se kretali sudionici prometne nesreće, sa sporednom cestom na koju je prema svom iskazu namjeravao skrenuti oštećenik (Ulica V. Lisinskog) jer suprotno proizlazi iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Dugo Selo i skice mjesta događaja, koja je sastavni dio tog zapisnika.
13. 4. Vezano uz iskazivanje tuženika i svjedoka ĐB o nezgodi koja se dogodila prije predmetne prometne nesreće, čiji su sudionici bili tuženik i ženska osoba kao vozačica drugog automobila, ističe se da prijašnja prometna nezgoda nije od utjecaja na nastanak predmetne prometne nesreće i na odgovornost za istu, neovisno o tome je li vozačica vozila iz prijašnje prometne nezgode bila supruga oštećenika FB ili ne.
14. 1. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
14. 2. Kako tuženik nije dokazao da je šteta u predmetnoj prometnoj nesreći nastala bez njegove krivnje, već je upravo suprotno dokazano provedenim dokazima, sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak iste.
15. 1. Tužiteljev zahtjev je regresni zahtjev koji se temelji na odredbi čl. 176. ZOSPC-a, čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – u daljnjem tekstu: ZOOP), čl. 963. ZOO-a te odredbama Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.
15. 2. Prema odredbi čl. 176. ZOSPC-a, vozač ne smije napustiti mjesto prometne nesreće dok nije popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima.
15. 3. Nesporno je da je tuženik napustio mjesto prometne nesreće prije nego li je popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilu s drugim sudionikom prometne nesreće, a zbog tog prekršaja je i proglašen krivim u prekršajnom postupku.
15. 4. Prema odredbi čl. 24. st. 4. ZOOP-a, osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili ispitivanju prisutnosti droga te psihoaktivnih tvari i psihoaktivnih lijekova, odnosno ako je vozač napustio mjesto prometne nesreće prije nego što je:
- popunio Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima u slučaju imovinske štete,
- obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju u slučaju prometne nesreće u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen.
15. 5. Prema odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
15. 6. Prema čl. D.1.4.4. tuženikovih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola, droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari ako odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina, radi analize ima li u organizmu alkohola, droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari koje utječu na sposobnost za sigurno upravljanje vozilom.
15. 7. U konkretnom slučaju, tuženik je odlaskom s mjesta prometne nesreće postupio protivno odredbama čl. 176. ZOSPC-a i čl. 24. st. 4. ZOOP-a, čime se doveo u situaciji da se smatra da je odbio alko testiranje te da se smatra da je u trenutku izazivanja predmetne prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola. Sud nije prihvatio tuženikovo opravdanje da se s mjesta nesreće udaljio kako bi izbjegao daljnji konflikt s drugim sudionikom prometne nesreće, jer je mogao ignorirati navodno vrijeđanje i provokacije tog drugog sudionika nesreće i u skladu s odredbama ZOSPC-a poduzeti sve što je u njegovoj moći da se otklone nove opasnosti na mjestu nesreće, da se ne mijenja stanje na mjestu nesreće, da se sačuvaju postojeći tragovi, omogući odvijanje prometa te bi na taj način mogao aktivno utjecati na potpuno i pravilno utvrđivanje činjenica te na dokazivanje navodne krivnje drugog sudionika nesreće. Svojim propustom, odnosno odlaskom s mjesta nesreće, a u slučaju da nije bio u alkoholiziranom stanju, tuženik se doveo u puno teži položaj od onoga u kojem bi bio da je ostao na mjestu nesreće do dolaska djelatnika policije. Tuženik nije dokazao da se nedugo kasnije vratio na mjesto nesreće, ali da tamo više nikoga nije bilo. Nesporno je da se tuženik javio u Policijsku postaju Dugo Selo slijedećeg dana, kada je tražio da se provede alko testiranje, ali čak i da je isto tada bilo provedeno, zbog proteka vremena od nastanka prometne nesreće rezultati istoga ne bi bili relevantni u pogledu stupnja njegove alkoholiziranosti u samom trenutku nastanka prometne nesreće. Napuštanje mjesta prometne nesreće dovodi do presumpcije da je tuženik u vrijeme nastanka iste bio u alkoholiziranom stanju, zbog čega gubi prava iz obveznog osiguranja u prometu te u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a tužitelj se može osnovano regresirati od tuženika za iznose naknade štete koju je isplatio oštećeniku FB.
16. 1. Radi utvrđivanja visine neimovinske štete te imovinske štete s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom, sud je proveo medicinsko vještačenje.
16. 2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za opću i abdominalnu kirurgiju prim. dr. Marijana Huisa utvrđeno je da je u prometnoj nesreći **.**.2018. FB zadobio ozljede u vidu istegnuća mišića uz vratnu i slabinsku kralježnicu bez ozljede koštano ligamentnih struktura i bez neuroloških ispada. Radi se o lakoj tjelesnoj ozljedi bez trajnih posljedica. Zbog zadobivenih ozljeda oštećenik je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah bio je jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana, a na isto se nastavlja kasni strah u trajanju od 20 dana. Oštećeniku je bila potrebna tuđa pomoć i njega 10 dana po 2 sata dnevno i 10 dana po 1 sat dnevno. Ozljeđivanje oštećenika nije dovelo do naruženja, niti do smanjenja opće životne aktivnosti.
16. 3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prim. dr. Marijana Huisa jer se temelji na medicinskoj dokumentaciji za FB koja se nalazi u spisu te je jasno i nedvosmisleno obrazložen, a na isti nije bilo primjedbi stranaka.
17. 1. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
17. 2. Imajući u vidu opseg i trajanje fizičkih bolova i straha kod oštećenika FB te činjenicu da kod njega nisu ostale trajne posljedice ozljeđivanja u prometnoj nesreći, vodeći se Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete, sud je ocijenio da bi za oštećenika FB pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za pretrpljene fizičke bolove bila u iznosu od 798,46 EUR, a za pretrpljeni strah u iznosu od 500,00 EUR. Prema mjesnim prilikama i po cijeni od 4,00 EUR za jedan sat tuđe nestručne pomoći i njege, oštećenik FB bi po toj osnovi imao pravo na naknadu imovinske štete u iznosu od 120,00 EUR, slijedom čega bi njegova imovinska i neimovinska šteta zbog pretrpljene ozljede iznosila 1.418,46 EUR ili 10.683,92 tadašnjih kuna.
18. Prema dokumentaciji u spisu, tuženik je punomoćniku oštećenika na ime naknade za ozljede isplatio iznos od 5.500,00 kn ili 729,98 EUR 27. veljače 2019. te iznos od 2.200,00 kn ili 292,00 EUR 14. svibnja 2019., 14. svibnja 2019. isplatio mu je iznos od 1.875,00 kn ili 248,86 EUR na ime troškova za sastav odštetnog zahtjeva, 28. listopada 2019. isplatio mu je iznos od 500,00 kn ili 66,36 EUR za sudsku pristojbu na tužbu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-716/2019, 28. listopada 2019. isplatio mu je s osnova troškova navedenog parničnog postupka iznos od 3.750,00 kn ili 497,71 EUR i 28. listopada 2019. isplatio mu je naknadu za štetu na vozilu iznos od 9.000,00 kn ili 1.194,51 EUR, dakle sveukupno iznos od 3.029,40 EUR.
19. 1. Imajući u vidu rezultate medicinskog vještačenja, utvrđeno je da je tužitelj oštećeniku FB osnovano isplatio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 7.700,00 kn ili 1.021,97 kn, jer je u ovom postupku ocijenjeno da bi primjerena naknada imovinske i neimovinske štete zbog zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju iznosila 1.418,00 EUR, odnosno više od onoga što je tuženik isplatio oštećeniku i što regresno potražuje od tuženika u ovom postupku.
19. 2. Također je iz isprava u ovom predmetu te iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-716/2019 utvrđeno da je tužitelj osnovano isplatio oštećeniku iznos troškova za sastav odštetnog zahtjeva od 248,86 EUR, za sudsku pristojbu na tužbu 66,36 EUR i za troškove parničnog postupka 497,71 EUR, što također regresno potražuje od tuženika.
19. 3. Tuženik je oštećeniku isplatio iznos imovinske štete na vozilu od 1.194,51 EUR, a prometnim vještačenjem je utvrđeno da je imovinska šteta na vozilu oštećenika iznosila 972,51 EUR, iz čega proizlazi da je tužitelj oštećeniku navedeni vid štete isplatio u iznosu većem za 221,99 EUR od visine štete utvrđene u ovom postupku.
19. 4. Sud je stoga prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 2.807,41 EUR, a odbio je zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 221,99 EUR, koji se odnosi na dio više isplaćene naknade imovinske štete na vozilu.
19. 5. Na dosuđeni iznos glavne tražbine sud je tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dana posljednje isplate koju je tužitelj izvršio osiguraniku FB, odnosno od 28. listopada 2019.
20. 1. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.
- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).
20. 2. U kvantitativnom smislu, odnosno u pogledu visine zahtjeva, uspjeh tužitelja u parnici iznosi 92,67%. Kako je tuženik u cijelosti osporavao i osnov tužbenog zahtjeva, a tužitelj je u pogledu osnove, odnosno u kvalitativnom smislu, uspio u cijelosti (100%), prosječni tužiteljev uspjeh u parnici iznosi 96,34%, iz čega proizlazi da tužitelj u razmjerno neznatnom dijelu nije uspio u parnici, a zbog toga nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Sud je stoga odlučio da je tuženik tužitelju dužan u cijelosti naknaditi troškove koji su bili potrebni za svrhovito vođenje parnice.
20. 3. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:
- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u visini od 100 bodova,
- za sastav podneska od 4. ožujka 2025. po tbr. 8./1. u visini od po 100 bodova,
- za zastupanje na ročištima 3. listopada 2023., 11. prosinca 2023., 19. kolovoza 2024., 22. listopada 2024. i 2. travnja 2025. po tbr. 9./1. u visini od po 100 bodova za svako ročište,
- za zastupanje na ročištu 9. studenoga 2023. po tbr. 9./5. u visini od 25 bodova,
- za zastupanje na ročištu 4. siječnja 2024. po tbr. 9./2. u visini od 50 bodova,
- što ukupno iznosi 775 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, troškovi zastupanja tužitelja iznose 1.550,00 EUR, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 387,50 EUR pa ukupni troškovi zastupanja tužitelja iznose 1.937,50 EUR.
20. 4. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su i troškovi plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,04 EUR, zatraženi troškovi sudske pristojbe na presudu od 70,08 EUR, troškovi prometnog vještačenja od 400,00 EUR i troškovi medicinskog vještačenja od 200,00 EUR, slijedom čega sveukupni tužiteljevi troškovi iznose 2.642,62 EUR. Napominje se da je tužitelj dužan platiti preostali dio sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 76,75 EUR (bez oslobođenja od 50%), što je više od zatraženog iznosa naknade troškova s osnova sudskih pristojbi, međutim kako je sud vezan tužiteljevim zahtjevom i ne može dosuditi veći iznos troškova postupka od iznosa kojeg je tužitelj zatražio, sud mu je troškove s osnova sudskih pristojbi dosudio u zatraženom iznosu, iako iste prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi iznose nešto više nego što je to zatraženo.
20. 5. Preko dosuđenog iznosa troškova postupka, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu istih kao neosnovan.
21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku 5. svibnja 2025.
Sudac
Nada Mohač
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.
Dostaviti:
1. Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, uz rješenje o pristojbi na presudu (76,75 EUR) i na tužbu (dio neplaćene pristojbe od 6,64 EUR)
2. GB, [adresa]
