REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4041/2023-29
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicama iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, temeljem generalne punomoći Su-1400/19, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 27. ožujka 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja Valentine Draksler, odvjetnice i punomoćnice tuženika Azre Ćustović, odvjetnice, dana 05. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 028-50-4254127 od 11. srpnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao davatelja kredita koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu, članak 2. Ugovora o kreditu.
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 6.392,13 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:
na iznos od 38,81 EUR počevši od 30.11.2007. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 31.12.2007. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 31.01.2008. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 29.02.2008. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 31.03.2008. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 30.04.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.05.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.06.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.07.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.08.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.09.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.01.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 28.02.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.03.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.04.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 02.06.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 04.07.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.07.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.08.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.09.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.01.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 28.02.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.03.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.04.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.05.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.06.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.07.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.08.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.09.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.01.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 28.02.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.03.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.04.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.05.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.06.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.07.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.08.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.09.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.01.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 29.02.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.03.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.04.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.05.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.06.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.07.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.08.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.09.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.10.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.11.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.01.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 28.02.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.03.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.04.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.05.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.06.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.07.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.08.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.09.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.10.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.11.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.12.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.01.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 28.02.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.03.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.04.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.05.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.06.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.07.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.08.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.09.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.10.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.11.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.12.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.01.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 28.02.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.03.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.04.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.05.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.06.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.07.2015. pa do isplate,
kao i naknaditi mu parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.130,58 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2025. do isplate,
s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
III Odbija se dio tužbenog zahtjev kojim tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 2.037,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate, tekućim od dana uplate pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, a što predstavlja razliku između u tužbi i u podnesku tužitelja od 12.03.2024. postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 8.429,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i dosuđenog iznosa od 6.392,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
IV Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja postavljen u podnesku tuženika koji je predan na ročištu od 04.03.2024., te se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od u iznosu od 5.692,92 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od:
- 13,73 EUR od 01.09.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.10.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.11.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.12.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.01.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.02.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.03.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.04.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.05.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.06.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.07.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 01.08.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.09.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.10.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.11.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.12.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.01.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.02.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.03.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.04.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.05.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.06.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.07.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 01.08.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.09.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.10.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.11.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.12.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.01.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.02.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.03.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.04.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.05.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.06.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.07.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 01.08.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.09.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.10.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.11.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.12.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.01.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.02.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.03.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.04.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.05.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.06.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.07.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 01.08.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.09.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.10.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.11.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.12.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.01.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.02.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.03.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.04.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.05.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.06.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.07.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 01.08.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.09.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.10.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.11.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.12.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.01.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.02.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.03.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.04.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.05.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.06.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.07.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 01.08.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.09.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.10.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.11.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.12.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.01.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.02.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.03.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.04.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.05.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.06.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.07.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 01.08.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 01.09.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 01.10.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 01.11.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 01.12.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 01.01.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 01.02.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 01.03.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 01.04.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 01.05.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 01.06.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 01.07.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 01.08.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 01.09.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 01.10.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 01.11.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 01.12.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 01.01. 2024.godine do isplate;
- 82,21 EUR od 01.02.2024. godine do isplate;
i to od 1.8.2015. do 31.12.2022. u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i to uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
V Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 23.05.2023. navodi da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj 028-50-4254127 dana 11. srpnja 2007. godine. Ugovorom o kreditu je tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 986.205,00 kn. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 276 mjeseci. Za trajanja otplate kredita po Ugovoru kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, a sve to sukladno Ugovoru o kreditu, koji je kamatnu stopu regulirao kao promjenjivu, po odluci banke. Takva odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom kako to tužitelj pojašnjava u nastavku. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, među inim, tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015. S obzirom na to da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO. Također, čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11. i 25/13., dalje: ZPP) propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istoga Zakona da su određenim postupanje, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07. i 79/09, dalje: ZZP) koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužitelj je putem izračuna vještaka procijenio da razlike između iznosa koje je tužitelj tuženiku uplatio na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 8.429,64 EUR/ 63.513,13 kn. Na temelju svega prethodno iznesenoga tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude:
-(Ad I) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.429,64 EUR/ 63.513,13 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate od dana učinjene pretplate (u razdoblju od 30.11.2007. do 31.07.2015.) do isplate,
-(Ad II) kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 02.11.2023. navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare. Predmetna je tužba podnesena 23.5.2023., a istom tužitelj traži isplatu iznosa koji dospijevaju u razdoblju od 30.11.2007. do 31.7.2015. Dakle, najstariji zahtjev dospijeva gotovo 16 godina prije podnošenja tužbe, a posljednji zahtjev gotovo osam godina prije podnošenja tužbe. Tuženik predlaže da sud, sukladno načelu ekonomičnosti, bez raspravljanja tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužitelju naloži naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka. Ako bi sud smatrao da je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potrebno provoditi postupak, tuženik se očituje kako slijedi. Obzirom da se tužitelj poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. godine, tuženik ističe kako tužitelj pogrešno tumači pravni režim zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj, posebno u odnosu na zaštitu pojedinačnih interesa potrošača koja se zahtjeva temeljem prethodno pružene zaštite kolektivnih interesa potrošača. Tuženik na ovom mjestu posebno ističe kako Zakon o zaštiti potrošača i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 (presuda u predmetu Potrošač) ne određuju da povreda kolektivnih interesa potrošača koja se utvrdi u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača automatski znači i postojanje povrede pojedinačnog interesa potrošača u svakom pojedinom slučaju. Vrlo važno je napomenuti da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14, kojom je potvrđena naprijed navedena presuda Visokog trgovačkog suda RH, na str. 30. obrazloženja navedeno sljedeće: ''Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana za valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu (...).'' Prema tome, VSRH je ovime jasno iz postupka kolektivne zaštite isključio sve kredite koji nisu krediti sa valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljev ugovor o kreditu je kredit bez valutne klauzule tj. kunski kredit. Zbog toga se tužitelj ne može pozivati na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 kojom je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena nepoštenom. Ta presuda VTSRH, kao i odluka VSRH, vrijedi samo za ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Obzirom da se odluke iz postupka kolektivne zaštite ne primjenjuju na tužiteljev ugovor o kreditu, neosnovan je tužiteljev navod da bi odredba o pravu na promjenu kamatne stope bila ništetna u ovom slučaju.
3. Tuženik nadalje ističe da je osporavana odredba ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva, a osim toga promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti i kao takva nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Kamatne stope od sredine 2007. godine nadalje počele su rasti na sve vrste kredita, Razlozi rasta kamatnih stopa su objektivne tržišne okolnosti, a o čemu postoje javno objavljeni podaci HNB-a. U trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama1 (donesen 13.10.2008. sa kasnijim izmjenama) i Zakona o potrošačkom kreditiranju (donesen 30.6.2009. sa kasnijim izmjenama2 ), koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je tuženik u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, u toč. VI propisao opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Slijedom navedenog tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke. Također, tuženik je prilikom promjene kamatnih stopa vodio računa o svom položaju na tržištu imajuću u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada koji su stupili na snagu 01.01.2011. Ovi opći uvjeti i akti tuženika služe kao dopunski kriterij za ocjenu opravdanosti ili neopravdanosti promjene kamatne stope. Tuženik se prilikom promjene kamatnih stopa na kunske kredite vodio objektivnim tržišnim okolnostima na domaćem tržištu novca. Zbog regulative HNB-a i činjenice da je većina dugoročnih depozita u stranoj valuti, jedini tuženikov dugoročni izvor financiranja kunskih kredita jest tuženikov vlastiti kapital. Osnovno i početno mjerilo prinosa na kapital u svijetu, pa tako i u RH, jest prinos na dugoročnu državnu obveznicu. Prinos na 10-godišnju kunsku obveznicu RH je nakon sklapanja ugovora o kreditu značajno porastao, posebno između 2008. i 2011. godine, što je uzrokovalo povećanje kamatne stope za taj period. Krajem 2011. godine došlo je do smanjenja prinosa na državnu obveznicu, pa je usporedno s time tužitelju razmjerno smanjena kamatna stopa. Slijedom navedenog, tužiteljeva kamatna stopa je tijekom trajanja cijelog ugovora bila tržišno opravdana uzimajući u obzir generalno nepovoljne uvjete financiranja dugoročnih kunskih kredita u RH. Tužitelj nije naveo niti jedan razlog niti dokaz o tome da bi promjenama kamatne stope bio doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na bilo koju drugu kategoriju potrošača i/ili drugog korisnika kunskog kredita za utuženo razdoblje. Sklapajući ugovor o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamatne stope, tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovore sa fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori), tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da su sklopljeni ugovori sa fiksnom kamatnom stopom. U tom smislu tuženik smatra potrebnim ispitati savjesnosti i stupanj primijenjene pažnje od strane tužitelja kao potrošača. Stoga tuženik predlaže saslušanje tužitelja na okolnost postupanja kako prilikom samog sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tako i tijekom trajanja ugovora i korekcije kamatnih stopa, obzirom da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima kredita i da tuženiku nije uputio pisani prigovor na obavijesti o primjeni kamatnih stopa.
4. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i predlaže sudu tužbene zahtjeve odbiti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećano za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja rješenja o trošku do isplate.
5. Tuženik je na pripremnom ročištu od 04.03.2024. predao podesan u kojemu je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja u odnosu na anuitete plaćane po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene. Tuženik navodi da ostaje kod svih prethodno istaknutih razloga u odnosu na neosnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik osobito ističe i da je tužitelju temeljem odredbe koju smatra ništetnom, kamatna stopa od 01.08.2014. snižena ispod početno ugovorene i to prvo na 5,70%, a zatim je svake godine dodatno snižavana na 5,20%, 4,65%, 4,15%, 3,79%, 3,78%, 3,76%, 3,92%, 4,09%, 3,79 % te konačno na trenutnih 3,73%. Dakle, tužitelju je kamata u odnosu na početno ugovorenu povećana za najviše 1,20%, dok je u odnosu na istu (početno ugovorenu) kamatu snižena za čak 2,02%. Već iz navedenog proizlazi da promjenama kamatne stope nije mogla biti prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno da postupanje tuženika nije bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Međutim, ako bi tužiteljev zahtjev za fiksiranjem kamatne stope bio usvojen, onda će tužitelj tuženiku biti dužan restituirati iznose koji predstavljaju razliku između svakog anuiteta kojeg je tužitelj platio po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene u odnosu na anuitet plaćen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,75%.
6. Sukladno prethodno iznesenom, za slučaj da i sud prethodno utvrdi da je tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu osnovan, tuženik ističe sljedeći prigovor radi prebijanja, te predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.692,92 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od:
- 13,73 EUR od 1.9.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.10.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.11.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.12.2015. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.1.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.2.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.3.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.4.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.5.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.6.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.7.2016. godine do isplate;
- 13,73 EUR od 1.8.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.9.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.10.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.11.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.12.2016. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.1.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.2.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.3.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.4.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.5.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.6.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.7.2017. godine do isplate;
- 42,06 EUR od 1.8.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.9.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.10.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.11.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.12.2017. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.1.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.2.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.3.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.4.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.5.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.6.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.7.2018. godine do isplate;
- 65,74 EUR od 1.8.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.9.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.10.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.11.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.12.2018. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.1.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.2.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.3.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.4.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.5.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.6.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.7.2019. godine do isplate;
- 81,37 EUR od 1.8.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.9.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.10.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.11.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.12.2019. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.1.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.2.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.3.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.4.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.5.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.6.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.7.2020. godine do isplate;
- 81,77 EUR od 1.8.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.9.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.10.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.11.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.12.2020. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.1.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.2.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.3.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.4.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.5.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.6.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.7.2021. godine do isplate;
- 82,50 EUR od 1.8.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.9.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.10.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.11.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.12.2021. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.1.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.2.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.3.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.4.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.5.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.6.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.7.2022. godine do isplate;
- 77,19 EUR od 1.8.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 1.9.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 1.10.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 1.11.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 1.12.2022. godine do isplate;
- 72,12 EUR od 1.1.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 1.2.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 1.3.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 1.4.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 1.5.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 1.6.2023. godine do isplate;
- 80,62 EUR od 1.7.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 1.8.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 1.9.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 1.10.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 1.11.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 1.12.2023. godine do isplate;
- 82,21 EUR od 1.1. 2024.godine do isplate;
- 82,21 EUR od 1.2.2024. godine do isplate;
i to od 1.8.2015. do 31.12.2022. u visini stope određene čl. 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i to uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
7. Tuženik zadržava pravo prigovor radi prebijanja istaknuti i na anuitete koji će biti plaćeni do zaključenja glavne rasprave. U slučaju osporavanja visine prigovora istaknutog radi prebijanja, tuženik predlaže vještačenje na okolnosti razlike iznosa anuiteta koje je tužitelj platio u odnosu na anuitete koje bi platio da je primijenjena početno ugovorena kamatna stopa od 5,75% za razdoblje od 1.9.2015. do izrade nalaza. Tuženik predlaže tužbene zahtjeve odbiti te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećano za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
8. Tužitelj je u podnesku od 12.03.2024. naveo da uređuje tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude:
-(Ad I) kojom se utvrđuje ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 028-50-4254127 od 11. srpnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao davatelja kredita koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu, članak 2. Ugovora o kreditu.
-(Ad II) kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.429,64 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate od dana učinjene pretplate (u razdoblju od 30.11.2007. do 31.07.2015.) do isplate,
-(Ad III) kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
9. Tužitelj se u podnesku od 18.03.2024. očitovao na tuženikove navodi i prigovor radi prebijanja navodeći da iste smatra potpuno neosnovanima i bespredmetnima. Tužitelj smatra kako iznosi plaćeni po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene sud ne bi trebao uzeti u obzir tijekom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu. Naime, tuženika ne štite utvrđenja iz kolektivne presude za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužitelja, ali ne i tuženika. Prema tome, tužitelj ističe prigovor zastare. Naime, na potraživanja koja tuženik neosnovano ističe nastupila je zastara. Na tražbine radi povrata onoga što su stranke primile jedna od druge na temelju ništavih ugovora ili ugovornih odredbi primjenjuje se institut stjecanja bez osnove na koji se institut primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok. Prema tome, posljedice utvrđenja ranije navedenih presuda odnose se samo na potrošače, s obzirom na to da je tijek njihovog zastarnog roka prekinut kolektivnom presudom. Opreza radi tužitelj ističe da plaćanjem anuiteta po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene, tužitelj nije nešto primio niti stekao bez osnove jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio. Zbog navedenog ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost ugovaranja promjenjive kamatne stope pa je krivnja za ništetnost odredbe o kamatnoj stopi isključivo na tuženiku. Tužitelj smatra da, čak i u slučaju da kamatna stopa nije rasla, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja kamatne stope, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetnu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je cjelokupni rizik isključivo na pojedinom potrošaču, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. Prema tome, neravnotežu nije prouzročio rast kamatne stope, nego ugovorna odredba koja traje i koristi se sve dok traje otplata kredita. Prema tome, tužitelj smatra kako nipošto nije osnovano od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odbiti iznose koje je tužitelj tijekom otplate kredita manje platio iz osnove niže kamatne stope od početno ugovorene. Plaćanjem manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja. Posebno tužitelj sudu skreće pozornost da je tuženik tražio u svom prigovoru prebijanje i iznose koji po nastanku i dospijeću izlaze iz razdoblja utuženog ovom tužbom. Slijedom svega gore navedenog, tužitelj predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, uz naknadu parničnog troška u roku od 15 dana.
10. Tužitelj je konačno postavio svoj tužbeni zahtjev u podnescima od 20.09.2024., a nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu na koje tužitelj nije imao primjedbi i sukladno kojemu je postavio svoj tužbeni zahtjev, navodeći da tužitelj po osnovi pozitivne razlike između iznosa koji je tužitelj tuženiku uplatio na ime promjenjive ugovorne kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio na ime ugovorene kamatne stope da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključena ugovora o kreditu, tj. 5,75% godišnje potražuje iznos od 6.392,13 EUR, te da stoga tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude:
''I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 028-50-4254127 od 11. srpnja 2007. godine sklopljenog između tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao davatelja kredita koja kamatnu stopu određuje kao promjenjivu, članak 2. Ugovora o kreditu.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od ukupno 6.392,13 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:
na iznos od 38,81 EUR počevši od 30.11.2007. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 31.12.2007. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 31.1.2008. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 29.2.2008. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 31.3.2008. pa do isplate
na iznos od 38,81 EUR počevši od 30.4.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.5.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.6.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.7.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.8.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.9.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.1.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 28.2.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.3.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.4.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 2.6.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 4.7.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.7.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.8.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.9.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.1.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 28.2.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.3.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.4.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.5.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.6.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.7.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.8.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.9.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.1.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 28.2.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.3.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.4.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.5.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.6.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.7.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.8.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.9.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 93,65 EUR počevši od 31.1.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 29.2.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.3.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.4.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.5.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.6.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.7.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.8.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.9.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.10.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.11.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.1.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 28.2.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.3.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.4.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.5.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.6.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.7.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.8.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.9.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.10.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.11.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.12.2013. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.1.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 28.2.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.3.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.4.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.5.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 30.6.2014. pa do isplate
na iznos od 59,19 EUR počevši od 31.7.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.8.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.9.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.10.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.11.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.12.2014. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.1.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 28.2.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.3.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.4.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.5.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 30.6.2015. pa do isplate
na iznos od 14,11 EUR počevši od 31.7.2015. pa do isplate
sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.''
11. Tuženik u podnesku od 15.10.2024. navodi da je tužitelj u podnesku od 20.09.2024. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu. Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju. Tuženik ujedno ističe se da tužitelj tužbeni zahtjev nije uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka. Vještak je izračunao da sveukupan iznos koji je više plaćen zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita iznosi 699,21 EUR. Tužitelj, međutim, uzima u obzir samo iznose koji je tužitelj platio primjenom kamatne stope koja je bila viša od one na dan isplate kredita, dok je potpuno zanemario iznose koje je tužitelj platio primjenom kamatne stope koja je bila niža od one na dan isplate kredita, odnosno, ukupni iznos razlike kamatne stope, a koji je iskazan u mišljenju vještaka. Ukoliko bi sud uopće smatrao da je zahtjev tužitelja osnovan, a tuženik je iznio niz razloga zašto nije, tuženik ističe kako promjenjiva kamatna stopa ne može biti ništetna samo onda kad ne ide u prilog tužitelju. Ugovorna odredba ne može biti ništetna kada je kamatna stopa viša, a valjana kada je kamatna stopa niža, već tužitelj mora obračunati i period kada je kamatna stopa bila ispod one čiju primjenu tužitelj traži. Neosnovan je i zahtjev tužitelja kojim traži zatezne kamate tekuće na svaki pojedini navodno preplaćeni iznos od dana dospijeća svakog anuiteta. Navedeno je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela VSRH Su-IV-222/04 od 5.3.2004. prema kojem se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane imaju smatrati savjesnim stjecateljima. Ugovor je ispunjen, tužitelj nikad nije prigovarao na promjene kamatnih stopa, niti iskoristio svoje pravo da raskine ugovor. Tužitelj niti u ovom postupku ne tvrdi da bi tuženik kamatnu stopu mijenjao bez opravdanog razloga, odnosno mimo tržišnih uvjeta. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa u cijelosti postupao sa svim propisima koji reguliraju njegovo poslovanje. Do postupka kolektivne zaštite, ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo dovedeno u pitanje niti od strane regulatora niti od sudske prakse. Obzirom na navedeno nije osnovan zahtjev tužitelja za povrat u smislu čl. 1112. ZOO-a odnosno stav da bi tuženik bio nesavjestan u smislu čl. 1115. ZOO-a. Također, tužitelj ne obrazlaže zašto smatra da ima pravo na povrat plaćenog obzirom da, sukladno odredbi čl. 1112. ZOO, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Tužitelj niti ne tvrdi da bi je zadržao pravo na povrat, da je platio da bi izbjegao prisilu ili da je plaćanje zavisilo od ispunjenja kakvog uvjeta. Konačno, predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a tužitelj smatra da su osporene odredbe djelomično ništetne, dakle radi se eventualno o zabrani manjeg značaja. Tuženik stoga ukazuje na odredu čl. 326. ZOO i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije jer se ništetnost više ne može isticati. U tom smislu tuženik ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gž- 4/17 od 21.03.2017. u kojoj se navodi da je sudska praksa zauzela stav da se radi o zabrani manjeg značaja ako ugovorom nije povrijeđen javni interes, nego interes jedne od stranaka ugovora.
12. Tuženik na ročištu od 27.03.2025. predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku, te ostaje kod prigovora radi prebijanja istaknutog na ročištu od 04.03.2024.
13. Kako se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (kao u podnesku tužitelja od 20.09.2024.), te kako je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu osnovan do iznosa od 6.392,13 EUR (kako će u nastavku biti obrazloženo), to je sud primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), u izreci ove presude odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja na isplatu postavljenom u tužbi i u podnesku tužitelja od 12.03.2024. (a kojim tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 8.429,64 EUR sa zateznim kamatama), te je stoga, a jer u odnosu na ovaj dio zahtjeva nema mjesta primjeni odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), sud odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 2.037,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos preplate, počev od dana uplate pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, a što predstavlja razliku između u tužbi i u podnesku tužitelja od 12.03.2024. postavljenog tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 8.429,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i dosuđenog iznosa od 6.392,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III.
14. Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze predložene po strankama, te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 028-50-4254127 od 11.07.2007. (list 8-11 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice kredita (list 14-20 spisa), otplatni plan od 27.07.2007. (list 21-30 i 84 spisa), otplatni plan od 25.01.2023. (list 31-82 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 83 spisa) i u tuženikov pregled promjena kamatne stope (list 85 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb od 25.07.2024. (list 143- 151 spisa), te je sud saslušao tužitelja osobno (list 181-182 spisa).
15. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u tužbi i u podnesku tužitelja od 12.03.2024. djelomično osnovan, te da je neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja postavljen na ročištu od 04.03.2024.
16. Prije svega, osnovano tvrdi tuženik da se na ovaj spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P- 1401/12 (a na koja utvrđenja se poziva tužitelj), a sve stoga jer se u tom postupku raspravljalo i odlučivalo isključivo o kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu CHF i u kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, dok se u ovom slučaju radi o kunskom kreditu, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 502. c ZPP-a na teret tuženika. Stoga, u ovom konkretnom slučaju valja ispitati jesu li pobijane odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke ništetne, te ako jesu, ima li tužitelj pravo na povrat onoga što je tuženik stekao temeljem tih ništetnih odredbi, te da li je zahtjev tužitelja u zastari, kao i da li osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
17. Sud nije cijenio izračun preplate koji je tužitelj dostavio uz tužbu (list 12-13 spisa), a primjenom odredbe čl. 4. ZPP-a, jer je ovaj izračun izrađen po nalogu tužitelja, a ne suda, izvan ovog parničnog postupka, a tuženik se nije suglasio da se isti koristi kao dokaz u ovom postupku.
18. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 028-50-4254127 od 11.07.2007. (list 8-11 spisa) i u otplatni plan od 27.07.2007. (list 21-30 i 84 spisa), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da su dana 11.07.2007. u Zagrebu, tuženik, kao banka i kreditor, te tužitelj, kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu broj 028-50-4254127 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), s ugovorenim iznosom kredita od 986.205,00 kn, s rokom otplate od 276 mjeseci i redovnom kamatnom stopom od 5,75 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, tj. tuženika, namjenski – stambeni kredit. Opisani Ugovor o kreditu sadrži odredbu za koju tužitelj tvrdi da je ništetna i to odredbu iz čl. 2. Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika.
19. Iako je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, tj. tuženika, te iako je odredbom čl. 9. Ugovora o kreditu određeno da se na sve što nije regulirano tim Ugovorom primjenjuju opći akti kreditora, tj. tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanje tog Ugovora, kako tuženik nije dokazao tijekom ovog postupka da bi ove opće uvjete tuženika (Odluku o kamatnim stopama, te druge opće akte tuženika koji reguliraju materiju kreditiranja građana) predao tužitelju na uvid prije zaključenja ili tijekom otplate Ugovora o kreditu, kako tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je odredbe iz ovih općih akata tuženika, a koje su rezultirale porastom početno ugovorene kamatne stope, donosio uz suglasnost tužitelja, te kako u Ugovoru o kreditu nije izrijekom niti navedeno kada su doneseni ili koji je poslovni broj ovih općih akata tuženika koji se primjenjuju upravo na ovaj sporni odnos stranaka, a niti je tuženik iste opće akte uopće dostavio na uvid tijekom ovog postupka, pa sudu i nije poznat sadržaj istih, to je sud, primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a i čl. 290. st. 1. u vezi s čl. 1022. st. 1 i čl. 247. ZOO-a utvrdio da isti opći akti tuženika ne predstavljaju sastavni dio Ugovora o kreditu, a niti imaju pravni učinak na odnose stranaka u ovom predmetu.
20. Čitanjem i analizom ovdje sporne odredbe iz čl. 2. Ugovora o kreditu sud je utvrdio da je istom odredbom jedino tuženiku dano pravo da mijenja redovnu kamatnu stopu, a bez da tužitelj na bilo koji način u tome sudjeluje, s tim da je ova sporna ugovorna odredba nejasna i nerazumljiva u dijelu u kojem se određuje promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, a jer nije jasno koji su to parametri temeljem kojih tuženik može izmijeniti kamatnu stopu, koje tijelo (bilo tuženika bilo treće osobe, npr. HNB-a) donosi odluku o tome da su ti parametri promijenjeni, tko i kada čini kalkulaciju visine nove stope redovne kamate i sl.
21. Uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice kredita (list 14-20 spisa), otplatni plan od 27.07.2007. (list 21-30 i 84 spisa), otplatni plan od 25.01.2023. (list 31-82 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 83 spisa) i u tuženikov pregled promjena kamatne stope (list 85 spisa), a s tim da niti ove činjenice među strankama nisu sporne, sud je utvrdio da je tuženik tužitelju kredit isplatio 27.07.2007., sud je utvrdio kada i u kojem iznosu je tužitelj platio pojedini obrok gore opisanog kredita, da je tužitelj kredit otplaćivao uglavnom u ugovorenim rokovima dospijeća svakog obroka, s tim da je tuženik tijekom otplate ovog kredita više puta mijenjao kamatnu stopu po kojoj je tužitelj vršio isplate (u početku na više, a kasnije na niže od početno ugovorene), pa je tako nakon početno ugovorene kamatne stope od 5,75 %, a koju je tuženik primijenio od prvog anuiteta do zaključno 31.10.2007., tuženik primijenio slijedeće kamatne stope:
6,25% godišnje do 30.04.2008., 6,95% godišnje do 31.01.2012., 6,45% godišnje do 31.07.2014., 5,70% godišnje do 31.07.2015., 5,20% godišnje do 31.07.2016., 4,65% godišnje do 31.07.2017., 4,15% godišnje do 31.07.2018., 3,79% godišnje do 31.07.2019., 3,78% godišnje do 31.07.2020., 3,76% godišnje do 31.07.2021., 3,92% godišnje do 31.07.2022. i 4,09% godišnje do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija. Tuženik niti tvrdi, a niti je isto utvrđeno tijekom ovog postupka da je tuženik o promjenama kamatne stope pregovarao s tužiteljem prije početka primjene svake nove kamatne stope.
22. Sud je sud saslušao tužitelja osobno (list 181-182 spisa), te je njegov iskaz analizirao i usporedio sa sadržajem pregledane dokumentacije. Sud nalazi da je tužitelj iskazivao jasno i okolnosno, te suglasno sadržaju pregledane dokumentacije, te je stoga sud iskazu tužitelja u cijelosti poklonio vjeru. Iz iskaza tužitelja, kao i na temelju pregledane i gore ocijenjene dokumentacije sud je utvrdio:
-- da je predmetni Ugovor o kreditu standardizirani, tipski ugovor koji je pripremio tuženik,
- da je tužitelju djelatnica tuženika prije zaključenja Ugovora o kreditu navela da je upravo taj kredit najpouzdaniji, da se očekuju najmanje oscilacije kamatne stope, da su te oscilacije kamatne stope gotovo nemoguće, da je taj kredit za tužitelja najsigurniji i najpovoljniji, te da stranke nisu pregovarale o ovdje pobijanoj odredbi iz čl. 2. Ugovora o kreditu,
- da tužitelju niti djelatnici tuženika niti javni bilježnik prije zaključenja Ugovora o kreditu nisu objasnili metodologiju i/ili parametre promjenjivosti kamatne stope,
-da tužitelj ni na koji način nije bio uključen u donošenje odluka tuženika o promjeni kamatne stope, niti je tuženik s tužiteljem pregovarao svaki puta kada je tuženik mijenjao kamatnu stopu.
- da je tužitelj u vrijeme odobravanja ovoga kredita bio odvjetnik kao što je i danas, a stan kupljen predmetnim kreditom koristi isključivo za stanovanje njega i njegove obitelji od trenutka kupnje tog stana do danas.
23. Odredbom čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03 - dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u sadržaj Ugovora o sud je utvrdio da iz ove isprave ne proizlazi da je tužitelj bio kreditiran kao trgovac, a jer u ovom ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužitelja i nije navedeno za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužitelj bio kreditiran, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužitelj kreditiran kao trgovac. Osim toga, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bio odvjetnik kao što je i danas, a stan kupljen predmetnim kreditom koristi isključivo za stanovanje njega i njegove obitelji od trenutka kupnje tog stana do danas, iz čega sud zaključuje da u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu tužitelj nije samostalno obavljao poduzetničku djelatnost za koju bi mu bio potreban stan kupljen iz sredstava odobrenog kredita. Stoga, sud je procjenjujući svojstvo tužitelja sukladno citiranoj zakonskoj odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP-a i na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, i jer nema dokaza za suprotno, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, utvrdio da je tužitelj prilikom zaključenja ovdje prijepornog Ugovora o kreditu bio potrošač opisan u citiranoj odredbi čl. 3. toč. 1. ZZP- a i da je ovaj Ugovor o kreditu zaključio izvan njegova zanimanja i poslovne djelatnosti.
24. Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb od 25.07.2024. (list 143- 151 spisa), a sa zadatkom vještaku da se na temelju dokumentacije u spisu očituje na okolnost pozitivne razlike između iznosa koji je tužitelj tuženiku uplatio na ime promjenjive ugovorene kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio na ime ugovorene kamatne stope da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, tj. 5,75% godišnje, izraženo u eurima i u kunama po mjesecima i ukupno (s tim da je ovaj zadatak vještaku predložio tužitelj), kao i sa zadatkom da se vještak očituje na okolnost negativnih razlika tj. razlike između iznosa koji je tužitelj tuženiku uplatio na ime promjenjive ugovorene kamatne stope u razdoblju kada je kamatna stopa bila niža od 5,75% godišnje i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio na ime ugovorene kamatne stope da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, tj. 5,75% godišnje, izraženo u eurima i u kunama po mjesecima i ukupno (s tim da je ovaj zadatak vještaku predložio tuženik), te vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju u bitnome navodi da na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, te nakon izrade potrebnih izračuna, vještak je mišljenja da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita u razdoblju za koje spisu prileži dokumentacija, nije mogla mijenjati visina kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu:
- ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, u razdoblju otplate kredita u razdoblju za koje spisu prileži dokumentacija iznosi 6.392,13 EUR, s tim da je vještak u tablici, u stupcu br. 18. svog nalaza prikazao pojedinačne mjesečne pretplate po iznosu i datumu uplate,
- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na smanjenje kamatne stope ispod početno ugovorene kamatne stope ukupno iznosi 5.692,92 EUR, s tim da je vještak u tablici, u stupcu br. 19. svog nalaza prikazao pojedinačne mjesečne pretplate po iznosu i datumu uplate,
Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita u razdoblju za koje spisu prileži dokumentacija, slijedom promjene kamatne stope na više i niže u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, iznosi 699,21 EUR, s tim da je vještak u tablici, u stupcu br. 17. svog nalaza prikazao pojedinačne mjesečne pretplate po iznosu i datumu uplate.
25. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, te je sukladno istome konačno postavio svoj tužbeni zahtjev, dok je tuženik u podnesku od 15.10.2024. naveo da nema prigovora na matematički izračun vještaka, no da isti ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa, a iako je nesporno ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
26. Sud je provedeno financijsko vještačenje u cijelosti prihvatio, jer je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda, savjesno, stručno, objektivno i na temelju brižljive analize sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu, a i stranke nemaju primjedbi na matematički izračun vještaka.
27. Odredbom čl. 295. ZOO-a određeno je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.), da opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.), da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (st. 3.), da se opći uvjeti ugovora moraju objaviti na uobičajeni način (st. 4.) i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (st. 5.). Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO- a određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Nadalje, u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP, kao lex specialis, koji odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u čl. 81. st. 2. ZZP-a propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u čl. 81. st. 3. ZZP-a propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u čl. 81. st. 4. ZZP-a propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
28. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu standardizirani (tipski) ugovor koje je pripremio i sastavio tuženik (sve kako je gore obrazloženo), imajući u vidu ranije obrazloženo utvrđenje suda da djelatnici tuženika nisu pregovarali sa tužiteljem prilikom ugovaranja ovdje pobijane odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz čl. 2. Ugovora o kreditu, niti su tužitelju objasnili metodologiju i/ili parametre promjenjivosti kamatne stope, te kako je odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu nejasne i nerazumljiva (sve kako je gore obrazloženo, a jer ista ne sadržava parametre temeljem kojih se može utvrditi kako i kada tuženik može izmijeniti kamatnu stopu), sud je ocjenjujući ovdje spornu odredbu iz čl. 2. Ugovora o kreditu, a sukladno gore citiranim zakonskim odredbama utvrdio da je ista odredba neodređena, a stoga jer je tuženiku dano pravo da mijenja kamatnu stopu, a bez da je tuženik precizno označio koji su parametri za svaku promjenu kamatne stope. Slijedom iznesenog, a kako je ovdje sporna odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu neodređena, te kako se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužitelja kao potrošača, jer je tužitelj primjenom ove odredbe tuženiku isplatio na ime promjene kamatne stope na više od početno ugovorene iznos od 6.392,13 EUR, to je ista odredba sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a i sukladno odredbama čl. 81. i čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetne. Stoga i temeljem odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I, a kada je utvrdio da je odredba o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika iz čl. 2. Ugovora o kreditu ništetena.
29. Kako je ugovorna odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ništetna (sve kako je gore obrazloženo), a upravo temeljem iste odredbe je tužitelj vršio isplate tuženiku, s tim da je sud provođenjem financijskog vještačenja u ovom predmetu utvrdio iznos svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pretplate i dan učinjene pretplate, odnosno kako je tužitelj tuženiku ukupno tijekom otplate kredita isplatio na ime promjene kamatne stope na više od početno ugovorene iznos od 6.392,13 EUR temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, to je sud primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i čl. ZOO-a, te temeljem odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude u točci II kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnove promjene na više kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate od dana učinjene pretplate do isplate. Sud je odluku o kamatama donio temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj (jer mu je od zaključenja Ugovora o kreditu bilo poznato da postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugrađujući u Ugovor o kreditu upravo ništetnu odredbu o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika, sve kako je gore obrazloženo), dok se odluka o visini kamate stope temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o ''ostalim'' odnosima i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004).
30. Obzirom da je upravo temeljem ništetne odredbe iz čl. 2. Ugovora o kreditu tužitelj isplatio tuženiku ukupno 6.392,13 EUR, odnosno 48.161,50 kn (po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn), tj. iznos od 4,88 % od iznosa odobrenog i isplaćenog kredita (od 986.205,00 kn), odnosno apsolutno i relativno velik novčani iznos, to je sud utvrdio da se unošenje odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika u Ugovor o kreditu od strane tuženika nikako ne može smatrati kršenjem zabrane manjeg značaja, odnosno sud je utvrdio da nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a u korist tuženika.
31. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Temeljem odredbe čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, pa neosnovano tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na dio zahtjeva tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (točka I tužbenog zahtjeva). Također, neosnovano tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na dio zahtjeva tužitelja za isplatu s naslova preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika. Naime, pravno je shvaćanje prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su- IV-47/2020-2): "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.". Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23.05.2023., te kako je tek ovom presudom (koja još i nije pravomoćna) utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, te temeljem odredbi čl. 328. ZOO-a, to je vidljivo da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. 225. ZOO-a.
32. Neosnovan je tuženikov prigovor radi prebijanja postavljen u podnesku tuženika koji je predan na pripremnom ročištu od 04.03.2024., radi čega ga je sud i odbio i utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.692,92 EUR zajedno sa zateznim kamatama, odlučivši kao u izreci ove presude u točci IV. Naime, tuženik predlaže, ukoliko sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, da tada sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.692,92 EUR, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni po kamatnoj stopi nižoj od početne. Prije svega, tužitelj plaćajući anuitete po kamatnoj stopi nižoj od početne nije ništa stekao, jer ništa od tuženika nije primio, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi vraćanja onoga što je primljeno temeljem ništetnih ugovornih odredbi, a niti po osnovi vraćanja temeljem stečenog bez osnova. Stoga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 195. ZOO-a u korist tuženika, a na teret tužitelja. Osim toga, upravo je tuženik u Ugovor o kreditu ugradio odredbu o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke koja je ništetna (sve kako je gore obrazloženo), a što je tuženiku bilo poznato od zaključenja Ugovora o kreditu, pa bi stoga ostvarivanje bilo kakvih prava tuženika na isplatu na teret tužitelja temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu bilo suprotno odredbi čl. 6. ZOO-a, pa je i stoga, sve i da postoji kakva tražbina tuženika (a sud ponavlja da ne postoji), valjalo odbiti prigovor radi prijeboja koji je istaknuo tuženik.
33. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u ovom sporu u omjeru od 76 %, a jer je u tužbi zahtijevao isplatu iznosa od 8.429,64 EUR, a dosuđen mu je iznos od 6.392,13 EUR, dok je tuženik tijekom cijelog spora osporavao kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 65,38 EUR i sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 130,75 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 232,27 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a sve umanjeno sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 76 %. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od troška sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 11.01.2024., 12.03.2024., 18.03.2024., 20.09.2024. i 12.03.2025. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 04.03.2024., 06.05.2024. i27.03.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, te za sastav podnesaka od 26.09.2023. i 08.05.2024. (Tbr. 8/4) od po 25 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 950 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.900,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 475,00 EUR, to ukupno iznosi 2.375,00 EUR. Uz trošak pristojbi i financijskog vještačenja, to ukupno iznosi 2.803,40 EUR. No, ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužitelja u ovom sporu u omjeru od 76 % iznosi 2.130,58 EUR, te je upravo ovaj iznos sud dosudio tužitelju s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.
34. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužitelju nije dosudio naknadu za sastav podneska od 24.05.2023., jer tužitelj ovim podneskom dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe za tužbu, a što je bio dužan dostaviti već uz tužbu.
35. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci V, a sve temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a stoga jer je sud već umanjio iznos naknade parničnog troška koji je dosudio tužitelju sukladno tužiteljevom uspjehu u ovom sporu, a dosuđivanjem naknade parničnog troška tuženiku ovaj iznos naknade parničnog troška tužitelju bi se još više umanjio, a za što nema osnova.
U Zagrebu, dana 05. svibnja 2025. godine
Sutkinja
Ivana Galić
Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući kn od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a kn od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.
DNA:
1. Pun. tužitelja - uz rješenje - nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 1330,75 EUR
2. Pun. tuženika