Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

T 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pn-22/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja Ivana mlljt. Mrvčić, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ocu i zz. TŠ, a on po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po OD Mađarić&Lui u Zagrebu, radi naknade štete, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 16. travnja 2025. u prisutnosti zz. tužitelja i punomoćnika stranaka, a objavljenoj dana 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženi Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, 10 000 Zagreb, OIB : 38922958547 dužan je tužitelju TŠ mldb. GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete platiti novčani iznos od 3.215,87 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 2.273,55 eura koja počinje teći od dana 21.07.2020. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a na iznos od 942,32 eura koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 5. 5. 2025. pa do plaćanja po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II

Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročen parnični trošak u iznosu od 3.867,01 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, tj. od 5. 5. 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je podnio tužbu dana 10. 5. 2021. u kojoj navodi da je dana 24. 8. 2019. oko 21,00 sati došlo do prometne nezgode na način da je vozač ŽŠ upravljao svojim osobnim automobilom marke Audi AS njemačkih registarskih oznaka [registarska oznaka] te se kretao otvorenim dijelom ceste DC-22 iz smjera Križevaca, ul. Gornje Vine u smjeru mjesta Guščerovec i dolaskom do 25 km i 601,9 m prve dionice navedene državne ceste prilikom izlaska iz desnog nepreglednog zavoja nije brzinu kretanja svog vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti te samom stanju vozila tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, uslijed čega je izgubio nadzor nad upravljanjem vozila te prešao u lijevu prometnu traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera, prilikom čega je došlo do udara prednjeg dijela osobnog automobila njemačkih nacionalnih oznaka u prednji dio osobnog automobila marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka] sa kojim je iz suprotnog smjera upravljao tužiteljev otac, ujedno i vlasnik navedenog vozila, ZŠ, a kretao se navedenom dionicom u smjeru grada Križevci.

1.1.

Uslijed siline udara osobni automobil njemačkih nacionalnih oznaka sletio je u desno izvan kolnika gledano u pravcu njegova kretanja te dolazi do rotiranja osobnog automobila [registarska oznaka] i udara u zemljani nasip sa desne strane gledano u pravcu kretanja tog automobila. U osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku nezgode, osim vozača RŠ nalazili su se kao putnici vozačeva supruga SŠ te njihov sin, ovdje tužitelj Ivan mlljt. Mrvčić. 1.2.

Ističe u tužbi da je u toj prometnoj nezgodi oštećeni Ivan mlljt. Mrvčić zadobio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji.

1.3.

Smatra tužitelj da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran vozač vozila njemačkih nacionalnih oznaka naprijed navedenih, a za koje vozilo je na dan prometne nezgode bila važeća polica obveznog osiguranja od auto odgovornosti kod njemačkog osiguravatelja Condor Allgemeine Versicherung, to je Croatia osiguranje d.d., a temeljem ovlasti dobivenih od tuženika Hrvatskog ureda za osiguranja kao i u svojstvu ovlaštenog korespondenta njemačkog osiguravatelja, riješila zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku tužitelja SŠ mlljt. GŠ. Pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku proizlazi iz odredbe čl. 34. Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

1.4.

Tužitelj se obratio obrađivaču tuženika sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku, a obrađivač se očitovao ponudom nespornog iznosa od 21. 7. 2020. sa ponudom iznosa po osnovi neimovinske štete u iznosu od 36.000,00 kn, dok se u odnosu na imovinski dio zahtjeva nije očitovao.

1.5.

Na predmetnu ponudu tužitelj se 2. 9. 2020. očitovao obrazloženim prigovorom po primitku kojeg prigovora obrađivač povisuje ponudu naknade neimovinske štete za 2.000,00 kn, dok za imovinsku štetu tek tada stavlja ponudu u iznosu od 1.300,00 kn u kojoj ponudi nije uključena naknada za tuđu pomoć i njegu. 1.6.

Tužitelj nije prihvatio takvu ponudu obrađivača, jer smatra da ista nije sukladna po svojoj visini teškim tjelesnim povredama koje je tužitelj pretrpio, a koje su dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a takva ponuda nije sukladna ni važećoj sudskoj praksi, a posebno novim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (povećani za 50%). Također ni ponuda po osnovi imovinske štete ne odgovara stvarnoj šteti, a o nekim vidovima iste obrađivač se nije izjasnio. U tužbi opisuje ozljede koje je zadobio, a koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji te o operativnim zahtjevima kojima je bio izložen 24. 8. 2019., 25. 8. 2019. i 26. 8. 2019.

1.7.

Nakon bolničkog liječenja i obavljenih nužnih operativnih zahvata tužitelj je bio na 15-tak kontrolnih pregleda i bio na velikom broju fizikalnih terapija. Smatra da je uslijed svega toga došlo do smanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od najmanje 20%, a što će se posebno manifestirati u budućem životu jer biti će mu otežani pisanje i rad s desnom rukom i lijevom rukom, te žvakanje čvrste hrane te u nizu drugih aktivnosti.

1.8.

Primarni strah bio je intenzivan, sekundaran i dugotrajan i jakog intenziteta na što je posebno utjecala mladost tužitelja, četiri operativna zahvata, a posebno zbog mladosti tužitelja i strah zbog posljedica koje bi mogle zaostati zbog pretrpljenih povreda, posebno u njegovu radu i školovanju. Zaostao je i strah kod sudjelovanja u prometu.

1.9.

Tvrdi nadalje da je trpio bolove zbog lokacije ozljeda i četiri operativna zahvata koji su trajali više od 6 mjeseci, a različitog intenziteta, a trpi i nadalje bolove, posebno kod pojačanih napora i kod promjene vremena.

1.10.

Zbog zadobivene ozljede desne podlaktice, palca lijeve šake i prijeloma donje čeljusti kod tužitelja je zaostalo naruženje srednjeg stupnja uočljivo trećima, a što tužitelja kao mladu osobu dodatno opterećuje, posebno u društvu vršnjakinja i vršnjaka.

1.11.

Iz navedenih razloga tužitelj po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupni novčani iznos od 65.000,00 kn već umanjen za suodgovornost od 10%, pa imajući u vidu da je obrađivač isplatio po navedenoj osnovi iznos od 38.000,00 kn, tužitelj ovom tužbom potražuje još iznos od 27.000,00 kn.

1.12.

Tuđa pomoć i njega druge osobe bila je potrebna tužitelju od 30. 8. 2019. pa sve do završetka liječenja u ožujku mjesecu 2020., a koja se ogledala u pomoći kod svlačenja i oblačenja, održavanja higijene, pri nošenju težih predmeta, prilikom odlaska na fizikalne terapije, pripremi hrane i drugo.

1.13.

Nadalje, tvrdi da je u toj nezgodi uništena odjeća i obuća, a nastali su i troškovi za vožnju tužitelja na kontrolne preglede u bolnice, kao i na fizikalne terapije i troškove za pratnju treće osobe. Po osnovi imovinske štete potražuje ukupno 12.000,00 kn, a u koji je također već uračunat doprinos od 10% i to za uništenu odjeću i obuću paušalni iznos od 1.000,00 kn, za putne troškove odlaske liječniku na kontrole i fizikalnu terapiju potražuje iznos od 3.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu druge osobe iznos od 8.000,00 kn pa imajući u vidu da je isplaćeno u mirnom postupku po osnovi imovinske štete iznos od 1.300,00 kn, preostalo potraživanje tužitelja po toj osnovi iznosi 10.700,00 kn.

1.14.

Tužitelj je svojim podneskom od 1. 8. 2024. precizirao tužbeni zahtjev tako da sada potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.215,87 € sa zakonskom zateznom kamatom od 21. 7. 2020. pa do plaćanja na iznos od 2.273,55 €, a koji iznos se odnosi na neimovinsku štetu, dok potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 942,32 € koji iznos se odnosi na imovinsku štetu izraženu u novčanom iznosu, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 5. 5. 2025. pa do plaćanja. Naime, tim istim podneskom je tužitelj obrazložio da je tuženik učinio nespornim te je taj iznos i isplatio, a to je iznos od 1.309,97 € pa ostaje kod preostalog dijela naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 2.273,55 €. Naime, pravična novčana naknada po stajalištu tužitelja za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti je visina od 3.215,87 € uzimajući pri tom i doprinos tužitelja od 10%. Tužitelju je isplaćen iznos od 1.309,97 €, a razlika za neimovinsku štetu kao pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti iznosi 2.273,55 €. U odnosu na imovinsku štetu tužitelj isto obrazlaže da je tužbom tražio već umanjeni iznos za doprinos tužitelja od 10% što je bilo tadašnjih 10.700,00 kn, a sud je dosudio 1.420,13 €, žalba nije bila uložena na iznos od 477,81 € očito da je smatrao tuženik da je to nesporni iznos tužbenog zahtjeva za imovinsku štetu pa je i uplatio nakon donošenja prvostupanjske presude, tj. nakon 27. listopada 2023. iznos od 477,81 €, tako da je ostao kod razlike za isplatom imovinske štete od 942,32 €.

1.15.

Tužitelj se poziva i na navode iz podneska od 10. 4. 2024., a kojima obrazlaže svoja potraživanja za nastalu imovinsku štetu, a odnosi se na troškove odlaska na kontrole kod kirurga, fizijatra i psihologa. Odnosi se to i na troškove parkiranja, troškove prehrane.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, obzirom da je u nezgodi sudjelovalo vozilo strane registarske oznake i priznaje odgovornost vozača stranog vozila za nezgodu, kao i činjenicu da je tužitelj bio putnik u vozilu. Ističe prigovor suodgovornosti, odnosno doprinos nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, a koju činjenicu ne spori ni tužitelj u tužbi te je tuženik suglasan s omjerom suodgovornosti, odnosno doprinosa nastanku štete od 10% kako je navedeno u tužbi. No, osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer smatra da je nesporno isplaćenim ukupnim iznosom od 39.300,00 kn u cijelosti nadoknadio štetu tužitelju. Predlaže da se obveže tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije, kao i dijagnostičke nalaze, a kako bi se utvrdilo koje ozljede i bolesti je tužitelj pretrpio, odnosno imao prije ovog štetnog događaja, a čije posljedice eventualno koincidiraju s posljedicama iz ovog štetnog događaja. Predlaže u odgovoru da se u okviru medicinskog vještačenja utvrdi da li je liječenje okončano te kada je zdravstveno stanje u dovoljnoj mjeri stabilizirano da se može utvrditi ukupnost trajanja posljedica te ukupan opseg i visina štete na temelju objektivnih činjenica.

2.1.

U odnosu na imovinsku štetu tuženik ističe da u cijelosti osporava navedene troškove putovanja, kao i uništene odjeće.

2.2.

U odnosu na postavljeni zahtjev za tuđu pomoć i njegu smatra da je isti postavljen previsoko, odnosno smatra da je cijeli tužbeni zahtjev neosnovan te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3.

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 5-33), zahtjev za naknadu štete (34-35), ponuda Croatia osiguranje (36), očitovanje na ponudu (37-38), odluka povodom pritužbe Croatia osiguranje (39), zapisnik o očevidu (40-46), medicinska dokumentacija (59), nalaz i mišljenje vještaka Augusta Mijić (66-69), te je preslušan dopunski sam tužitelj GŠ na ročištu 11. lipnja 2024. (list 121).

4.

Dajući odgovor na tužbu tuženik je učinio nespornim da je tuženik pasivno legitimiran te da je za štetni događaj odgovoran vozač automobila njemačkih reg. oznaka ŽŠ te je isto nesporno da je zbog nevezivanja pojasom sam doprinos nastanku štetnog događaja dao tužitelj i to u omjeru od 10%, a u mirnom postupku po osnovi imovinske štete tuženik je isplatio 1.300,00 kn te je po osnovi neimovinske štete isplaćen iznos od 38.000,00 kn.

5.

Svojim podneskom od 23. 7. 2024. tužitelj sada nesporno isplaćene iznose obrazlaže pretvarajući iste novčane jedinice u euro, s obzirom da sada traži radi promjene valute isplatu i za imovinsku i neimovinsku štetu izraženo u eurima. Nakon što je sud prvi puta dosudio tužitelju na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti iznos od 3.583,52 € tuženik je isplatio iznos od 1.309,97 €. Naime, tuženik je žalbu nakon prve presude kojom je suđeno po tom osnovu 3.583,52 €, podnio samo za iznos od 1.309,97 €, tako da je ostala razlika nakon ukidne odluke od 2.273,55 €. Tužitelj u istom podnesku vrlo jasno i precizno obrazlaže zašto smatra da mu pripada pravična novčana naknada na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Naime, polazi od nesporne činjenice da je doprinos tužitelja u omjeru od 10% nastanku štetnog događaja, a nesporno je isplaćen iznos od 38.000,00 kn, odnosno izraženo u eurima 5.043,46 €. Nakon donošenja prve prvostupanjske presude tuženik je isplatio iznos od 1.309,97 € sa zatraženim zateznim kamatama te smatra da je osnovano potraživanje njegovo i za neisplaćeni iznos od 2.273,55 € .

6.

U odnosu na imovinsku štetu tužitelj polazi isto tako od 10% doprinosa, Dosuđen je iznos po tom osnovu od 1.420,13€, a tuženik žalbu nije ulagao za iznos od 477,81 € te nakon donošenja prvostupanjske presude uplatio tuženik na račun mldb. tužitelja iznos od 477,81 € te preostaje razlika od 942,32 € u odnosu na ovaj vid imovinske štete.

7.

U podnesku od 10. 4. 2024. tužitelj je nabrojio datume odlaska u bolnicu, a živi u [adresa]. Datume kontrola naveo je u svom nalazu vještak liječnik te sada tužitelj tim podneskom navodi koje sve troškove i kojih dana je imao za odlazak u bolnicu, tako je 26. 8. 2019. išao u bolnicu iz Koprivnice u Zagreb, zatim se vraćao u bolnicu u Koprivnicu iz Zagreba 28. 8. 2019. Otpušten je iz bolnice u Koprivnici dana 30. 8. 2019, a na kontrole je išao od kuće u bolnicu u Zagreb 5. 9. 2019, kontrolu u Koprivnicu 10. 9. 2019., kontrolu u Koprivnicu 1. 10. 2019. te kontrolu u Koprivnicu 2. 10. 2019., zatim kontrolu u Zagrebu 3. 10. 2019, posjet psihologu u Varaždinu 15. 10. 2019., kontrolu u Koprivnicu 29. 10. 2019., kontrolu 12. 11. 2019. u Koprivnicu, te odlazak na terapije u Križevce dva puta po 15 terapija, odnosno ukupno 30 terapija, kontrola u Koprivnicu 15. 11. 2019, kontrola u Varaždinu kod psihologa 2. 12. 2019, zatim kontrole u Koprivnicu 6. 12. 2019, 12. 11. 2019. i 17. 12. 2019., zatim kontrola u Koprivnicu 20. 12. 2019., kontrola u Zagrebu 9. 1. 2020., kontrola u Varaždinu 15. 1. 2020., kontrola u Koprivnici 25. 2. 2020., odlazak u bolnicu u Zagreb 23. 8. 2020. i povratak iz bolnice u Zagrebu 25. 8. 2020., zatim kontrola u Zagrebu 29. 10. 2021. te odlazak u bolnicu u Koprivnicu 16. 2. 2021., povratak iz bolnice u Koprivnici 18. 2. 2021. i troškove odlaska na fizikalne terapije u Križevcima od mjesta prebivališta. Pojašnjava tužitelj da je za sve preglede, kontrole, odlaske i povratka iz bolnice njega vozio otac koji je imao troškove za gorivo, troškove parkiranja i prehranu, a uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj živi u [adresa], da je udaljenost do Koprivnice i povratak do kuće 80 km, do Zagreba i natrag 140 km, do Varaždin i natrag doma 84 km te do Križevaca i povratak 34 km.

8.

Tužitelj je dopunski preslušan kao stranka na ročištu 11. lipnja 2024. detaljno obrazložio sve okolnosti vezane za nastanak imovinske štete i to kako tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja kod kuće tako i troškove odlaska radi liječenja i kontrole.

9.

U svojem podnesku od 10. 4. 2024. dan je prikaz broja prijeđenih kilometara kada se ima u vidu udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta gdje se nalazi bolnica, jasno je da je tužitelj, odnosno njegov otac imao troškove i za gorivo, za parkiranje, za troškove prehrane i pića, s obzirom na znatne vremenske distance koje su bile potrebne radi odlaska od mjesta prebivališta do mjesta radi liječenja i kontrole. Slobodnom ocjenom dokaza u smislu čl. 223. Zakona o parničnom postupku sud je prihvatio prikaz imovinskih troškova kao realan i objektivan polazeći od udaljenosti mjesta prebivališta tužitelja do sjedišta bolnica i drugih zdravstvenih ustanova do kud je morao putovati radi pregleda, kontrola i liječenja. Kako je nesporna činjenica da je riječ o troškovima koji su bili nužni za liječenje, a datumi tih odlazaka i povrataka su navedeni i u samom nalazu i mišljenju liječnika vještaka, proizlazi da ja sada potražujući razliku od 942,32 € tužitelj osnovano postavio tužbeni zahtjev s obzirom na nesporno isplaćene iznose imovinske štete.

10.

Tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu za isplatu imovinske štete od 942,32 € od dana presuđenja, jer se radi o imovinskoj šteti koja je izražena u novčanim iznosima, a čija ja visina utvrđena u tijeku ovog postupka.

11.

U odnosu na neimovinsku štetu tuženik je isplatio nesporni iznos od 1.309,97 €, a tužitelj je ostao kod zahtjeva za naknadu razlike po tom osnovu u iznosu od 2.273,55 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 21. 7. 2020. do isplate, dakle od dana kada je tuženik dao potvrdu obrađivača štete o zaprimanju odštetnog zahtjeva u mirnom postupku.

12.

Uzimajući u obzir cjelokupni uspjeh tužitelja tijekom ovog postupka sud je dosudio i parnične troškove u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojeg zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi. Tako je sud priznao trošak sastava tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,00 €, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 €, zastupanja na ročištima 11.11. 2021., 20. 9. 2023. i 27. 9 2023. po 200,00 € za svako ročište, za podnesak tužitelja kojim se očituje na nalaz vještaka 200,00 €, trošak objave presude 100,00 €, sudska pristojba na tužbu 373,28 €, sudska pristojba na presudu 95,56 €, troškovi vještaka 398,17 €, na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku 25% na troškove zastupanja po odvjetniku što iznosi 325,00 €, zatim zastupanje na ročištima 10. 4. 2024., 11. 6. 2024. i 16. 4. 2025. za svako ročište po 200,00 €, za sastav podneska 20. 4. 2024. 200,00 € i za podnesak od 23. 7. 2024. 200,00 € i PDV na troškove zastupanja od 25% što iznosi 275,00 €, tako da je sveukupni priznati parnični trošak 3.867,01 €, a koji je dužan tuženik nadoknaditi tužitelju.

13.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 5. svibnja 2025.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).