Republika Hrvatska
Repubblica di Croazia
Općinski sud u Puli-Pola
Tribunale comunale di Pula-Pola
Stalna služba u Rovinju-Rovigno
Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno
52210 Rovinj-Rovigno, Obala Pina Budicina 4
Posl.br. P-721/2021-64
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno po sucu pojedincu Robertu Uggeriju, u parničnom postupku tužitelja KD iz [adresa], 43. Istarske divizije 81, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Neven Bastijančić, odvjetnik u Puli, protiv tuženih: 1. OD (ranije KD), OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne rasprave dana 27. ožujka 2025. uz nazočnost punomoćnika tužitelja, prvotuženice i punomoćnika tuženika, dana 5. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"I. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno Ovr Ob-31/2021-2 od 26. srpnja 2021. smatra se nedopuštenom.
II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počev od dana donošenja presude pa sve do isplate i to sve pod prijetnjom ovrhe.".
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženicima parnični trošak, u iznosu od 8.250,00 eura, uvećan za zatezne kamate u visini obračunatoj korištenjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za polugodište koje prethodi polugodištu obračuna, uvećane za pet postotnih poena, za razdoblje od donošenja ove presude, pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj svojom tužbom tvrdi: da je osnovom rješenja posl. br. Ovr Ob-31/2021- 11 od 22 rujna 2021. godine, upućen da u roku od 15 dana, pokrene parnicu radi, proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga zbog kojih je kao ovršenik, izjavio žalbu. Da je pred Općinskom sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno u tijeku postupak ovrhe koji se vodi pod posl.br. Ov Obr-31/2021 kojim mu tuženici naplaćuju novčanu tražbinu, u iznosu od 125.025,00 kuna, radi neplaćanja obveze uzdržavanja za drugotuženika, utvrđene Presudom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Pazinu, posl. br. P- Ob-241/16-61 od 27. prosinca 2017.; radi troškova rehabilitacijskog liječenja, u iznosu od 5.625,00 kuna, koje je trebao naknaditi prvotuženici; u iznosu od 2.900,00 kuna, koje treba naknaditi prvotuženici, s osnova parničnog troška; u iznosu od 2.500,00 kuna, koji treba naknaditi tj. parnični trošak prvotuženici, po Rješenju Općinskog suda Pula-Pola posl. broj: P Ob-47/18-20 od 24. listopada 2018.; da je na rješenje o ovrsi, kojim je određena predložena ovrha od strane tuženika posl.br. Ovr Ob-31/2021-2 od 26. srpnja 2021., pravovremeno podnio žalbu. Da je zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Ovr Ob-31/2021-11 od 22. rujna 2021. upućen u parnicu, radi proglašavanja ovrhe nedopuštenom, iz razloga iz kojih je izjavio žalbu. Da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola posl.br Ovr Ob-31/2021-2 od 26. srpnja 2021. određena ovrha, na njegovim novčanim primanjima: za novčani iznos od 125.025,00 kuna, za tražbinu drugotuženika; za novčani iznos od 5.625,00 kuna, za tražbinu prvotuženice u svezi troškova rehabilitacijskog liječenja; za novčani od 2.900,00 kuna, za tražbinu prvotuženice, s osnova parničnog troška; novčani iznos od 2.500,00 kuna, za tražbinu prvotuženice po rješenju Općinskog suda Pula-Pola posl.br. P Ob-47/18-20 od 24. listopada 2018.
1.1. Dodatno, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-25/2019 koja je postala pravomoćnom dana 20. svibnja 2021., naloženo prvotuženici, da mu (ovdje tužitelju) isplati novčani iznos od 138.213,50 kuna; da je zato, iskazao prigovor prijeboja tražbina, u ovršnom predmetu posl. br. Ov Ob- 31/2021. Da je on podmirio sve obveze uzdržavanja, određene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Pazinu, posl.br. P Ob-241/16-61 od 27. prosinca 2017. Da do mjeseca prosinca 2016. su svi oni zajedno živjeli u zajedničkom domaćinstvu; da je on (tužitelj), kao jedini zaposleni u domaćinstvu, podmirivao sve potrebe domaćinstva; da je od 1. siječnja 2017., do kraja svibnja 2017., isplaćivao novčani iznos od 1.000,00 kuna; da je preostali iznos davao sinu ili da su tu razliku davali tužiteljevi roditelji; da je od njegov poslodavac djelomično financirao nabavku slušnog aparata, u iznosu od 3.000,00 kuna; da je u daljnjem razdoblju, za potrebe djeteta, platio iznos od 26.355,02 kuna; da je sina, tri puta vodio u Zagreb, (uz trošak od 4.200,00 kuna); da je njegov sin, od rujna mjeseca 2017. do mjeseca prosinca 2020., tj. svaki vikend boravio u kući njegovih (bake i djeda od strane tužitelja) roditelja; da su njegovi roditelji, kupovali drugotuženiku sve što mu je bilo potrebito (u prosjeku trošili 500,00 kuna, za svaki vikend); da je on svaki vikend davao djetetu po 200,00 kuna; da je od ožujka mjeseca 2020. do rujna mjeseca 2020., sin FD neprekidno boravio kod njegovih roditelja, u [adresa]; da su u predmetnom periodu zadovoljavane sve životne potrebe drugotuženika; da je on tijekom 2019., kupovao sinu i različite dodatke jelima, zdrave pripravke i dr. ( i trošio dodatni iznos od 1.000,00 kuna); da je platio i medicinske masaže za sina (pet tretmana u iznosu od 900,00 kuna); da je on sinu kupio: mobitel Samsung E7, u vrijednosti iznos od 2.000,00 kuna, i Vivax mobitel, u vrijednosti od 1.699,00 kuna, te i slušalice i prijenosni zvučnik, u vrijednosti od 1.000,00 kuna; da je kupio sinu i bicikl, u vrijednosti 4.000,00 kuna. Slijedom navedenog, da je on za sina, s osnova uzdržavanja uplatio i izdvojio novčani iznos od 142.154,02 kuna; koji iznos, znatno premašuje, iznos naznačene obveze iskazne u ovršnom postupku.
2. U odgovoru na tužbu tuženici navode: da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev i sve navode iz historijata tužbe, u cijelosti; da je Županijski sud u Puli rješenjem od dana 13. listopada 2021. posl.br. Gž Ovr Ob-35/2021 odbio žalbu tužitelja, tamo ovršenika, te potvrdio rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba Rovinj, posl.br. Ovr Ob-31/2021 od 26. srpnja 2021.; da su u navedenom drugostupanjskom rješenju posl.br. Gž Ovr Ob-35/2021 otklonjeni i odbijeni navodi tužitelja glede istaknutih procesnih propusta tuženika i prigovora prijeboja; da čl. 288. Obiteljskog zakona navodi: da su roditelji prvi dužni uzdržavati maloljetno dijete; dok čl. 290 istog Zakona, navodi: da su punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, roditelji dužni uzdržavati, dok ta nesposobnost traje; da odredba čl. 309 istog Zakona, navodi: da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu; da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta, u obliku novčanog uzdržavanja; svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja; da je zakonsko uzdržavanje oblik socijalne sigurnosti, koje članovi obitelji pružaju jedni drugima; da je uzdržavanje djeteta: pravo djeteta koje proizlazi iz djetetova prava na životni standard; da je tuženiku Presudom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P- Ob-241/16-61 od 27. prosinca 2017., koja je postala pravomoćna i ovršna u točki VII, (ovdje tužitelju) naloženo: da za uzdržavanje malodobnog sina FD doprinosi iznosom od 2.000,00 kuna, mjesečno, na račun majke VD; da tuženik u tužbi nepotrebno, netočno i drsko tvrdi: da je ispunio obvezu uzdržavanja.
2.1. Da su netočni i navodi tužitelja: da je do prosinca 2016. kao jedini zaposleni u domaćinstvu podmirivao sve potrebe domaćinstva; jer da je tijekom trajanja bračne zajednice prvotužena bila zaposlena; da pred kraj 2015. i 2016., je tužitelj prestao sudjelovati u troškovima kućanstva; obzirom, da je isto u tom razdoblju i napustio; da je tužitelj, od poslodavca „Kamen Pazin“, dobio novac u iznosu 3.000,00 kuna, za sufinanciranje slušnog aparata za drugotuženika; da je to prvotuženica saznala tek naknadno i to od LD (supruga tužiteljevog brata); da tužitelj novac, dobiven za sufinanciranje slušnog aparata, nije uložio u slušni aparat; da su netočni navodi tužitelja, da je za potrebe djeteta uplatio iznos od 26.355,02 kuna; da tužitelj nije plaćao uzdržavanje, nije kupovao hranu, higijenske potrepštine ni odjeću a niti obuću za sina FD; da se iz računa koji su priloženi uz tužbu, ne vidi tko je vršio plaćanja; niti iznosi; da drugotuženik spori, da bi kupljene artikle primio od tužitelja; da je tužitelj vodio sina u Zagreb, samo jednom; da je prvotuženica sina, vodila u Zagreb nebrojeno puta na operacije, rehabilitacije, preglede i slično; da se drugotuženik od rujna 2018. do svibnja 2021. školovao u Rijeci (ekonomska škola Mijo Mirković Rijeka, smjer administrator), za djecu s posebnim potrebama; da je u tom periodu prvotuženica vodila sina, po nekoliko puta na tjedan u Rijeku, na bazen Kantrida, na fizikalnu terapiju; da je plaćala stan u [adresa], školski pribor, knjige i marendu; s druge strane, da tužitelj u tom istom periodu, nije nit jednom kontaktirao školu; i da nije, ni na koji način sudjelovao, u školovanju drugotuženika. Da oni osporavaju navode tužitelja kada tvrdi: da je FD od 9. mjeseca 2017. do 12. mjeseca 2020. tj. svaki vikend boravio u kući, kod tužiteljevih roditelja; i da je FD od ožujka 2020. do rujna 2020., neprekidno boravio kod tužiteljevih roditelja u [adresa]; da je 2017. godine tužitelj mogao viđati sina FD, samo uz nadzor Centra za socijalnu skrb, zbog problema s alkoholom i nasilja u obitelji; da ne odgovara istini: da je tužitelj kupovao sinu, različite dodatke jelima, zdrave pripravke; da je FD osoba s posebnim potrebama, koja zahtjeva posebnu pažnju i slijedom toga: povećana financijska davanja; da godinama sve troškove podmiruje majka, na način da zajednički život financira iz davanja socijalne skrbi, a operacije, rehabilitacije, aparate i vježbe iz sredstava humanitarnih akcija.
2.2. Dodatno da je tužitelj izvršio: ukupno pet uplata na ime uzdržavanja na račun prvotužene, VD i to: 30. prosinca 2016. u iznosu od 400,00 kuna, 12. siječnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, 15. veljače 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, 16. ožujka 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna i 18. travnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna; što sve proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića od 25. veljače 2025. (list 856-860, predmeta) i iz priloženih uplatnica od 25. travnja 2022. Slijedom navedenog, da su ovdje tuženici, tada pokrenuli ovršni postupak; i u ovršnom prijedlogu naglasili: da presudom Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P Ob-241/16-61 od 27. prosinca 2017. koja je postala pravomoćna, u odnosu na točku VII. i VIII. izreke, dana 4. rujna 2018. i ovršna 14. studenog 2018.; je naloženo (u točki VII.) ovršeniku, KD da: za uzdržavanje malodobnog sina FD doprinosi iznosom od 2.000,00 kuna, mjesečno, počev od dana 20. rujna 2016., pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, i to zadnjih dana u mjesecu, za tekući mjesec; da na dan pisanja ovršnog prijedloga, dugovanje ovršenika s osnova uzdržavanja iznosi 114.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa; te da je u točki VIII. presude, naloženo istom ovršeniku da: prvoovrhovoditeljici VD naknadi troškove rehabilitacijskog liječenja u iznosu od 5.625,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, počev od dana 30. kolovoza 2017., po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena pa sve do isplate; te da prvoovrhovoditeljici VD naknadi parnični trošak, u iznosu od 2.900,00 kuna; a da je rješenjem Općinskog suda u Puli, poslovni broj P Ob 47/18-20 od 24. listopada 2018., a koje je postalo pravomoćno dana 19. veljače 2019. i ovršno dana 9. travnja 2019., naloženo ovršeniku da prvoovrhovoditeljici VD naknadi parnični trošak, u iznosu od 2.500,00 kuna; jer ovršenik nije izvršio dužno plaćanje, po pravomoćnim i ovršnim odlukama. Slijedom, tuženici u ovom predmetu predlažu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti; te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izveden je dokaz čitanjem: tužbe s prilozima; odgovora na tužbu tuženika s prilozima; svih podnesaka stranaka; zapisnika od 14. veljače 2022. sa prilozima; zapisnika od 12. rujna 2022.; zapisnika od 15. studenoga 2022. i priloge uz taj zapisnik; zapisnika od 11. siječnja 2023. zapisnika od 6. veljače 2024.; zapisnika od 13. svibnja 2024. sa prilozima; zapisnika od 26. srpnja 2024.; nalaza i mišljenja (izrađenog 25. veljače 2025. za potrebe predmeta P-753/2021 Općinskog suda u Puli- Pola, sudskog vještaka Tomislava Prpića). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka:
BD, TD, SD, ED, LD i ND; izveden je i dokaz saslušanjem tuženice OD, kao stranke u postupku. U ovom postupku, tužitelj nije iznio svoj iskaz. U dokaznom postupku izvršen je i uvid u spise Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-241/2016, Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P Ob-47/2018, u predmet ovoga suda posl.br. Ovr Ob-31/2021 i u predmet P Ob-25/2019 Općinskog suda u Pazinu (time da su presude i rješenja priloženi predmetu).
4. Ovaj je sud dana 26. srpnja 2021. donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr Ob-31/2021 i odredio predloženu ovrhu na novčanim primanjima ovršenika KD Sirotića radi naplate tražbina na svim primanjima, neovisno o vremenu njihova nastanka. Na navedeno je rješenje ovršenik uložio žalbu u kojoj navodi: da je FD punoljetna osoba, kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost.; samim time, da istoga ne može zastupati zakonska zastupnica; da iskazuje prigovor prijeboja tražbine; da je netočan navod o neplaćanju obveze uzdržavanja ovršenika; da je ovršenik sinu kupovao razna pomagala, potrebitu odjeću i obuću, što sve dokumentira računima, koje prilaže uz žalbu; da svaki vikend kad je FD boravio s ocem i očevom rodbinom (svaki vikend u mjesecima do ožujka mjeseca 2020. godine) da je FD redovito dobivao, po nekoliko stotina kuna; da je majci drugoovrhovoditelja mjesečno isplaćivao novčani iznos od 1.000,00 kn; za što je moguće zatražiti dokaz o uplatama na račun majke drugoovrhovoditelja; da je ispunio cjelokupnu obvezu prema sinu. Od ožujka mjeseca 2020. godine, do rujna mjeseca 2020. godine, da je sin neprekidno boravio kod roditelja ovršenika, imajući neprekidni kontakt s ocem; da su sve troškove tada snosili ovršenik i njegovi roditelji. Osim navedenog, po presudi posl.br. P Ob- 241/16 obrok alimentacije dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, tako da zatezna kamata, ne može teći od zadnjeg dana u mjesecu, već od prvog idućeg dana; da je financijsko stanje ovrhovoditelja uzrokovano bolešću; uz status socijalno ugrožene osobe; da su mu jedina zajamčena primanja minimalna naknada u iznosu od 800,00 kn, te pomoć Grada Pule za plaćanje podstanarstva u visini od 400,00 kn, od kojeg je iznosa u obvezi platiti 700,00 kn podstanarstvo; i 794,00 kn kredita, koji predstavlja bračnu stečevinu.
5. Ovrhovoditelji VD i FD su podnijeli odgovor na žalbu: te u bitnom naveli: da je žalba ovršenika u cijelosti neosnovana te: da ovršenik nije platio obroke uzdržavanja za sina FD; niti podmirio ostala dugovanja prema prvovrhovoditeljici.
6. Zaključkom ovoga suda, posl.br. Ovr Ob-31/2021-11 od 22. rujna 2021. je ovršenik (sada tužitelj) upućen, da u roku 15 dana, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga zbog kojih je izjavio žalbu, a iz obrazloženja istog zaključka proizlazi: da su ovrhovoditelji dana 16. srpnja 2021. godine, podnijeli prijedlog za ovrhu na novčanoj tražbini, na temelju ovršnih isprava: presude Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj P Ob-241/16-61 od 27. prosinca 2017. i rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj P Ob 47/18-20 od 24. listopada 2018. Da je dana 26. srpnja 2021. sud odredio predloženu ovrhu; da je ovršenik dana 30. srpnja 2021. izjavio žalbu, protiv rješenja o ovrsi, navodeći žalbene razloge: pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene procesnih odredbi i pogrešne primjene materijalnog prava; a kako navedeni žalbeni razlozi nisu predviđeni Ovršnim zakonom (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, u nastavku: OZ), da je ovršni sud, obzirom na sadržaj žalbe, zaključio: da se ovršenik poziva na žalbeni razlog sadržan u članku 50. st. 1. t. 9. OZ-a; odnosno, da osporava postojanje tražbine.
6.1. Iz zaključka nadalje proizlazi, da je člankom 52. st. 1., 2. i 3. OZ-a propisano: u slučaju da je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, je sud prvoga stupnja dužan dostavit žalbu ovrhovoditelju, radi očitovanja, u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti, da u roku od petnaest dana, od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka, zbog kojeg je izjavio žalbu. Sukladno navedenome, žalba je dostavljena ovrhovoditelju na odgovor, a ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu, osporio postojanje žalbenih razloga; stoga je postupljeno prema članku 52. st. 3. OZ- a; a imajući u vidu, da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. st. 4. OZ-a. Osnovom članka 52. st. 7. OZ-a propisano je da: ako je žalba izjavljena i zbog kojeg od razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i točke 8. ovoga Zakona, sud prvog stupnja uputit će bez odgode presliku spisa, sudu drugoga stupnja, radi odlučivanja o žalbi; a obzirom je nejasno iz žalbe, da li je izjavljena i zbog kojeg od razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 1. do 6. i točke 8. OZ-a; a ovršenik spominje i postupovne povrede, ista je dostavljena drugostupanjskom sudu, na odlučivanje o tom dijelu žalbe.
6.2. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž Ovr Ob-35/2021-2 od 13. listopada 2021. (odlučujući o žalbi ovršenika) odbijena je žalba ovršenika; te je potvrđeno rješenje o ovrsi ovoga suda od 26. srpnja 2021. posl.br. Ovr Ob-31/2021-2; iz kojeg je ovršenik upućen u parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obrazloženjem kako slijedi:
"1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je ovrha radi naplate potraživanja 1. i 2. ovrhovoditelja, i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P Ob-241/16-61 od 27. prosinca 2017., koju tražbinu ima 1. ovrhovoditeljica u iznosu od 8.525,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 5.625,00 kuna od 30. kolovoza 2017. te na iznos od 2.900,00 kuna od 27. prosinca 2017. pa do isplate, te na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob- 47/2018-20 od 24. listopada 2018. koji ima 1. ovrhovoditeljica u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. listopada 2018. pa do isplate, te na temelju toč. 7. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P Ob-241/2016-61 od 27. prosinca 2017., a radi naplate novčane tražbine 2. ovrhovoditelja u iznosu od 114.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od po 2.000,00 kuna mjesečno od 31. listopada 2016. pa do 30. lipnja 2021., kao i ovršnim troškom, te je određena ovrha pljenidbom novčanih tražbina ovršenika.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio pravovremenu žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primjene procesnih odredbi te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je postojala procesna zapreka izdavanju predmetnog rješenja o ovrsi, iz razloga što je 2. ovrhovoditelj punoljetna osoba kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost, pa prema tome nije mogao biti zastupan po 1. ovrhovoditeljici kao zakonskoj zastupnici, već je trebao samostalno poduzimati radnje u postupku ili angažirati odvjetnika, čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupovnih odredbi. Nadalje, glede namirenja 1. ovrhovoditeljice ovršenik ističe prigovor prijeboja tražbine, jer ima prema 1. ovrhovoditeljici potraživanje koje značajno premašuje iznos potraživanja 1. ovrhovoditeljice prema ovršeniku. U pogledu potraživanja 2. ovrhovoditelja, ovršenik ističe da je 2. ovrhovoditelju kupovao razna pomagala, odjeću, obuću, što dokumentira računima priloženim u žalbi. Također, da je 2.ovrhovoditelj često boravio kod ovršenika, koji mu je davao džeparac, a osim toga je mjesečno isplaćivao 1. ovrhovoditeljici, kao majci, 1.000,00 kuna, o čemu sud može zatražiti dokaz s računa majke. Također, od ožujka do rujna 2000. 2. ovrhovoditelj je neprekidno boravio kod roditelja ovršenika, imajući neprekinuti kontakt s ovršenikom, te su sve troškove snosili ovršenik i njegovi roditelji. Osporava se i početak tijeka zakonske zatezne kamate, jer zatezna kamata ne može teći od zadnjeg dana u mjesecu, nego od prvog idućeg dana, s obzirom da alimentacija dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Ističe da se vodi postupak kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod poslovnim brojem Ovr- 470/2021 u kojem je ovrhovoditelj, ovdje ovršenik, tražio namirenje potraživanja od ovdje 1. ovrhovoditeljice, a tamo ovršenice, te je neprihvatljivo traženje zabrane ispunjenja 1. ovrhovoditeljice prema ovršeniku, jer je u predmetnom postupku doneseno rješenje o odgodi ovrhe, tako da se o predmetnoj stvari vodi postupak pa to čini apsolutno bitnu povredu odredaba postupka. Ističe se teško financijsko stanje ovršenika uzrokovano bolešću te isti ima status socijalno ugrožene osobe, za što prima i naknadu od 800,00 kuna te pomoć Grada Pule u plaćanju podstanarstva u visini od 400,00 kuna. Predlaže da se pobijano rješenje poništi u cijelosti.
3. Na žalbu ovršenika ovrhovoditelji su podnijeli odgovor u kojem su u cijelosti osporili žalbu ovršenika. U odgovoru navode da je 1. ovrhovoditeljici rješenjem Centra za socijalnu skrb Rovinj priznato pravo na status roditelja njegovatelja te kao takva ima dužnost zastupati i promicati interese 2. ovrhovoditelja. Međutim, oboje da su zastupani po punomoćnicima – odvjetnicima te je u spis dostavljena i zasebna punomoć kojom 2. ovrhovoditelj opunomoćuje punomoćnika - odvjetnika za sve radnje u postupku, te osnažuje sve prošle radnje istog odvjetnika. Osporava se da bi ovršenik platio i jedan obrok uzdržavanja za 2. ovrhovoditelja niti dugovanja prema 1. ovrhovoditeljici, zbog čega je i potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj KOz-DO-37/2021 od 13. travnja 2021. protiv ovdje ovršenika kao okrivljenika, zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava i kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. Stoga se predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i nastavi s ovršnim postupkom.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. U ovom ovršnom predmetu doneseno je rješenje o ovrsi na temelju ovršnih isprava kojim su utvrđena potraživanja 1. i 2. ovrhovoditelja protiv ovršenika. U donošenju prvostupanjskog rješenja nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog zbog kojih se može pobijati rješenje o ovrsi propisan čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), niti su ostvareni žalbeni razlozi koje žalitelj ističe u žalbi.
6. Ovršenik kao žalbeni razlog ističe apsolutno bitnu povredu postupovnih odredbi, jer 2. ovrhovoditelja je zastupala majka - 1. ovrhovoditeljica, iako je isti punoljetan i ne može biti zastupan po 1. ovrhovoditeljici, već je trebao radnje poduzimati samostalno ili angažirati odvjetnika. Čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP), a koji se primjenjuje i u ovršnim predmetima temeljem čl. 21. st. 1. OZ propisano je da predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka ako je u postupku kao tuženik ili tužitelj sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Prijedlog za ovrhu podnijeli su ovrhovoditeljica VD, zastupana po punomoćniku - odvjetniku te FD, za kojeg je navedeno da je zastupan po majci VD, a oboje zastupani po istom punomoćniku - odvjetniku. S obzirom da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 2. ovrhovoditelj bio punoljetan, osnovano žalitelj navodi da nije mogao biti zastupan po majci, neovisno o navodu žalitelja da je majci priznat status roditelja njegovatelja, jer to ne znači da je 2. ovrhovoditelj lišen poslovne sposobnosti, međutim uz odgovor na žalbu 2. ovrhovoditelj, odnosno njegov punomoćnik, je dostavio punomoć kojom 2. ovrhovoditelj opunomoćuje istog odvjetnika za zastupanje u ovom ovršnom postupku. Dakle, 2. ovrhovoditelj je naknadno dostavio punomoć kojom ovlašćuje istog odvjetnika za zastupanje u ovom ovršnom postupku. Stoga, radi se o slučaju da je zastupanje u postupku bilo naknadno odobreno, pa time nije počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
7. U žalbi ovršenik nadalje iskazuje prigovor prijeboja tražbine. Ističe da ima protiv 1. ovrhovoditeljice tražbinu koja se namiruje u ovršnom postupku i koja je znatno veća od tražbine 1. ovrhovoditeljice protiv ovršenika. Ni navedeni žalbeni razlog nije osnovan, iz razloga što se u ovršnom postupku ne može isticati prigovor prijeboja.
7.1. Naime, prijeboj ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je prijeboj nastao onog časa čim su se stekli uvjeti za isto. Odredbe Zakona o obveznim odnosima uređuju osnove građansko-pravnog prijeboja i postojanje međusobnih potraživanja nema konstitutivni značaj za institut civilnog prijeboja, već je za to potrebno očitovanje volje druge strane, odnosno kompenzacijska izjava. Nadalje, Zakon o parničnom postupku, u čl. 333. st. 3., čl. 338. st. 3., čl. 358. st. 2. i čl. 363. st. 5. uređuje institut prijeboja u parnici na temelju odluke suda (kompensatio per judicem). U tom slučaju se ne osporava postojanje potraživanja druge strane, nego se ističe postojanje svog kompenzabilnog, a još nekompenziranog zahtjeva. U tom slučaju sud svojom presudom vrši prijeboj međusobnih potraživanja stranaka. Kod procesnog prigovora prijeboja oba potraživanja egzistiraju i prigovor ih konstitutivno ne gasi. Ovo iz razloga što taj prigovor tek predstavlja zahtjev za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda. U navedenoj situaciji tuženik nasuprot tužiteljevu zahtjevu ističe svoj procesno-pravni zahtjev.
7.2. Slijedom navedenog, kako ne proizlazi da je ovršenik istakao građansko- pravni prigovor prijeboja 1. ovrhovoditeljici, a niti je taj prigovor istakao u parnici iz koje su proizašle ovršne isprave, to ne može s uspjehom u ovom ovršnom postupku isticati prigovor prijeboja, s obzirom da jedna i druga stranka raspolažu ovršnim ispravama koje odvojeno ovršuju. Kako ovršenik već ovršuje svoju tražbinu prema 1. ovrhovoditeljici, temeljem svoje ovršne isprave, to je i 1. ovrhovoditeljica ovlaštena da ovrši svoju ovršnu tražbinu temeljem svoje ovršne isprave, iz kojeg razloga je u ovoj fazi postupka nemoguće izvršiti prijeboj tražbine, s obzirom da se ne bi radilo niti o građansko-pravnoj kompenzaciji, a niti o procesno-pravnoj kompenzaciji o kojoj se odlučuje u parničnom postupku konstitutivnom odlukom suda.
8. Nadalje, ovršenik je istakao činjenice vezane uz ispunjenje svoje obveze zakonskog uzdržavanja 2. ovrhovoditelja, jer da je istome kupovao stvari, da je plaćao po 1.000,00 kuna mjesečno na račun 1. ovrhovoditeljice te da je neko vrijeme 2. ovrhovoditelj boravio kod njega i njegovih roditelja. Radi se o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ zbog kojeg je ovršenik zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr Ob-31/2021-11 od 22. rujna 2021. upućen da u roku od 15 dana, od dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. To stoga što su te žalbene navode ovrhovoditelji osporili u odgovoru na žalbu, pa je prvostupanjski sud postupio temeljem čl. 52. st. 3. OZ.
9. Žalitelj nadalje ističe da potraživanje 2. ovrhovoditelja koje je utvrđeno presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P Ob- 241/2016 na ime uzdržavanja dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, pa tako zatezne kamate ne mogu teći od zadnjeg dana u mjesecu, već od prvog idućeg dana. Točno je da je 2. ovrhovoditelj zatražio ovrhu mjesečnih iznosa uzdržavanja od po 2.000,00 kuna s dospijećem od zadnjeg dana svakog mjeseca, međutim žalbeni navod žalitelja vezano uz dospijeće iznosa uzdržavanja nije osnovan. Naime, u ovršnoj ispravi kojom je odlučeno o tom potraživanju 2. ovrhovoditelja, a radi se o presudi Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, poslovni broj P Ob-241/2016 od 27. prosinca 2017., u toč. 7., naloženo je ovdje ovršeniku da za uzdržavanje mlt. 2. ovrhovoditelja doprinosi iznosom od 2.000,00 kuna mjesečno, počev od dana podnošenja tužbe 20. rujna 2016. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, i to zadnjih dana u mjesecu za tekući mjesec. Dakle, neosnovano žalitelj navodi da je dospijeće plaćanja mjesečne obveze uzdržavanja određeno zadnjeg dana u mjesecu, s obzirom da je u ovršnoj ispravi navedeno zadnjih dana u mjesecu, pa to onda može značiti da je to zadnji dan u mjesecu, stoga i u tom dijelu prvostupanjsko rješenje nije obuhvaćeno niti jednim žalbenim razlogom zbog kojih se mogu pobijati rješenja o ovrsi.
10. Također, nije osnovan niti žalbeni navod vezan uz ovršni postupak koji ovršenik vodi protiv ovdje 1. ovrhovoditeljice, jer se radi o dva odvojena ovršna postupka u kojem svaki ovrhovoditelj namiruje svoju ovršnu tražbinu u svom ovršnom postupku, tako da se ne radi o slučaju apsolutno bitne povrede odredaba postupka kako žalitelj ističe u žalbi.
11. Također, niti teška financijska situacija ovršenika ne može biti razlogom koji bi doveo u pitanje pravilnost prvostupanjskog rješenja o ovrsi.
12. Iz navedenog razloga žalba ovršenika je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ, osim iz žalbenog razloga zbog kojeg je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a činjenica da je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nije razlog koji sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno, a sukladno čl. 52. st. 6. OZ.".
7. Iz izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu posl.br. P Ob-241/2016-61 od 27. prosinca 2017. po tužbi tužiteljice VD protiv tuženika KD, radi razvoda braka i dr., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-218/2018-3 i koja je postala ovršna, proizlazi: (I.) Razvodi se brak koji su tužiteljica VD, rođena OD, rođena dana **.**.1977. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženik KD, rođen dana **.**.1976. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sklopili dana 10. studenog 2001. godine u [adresa], a koji je brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2001. godinu, pod rednim brojem 00020. (II.) Zajedničko malodobno dijete stranka, sin FD, rođen dana **.**.2002. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nastavit će živjeti s majkom i z.z., tj. tužiteljicom VD na adresi [adresa]. (III.) Susreti i druženja između tuženika tj. oca i malodobnog sina FD odvijat će se na slijedeći način: svaki petak nakon što mldb. FD završi terapiju u [adresa], od 16,00 pa do 19,00 sati, te nedjeljom od 10,00 pa do 19,00 sati, svaki drugi praznik (blagdan), polovicu zimskih, proljetnih i ljetnih praznika s time da će se susreti i druženja oca i djeteta odvijati kod tuženikovih roditelja na adresi [adresa] (ali bez noćenja) ili na nekom drugom neutralnom te prikladnom prostoru za dijete (park, igralište, kino i sl. ); za vrijeme susreta i druženja malodobni FD neće boraviti na adresi tuženikovog boravišta u [adresa]; tuženik će osobno dijete preuzimati na adresi njegovog prebivališta, [adresa] ili nakon završene terapije u [adresa] radi ostvarivanja susreta i druženja te dijete odvoditi kod svojih roditelja u [adresa], te isto vraćati nakon završenih susreta i druženja majci na adresu [adresa]. (IV.) Temeljem odredbe čl. 413. st. 1. i čl. 124. Obiteljskog zakona osobni odnosi malodobnog FD i oca KD iz točke III. izreke ove presude ostvarivat će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Centar za socijalnu skrb Rovinj s time da se dopušta nazočnost bliskih osoba djeteta – tuženikovih roditelja. (V.) Mjera nadzora iz točke IV. izreke ove presude određuje se u trajanju do 6 (šest) mjeseci računajući od dana kada Centar za socijalnu skrb Rovinj imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa. Osim toga, iz izreke iste presude proizlazi: da na temelju pravomoćne odluke suda o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta pod nadzorom centar za socijalnu skrb će imenovati rješenjem stručnu osobu (voditelja nadzora) pod čijim će se nadzorom ostvarivati osobni odnosi djeteta s roditeljem. Te je temeljem čl. 529. st. 1. i 2. i čl. 530. st. 1. i 4. Obiteljskog zakona, (u točki VI.) određena je privremena mjera, kojom se određuje ostvarivanje osobnih odnosa između tuženika tj. oca i malodobnog sina FD na način kako je to odlučeno ovom presudom s time da će ova privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda. (VII.) Nalaže se tuženiku da za uzdržavanje malodobnog sina FD doprinosi iznosom od 2.000,00 kn mjesečno počev od dana podnošenja tužbe tj. od 20. rujna 2016., pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, i to zadnjih dana u mjesecu za tekući mjesec, s time da se naleže tuženiku da dospjele, a neisplaćene obroke do donošenja ove presude isplati odjednom, u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to na račun z.z. i majke malodobnog djeteta. (VIII.) Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove rehabilitacijskog liječenja u iznosu od 5.625,00 kuna, u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana 30. kolovoza 2017., po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, pa sve do isplate; te se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni joj parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kuna, u roku od 15 dana.
7.1. Iz navedene odluke proizlazi: da su odnosi između stranaka duboko i teško poremećeni; da se OD, majka FD, isključivo brine o djetetu; da sin FD pohađa školu po prilagođenom programu; da ponedjeljkom i petkom sa djetetom ide na tretmane kod logopeda u Opću bolnicu Pula, te u Centar za djecu oboljele od cerebralne paralize; da utorkom srijedom i četvrtkom sin ne ide na rehabilitaciju; da u te dane, ista radi fizikalnu terapiju sa djetetom i sve ostale zadaće i školske obveze; da osam puta mjesečno sa djetetom odlazi na terapiju u [adresa]; da je FD dijete sa posebnim potrebama, iz razloga što je narušenog zdravstvenog stanja; što je utvrđeno osnovom priložene medicinske dokumentacije za FD; i službenih izvješća Centra za socijalnu skrb Rovinj i stručnog tima Osnovne škole Vladimir Gortan Žminj i Veruda, [adresa]; te Dnevnog centra za rehabilitaciju, iz kojih nedvojbeno proizlazi: da je neophodna daljnja rehabilitacija u navedenom centru i to najmanje dva puta tjedno; i uključivanje u redoviti sustav odgoja i obrazovanja, uz daljnju rehabilitaciju slušanja i govora kod logopeda u OB Pula; uz preporuku da FD četiri puta godišnje obavi intenzivnu rehabilitaciju u Centru KBC Rijeka; te da dva puta godišnje koristi toplice, kako ne bi došlo do intenzivnijeg pogoršanja lokomotornog statusa djeteta; da tako narušeno zdravstveno stanje djeteta iziskuje stalnu pomoć i nužni nadzor, od strane odrasle osobe.
8. Iz rješenja Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P Ob-47/2018-20 od 24. listopada 2018. po tužbi tužitelja mldb. FD, zastupan po majci i z.z. OD, protiv tuženika KD, (koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ob-189/2019-2 od 19. veljače 2019.), proizlazi: da je tuženiku KD, naloženo: da tužitelju, mldb. FD, naknadi parnični trošak, u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana.
9. Iz presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo posl.br. P Ob-25/2019-81 od 4. siječnja 2021. po tužbi KD protiv tuženice VD, radi isplate (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž Ob- 56/2021-5 od 12. travnja 2021.), proizlazi da je: tuženici naloženo da tužitelju, isplati novčani iznos od 138.213,50 kuna, zajedno sa zateznom kamatom, pa sve do isplate, u roku od 15 dana; te i naloženo tuženici, da naknadi tužitelju parnične troškove, u iznosu od 28.147,34 kuna, u roku od 15 dana (koju odluku spominju stranke, u ovom kao i u ovršnom postupku).
10. Iz iskaza saslušane svjedokinje BD proizlazi: da je od 2019. pa nadalje, tužitelj imao obvezu plaćati uzdržavanje za sina FD; da je tužitelj kupio sinu biciklu, neke satove; da je kupovao hranu, mobitele i davao novčane iznose; da je navedeno plaćeno njezinim karticama; da je tužitelj prestao raditi 2017. godine; i da je ranije radio za firmu Kamen Pazin; da je ona dala tužitelju preko 50.000,00 kuna, za potrebe njegova sina u svezi uzdržavanja; da ne zna, je li tužitelj dobivao potvrde, kao dokaz o davanju novčanih iznosa, u svezi uzdržavanja; da je tužitelj plaćao masaže za potrebe sina; da ne zna koliko je novaca potrošio tužitelj za te potrebe; da je tužitelj sina FD vozio do Zagreba više puta, pa i na magnetnu rezonancu; da ne zna koliko je tužitelj novaca potrošio za te potrebe; da o tome ne zna više iskazivati; da je tužiteljeva obveza plaćanja uzdržavanja nastala nakon razvoda braka; da je tužitelj nešto uplaćivao za korist sina, na ime uzdržavanja; ali da ne zna više iskazivati o tome; da ne zna: kada je tužitelj iznose uplaćivao; i da ne zna: koje je iznose uplaćivao, radi uzdržavanja sina; da joj tužitelj nije vratio posuđeni novac; da će joj on taj novac svakako vratiti, jer ima potraživanja prema ovdje tuženici; da zadnje dvije godine nije vidjela FD kod tužitelja; da je tužitelj kupovao zubnu pastu i četkice za sina; da zadnje dvije godine, ne zna ništa o tome; da je tužitelj u dva navrata dao sinu FD, po 200,00 kuna; da se FD školovao u Rijeci, gdje je boravio s majkom.
11. Iz iskaza saslušanog svjedoka TD (otac tužitelja) proizlazi: da je FD ranije dolazio kod njega tijekom vikenda; a da je nakon rastave braka, dolazio kod njega kad je htio i mogao dolaziti; da je uvijek kupovao i davao FD stvari koliko je mogao; da je ponekad davao FD po 100,00 ili 200,00 kuna, kad je imao tu ekonomsku mogućnost; da mu je kupio trenerku ili patike, ali ne redovito, već samo onda kad je mogao; da ima skromnu mirovinu od samo 2.000,00 kuna; da je tužitelj davao sinu što je mogao; da je tijekom 2020. godine, za vrijeme korone, njegov unuk FD bio često kod njih, ponekad dva puta tjedno, ponekada četiri dana tjedno; da je tužitelj davao novac i kupovao stvari za FD. Da ne zna ništa o tome koliko je tužitelj plaćao preko računa ili "u kešu" za uzdržavanje sina FD; da o tome stvarno ne zna ništa; da tužitelj ne radi i da živi od socijale; da je FD živio u [adresa]; da se tamo školovao i da mu je za te potrebe novčano pomagao; da ne zna koliko je koštao najam stana u [adresa], za potrebe unuka FD; da ne zna koliko FD mora vježbati tjedno s majkom kod kuće i vršiti terapiju; da sve to ne zna, jer da ne živi s njima; da kada je FD boravio kod njega, nije provodio nikakvu terapiju u korist FD, da mu ne bi greškom, naškodio zdravlju.
11.1. Tuženici su po punomoćnici u svezi gore navedenog po svjedoku naglasili: da se sa FD kućna fizikalna terapija mora provoditi 3-4 puta tjedno, a za koju je ovlaštena samo njegova majka; slijedom čega: da FD ne može izbivati iz kuće dvije noći za redom.
12. Iz iskaza saslušanog svjedoka SD proizlazi: da je FD dolazio kod djeda TD dva puta tjedno, ponekada samo nekoliko sati; da je FD radnim danom boravio nekoliko sati kod djeda; a ponekada, da je FD tijekom vikenda, boravio kod djeda po dva dana; da FD nije nikad boravio kod djeda TD uzastopce mjesec dana; da je FD dolazio kod djeda; i da ga je majka OD tamo vozila autom; da su baka i djed kupovali Massimu obuću i odjeću;da nije nikad vidio da su oni FD davali novac na ruke; da je tužitelj dolazio kod svojih roditelja onda kad je FD bio kod njih; da ne zna je li tužitelj kupovao stvari za FD; da je vidio kada je tužitelj kupio mobitel i poklonio ga FD; da je sin tužitelja boravio u [adresa], jer se tamo školovao; da ne zna je li je tužitelj plaćao uzdržavanje za korist FD;
13. Iz iskaza saslušanog svjedoka ED (brata tužitelja) proizlazi: da su on, njegova supruga, njegova djeca i FD ostvarili grupu, tako da su stalno na vezi i da komuniciraju mobitelom; da mu je dobro poznato: da tužitelj ne izvršava obveze o uzdržavanju određene presudom, prema sinu FD; da tužitelj nije ništa platio za uzdržavanje u korist sina FD; da je on sa suprugom LD stalno pomagao FD; da je njegov brat radno nesposoban, jer da tako on tvrdi; da tužitelj ne radi i da zato ne plaća uzdržavanje; da se FD školovao u Rijeci i da ga je posjećivao; da je vozio FD u [adresa], kada je trebalo; da je FD tamo i operiran, jer je imao problema s nogom; da je tužitelj kupovao po koju čokoladicu za sina; da mu je tužitelj kupio mobitel, prije rastava braka; od rastave braka, da tužitelj od vrijednih predmeta sinu, nije ništa kupio; nakon rastave braka, da je tužitelj kupio tenisice sinu, koje su bile dva broja veće od noge FD; da tužitelj nije kupovao knjige za sina kad se školovao u Rijeci, niti davao novac bivšoj supruzi za potrebe školovanja sina FD; da je on osobno donio bicikl FD (a ne njegov brat); da tužitelj nije nikada kupio bicikl sinu; da FD nije vidio svog oca dvije i pol godine; iza rastave braka, da je tužitelj viđao sina na par dana i to povremeno; da FD zna boraviti kod njegovih roditelja (roditelja svjedoka i tužitelja); da FD nije nikada boravio duže od 3-4 dana kod njegovih roditelja, a kamoli mjesec dana ili duže; da su njegovi roditelji, ČD i DD, unuku FD povremeno kupovali sitne stvari, patike, trenerke i tome slično; jer da imaju skromne mirovine; da je uvijek pomagao FD koliko je god mogao; da je to činio i prije nego što su se njegovi roditelji rastavili; da je FD pomagao dok se školovao, za vrijeme osmogodišnje škole; tako i za vrijeme srednje škole, dok je FD s majkom boravio u [adresa]; da tužitelj nije financirao kupnju slušnog aparata za sina; da FD više ne želi vidjeti tužitelja, jer je FD duboko uvjeren da tužitelj ne govori istinu; da je on sa svojom suprugom "glavna socijala" za FD, jer mu redovito mjesečno daje po 500,00 ili 1.000,00 kuna, ovisno o mogućnostima; da ne priča s tužiteljem već 6 godina; da FD dolazi i kod njega doma; da ti ružni odnosi traju dugi niz godina i da se isti reflektiraju na sina tužitelja.
14. Iz iskaza saslušane svjedokinje LD (supruge ED) proizlazi: da ima dvoje djece s ED, a da joj je FD "treće dijete"; da je tužitelj uplatio samo nekoliko obroka uzdržavanja u korist FD; da je tužitelj kupio sinu FD jedan mobitel, jedan ručni sat i sitne stvari, jednu majicu i patike, koje su bile dva broja veće nego što je bilo potrebno; da tužitelj svoga sina već dvije godine nije vidio; da je neko vrijeme tužitelj posjećivao, uz nadzor djelatnika socijalne skrbi, svoga sina kada je boravio kod djeda i bake; da tužitelj posjećuje sina, ali samo onda kad tužitelj to poželi; da je FD boravio, kod djeda TD i bake ČD, dva dana tijekom vikenda; da ne odgovara istini, da je FD boravio kod njih tjedan dana ili više od toga, jer FD ima posebne potrebe; da sam ne može nikako opstati i da se o njemu brine isključivo njegova majka; da je FD teški invalid i zato da mora svakodnevno vršiti vježbe uz pomoć stručnih osoba a posebice uz pomoć majke; da su formirali jednu grupu na mobitelu s FD, i da s njime stalno komuniciraju; da su ona i suprug stalno pomagali FD, pa i u novčanom smislu; jer, da ga samo majka uzdržava; da su ona i suprug pomagali FD, kao i onda, kada je boravio u [adresa] i pohađao srednju školu u Rijeci; da je podstanarstvo u Rijeci, bilo skupo; da je FD završio srednju školu u Rijeci 2021.; da tužitelj nije kupio slušni aparat sinu; da je tužitelj dobio otpremninu od firme Kamen Pazin; ali da je taj novac zadržao za sebe; da tužitelj nije vidio FD dvije godine uzastopce; da je FD morao otići do Zagreba na kiruršku operaciju, a da je prije toga njegova majka, sredila sobu i kupatilo u prizemlju objekta gdje oni stanuju; da je po završenim građevinskim radovima, tužitelj prijavio izvedene radove građevinskoj inspekciji; i da se tada uistinu FD naljutio na oca; da FD odlazi kod djeda i bake po dogovoru, ali samo kad to FD hoće; da DD i njegova supruga ČD imaju skromne mirovine.
15. Iz iskaza saslušane svjedokinje ND (tetka prvotuženice) proizlazi: nakon rastave braka, da je tužitelj trebao plaćati dužno uzdržavanje za sina; da je tužitelj platio samo nekoliko obroka uzdržavanja, na način da ih je dostavio OD i to u iznosima od po 1.000,00 kuna; da je to saznala iz razgovora s OD; da je tužitelj kupio sinu FD mobitel, jedan ručni sat i neku odjeću; da joj je to FD potvrdio; da FD odlazi kod djeda TD i bake ČD ponekada vikendom, a ponekada svaka dva tjedna vikendom; da FD nije vidio oca KD zadnje dvije godine; da je OD odlučila u prizemlju kuće urediti jednu prostoriju za sina, koji je trebao pristupiti jednom operacijskom zahvatu u Zagrebu; tako da je FD po povratku iz bolnice imao svoj prostor, uređen s wc-om i kupatilom; da je tužitelj sve navedeno prijavio građevinskoj inspekciji, što je FD saznao i naljutio se na tužitelja; i da ga od tada više ne želi vidjeti; da iz te prostorije FD može bez problema izaći iz kuće i pristupiti gornjoj etaži, jer da je njegova majka i to tehnički riješila.
16. Iz iskaza saslušane prvotuženice OD proizlazi: da tužitelj nije vidio svoga sina FD više od četiri godine; da su se ona i tužitelj rastali 2017. godine; da je tužitelj platio sinu, za uzdržavnje samo u nekoliko navrata, po 1.000,00 kuna; da je to sav novac, koji je tužitelj dao za sina, kroz toliko godina; da je tužitelj bio dužan plaćati uzdržavanje sinu, putem njezinog računa, i to redovito svaki mjesec, po 2.000,00 kuna; osim navedenih iznosa, da tužitelj nije platio nikakav drugi iznos uzdržavanja; da tužitelj sinu nije kupovao stvari, odjeću, a niti obuću; da tužitelj za sina nije ništa kupio; odmah nakon rastave braka, da je tužitelj sinu kupio dva para patika i jednu trenerku; da je zbog posebnih zdravstvenih potreba FD, upisan u riječkoj srednjoj školi Mijo Mirković, koju je i uspješno završio; za vrijeme trajanja škole, da su ona i sin zajedno živjeli u [adresa]; da ni tada tužitelj nije pružio uzdržavanje sinu; da ona ima status roditelja njegovatelja.
16.1. Da FD boluje od teškog oštećenja sluha, cerebralne paralize, diskinezije, slabo razvijenog govora i blagog mentalnog oštećenja; zato da u potpunosti ovisi o njoj; da tijekom 24 sata (koliko traje dan), FD može biti sam kod kuće, svega pola sata, koliko njoj treba za kupovinu, npr. namirnica; da je ona stalno sa sinom; da tri puta tjedno odlazi sa sinom u poludnevni boravak u Škropete, za osobe s mentalnim oštećenjem; kada izlaze zajedno iz stana, da to čine na način: da ga ona prati dok hoda, s kolicima; da FD može nepravilno hodati uz nju; čim se zaustavi, da on padne, zato da stalno koriste kolica; da tužitelj nije nikada kupio hranu za FD.
16.2. Ona je pojasnila, da svi računi koji su priloženi u predmetu po tužitelju, da se nikako ne odnose na kupljene stvari, u odnosu na FD; da tužitelj nije platio slušni aparat, niti doprinio u ekonomskom smislu za kupnju tog aparata; da je firma Kamen Pazin odvojila neka sredstva, za potrebe njezinog sina FD, jer je tužitelj tamo bio zaposlen, ali da taj novac firme, nije nikada primila niti vidjela; da je navedeno saznala (sasvim slučajno) od LD, supruge ED, brata tužitelja.
16.3. Za vrijeme “covida“, da je stalno boravila sa sinom u Rijeci; da se tada nastava održavala online; tako, da ne odgovara istini: da je kroz ono vrijeme FD boravio kod roditelja tuženika u [adresa], tj. od ožujka 2020. do rujna 2020. godine; inače, da roditelji tužitelja ne mogu pomoći FD, jer FD mora stalno provoditi fizikalnu terapiju; da ih u tome prati fizioterapeutkinja; da ona osobno provodi fizikalnu terapiju sa sinom; da je to naučila radom uz fizioterapeuta i da slijedi upute fizijatra. Da su za zdravlje FD, troškovi pozamašni; da je preko humanitarne akcije za korist sina FD, skupila novac, ali da je taj novac blokiran ovrhom koju je tužitelj predložio sudu; tako da je blokiran iznos na računu od 6.000,00, odnosno 8.000,00 eura; da je morala, za te operacije, prodati traktor i terene svojih roditelja; da za kirurški zahvat u Zagrebu je platila 12.000,00 kuna; da je njezin sin operiran, u mjestu Ćuprija; i da je kirurški zahvat platila 4.200,00 eura, te za smještaj u hotelu dodatnih 1.000,00 eura; da svake godine plaća fizijatra u iznosu 1.400,00 eura; da kada negdje mora otići (kao dana 11. siječnja 2023. kada je pristupila sudu radi davanja iskaza) da mora osigurati sinu FD jednu osobu koja će biti uz njega; jer da ga ne može toliko dugo, ostaviti samog; da će uskoro morati kupiti sinu novi slušni aparat, jer je stari dotrajao; da će za novi aparat potrošiti oko 2.000,00 eura; da je uvjerena da tužitelj radi na crno; i da se bavi kupoprodajom nekretnina ili tome slično; da je HZZO dao 2.000,00 kuna, za onaj prvi slušni aparat za FD (kojeg još uvijek i koristi), a da je razliku do ukupnog iznosa cijene aparata, ona platila; da stručni tim, koji je operirao sina u Ćupriji, dolazi iz Rusije; da su operirali FD na nogama, zbog toga što su mu mišići na nogama bili nategnuti, pa su kirurzi intervenirali tako da su skalpelom djelovali na točkama mišića, da bi isti popustili, sve jer je FD zbog tih problema, imao strašne bolove; da rovinjska bolnica dr. Martin Horvat ima odjel fizijatrije; ali nažalost, da ne mogu pružati kompletnu fizioterapiju FD, budući da nisu adekvatno opremljeni; da odgovara istini, da ostvaruju prihode iznajmljivanjem stana u [adresa], za što ostvaruje 300,00 eura mjesečno.
17. Ovaj je sud ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, cijeneći pri tome i izvedene materijalne dokaze tijekom postupka, a nakon uvida u prije gore navedene predmete, zaključio: da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Ovaj je sud u potpunosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka ED, LD, ND i SD, jer su njihovi iskazi neposredno uvjerljivi, logični, bez ikakvih proturječnosti, međusobno podudarni i jer se njihovi navodi međusobno upotpunjavaju.
17.1. Na osnovu navoda iz iskaza svjedoka ED, ovaj je sud utvrdio: da tužitelj ne izvršava obveze o uzdržavanju određene presudom, prema sinu FD; da tužitelj nije ništa platio za uzdržavanje u korist sina FD; da je on sa suprugom LD stalno pomagao FD; da tužitelj ne plaća uzdržavanje; od rastave braka, da tužitelj od vrijednih predmeta sinu, nije ništa kupio; da tužitelj nije kupovao knjige, niti davao novac bivšoj supruzi za potrebe školovanja sina FD; da je on osobno donio bicikl FD (a ne njegov brat); da tužitelj nije nikada kupio bicikl sinu; da FD nije vidio svog oca dvije i pol godine; da FD nije nikada boravio duže od 3-4 dana kod njegovih roditelja, a kamoli mjesec dana ili duže; da tužitelj nije financirao kupnju slušnog aparata za sina.
17.2. Na osnovu navoda iz iskaza svjedokinje LD, ovaj je sud utvrdio: da je tužitelj uplatio samo nekoliko obroka uzdržavanja u korist FD; da je tužitelj kupio sinu FD jedan mobitel, jedan ručni sat i sitne stvari, jednu majicu i patike, koje su bile dva broja veće nego što je bilo potrebno; da FD ima posebne potrebe; da sam ne može nikako opstati i da se o njemu brine isključivo njegova majka; da je FD teški invalid i zato da mora svakodnevno vršiti vježbe uz pomoć stručnih osoba, a posebice uz pomoć majke; da ga samo majka uzdržava; da tužitelj nije kupio slušni aparat sinu; da je tužitelj dobio otpremninu od firme Kamen Pazin; ali da je taj novac zadržao za sebe; da tužitelj nije vidio FD dvije godine uzastopce.
17.3. Na osnovu navoda iz iskaza svjedokinje ND, ovaj je sud utvrdio: od rastave braka, da je tužitelj platio samo nekoliko obroka uzdržavanja; da ih je dostavio OD u iznosima od po 1.000,00 kuna; da je tužitelj kupio sinu FD mobitel, jedan ručni sat i neku odjeću; da joj je to FD potvrdio; da FD nije vidio oca KD zadnje dvije godine.
17.4. Na osnovu navoda iz iskaza svjedoka SD, ovaj je sud utvrdio: da FD nije nikad boravio kod djeda TD uzastopce mjesec dana; da je vidio kada je tužitelj kupio mobitel i poklonio ga FD.
17.5. Kako je ovaj sud prihvatio navedene navode iz iskaza svjedoka kojima ovaj sud vjeruje, a kako se navodi istih svjedoka podudaraju u potpunosti s navodima iz iskaza prvotuženice OD, to je ovaj sud, slijedom toga, prihvatio u cijelosti navode iz iskaza prvotuženice. Slijedom navedenog, ovaj sud vjeruje OD, jer se njezini navodi podudaraju i s izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka. Cijeneći navedeno, ovaj sud osnovom njezinih prihvaćenih navoda i podudarnih navoda svjedoka kojima ovaj sud vjeruje, drži dokazanim: da tužitelj nije vidio svoga sina FD godinama; da su se ona i tužitelj rastali 2017. godine; da je tužitelj platio sinu, za uzdržavanje u nekoliko navrata, po 1.000,00 kuna; da je to sav novac, koji je tužitelj dao za sina, kroz toliko godina; da je tužitelj dužan plaćati uzdržavanje sinu, putem njezinog računa, i to redovito svaki mjesec, po 2.000,00 kuna; osim navedenih iznosa, da tužitelj nije platio nikakav drugi iznos uzdržavanja; da tužitelj sinu nije kupovao stvari, robu niti odjeću, a niti obuću; da je tužitelj sinu kupio dva para patika i jednu trenerku; da je zbog posebnih zdravstvenih potreba FD, upisan u riječkoj srednjoj školi Mijo Mirković, koju je i uspješno završio; za vrijeme trajanja škole, da su ona i sin zajedno živjeli u [adresa]; da tužitelj ni tada nije pružio uzdržavanje sinu;
da ona ima status roditelja njegovatelja. Da FD boluje od teškog oštećenja sluha, cerebralne paralize, diskinezije, slabo razvijenog govora i blagog mentalnog oštećenja; zato da u potpunosti ovisi o njoj; da tijekom 24 sata (koliko traje dan), FD može biti sam kod kuće, svega pola sata, koliko njoj treba za kupovinu, npr. namirnica; da je stalno sa sinom; da tužitelj nije nikada kupio hranu za FD. Da računi koji su priloženi u predmetu po tužitelju ne dokazuju ništa; da se očito ne odnose na kupljene stvari, za FD; da tužitelj nije platio slušni aparat, niti doprinio kupnji slušnog aparata; da je firma Kamen Pazin odvojila neka sredstva, za potrebe njezinog sina FD, ali da taj novac ona nije nikada dobila, za sina; za vrijeme "covida", da je stalno boravila sa sinom u Rijeci; da se tada nastava održavala online (što je notorno sudu); da ne odgovara istini: da je kroz ono vrijeme FD boravio kod roditelja tuženika u [adresa], tj. od ožujka 2020. do rujna 2020. godine; jer da roditelji tužitelja inače ne mogu pomoći unuku, obzirom FD mora stalno, svakodnevno, provoditi fizikalnu terapiju, koju oni ne znaju niti smiju provoditi; da ona osobno provodi fizikalnu terapiju sa sinom; da je preko humanitarne akcije uspjela, za korist sina, skupiti dosta novaca, ali da je taj novac blokiran ovrhom tužitelja; da je blokiran iznos od 6.000,00, ili 8.000,00 eura; da je morala za te kirurške zahvate, prodati traktor i terene svojih roditelja; da je kirurški zahvat u Zagrebu platila oko 12.000,00 kuna; da je njezin sin operiran drugi put u mjestu Ćuprija; i da je kirurški zahvat platila 4.200,00 eura, dodatno i smještaj u hotelu u iznosu od 1.000,00 eura; da svake godine plaća troškove fizijatra, u iznosu 1.400,00 eura; da je HZZO za sina dao 2.000,00 kuna, za onaj prvi slušni aparat (koji koristi još uvijek); a da je ona nadoplatila razliku.
18. Slijedom navedenog, ovaj sud drži dokazanim: da tužitelj ne izvršava obveze uzdržavanja prema sinu; da on nije ništa platio za uzdržavanje sina, osim gore navedenih iznosa koji su analizirani i po vještaku; da godinama tužitelj ne plaća uzdržavanje i da nije isplatio ostala potraživanja ovdje tuženika, a navedena u ovršnom predmetu; da od rastave braka tužitelj nije sinu kupio vrijedne stvari, niti knjige za školu, niti dao novac za slušni aparat. Ovaj je sud zaključio: da je tužitelj svojevremeno sinu kupio jedan mobitel, jedan ručni sat i neke druge sitne stvari, majicu i patike i uplatnicama uplatio gore navedene iznose u svezi uzdržavanja sina, ali to prije pravomoćnosti presude u predmetu posl.br. P Ob-241/2016; da tužitelj nije vidio sina godinama; da ne odgovara istini da je FD boravio kod TD i ČD (djeda i bake s očeve strane), onako dugo kako to tvrdi tužitelj, jer FD ima posebne potrebe koje ne mogu osigurati djed i baka; da se o FD brine isključivo njegova majka; da je FD teški invalid i zato da mora svakodnevno vršiti vježbe uz pomoć majke i stručnih osoba; da ga samo majka uzdržava, uz pomoć ED i LD; da su zdravstveni troškovi FD pozamašni; da je OD kroz humanitarne akcije uspjela osigurati sinu novac, a sve iz nužno potrebitih liječničkih potreba FD; no da ih je tužitelj u ovršnom postupku blokirao; da je otpremninu koju je ostvario tužitelj kod tvrtke Kamen Pazin, zadržao za sebe. Dakle, da je tužitelj platio samo nekoliko obroka uzdržavanja, što je nesporno, jer to potvrđuju svjedoci kojima ovaj sud vjeruje, odnosno i tuženica osobno, a što je potkrijepljeno i uplatnicama (koje su analizirane i u nalazu). Dodatno, ovaj sud drži dokazanim: da tražbina tuženika s naslova ovršnih isprava nije prestala; stoga da je ovdje tužitelj, odnosno ovršenik u ovršnom postupku, dužan isplatiti prije gore navedene iznose, a pobliže precizirane u ovršnom postupku. Obzirom na navedeno, ovaj sud nije prihvatio navode iz iskaza svjedokinje BD i TD, jer su nelogični, neuvjerljivi, životno neprihvatljivi i nepodudarni s ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka; međusobno i kontradiktorni, a kojima oni zapravo neosnovano aludiraju na to: da je tužitelj u cijelosti ispunio svoje obveze, u odnosu na ovdje tuženike. Ovaj je sud, sasvim suprotno od toga, utvrdio i drži dokazanim: da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, jer pred sudom isti nije dokazao svoje tvrdnje.
19. Ovaj sud nije prihvatio navode iz iskaza svjedokinje BD, posebice u onom dijelu, kada ista nelogično, neuvjerljivo i nedokazano tvrdi: da je tužitelj dao za sina 50.000,00 kuna, u svezi uzdržavanja i kupovao mu stvari, te i davao novac sinu za masaže i dr.; da je to plaćeno putem njezinih kartica. Te navode ovaj sud nije prihvatio, jer je u nastavku iskazivanja sama opovrgnula te navode tvrdeći: da ne zna koliko je novaca potrošio tužitelj za te potrebe; da o tome ne zna više iskazivati; da je tužitelj nešto uplaćivao za uzdržavanje sina, ali da ne zna više iskazivati o tome; da ne zna: kada je tužitelj iznose uplaćivao; i da ne zna: koje je iznose uplaćivao, radi uzdržavanja sina.
20. Ovaj sud nije prihvatio navode iz iskaza svjedoka TD, posebice u onom dijelu kada isti nelogično, neuvjerljivo i nedokazano tvrdi: da je sin (ovdje tužitelj), davao za sina novac koliko je mogao i kupovao mu stvari; da je njegov sin davao unuku FD ono što je mogao; a te navode sud nije prihvatio, jer je u nastavku svog iskazivanja sam opovrgnuo te navode tvrdeći: da ne zna ništa o tome koliko je tužitelj plaćao preko računa ili "u kešu" za uzdržavanje sina FD; da o tome stvarno ne zna ništa; da ne zna koliko je koštao najam stana u [adresa], za potrebe unuka FD; da ne zna koliko FD mora vježbati tjedno s majkom kod kuće i na taj način vršiti terapiju; slijedom, ovaj sud drži dokazanim: da djed i baka, DD i ČD, nisu mogli ugostiti unuka na duži vremenski period; jer da oni ne znaju provoditi nužnu potrebitu terapiju; jer je svjedok rekao: da kada je FD boravio kod njega, nije provodio nikakvu terapiju u korist FD, da mu ne bi greškom naškodio zdravlju. Slijedom navedenog, ovaj sud drži dokazanim: da nisu istiniti navodi tužitelja kada u povijesnom dijelu tužbe tvrdi: da je njegov sin boravio kod njegovih roditelja duže vremenske periode; obzirom da, ovaj sud, sasvim suprotno od toga, drži da FD ima svakodnevnu zdravstvenu potrebu provođenja fizikalne terapije, koju inače redovito provodi njegova majka, a bez koje bi mu se pogoršalo zdravstveno stanje. Slijedom navedenog, ovaj sud nije prihvatio te navode tužitelja a niti tog svjedoka, jer su ti navodi nelogični, životno neuvjerljivi i ničim dokazani.
21. Ovaj sud nije prihvatio tvrdnju tužitelja u onom dijelu povijesnog dijela tužbe, kada tvrdi: da je u potpunosti izvršio svoje novčane obveze u odnosu na tuženike; da je u cijelosti isplatio svoje dugove prema njima; da je preplatio dužne iznose, jer je ovaj sud sasvim suprotno od toga, utvrdio i drži dokazanim: da tužitelj nije platio dužne iznose koji su utvrđeni pravomoćnim odlukama, prije citiranim; povodom čega, da su ovdje tuženici, opravdano pokrenuli ovršni postupak, radi naplate svojih potraživanja. Ovaj sud drži: da računi koji su priloženi po tužitelju u ovom predmetu, nisu od odlučnog značaja za ovaj predmet, jer tužitelj nije dokazao, da je te kupljene stvari, predao sinu; niti, ničim dokazao, da je bicikl kupio za sina.
22. Dakle, tužitelj u tužbi navodi da je na osnovu rješenja posl.br. Ovr Ob-31/2021- 11 od dana 22. rujna 2021. upućen, da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
22.1. Osim navedenog tužitelj u cijelosti osporava ovršno rješenje u bitnome tvrdeći: da je tražbina prema tuženiku namirena i preplaćena; da ovršni sud, tu činjenicu nije utvrđivao, tijekom ovršnog postupka i da je zato ovršni sud zbog pogrešnog činjeničnog stanja, donio nezakonito rješenje o ovrsi. Tužitelj ne osporava potraživanja tuženika (ovrhovoditelja u predmetu Ovr Ob-31/2021), niti činjenicu: da je dužan uzdržavati svoga sina u iznosu od 2.000,00 kuna, mjesečno, niti parnične troškove (prije gore navedene, u svezi spomenutih parničnih troškova) niti iznose, pobliže gore navedene. Tužitelj u bitnome tvrdi: da je platio u cijelosti iznos uzdržavanja za sina FD, kao i sva druga potraživanja tuženika, odnosno ovrhovoditelja; stoga predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i dosudu troškova parničnog postupka.
23. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju sve navode iz tužbe; i navode da nije sporno: da je tužitelj dužan doprinositi za uzdržavanje drugotuženika FD, u iznosu od 2.000,00 kuna, mjesečno (osnovom prije spomenute pravomoćne presude); da nije sporno: da je tužitelj dužan platiti prije gore navedene iznose osnovom pravomoćnih odluka sudova; slijedom tuženici predlažu: odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, jer je neosnovan i potražuju naknadu parničnog troška.
24. Tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan.
25. Između stranaka nije sporno: da je prije citiranom pravomoćnom presudom P Ob-241/2016-61 od 27. prosinca 2017. Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu, ovdje tužitelj dužan za uzdržavanje FD, plaćati mjesečno iznos od 2.000,00 kuna (u ukupnom iznosu dugovanja na dan podnošenja ovršnog prijedloga u iznosu 114.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa); te da je tužitelj dužan prvotuženici OD, naknaditi troškove rehabilitacijskog liječenja, u iznosu od 5.625,00 kuna, zajedno sa zakonskim kamatama, počev od dana 30. kolovoza 2017., po zakonskoj stopi; i naknaditi prvotuženici parnični trošak u iznosu 2.900,00 kuna, od dana 27. prosinca 2017.; i iznos od 2.500,00 kuna, sa zakonskim kamatama osnovom rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P Ob-47/2018-20 od 24. listopada 2018.
25.1. Nije sporno među strankama da su ovdje tuženici pokrenuli ovršni postupak protiv ovdje tužitelja, kao što je gore prije navedeno. Isto tako, nije sporno da je u ovršnom postupku koji se vodio pod posl.br. Ovr Ob-31/2021, ovršenik, sada tužitelj, podnio pravovremenu žalbu, na rješenje o ovrsi, te da je o istoj odlučivao Županijski sud u Puli-Pola; koji je odbio žalbu ovršenika i potvrdio ovosudno rješenje od 26. srpnja 2021. posl.br. Ovr Ob-31/2021-2; a u kojoj je žalbi tužitelj naveo: da je preplatio i isplatio dužne iznose ovdje tuženicima, odnosno ovrhovoditeljima. Isto tako, među strankama, nije sporno: da je ovdje tužitelj upućen zaključkom ovoga suda posl.br. Ovr Ob-31/2021-11 od 22. rujna 2021., da u roku 15 dana, pokrene parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga zbog kojih je izjavio žalbu.
26. Sporno je među strankama: je li tužitelj prije pokretanja postupka u ovršnom predmetu pod posl.br. Ovr Ob-31/2021, namirio sve dužne tražbine koje potražuju ovrhovoditelji, a sada tuženici.
27. Prije svega valja napomenuti da se sukladno odredbi čl. 52. st. 3. u vezi sa čl. 50. Ovršnog zakona, parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može voditi samo iz razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i točke 9.do 11. Ovršnog zakona, pa se dakle sukladno točki 7. parnica, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može voditi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno, ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; sukladno točki 9., ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka; odnosno, nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; sukladno točki 10., ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti, u postupku iz kojeg potječe odluka; odnosno, nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavlja potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; te sukladno točki 11., ako je nastupila zastara tražbine, koja je odlučena ovršnom ispravom.
28. Razlozi na koje se, između ostalog tužitelj poziva u tužbi, a odnose se na navode nedopuštenosti ovrhe na primanjima, sukladno odredbi čl. 211. i čl. 197. Ovršnog zakona, nisu razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9.do 11. Ovršnog zakona, radi kojih se ovrha može oglasiti nedopuštenom, pa se tužitelj u ovoj parnici ne može s uspjehom na njih pozivati. Radi se o žalbenim razlozima o kojima u okviru ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 51. st. 6. Ovršnog zakona, odlučuje sud prvog stupnja, ili u smislu odredbe čl. 57. st. 4. Ovršnog zakona, odlučuje sud drugog stupnja. Dakle, u ovome postupku sud može raspravljati i odlučivati samo o dopuštenosti ovrhe u okviru zakonskog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, a na temelju kojeg je tužitelj zaključkom od dana 22. rujna 2021. upućen u parnicu u spisu posl.br. Ovr Ob-31/2021; dakle, utvrđivati samo činjenice: da li je tražbina tužitelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka; odnosno, nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; dok predmet preispitivanja u ovome postupku ne može biti dopuštenost ovrhe na primanjima kao sredstvu i predmetu ovrhe, na kojem je mogućnost ovrhe ograničena sukladno materijalno pravnim odredbama Ovršnog zakona; obzirom da isti predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1. točke 6. Ovršnog zakona; a o kojem žalbenom razlogu isključivo odlučuje ovršni sud u okviru ovršnog postupka, a povodom pravovremeno istaknute žalbe ovršenika, na doneseno rješenje o ovrsi.
29. Dakle, sud će se u ovome postupku ograničiti samo na preispitivanje činjenica bitnih za utvrđenje da li je tražbina tužitelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka; sve kako to propisuje odredba čl. 50 st.1 točka 7. Ovršnog zakona; odnosno, da li je tražbina tuženika koja je predmet prijedloga za ovrhu predanog na sud pod posl.br. Ovr Ob-31/2021, a na osnovu kojeg je doneseno ovosudno rješenje o ovrsi posl.br. Ovr Ob-31/2021-2 od 26. srpnja 2021., podmirena od strane tužitelja; prije podnošenje spornog prijedloga za ovrhu.
29.1. Uvidom u spis posl.br. P Ob-241/2016 utvrđeno je da je navedenom pravomoćnom presudom, odlučeno da će tuženik FD stanovati sa majkom VD (sada OD); i da će se ostvarivanje osobnih odnosa tuženika sa ocem tužiteljem odvijati na opisani način, kao što je prije navedeno u citiranoj izreci te presude; a kojom je i naloženo ovdje tužitelju (privremenom mjerom) da doprinosi za uzdržavanje tada malodobnog sina (ovdje sada drugotuženika) u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kuna, dok za to budu postojali zakonski razlozi ili do drugačije odluke suda, i to uplatom putem majke i z.z. tada malodobnog djeteta. Valja ponoviti, da je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna, upravo onako kako to tvrde ovrhovoditelji, u predmetu posl.br. Ovr Ob-31/2021.
29.2. Izvršenim uvidom u preslike uplatnica koje su priložene predmetu i koje su navedene u nalazu vještaka Tomislava Prpića, ovaj je sud utvrdio: da je tužitelj na račun majke i zakonske zastupnice tada malodobnog FD uplatio: 30. prosinca 2016. u iznosu od 400,00 kuna, 12. siječnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, 15. veljače 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna, 16. ožujka 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna i 18. travnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kuna; dakle ukupno 4.400,00 kuna (sada 583,97 eura); što sve proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića od 25. veljače 2025. i iz priloženih uplatnica od 25. travnja 2022.
29.3. Iz naprijed navedenog proizlazi: da tužitelj nije podmirivao svoje obveze uzdržavanja sa naslova ovršne isprave; te da sve preostale iznose uzdržavanja i troškova postupka prije gore navedenih, kao i troškove rehabilitacijskog liječenja, tužitelj nije podmirio, a niti podmirivao; pa da su slijedom navedenog, tuženici pokrenuli ovršni postupak, u svojstvu ovrhovoditelja.
30. Dakle, kao utvrđenim ovaj sud smatra činjenicu: da tužitelj prije podnošenja ovršnog zahtjeva za naplatu, nije podmirio, a niti podmirivao, obvezu uzdržavanja niti isplatio prije navedene iznose tuženicima, a s naslova ovršnih isprava; pa da su postojali svi zakonski uvjeti za prisilnu provedbe izravne naplate, a radi naplate novčanih tražbina tuženika, koji su dostavili specifikaciju svojih potraživanja i to sve naveli u ovršnom prijedlogu. Slijedom navedenog, ovaj sud drži dokazanim: da je tužitelj podmirio samo one obroke uzdržavanja, prije gore navedene, ali prije pravomoćnosti presude posl.br. P Ob-241/2016-61, stoga da: duguje iznose uzdržavanja i ostale troškove i iznose, a koji su prikazani, u ovršnom postupku.
31. Tužitelj nije dao iskaz u ovom postupku.
32. Na osnovu prihvaćenog iskaza prvotuženice, majke drugotuženika ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da tužitelj nije plaćao dužno uzdržavanje u korist drugotuženika; niti, da je platio sve preostale troškove postupka i troškove rehabilitacijskog liječenja; jer ona odgovorno tvrdi pred sudom: da od tužitelja nije nikada dobila na ruke nikakav novac, za potrebe zajedničkog sina FD, niti dobila novčane iznose, koji su gore citirani, a predmetom ovrhe.
33. Iz svega naprijed izloženog proizlazi da su tuženici osnovano podnijeli prijedlog za ovrhu na primanjima ovršenika u predmetu posl.br. Ovr Ob-31/2021 obzirom: da tužitelj nije podmirio, niti podmirivao iznose uzdržavanja, sa naslova ovršne isprave, tj. presude posl.br. P Ob-241/2016-61; a niti platio troškove postupka i liječenja, kao što je prije gore navedeno; a sve onako, kako je u navedenim odlukama, pravomoćno utvrđeno.
34. Također, u postupku nije utvrđeno: da je tužitelj podmirio dužne iznose uzdržavanja prije pokretanja navedenog ovršnog postupka, pa da bi u svezi navedenog bile ostvarene zakonske pretpostavke, za prestanak dugovane tražbine, prije podnošenja prijedloga za ovrhu; niti utvrđeno: da je tužitelj podmirio preostale dužne iznose, koje opravdano potražuju ovrhovoditelji.
35. Naime, ovrhovoditelji imaju pravo da u ovršnom postupku, a radi naplate svoje tražbine pokrenu ovrhu, na više predmeta i sredstava ovrhe, a radi naplate svojeg potraživanja. Eventualno, ukoliko bi došlo do dvostruke naplate dužnog iznosa, tužitelj može u ovršnom postupku podnijeti prijedlog za ograničenje ovrhe ili prijedlog za protuovrhu; dakle, pravna sredstva predviđena odredbama Ovršnog zakona; međutim, navedeno ne može biti predmet raspravljanja u parničnom postupku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenim, s obzirom da se u navedenom parničnom postupku, može raspravljati samo o zakonskim razlozima iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona; odnosno, u konkretnom slučaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, a glede kojeg je zaključkom posl.br. Ovr Ob-31/2021-11 od 22. rujna 2021., ovršenik upućen na parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
36. Slijedom svih izvedenih dokaza, proizlazi: da tražbina tuženika sa naslova ovršnih isprava i rješenja posl.br. Ovr Ob-31/2021-2 od 26. srpnja 2021., nije prestala u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu posl.br. Ovr Ob-31/2021; i dodatno: da tužitelj nije izvršio svoje novčane obveze; pa je iz svega izloženog ovaj sud zaključio: da je tužbeni zahtjev tužitelja, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, neosnovan; pa je stoga isti odbijen, kao u izreci ove presude.
37. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku i odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, a kako je tužitelj izgubio ovu parnicu, to su tuženicima dosuđeni troškovi postupka i zastupanja, po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova (Tbr. 8/1); za zastupanje na ročištu od 14. veljače 2022., 12. rujna 2022., 15. studenoga 2022., 11. siječnja 2023., 6. veljače 2024., 13. svibnja 2024., 26. srpnja 2024. i 27. ožujka 2025, i to za svako ročište po 250 bodova (Tbr. 9/1); za sastavljene podneske od 23. ožujka 2022., 4. travnja 2024. i 21. ožujka 2025., i to za svaki podnesak 250 bodova; dodatno, 10% osnovom Tbr. 40., jer punomoćnica tuženika zastupa dvije stranke; odnosno ukupno 3.000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 6.000,00 eura, uz 10% za zastupanje više osoba, što iznosi 6.600,00 eura, uz koji se iznos nadodaje i PDV od 25 % u iznosu 1.650,00, što sveukupno iznosi 8.250,00 eura.
37.1. Tužitelj je ovu parnicu u cijelosti izgubio, pa je u cijelosti i odbijen za zahtjevom za naknadom parničnog troška.
38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rovinju, 5. svibnja 2025.
Sudac:
Roberto Uggeri
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda na nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženicima po pun.
