1              Poslovni broj: Gž-619/2023-2

 

 

                                                                                                               

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-619/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to: Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. S. iz S. A. D., C., OIB:…, zastupane po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz P., protiv tuženih: 1. J. L. pok. F., nepoznatog boravišta, zastupanog po privr. zastup. M. O., odvj. u R., 2. B. D. iz T., OIB:…i 3. Republika Hrvatska, OIB:…, zastupane po ODO-u u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, Pula, Rovinjska 2A, broj: P-DO-9/2016, odlučujući o žalbama tuženika B. D. i tuženice Republike Hrvatske, protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba Rovinj – Rovigno, poslovni broj P-864/2022-57 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

             

1. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika B. D. i tuženice R. H. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-864/2022-57 od 16. prosinca 2022.

 

2. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troška žalbe

 

3. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tuženika.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva k.č. 7746/4, upisanoj u z.k. ul. 489 k.o. T., u 1016/3360 dijela, a što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini sa imena  tuženika na ime i u vlasništvo tužiteljice (I), tuženicima je naloženo da tužiteljici naknade troškove postupka u iznosu od 10.873,32 kuna / 1.443, 14 eura, a odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.501,68 kuna (II), te je tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen (III).

 

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose tuženik B. D. i tuženica Republika Hrvatska.

 

3. Tuženik B. D. predmetnu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. U žalbi u bitnome, navodi da se pridružuje žalbi tuženice Republike Hrvatske, da je predmetna parcela oduvijek pripadala porodici Š., obitelji njegove majke, da ako je pok. J. B. povremeno obrađivao predmetnu nekretninu, da je to činio prešutno ili izravnoj suglasnosti (su) vlasnika, a da je nije koristio kao svoju, da svjedoci iskazuju o ,,goloj'' činjenici obrađivanja i neprotivljenja vlasnika, da je njegov nasljednički dio od 560/3360 zakonito nasljeđen 30. travnja 1998., i upisan u zemljišne knjige i katastar, da je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba prava uzdržavanja za Z-539/76, da darovni ugovor iz 1977.kojim roditelji J. B. daruju k.č. 7746/4 nije upisan u zemljišne knjige, da su pravni prednici tužiteljice mogli znati da pravo vlasništva predmetne nekretnine pripada tuženiku odnosno njihovim pravnim prednicima, da to kod tužiteljice isključuje savjesnost i poštenje, pa tuženik predlaže da se žalba uvaži, da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, a  tuženik potražuje i trošak žalbe.

 

5. Tuženica predmetnu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. U žalbi, u bitnome tuženica navodi, da u prvostupanjskom postupku nije dokazano poštenje tužiteljice i njenih pravnih  prednika kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, da je brat tužiteljice J. B. preminuo 7. rujna     2007. godine, da su mu roditelji Darovnim ugovorom od 1977. darovali k.č. 7746/4 k.o. T., a da je tužiteljica njegova nasljednica, da su pravni prednici  tužiteljice imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine, da je provođenjem ostavinskog postupka  tužiteljica imala  saznanja da predmetna nekretnina nije upisana kao zemljišnoknjižno vlasništvo predmetne nekretnine,  da je bilo potrebno utvrditi je li pravo vlasništva dosjelošću stečeno do 17. studenog 1999., a što da u konkretnom slučaju nije proteklo potrebno vrijeme, da se čak, i da su utvrdili da se radi o poštenom posjedniku, a da je dosjedanje  počelo  u svibnju 1960., da do sada nije protekao rok od 40 godina,da se u pravnoj stvari iz iz odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima R., J. i T. nemogu primijeniti  u konkretnom slučaju pa tuženica predlaže da se žalba tuženice uvaži, da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tuženica potražuje i trošak žalbe.

 

7. U odgovoru na te žalbe tužiteljica navodi da su žalbe tuženika neosnovane, predlaže da se žalba tuženika odbiju kao neosnovane, a tužiteljica potražuje i trošak odgovora na žalbu tuženika.

 

8. Žalbe tuženika nisu osnovane.

 

9. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva k.č.7746/4 k.o. T., u 1016/33604 dijela što da su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva sa tuženika na tužiteljicu u njihovim suvlasničkim udjelima, a tuženicima je naloženo da tužiteljci naknade troškove postupka  u iznosu od 1.443,14 eura / 10.873,32 kuna, a tu svoju odluku

prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tužiteljica po svojim pravnim prednicima

u posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1960., da je taj njen posjed pošten, te stoga, a primjenom odredbe čl. 159. st. 3. t.4.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 98/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, i 94/17 dalje ZVDSP) i donosi pobijanu presudu.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.2.4.,8.,9.,13., i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava,  a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st.2. ZPP-a ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

 

11. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje paušalno ukazuju tuženici u aktualnoj žalbi, a koji bi pobijanu presudu učinili nevaljanom ili nezakonitom, pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

 

12. Nadalje, prvostupanjski sud nakon dovoljno raspravljanosti i po ocijeni ovoga suda, pravilno utvrđenje sljedeće pravno relevantne činjenice i to:

-          da je predmetnu nekretninu oduvijek, a najmanje od 1960. godine koristila obitelj B., da su na toj nekretnini sadili djeteline, kukuruz, krumpir i ostalo,

-          da je tu nekretninu do 1977. godine držao u posjedu otac tužiteljice, da je predmetna nekretnina nakon toga pripala bratu tužiteljice J. B., a nakon njegove smrti 2007. tužiteljici,

-          da je tužiteljica 1991. preselila u A., a da je predmetnu nekretninu u njezino ime koristio muž tužiteljičine nećakinje,

-          da tužiteljici, a ni njenim pravnim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo korištenja predmetne nekretnine,

-          da je predmetna nekretnina bila upisana u suvlasništvo V. B. i dr., da je nakon presuda zbog ogluhe tužiteljica upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine u 2056/3360 dijela,a da je tužiteljica utvrđena suvlasnicom i u daljnjih 179/3360 dijela u odnosu na suvlasnike A., I. i J. M. te M. P. i M. M.,

-          da su darovnim ugovorom od 21. lipnja 1977. godine A. i F. B. tužiteljičini roditelji, između ostalih, darovali predmetnu nekretninu J. B., tužiteljičinom bratu,

-          da se predmetna nekretnina 2008. godine vodila u posjedu J. B., tužiteljičinog brata.

 

13. Ta utvrđenja prvostupanjskog suda temelje se na valjanoj ocijeni  provedenih dokaza, a kako je to propisano odredbom čl.8. ZPP-a, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tuženika, pa ista prihvaća i ovaj sud kao sud drugog stupnja.

 

14. Naime, saslušani svjedoci E. B., D. L. i V. L. jasno iskazuju o posjedu predmetne nekretnine po tužiteljici i njenim pravnim prednicima, to dodatno potvrđuje i činjenica da se predmetna nekretnina vodila u posjedovnom listu (sada pok.) J. B., tužiteljičinog brata, a i raspolaganja iz Darovnog ugovora iz 1977., ukazuje na činjenicu da su pravni prednici raspolagali (između ostalog) i predmetnom nekretninom smatrajući je kao svojom.

15. Posjed predmetne nekretnine po pravnim prednicima tužiteljice  ne spori ni tuženik B. D., pa ni u aktualnoj žalbi, kada spori (samo) pravnu kvalitetu tog posjeda.

 

16. Prema tome, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je valjano utvrdio da su pravni prednici tužiteljice, a onda i tužiteljica u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1960., pa nadalje sve do donošenja pobijane presude.

 

17. Nadalje, tužiteljica navodi da su ona i njeni pravni prednici predmetnu nekretninu koristili kao svoju, a posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno (čl.18. st.5. ZVDSP) tako da je onda na tuženicima bio teret dokaza da bi posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika bio nepošten, a što oni, i po ocijeni ovog suda, nisu dokazali.

 

18. Samo zbog činjenice da predmetna nekretnina nije bila upisana kao vlasništvo tužiteljice i njenih pravnih prednika nije se moglo utvrditi da je posjed tužiteljice  i njenih pravnih prednika bio nepošten.

 

19. Isto tako samo ''goli'' navod da tužiteljici njeni pravni prednici predmetnu nekretninu nisu koristili kao svoju već kao tuđu nisu doveli u sumnju postojeću predmnjevu o savjesnosti posjeda tužiteljice i njenih pravnih prednika, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

 

20. Konačno, kada je utvrđeno da su tužiteljica i njeni pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1960., pa nadalje da je njihov posjed pošten i neprekinut,  to je onda prvostupanjski sud ispravno, a primjenom čl. 159. st.4. ZVDSP i prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a žalba tuženika je neosnovana i u tom dijelu.

 

21. Dodatno valja navesti da i ako je tužiteljica 1991. napustila Republiku Hrvatsku da je ona kao nasljednica J. B. nasljedila i posjed predmetne nekretnine, da očito, taj posjed i dalje vrši preko nećakinjinog muža (153) , tužiteljica,  očito se nije odrekla toga prava niti je posjed stekla druga osoba, pa taj posjed i dalje ima tužiteljica ( čl.28. ZVDSP).

 

22. Prema tome, prvostupanjski sud je valjano utvrdio odlučno pravnorelevantne činjenice i pravilno je primjenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice pa je stoga valjalo žalbe tuženika odbiti kao neosnovane, i donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl.368.  ZPP-a.

 

23. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a.

 

24. Odgovor na žalbu tuženika, po ocijeni ovog suda, nije bio potreban, pa je o tom  trošku tužiteljice odlučeno kao u izreci (čl.166. st.1., a u s vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

U Puli-Pola, 21. studenog 2023.

 

    Predsjednica vijeća

 

                                                                    Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.