1

Poslovni broj: 22 Gž-313/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž-313/2023-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ostavinskom predmetu iza pok. S. L., iz Č., rođenog ..., a umrlog ..., rješavajući žalbu zakonskih nasljednika I. L., OIB: …, G. L., OIB: ..., A. L., OIB: … i V. L., OIB: …, svih iz Z., zastupanih po punomoćnici L. M.-Pirš, odvjetnici iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj 33  O-2158/2022-10 od 27. siječnja 2023., 21. studenog 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba zakonskih nasljednika I. L., G. L., A. L. i V. L. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj 33 O-2158/2022-10 od 27. siječnja 2023. u točki II. izreke.

 

II. Ukida se citirano rješenje u točki I. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranim rješenjem, točkom I. izreke, odbijen je prigovor zastare zakonskih nasljednika I. L., G. L., A. L. i V. L., svih iz Z., Točkom II izreke obustavljen je ostavinski postupak iza pok. S. L. iz Č., rođenog ..., a umrlog ...

2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli zakonski  nasljednici I. L., G. L., A. L. i V. L. zbog svih žalbenih razloga iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22:dalje -ZPP). u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, koja se primjenjuje na temelju članka 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19: dalje ZN). 

 

3. U žalbi tvrde da je sud prvog stupnja nakon ukidanja klauzula pravomoćnosti i ovršnosti na rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-199/85 od 05. rujna 1986. trebao donijete novo rješenje o nasljeđivanju pozivom na važeći zakonski propis, a ne obustaviti ostavinski postupak. U ovom predmetu da nisu postojali zakonski uvjeti za ukidanje klauzule pravomoćnosti na predmetnom rješenju o nasljeđivanju ni za ukidanje tog rješenja. J. L. da je neistinito navela da u tom ostavinskom predmetu nije sudjelovala jer je bila u inozemstvu, u to vrijeme da nije bila u inozemstvu i vlastoručno je potpisala izjavu od 23. lipnja 1986. kao i zapisnik od 12. rujna 1985. i izgubila je svako pravo poduzimanja bilo kakve radnje u ovom predmetu. Pok. S. L. da je otac J. i da je ona zasigurno bila upoznata s danom njegove smrti. Tvrdi i da je nastupila zastara tražbine, u smislu odredbe članka 233. ZOO-a u vezi sa člankom 144. stavak 1. i člankom 138.  ZN-a jer da je protekao desetogodišnji zastarni rok od pravomoćnosti sudske odluke. Nastavno ističe da su I. L. i K. L. podijelili ostavinsku imovinu tako da je I. L. između ostaloga pripala u vlasništvo kuća u Z., dok je K. L. darovnim ugovorom poklonila kuću u Z. svom suprugu koji je oporukom predmetnu nekretninu ostavio I. L., odnosno njegovoj djeci i da sud prvog stupnja nije mogao utvrditi da imovina koja je predmetom oporuke ne predstavlja izvanknjižno vlasništvo ostavitelja. Nastavno tvrdi ukoliko predmetno rješenje o nasljeđivanju nije zakonito da J. L. nije mogla sklopiti ni ugovor o doživotnom uzdržavanju sa K. L. jer je predmetom tog Ugovora imovina koja je temeljem ukinutog rješenja o nasljeđivanju pripala K. L.. Tvrdi ako će sud zanemariti sporazum K. i I. L. tada i nasljednici I. L. imaju pravo dati novu nasljedničku izjavu.

 

4. Predlažu uvaženje žalbe.

 

5. Odgovorom i dopunom odgovora na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba nije osnovana.

 

              7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

                           

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Čazmi pod posl. br. O-199/85-9 od 5. rujna 1986. raspoređena ostavinska imovina iza pok. S. L. iz Č., rođenog ..., a umrlog ..., tako da su nasljednicima  proglašeni : supruga K. L., sin I. L., unuci I. L., G. L. i A. L., na temelju zakona, ustupa, međusobnog sporazuma i oporuke ostavitelja od 19. rujna 1984.,  kako je utvrđeno tim rješenjem,

 

- da je u postupku koji je prethodio donošenju navedenog rješenja održano ročište 12. rujna 1985. na kojemu su K. L., I. L. i M. L. dali nasljedničke izjave (K. L. i I. L. prihvatili su ustupljeni dio, te temeljem zakona i međusobnog sporazuma, predložili podjelu ostavinske imovine), dok na ročište nije pristupila J. L.,

 

- da su nazočni nasljednici izjavili da je J. L. prihvatila nasljedstva na temelju zakona i ustupila svoj nasljedni dio ostalim nasljednicima, ne tražeći ništa iz ostavine i izražavajući suglasnost s njihovim sporazumom o raspodjeli imovine,

 

- da je u spis predmeta 2. rujna 1986. dostavljena oporuka ostavitelja od 19. rujna 1984. te izjava od 23. lipnja 1986. kojom M., K. i J. L. izjavljuju da se odriču svog dijela kuće u Z., u korist I. L. do njegove smrti, a nakon njegove smrti da vlasnici postaju njegova djeca I., G. i A. L.,

 

- da je predmetno rješenje o nasljeđivanju proglašeno pravomoćnim s danom 26. rujna 1986. te da je po prijedlogu nasljednice J. L. rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, posl. br. 18 Pu O-43/2020-48 od 26. listopada 2020., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-1105/2020-3 od 18. siječnja 2021., ukinuta klauzula pravomoćnosti na tom rješenju o nasljeđivanju,

 

- da je povodom žalbe nasljednice J. L. rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-346/2021-3 od 29. travnja 2021., ukinuto rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Čazmi posl. br. O-199/85-9 od 5. rujna 1986. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak,

 

- da je tijekom ponovnog postupka utvrđeno da je 30. kolovoza 2017. proglašena naknadno pronađena oporuka ostavitelja od 06. siječnja 1979. i da se u spisu nalazi (neproglašena) oporuka od 19. rujna 1984., koja je zaprimljena kod Općinskom sudu u Čazmi 02. rujna 1986. te da je sud proglasio i tu oporuku,

 

- da je nasljednica J. L. svojom nasljedničkom izjavom osporila oporuku od 19. rujna 1984. u cijelosti, dok je priznala pravovaljanom oporuku od 06. siječnja 1979., osporila je i ostavinsku imovinu tvrdnjom da kuća u Z., nije bila u vlasništvo ostavitelja u vrijeme njegove smrti i prihvatila je nasljedstvo koje joj pripada na temelju zakona,

 

- da je punomoćnica zakonskih nasljednika, sina ostavitelja pok. I. L.,  osporila valjanost oporuke od 06. siječnja 1979. tvrdnjom da kasnija oporuka stavlja izvan snage raniju oporuku, a navela je i da je nasljednica J. L. naknadno potpisala izjavu 23. lipnja 1986., kao i zapisnik sa ostavinske rasprave od 12. rujna 1985. (koje potpisivanje je nasljednica J. L. učinila nespornim u podnesku od 3. siječnja 2022.) i ostala je kod prigovora zastare u smislu odredbe članka144. Zakona o nasljeđivanju,

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu posl. broj: O-1304/2021-31 od 13. lipnja 2022. potvrđenim u tom dijelu rješenjem Županijskog suda u Rijeci, posl. broj: Gž-1043/2022-2 od 20. srpnja 2022. prekinut  ostavinski postupak i da je nasljednica J. L. upućena da u roku od 30 dana pokrene parnicu radi utvrđenja da nekretnine kč.br.4815/34 kuća broj 9, …ulica i dvorište pov. 273 m2, upisane u zk.ul.broj 18808 k.o. G. Z. ne ulaze u sastav ostavinske imovine i radi utvrđenja nevaljanosti pismene oporuke pred svjedocima od 19. rujna 1984.,

 

- da zakonska nasljednica J. L. nije pokrenula parnicu temeljem tog rješenja i da je sud prvog stupnja rješenjem posl. broj: O-2158/2022-7 od 5. prosinca 2022. odredio nastavak ostavinskog postupka iza pok. S. L. iz Č.,

 

- da je nakon ročišta održanog 12. rujna 1985. u Općinskom sudu u Čazmi, izmijenjeno rodoslovlje jer su prije završetka ostavinskog postupka umrle osobe koje su bile pozvane na nasljeđe i to I. L., sin ostavitelja, umro je ... (rođen u prvom braku S. L. i A. L.), M. L., kći ostavitelja umrla je ... (rođena u drugom braku S. L. i K. L.) i K. L., supruga ostavitelja, umrla je ...,

 

- da nasljednici zastaru tražbine, u smislu odredbe članka 144. stavak 1. ZN-a, temelje na tvrdnji o proteku roka od 37 god od smrti S. L., oca J. L. i činjenici da je s danom njegove smrti J. L. znala za pravo nasljeđivanja. Tvrde i da su kao zakonski nasljednici savjesni držaoci predmetnih nekretnina, a i da su nesavjesni zbog proteka roka od 20 godina od smrti pok. S. L. da bi njihov prigovor zastare bio osnovan,

 

- da se u smislu odredbe članka 253. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN/03) materijalna prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđuju po odredbama tada važećeg ZN/71 koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, smrti ostavitelja (30. travnja 1985.) dok se procesne odredbe prosuđuju prema ZN/03,

 

- da u smislu odredbe članka 144. ZN pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja zastarijeva prema nesavjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, time da prema nesavjesnom držatelju ovo pravo zastarijeva za 20 godina te da se to odnosi na pravo koje nasljednici ostvaruju u parnici o nasljedstvu, odnosno u postupku pokrenutom po nasljedničkoj tužbi između osoba koje se spore o pravu nasljedstva dok u ovom predmetu pravomoćno rješenje o nasljeđivanju nije doneseno pa nisu ni nastupili pravni učinci tog rješenja te da se između nasljednika u kojemu bi se zakonski nasljednici sporili o pravu na nasljeđivanje,

 

- da je u ovom postupku sporno ulazi li nekretnina kč.br. 4815/34 kuća broj 9, … ulica i dvorište pov. 273 m2 upisana u zk. ul. broj 18808 k.o. G. Z. u sastav ostavinske imovine pok. S. L., te je li valjana pismene oporuke pred svjedocima od 19. rujna 1984. (zbog kojih razlozi je J. L. upućena na pokretanje parnice),

 

- da je  kuća u Z., … navedena u oporuci pok. S. L. od 19. rujna 1984., ali ta oporuka nije proglašena prije donošenja rješenja o nasljeđivanju od 5. rujna 1986.,

 

- da  predmetna nekretnina u trenutku smrti ostavitelja S. L. nije bila uknjižena na ime ostavitelja i da zakonski nasljednici nisu tvrdili ni dokazali da je njegova izvanknjižna imovina već da je ta nekretnina bila uknjižena kao vlasništvo njegove supruge pok. K. L.,

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-3323/15-68 od 28. ožujka 2019. utvrđeno da nije nastao ugovor o darovanju sklopljen 17. rujna 1984. između K. L. kao darovateljice i S. L. kao daroprimatelja i da se uspostavlja z.k. stanje prije provedbe Ugovora o darovanju i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. broj: O-4544/03 UPP/OS-14/03 od 12. listopada 2004. kao i upisi predbilježbe na nekretnini koja je bila predmetom darovanja, kat. čest. 4815/34 kuća broj 9, … ulica i dvorište pov. 273 m2, upisanoj u zk.ul. broj 18808 k.o. G. Z..

 

- budući da Ugovor o darovanju od 17. rujna 1984. zaključen između L. K. i L. S. kojim L. K. daruje L. S. kuću u Z., … sagrađenu na kč.br.4815/31 nije nastao, to oporučitelj S. L. nije bio vlasnik navedene nekretnine pa nije ni mogao tom nekretninom raspolagati u korist oporučnih nasljednika i predmetna nekretnina ne predstavlja njegovu ostavinsku imovinu pa je iz tog razloga temeljem odredbe članka 214. stavak 1. ZN/71 sud prvog stupnja obustavio predmetni ostavinski postupak.

 

8. Kod donošenja pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a u vezi sa člankom 175. stavak 2. ZN-a/03. Rješenje  nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

9. Pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je obustavio ostavinski postupak u ovom predmetu, primjenom odredbe članka 214. stavak 1. ZN-a.

 

10. Naime, iz pravilnog utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da sporna kat. čest. 4815/34 kuća broj 9, … ulica i dvorište pov. 273 m2, upisana u zk. ul. broj 18808 k.o. G. Z. ne predstavlja knjižnu ni izvanknjižnu ostavinsku  imovina ostavitelja pok. L. S. pa sud prvog stupnja u predmetnom ostavinskom postupku opravdano nije raspoređivao tu nekretninu kao ostavinsku imovinu ostavitelja na njegove nasljednike.

 

11. Nastavno treba kazati da ni ostale nekretnine, kat čestice upisane u z.k.ul. broj 1723, 1571 i 1564 sve k.o. B., koje su u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Čazmi pod posl. br. O-199/85-9 od 5. rujna 1986. (koje je kasnije ukinuto) predstavljale ostavinsku imovinu pok. S. L. nisu u vlasništvu tog ostavitelja kao ni tim ukinutim rješenjem  utvrđene nasljednice L. K. već su, kako proizlazi  iz spisu priloženih z.k. izvadaka za te z.k.ul. sada uknjiženi na treću osobu J. L. pa sud u ostavinskom postupku ne može odlučivati ni o raspodijeliti tih nekretnina već bi u toj konkretnoj situaciji stranke postupka svoje eventualno pravo na tim nekretninama mogle ostvariti tek u parnici.

 

12. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja odgovarajućom primjenom odredbe članka 214. ZN-a/71, odnosno 215. ZN-a /03 obustavio predmetni ostavinski postupak.

 

13. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi žalitelja, kojima se osporava to utvrđenje suda prvog stupnja su neosnovani.

 

14. Budući da sud prvog stupnja u ovom predmetu nije raspoređivao ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja ni utvrđivao pravo nasljednika na tu imovinu nije postojala ni zakonska pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti prigovora zastare u smislu odredbe članka 144. ZN/71 jer bi se i o eventualnoj osnovanosti tok prigovora odlučivalo tek u parnici o nasljedstvu. Stoga je pobijano rješenje u tom dijelu valjalo ukinuti bez vraćanja sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

15. Po osnovi takvog utvrđenja, primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 175. stavak 2. ZN-a, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 21. studenog 2023.             

                                                Sutkinja:

  Brankica Malnar, v.r.