Poslovni broj Gž-1261/2023-2

 

 

          Poslovni broj Gž-1261/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja Ž. K., OIB: …iz O.,  zastupane po punomoćnici G. P.-T., odvjetnici u O., protiv tuženice-protivnice osiguranja R. H., zastupane po O. državnom odvjetništvu u G., OIB:…, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-56/2022-26 od 22. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

                    Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - protivnice osiguranja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-56/2022-26 od 22. rujna 2023. i

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - protivnice osiguranja te se potvrđuje rješenje o privremenoj mjeri sadržano u presudi i rješenju Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, poslovni broj P-56/2022-26 od 2. rujna 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik : na dijelu kč.br. 3154 pašnjak površine 12 j 533 čhv, upisane u zk.ul.br. 836 k.o. P. koji po Geodetskom elaboratu ovl.ing. Geo. Z. P. od 26.05.2023. godine (koji je sastavni dio te presude) nosi oznaku kao: kčbr. 3154//1 Š. L. površine 2 ha 81 a 02 m2 upisane u zk.ul.br. 836 k.o. P., na dijelu kčbr. 1541 pašnjak rakića glavica površine 17 j 548 čhv, upisane u zk.ul.br. 1516 k.o. B. koji po Geodetskom elaboratu ovl.ing. Geo. Z. P. od 28.06.2023. godine (koji je sastavni dio te presude) nosi oznaku kao: kčbr. 1541/3 Š. pod R. glavicom površine 20 a 68 m2 upisane u zk.ul.br.1516 k.o. B. te na dijelu kčbr. 1631 pašnjak rašaine drage površine 133 j 962 čhv, upisane u zk.ul.br. 1516 k.o. B. koji po Geodetskom elaboratu ovl.ing. Geo. Z. P. od 28.06.2023. godine (koji je sastavni dio te presude) nosi oznaku kao: kčbr. 1631/1 Š. B. površine 64 a 12 m2 upisane u zk.ul.br. 1516 k.o. B., a što mu je tuženica dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužitelja (I), tuženici je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 3.085,57 eura/23.248,23 kn i uz to pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate (II), a tužitelj je odbijen s preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 252,76 eura/1.904,42 kn, kao neosnovanim (III).

 

1.1. Rješenjem je prvostupanjski sud odredio privremenu mjeru kojom je tuženici kao protivnici osiguranja i Hrvatskim šumama d.o.o. zabranio svako vršenje posjedovnih čina na dijelu k.č.br. 3154 k.o. P. u vlasništvu tužitelja na način da na istoj Hrvatske šume d.o.o. vrše sječu stabla i zabranio im je svako daljnje vršenje posjedovnih čina na dijelu te nekretnine, te je odredio trajanje određene privremene mjere do pravomoćnog okončanja postupka odnosno do drugačije odluke suda.

 

2.  Protiv te presude i rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica, isto pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne odluke o troškovima postupka.

 

3. U žalbi, u i bitnome, tuženica navodi da pobijane odluke nemaju razloga o odlučnim činjenicama, da su iste nerazumljive i proturječne same sebi i razlozima čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, da nije jasno na koji način bi se trebala izvršiti određena privremena mjera i način na koji bi se ona trebala izvršiti, da je odluka u tom dijelu proturječna i nerazumljiva, da je privremena mjera određena vlasniku i posjedniku koji je upisan u katastru, a da tužitelj nije pokrenuo postupak zbog smetanja posjeda, da je tuženica osporavala aktivnu legitimaciju, da su sporne nekretnine od osnutka zemljišne knjige upisane kao državni erar, općina mjesna i sl., da pravni prednici tužitelja nisu upisali svoje vlasništvo u zemljišnoj knjizi, da su pašnjaci neobrađeno zemljište, i da se napasanje stoke ne može usporediti sa obradom zemljišta, da se pravni prednici tužitelja nisu upisali ni u katastar 50-tih godina prošlog stoljeća, da su iskazi svjedoka u suprotnosti s upisima u zemljišnu knjigu i katastarski operat, da nije jasno na temelju kojih propisa su tužitelji stekli pravo vlasništva, da svjedoci koji su iskazivali mogu biti pouzdani samo za onaj period za koji imaju saznanja, a da to obzirom na godine života i rođenja, oni to ne mogu biti i za period prije 1941., da nije razvidno na temelju kojih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje kvalitetu posjeda tužitelja, da se predmetna čestica nalazi u šumskogospodarskoj osnovi, da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, jer da tuženica nije odgovorna za nesređeno zemljišnoknjižno stanje tužitelja, da je tužitelju pogrešno priznat trošak za podnesak od 13. veljače 2023., pa tuženica predlaže da se pobijana odluka preinači na način da se odbije tužitelj sa tužbenim zahtjevom i prijedlogom za određivanje privremene mjere, podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ((„Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

 

5. Odgovor na žalbu tuženice nije dostavljen.

 

6. Žalba tuženice nije osnovana.

 

7. Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dijela k.č.br. 3154. k.o. P. i dijela k.č.br. 1541 i 1631 k.o. B., a pobliže određenih u Geodetskom elaboratu ovlaštenog vještaka geodeta od 26. svibnja 2023. i koji čini sastavni dio odluke, tuženica je obvezana to priznati i trpjeti upis prava vlasništva sa tuženice na tužitelja, tuženici je zabranjeno vršenje posjedovnog čina na predmetnim nekretninama, a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je tužitelj po svojim pravnim prednicima u posjedu predmetnih nekretnina neprekidno najmanje od početka 20. stoljeća, da je taj posjed pošten, te stoga, a primjenom paragrafa 1458. i 1477. Općeg građanskog zakonika i donosi pobijanu presudu, a onda i rješenje o privremenoj mjeri.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu i  rješenje u granicama navoda žalbe, a pazeći, dodatno po službenoj dužnosti, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da su pobijana presuda i rješenje, u njihovom bitnom dijelu, valjani i zakoniti.

 

9. Prije svega valja navesti da pobijane odluke sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama, da iste nisu ni nerazumljive, a ni proturječne, te da kod donošenja pobijanih odluka prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju "upire" tuženica u aktualnoj žalbi.

 

10. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju valjano provedenog dokaznog postupka i na temelju valjane ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) utvrđuje slijedeće pravnorelevatne činjenice i to:

 

-          da je tužitelj vlasnik k.č.br. 3143 k.o. P., kuće sa pomoćnim objektima, a uz nju i susjednih parcela k.č.br. 3142, k.č.br. 3143 i k.č.br. 3144 iste k.o.;

 

-          da se sporni dio k.č.br. 3154 k.o. P. nalazi iznad kuće tužitelja, a i da sporni dijelovi k.č.br. 1541 i 1631 k.o. B. čine jednu cjelinu sa prijepornom k.č.br. 3154 k.o. P.;

 

-          da su pravni prednici tužitelja dio tih nekretnina koristili za sadnju poljoprivrednih kultura (kupus i krumpir), a da je dio predstavljao samoniklu bukovu i grabovu šumu koju je tužiteljev djed D. "jako pazio";

 

-          da je te nekretnine držao kao svoje djed tužitelja D. K., rođen 1905, ali da je bilo u posjedu njihove obitelji još od ranije, da je D. K. naslijedio M. K., tužiteljev otac, a njega da je naslijedio tužitelj;

 

-          da tužitelja i njegove pravne prednike ništa nije ometalo u vršenju posjedovnih radnji na predmetnim nekretninama;

 

-          da se k.č.br. 3154 k.o. P. od 2005. nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi;

 

-          da su Hrvatske šume d.o.o. i na spornom dijelu k.č.br. 3154 k.o. P. započele sječu šume u proljeće 2023., a za što da nemaju dopuštenje tužitelja.

 

11. Da su pravni prednici tužitelja u nesmetanom posjedu spornog dijela nekretnine, proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka M. O. i I. K. koji su nepristrani svjedoci, koji su saslušani na licu mjesta i koji su iskazivali kako o svojim neposrednim saznanjima, tako i o tome što su znali, tzv. svjedoci po čuvenju.

 

12. Kada se ti iskazi tih svjedoka ocjene u skladu sa utvrđenjima sa očevida da se predmetne nekretnine nalaze u kompleksu zemljišta u kojem se nalazi i kuća tužitelja, da čine jednu cjelinu, da je na dijelu istih vidljiv i suhozid te da je prijepor omeđen i starim putem (77-86), moglo se utvrditi ono što tužitelj tvrdi i što prihvaća i sud prvog stupnja, da je prijeporna površina u neprekidnom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika od početka dvadesetog stoljeća, a izvjesno i od ranije.

 

13. Tuženica je po pravilu o teretu dokazivanja (čl. 219 st. 1. ZPP-a) mogla dokazivati da navodi iz iskaza tih svjedoka nisu istiniti, a to, po ocjeni ovoga suda, nije dokazala.

 

14. Iskaz svjedoka Z. B. odnosi se na razdoblje nakon 1993., isti se, očito, odnosi (samo) na k.č.br. 3154 k.o. P., a i tada ne dovodi u sumnju, barem ne u bitnome, iskaze navedenih svjedoka, pa tuženica, i po ocjeni ovog suda, nije s uspjehom osporila utvrđenja iz iskaza navedenih svjedoka o posjedu spornih nekretnina po tužitelju i njegovim pravnim prednicima.

 

15. Kada je, dakle, utvrđeno da su predmetne nekretnine bile u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, na tuženici je bio teret eventualnog dokaza da bi taj posjed bio nepošten (nesavjestan), a što proizlazi iz odredbe čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZVDSP), a što tuženica nije dokazala.

 

16. Stoga, kada je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne nekretnine u neprekinutom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika najmanje od početka 20.tog stoljeća, to su pravni prednici tužitelja, a onda, sada, tužitelj, mogli temeljem odredbi tada važećeg Općeg građanskog zakonika (par. 1458 i 1477) steći pravo vlasništva istih i to pravo prenijeti na nasljednika, a to svakako i uz činjenicu posjeda predmetnih nekretnina i nakon toga tj. nakon 1941. i kasnije, sve do podnošenja aktualne tužbe.

 

16. Sama "gola" činjenica da se samo dio k.č.br. 3154 k.o. P. od 2005. nalazio u šumskogospodarskoj osnovi ne može osporiti već stečeno pravo tužitelja, a sama činjenica da su se sporne nekretnine u posjedovnom i vlasničkom listu vodile kao državna imovina – erar i/ili društveno vlasništvo, samo po sebi,ne znači i/ili ne dokazuje da je to tužitelju i njegovim pravnim prednicima bilo poznato i da bi njihov posjed zbog toga bio nepošten.

 

17. Stoga je, po ocjeni ovog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj po svojim pravnim prednicima stekao pravo vlasništva spornog dijela nekretnina, pa je valjano udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, a žalba tuženice je u tom dijelu neosnovana.

 

18. Isto tako kada je utvrđeno da je tužitelj vlasnik spornih nekretnina, a da su Hrvatske šume d.o.o. vršile sječu na dijelu tih nekretnina, prvostupanjski je sud valjano odredio predloženu privremenu mjeru kojom je zaštitio to pravo tužitelja, pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

 

19. Konačno, prvostupanjska odluka je valjana i u odluci o troškovima postupka, ista je utemeljena na valjanoj primjeni materijalnog prava,a tužitelju je valjano dosuđen i trošak zastupanja na ročištu od 13. veljače 2023., pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.

 

20. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i rješenje, te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

 

U Puli-Pola 21. studenog 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan,v.r.