- 1 -

Broj: Ppž-11233/2021

 

                           

 

Broj: Ppž-11233/2021

 

 

 

 

              U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                         

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. S.N., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. S.N. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2021., broj: 78. Pp J-1463/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I.  Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.N. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.   Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. S.N. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura)/ 226,04 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna i četiri lipe)[1] u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 12. srpnja 2021., broj: 78. Pp J-1463/2020 proglašen je krivim okr. S.N. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 600,00 kuna, što je protuvrijednosti domaće valute 153,18 DEM, revalorizirano po srednjem tečaju HNB 31. prosinca 2001., koju kaznu je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 300,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. S.N. osobno je podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Okrivljenik u žalbi navodi da je sutkinja samo djelomično unosila u zapisnik njegove izjava, skraćivala ih i mijenjala po svom nahođenju. Nadalje, žalbom se osporava kao lažan iskaz svjedokinje V.A. te ističe da je ista stalno bila u komunikaciji s ošt. M.K..

 

6.               Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, a za svoju odluku dao je logične i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

7.              Neosnovano se žabom negira da bi u provedenom dokaznom postupku bilo utvrđeno remećenje javnog reda i mira od strane okr. S.N. na način činjenično opisan u izreci pobijane presude. Da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja opisanog u izreci prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je osnovano zaključio ocjenom dokaza izvedenih u postupku, iskaza svjedoka M.K. i svjedokinje V.A., uz otklon obrane okrivljenika te materijalnih dokaza koji prileže spisu predmeta i izvedeni su kao dokaz u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaze ispitanih svjedoka i njihov je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenik osporava iskaz svjedokinje V.A., koji je dan jasno i suglasno iskazu svjedoka M.K. i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza.

 

8.              Iz zapisnika o glavnoj raspravi od 26. svibnja 2021. razvidno je da se okrivljenik, nakon što je nazočio ispitivanju svjedokinje V.A. i postavljao joj pitanja, odbio suočiti sa svjedokinjom navodeći da se u zapisnik ne unose apsolutno sve riječi koje iskazuje, nego skraćene verzije ili se ispuštaju čitave rečenice, tim više što svi nose masku. Međutim, budući da je isti zapisnik okrivljenik vlastoručno bez primjedbe potpisao, navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost prvostupanjskog postupka.

 

8.1.              Za napomenuti je da je okrivljenik nedosljedan u svojoj obrani, navodeći na glavnoj raspravi 17. ožujka 2021. da je u dućanu bila jedna prodavačica, njemu nepoznata, dok na glavnoj raspravi 26. svibnja 2021. navodi da je svjedokinju V.A. dva puta prije tog događaja prijavljivao njenoj šefici, pa smatra da zato ne govori istinu. U odnosu na ove navode okrivljenika napominje se da se samo pravomoćnom odlukom u odnosu na davanje lažnog iskaza može dokazivati ta okolnost. Također, osnovu za otklon obrane okrivljenika daje i činjenica da okrivljenik nije prihvatio dokaz suočenjem sa svjedokinjom V.A.. 

 

9.              Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okr. S.N. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

9.1.               Iz navedenih razloga nije osnovana žalba okr. S.N. zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.              Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik navodi da se nalazi u vrlo teškoj zdravstvenoj situaciji sa mnogo zakazanih i vrlo zahtjevnih medicinskih pretraga te ističe mnogobrojne dijagnoze. U vrlo teškoj je materijalnoj situaciji, korisnik pučke kuhinje, prima mjesečnu novčanu naknadu, a tekući račun na koji prima umanjenu invalidsku mirovinu radi ovrhe je blokiran. 

 

10.1.               Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena, blaža vrsta propisane kazne, novčana kazna, koja nije previsoka.

 

10.2.              Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, težinu prekršaja i kriminalnu količinu u postupanju okrivljenika (tjelesni napad) ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini 600,00 kuna, koja kazna je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju krivnje okrivljenika, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

10.3.              Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okr. S.N.. Naime, „starim“ Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira za počinjeni prekršaj bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (konverzijom DEM u eure prema fiksnom tečaju 1 euro=1,955583 DEM iznos od 25,56 eura do 102,26 eura), dok je prema odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura (150,69 kuna do 753,46 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450). Međutim, kako je žalitelju pobijanom presudom izrečena blaža vrsta propisane kazne, novčana kazna, a nisu utvrđene okolnosti koje bi utjecale na izricanje novčane kazne u nižem iznosu te da je donošenje „novog“ Zakona isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda pravilno odmjerena zbog čega „novi“ Zakon nije povoljniji za okr. S.N..

 

11.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim  Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

 

12.               Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                   Zagreb, 21. studenog 2023. 

 

Zapisničar:                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                       Gordana Korotaj, v.r.             

                                                        

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.