Poslovni broj: P-4298/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HE iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Alenu Đapiću odvjetniku u Solinu protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB:90275854576 zastupane po punomoćniku Odvjetničkom društvu Stjepanović i Vrdelja radi utvrđenja ništetnosti isplate nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Alena Đapića odvjetnika u Splitu, te zamjenika punomoćnika tuženika Ivan Bandić odvjetnik u Zagrebu na ročištu za objavu 05. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br: 22625 od 07. prosinca 2006.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoren kredit u iznosu od 22.985,24 CHF, članak 3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, točka 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju sa plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, vrijedećem na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, točka 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu br: 22625 od 07. prosinca 2006.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako kamatna stopa na kredit može biti promjenjena zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 2.677,50 eura sa zateznom kamatom koja teče:

0,15 eura od 16.08.2007.

0,24 eura od 16.09.2007.

0,77 eura od 16.11.2007.

3,96 eura od 16.01.2008.

3,82 eura od 16.02.2008.

8,39 eura od 16.03.2008.

6,46 eura od 16.04.2008.

2,16 eura od 16.06.2008.

2,38 eura od 16.07.2008.

1,30 eura od 16.09.2008.

10,41 eura od 16.10.2008.

14,85 eura od 16.11.2008.

5,80 eura od 16.12.2008.

26,70 eura od 16.01.2009.

26,80 eura od 16.02.2009.

20,41 eura od 16.03.2009.

22,09 eura od 16.04.2009.

22,49 eura od 16.05.2009.

17,34 eura od 16.06.2009.

18,75 eura od 16.07.2009.

17,09 eura od 16.08.2009.

18,88 eura od 16.09.2009.

16,60 eura od 16.10.2009.

19,39 eura od 16.11.2009.

18,40 eura od 16.12.2009.

23,99 eura od 16.01.2010.

25,39 eura od 16.02.2010.

26,85 eura od 16.03.2010.

29,89 eura od 16.04.2010.

34,77 eura od 16.05.2010.

35,20 eura od 16.06.2010.

45,18 eura od 16.07.2010.

44,41 eura od 16.08.2010.

55,55 eura od 16.09.2010.

49,25 eura od 16.10.2010.

51,28 eura od 16.11.2010.

63,31 eura od 16.12.2010.

62,46 eura od 16.01.2011.

57,78 eura od 16.02.2011.

1.766,56 eura od 07.03.2011.

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku u toku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.032,49 EUR sa zateznom kamatom koje teku od 05. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi od 17.lipnja 2019.god. tužitelj je naveo:

Tužitelj je sa tuženikom u Porsche Split sklopio Ugovor o kreditu br. 2265 i.XII.2006. po kojem je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.985,24 CH kredit je bio u otplati od 20.12.2006 i prijevremeno otplaćen 07.03.2011. U pr. ugovoru stoji da je tužitelj dužan plaćati redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostranih odluka tuženika, Odmah po zaključenu pr. Ugovora Tuženi je povisio kamatu i to odjednom za 2,70%.Po istom ugovoru ugovorena je valutna klauzula po kojoj korisnik vraća kredit kroz 7 godina u 84 jednake rate i to u protuvrijednosti Kn po prodajnom tečaju RBA d.d. za CHF. Početni tečaj je bio 4,57, a u trenutku prijevremene otplate je bio 5,79.neprijeporno je da je tuženi sastavljal ugovora i da je takve ugovore nudio i drugim mogućim klijentima kao strankama. Sukladno čl. 320 ZOO-a au slučaju nejasne odredbe takvi ugovori se tumače u korist druge strane. Bitne odredbe Ugovora. o otplati glavnice kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF, obračunatoj po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja, kao i visina redovne kamate vezane za "Odluke samog tuženika su neodređene i promjenjive. Tužitelj je tim e odmah doveden u neravnopravan i nesiguran položaj ovisan o volji tuženog, kako u odnosu na tečaj CHF tako i u odnosu na visinu kamatne stope. zbog tih činjenica ugovor je suprotan nizu Zakona: " ZOO,(NN 35/05…41/08) čl. 4- u načelu savjesnosti i poštenja te nastavnim ćl. 269,270,272,296,319,320,čl.322.323,346,1021 i 1022, zakonu o kr. institucijama" (NN 117/08…153/09)čl. 86,180 st.3,183,185,188,čl. 232,236,308 i 309 "Zakona o platnom prometu "NN 133/2009) čl. 7 18 točka 3 b i čl. 21, Hnb-"Odluci o efekt kamati kredita insitucija i kreditna unija" (NN 41/2009) u smislu neodređenosti činidbe. ugovaranje oba navedena parametra kao promjenjiva je izravno suprotno odredbama "Zakona o zaštiti potrošača" (NN 79/07…78/12) koji je u čl. 96,97 takve odredbe određuje kao nepoštene a u čl. 107,109-115 takvo postupanje označava kao nepoštenu poslovnu praksu. Tuženik je postupao nesavjesno i nepošteno koristeći svoj položaj jer je jedino Bankama i pravnim osobama kao što je tuženik "dano pravo da se bave kreditnim poslovima. ugovarajući valutnu klauzulu tužena nije upozorila tužitelja na moguće rizike od povećanja tečaja CHF. Štoviše korisnici kredita su uvjeravani da taj rizik uopće ne postoji jer da se radi o valuti koja 20 godina nije mijenjala tečaj. Visina tečaja je povezana sa tečajem Banke čime je stvaran lažni dojam da će banke ili HNB braniti tečaj CHF što je nemoguće. Tuženi je ponudio ugovor po kojem plaća iznos kredita u protuvrijednosti CHF u Kn po tečaju koji je poznat na dan sklapanja bio je 4,57 Kn za 1 CHF, a vraćanje je ugovoreno u anuitetima po budućem-nepoznatom i neodređenom prodajnom tečaju, koji će vrijediti u trenutku dospijeća svakog anuiteta. Tužitelj smatra da je tuženi znao i morao znati da je moguć porast tečaja CHF. Štoviše banke i s njima povezane Financijske institucije, kao što je tuženik, jedine mogu utjecati na visinu tečaja neke valute, na međ. bankarskom tržištu. Ovo j e nuđeno kao"novi proizvod" korisnicima sa zlom namjerom –dolus malus. Nakon što se kroz 2005,2006,2007 i 2008 nakupio dovoljan broj ovakvih kredita tečaj CHF je naglo počeo rasti. Sa početnog, tečaj se sustavno povećavao tako da je 24.01.2015 dosegao omjer od 7,85 što znači da je sa početnog tečaja 4,56 došlo do gotovo dvostrukog povećanja njegove visine čime su svi korisnici "kroz sve te godine morali otplaćivati puno veće iznose anuiteta svaki mjesec. U ovaj "novi proizvod" je uloženo oko 200.000.000.000,00 USD ( i to poglavito u zemljama tzv. Zapadnog Balkana i Mađarskoj). Tužena uz to što je koristila porast tečaja CHF je istodobno povećavala kamatnu stopu i kroz svaki anuitet naplaćivala više od početno ugovorene visine kamatne stope 4,57%.Tužitelj nije mogao doći do Ugovora i povijesti promjena kamatnih stopa. Ali usporedno je utvrdio da je primjerice ZABa-odmah 2006 povećala kamatu na 5,05%,01.03.2008 kamata je 5,70%,01.08,2009 kamata je 6,30%, 01.08.2011 kamata je 6,5%, Iz toga je vidljivo da se od 28.7.2005 kamata sustavno podiže. Pri tome je i iznos kamate povezan sa tečajem CHF pa je tuženik dvostruko profitirao. Tuženi je stalno povećavao stopu redovne kamate bez ikakva osnova i razloga, koristeći pri tome nesavjesne , nepoštene i ništave odredbe Ugovora po kojima ima pravo na jednostrane promjene redovne kamate na temelju svojih Odluka, a bez ikakva razloga i mogućnosti utjecaja druge ug. strane korisnika. Tužitelj je zatražio da mu tuženik izda Ugovor i sve uplate i isplate sa svim promjenama tečaja i kamate ali je tuženik to odbio kazavši da pošto je ugovor izvršen da on to nije dužan dati. Po čl. 233 ZPP-a pošto tuženik jedini ima i dužan je voditi sve te dokumente. U odnosu na nesavjesnost, nepoštenje u ugovaranju i postupanju, pa posljedično i ništavost treba dodati i činjenicu da je zemlja ishodišta te "pošasti" Austrija preko svog regulatora Narodne banke Austrije zabranila bankama i svim drugim pr. osobama takve kredite prema svim osobama koje ne ostvaruju prihode u CHF. Ovakve kredite je zabranila i Mađarska.

2. U svom odgovoru na tužbu od 30.09.2019 tuženik je naveo:

Prije upuštanja u raspravljanje o meritumu svari, tuženik ističe prigovor nedostatka stranačke sposobnosti u odnosu tuženika s obzirom način kako je tuženik naznačen u tužbi. Naime, u uvodnom djelu tužbe tuženik je označen kao Podružnica Split. Odredbom čl. 77 Zakona o parničnom postupku propisano je da stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba, dok je čl. 7 st. 3. Zakonom o trgovačkim društvima propisano da podružnice nisu pravne osobe. Slijedom navedenog podružnica ne može biti strankom u postupku, pa se predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbu. Tuženik ne spori da je s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu broj 22625 od 07.12.2006.g. (dalje u tekstu:Ugovor) ali u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepošetna ili ništetna. Naime, tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja u dobroj vjetri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tuženik ukazuje sudu da nije bilo stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača .(tzv" Udruge Franak") a koji postupak se vodio protiv osam točno određenim banaka. Pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju nikakve veze sa ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača već uopće nije banka. Budući da tuženik nije bio stranka u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi potrošača te se u ovom sporu ne mogu koristiti9 pravan utvrđenja iz tog postupka ub konkretnom slučaju potrebno je provesti dokazni postupka kako bi se utvrdilo jesu li određene odredbe predmetnog ugovora nepoštene odnosno ništetne. S tim u vezi tuženik ukazuje na odredbu čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u čl. 52. trenutno važećeg ZZP-a koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe u predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. U konkretnom slučaju tuženik smatra da su sve odredbe predmetnog ugovora u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatnu stopu io valutnu klauzulu kasne, ako razumljive i uočljive pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi tuženik ističe da su sve odredbe Ugovora o kreditu u cijelosti u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osim toga čl. 9 Uvjeta vrlo je detaljno opisano u kojim slučajevima dolazi do promjene anuiteta (zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi..) te je upravo svaka promjena anuiteta bila u skladu s tom odredbom, pa se ne može iznijeti tvrdnja da se radi o jednostranih promjenama anuiteta od strane tuženika. Članak 5. Uvjet ugovora o kreditu predstavlja ugovaranje valutne klauzule u CHF-u međutim radi se o odredbi koja je u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima te u trenutku sklapanja ugovora tuženik nije imao niti je mogao imati bilo kakva saznanja o kretanju tečaja CHF u odnosu na HRK. Svakako tuženik nije imao nikakvog utjecaja na kretanje tečaja. Dakle tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi ugovorne odredbe bile nerazumljive ili da tužitelj nije bio upoznat s istima prije potpisivanja Ugovora. Bitno je za naglasiti da na samom Ugovoru piše da tužitelj prije potpisivanja Ugovora pročitao i prihvatio sve odredbe. Slijedom svega navedenog , tvrdnje tužitelja o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u cijelosti su netočne i paušalne. Budući da se na tuženika ne mogu izravno primijeniti pravna utvrđenja iz presuda i rješenja donesenih povodom kolektivne tužbe potrošača, posve je jasno da tužitelj za sve iznesene sporne tvrdnje treba dostaviti adekvatne dokaze, a sve kako bi sud mogao provesti valjani dokazni postupak. Međutim tuženik opetovano ističe da je prilikom sklapanja ali i tijekom izvršavanja prava i obveza iz predmetnog Ugovora postupao u dobroj vjeri i u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te nije uskratio tužitelju niti jedno pravo u smislu i odredbi Zakona o zaštiti potrošača. U konkretnom slučaju nije došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, što je vidljivo iz okolnosti da je predmetni Ugovor uredno i prijevremeno izvršen od strane tužitelja kao potrošača, a da pritom tijekom trajanja ugovora nije podnio niti jedan prigovor tuženiku kao trgovcu. Stoga budući da osnovna tvrdnja tužitelja o nepoštenosti ugovornih odredbi nije točna, posve je jasno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa se predlaže odbiti isti. Tuženik ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja. naime tuženik ističe da se u konkretnom slučaju na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok. U bitnome zahtjev tužitelj predstavlja zahtjeva za povratom plaćenog (stečenog) bez osnove ,a to znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teće od dana uplate istoga. kako je posljednji obrok po predmetnom ugovoru isplaćen još 2011 g. a tužba podnesene tek u lipnju 2019 g., sasvim je jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Također tuženik naglašava da unutar petogodišnjeg zastarnog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Naime iz tužbe nije vidljiv način izračuna eventualne pretplate, a koji izračun ovisi o nizu činjenica i faktora te se visina potraživanja može utvrditi jedino putem ovlaštenog sudskog vještaka. Tuženik osporava izračun pretplate koji je dostavljen u spis, budući da se radi o izračunu koji je izrađen izvan sudskog postupka po jednostranom zahtjevu tuženika te uz izračun nije dostavljen vještački nalaz i mišljenje. Slijedom svega navedenog predlaže se odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku nakladi troškove parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika dana 7.12.2006. godine, pregled iznosa anuiteta sa tečajem CHF, pregled obavijesti o promjenjivoj kamatnoj stopi, knjigovostvene kartice za navedeni termin, otplatne planove, pregled uplata korisnika kredita, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Marjana Jovića, početni otplatni plan, konačni obračun, obavijest o promjeni kamatne stope, uvid u preslik transakcije od 8. ožujka 2011., iskaz svjedoka FE, iskaz tužitelja ĐE. Tužbeni zahtjev je osnovan, a punomoćnici parničnih stranaka, su potpisali trošak.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Punomoćnici parničnih stranaka su popisali trošak.

6. Iz ovakvog dokaznog postupka među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o kreditu dana 7.12.2006. da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te isto tako je kredit vezana u CHF, te isto tako nije sporno da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen.

7. Iz ovako provedenog dokaznog postupka dokazalo se spornim dali tužitelj ima pravo potraživati isplatu iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope kao i razlike u tečaju CHF. Dana 07. prosinca 2006. g. tužitelj i tuženik su sklopili Ugovor o kreditu broj: 22625 (dalje:Ugovor) a temeljem kojeg Ugovora je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje kredit iskazan kao 22.985,24 CHF, a koji je iznos isplaćen u protuvrijednosti kuna prema prodajnom deviznom tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Tuženik je u gore navedenom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u članku II ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, u točci 5.1 Uvjeta Ugovra je otplatu kredita vezao uz ovu valutu te je u članku III naveo visinu kamatne stope u iznosu od 6,80% godišnje, ugovorivši u točci 9.1 Uvjeta Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi promjeni ili uvođenju novih poreza, davanja i pristojbi, te promjeni uvjeta refinanciranja, a nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela neposredno ili posredno imaju slični učinak a sve bez navođenja egzaktnih jasnih i povjerljivih parametara o načinu promjene kamatne stope, čime de facto proističe da promjena kamatne stope ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika.

8. Postupajući na ovakav način tj. na način da je ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu tako što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, ako i odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa,a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO) kao i načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava , te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, čime je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana ,a sve na štetu tužitelja.

9. Zbog istovrsnog protupravnog postupanja, odnosno ugovaranja spornih odredbi na prednje navedeni način, vođen je sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača protiv osam banaka i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki Trgovački sud RH je dana 13.06.2014.g. odlučujući po žalbi banaka,. presudom pod poslovnim brojem Pž- 7129/13-4 u točki II, potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12, kojom je utvrdio da su banke u spornom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 kojom je utvrdio da su banke u spornom razdoblju povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time banke postupale suprotno odredbama čl. 81.,82 i 90,. tada važećeg ZZP (NN 96/13) a od 07. kolovoza 2007 g. do 31. prosinca 2008.g. protivno odredbama čl. - 96 i čl. 97 tada važećeg ZZP (NN 79/07, 125/07,75/09,79/09,89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO.

10. Tužitelj u ovom postupku predlaže utvrditi ništetnim ugovornu odredbu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, te dijelove ugovornih odredbi kojima se glavnica kredita i otplata anuiteta (dakle i otplata redovne kamate) veže uz valutu CHF, pa od tuženika potražuje novčani iznos koji je po tim osnovama pretplatio, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Prema mišljenju tužitelja radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa prema Ugovoru treba primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu – 6,80% te srednji tečaj za CHF tečajne liste tuženika koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita.

Na temelju dokumentacije po kreditu odobrenom temeljem Ugovora sudski vještak za financije i računovodstvo Jurica Dobronić izradio je nalaz i mišljenje u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak i s osnova ništetne odredbe o jednostrano primjenjivim kamatnim stopama. Iz navedenog vještva proizlazi da je tuženik neosnovano stekao na ovaj način iznos od 21.980,84 kn. Polazeći od nesporne činjenice utvrđenja da su nepoštene odredbe o vlauti švicarski franak i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak radi povrata sredstava što ih je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi Ugovora sukladno odredbi čl. 1111 ZOO.

11. U odnosu na visinu potraživanja sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marjana Jovića, koji je u svom nalazu i mišljenju, utvrdio iz dokumentacije koja mu je dostavljena da je tužitelj kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope i tečaja, u razdoblju od 16.8.2007. do 8.3.2011. platio veće iznose anuitete od ugovorenih, ukupno 20.173,60 kn.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o operativnom leasingu br. 22625 od 07. prosinca 2006., sklopljenog između tužitelja kao primatelja leasinga i tuženika kao davatelja leasinga, gdje je ugovorena otplata leasing obroka u hrvatskim kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb. Navedeni zahtjev je podnesen iz razloga što tužitelj kao prosječni potrošač prilikom zaključenja Ugovora o leasingu nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca jer u suprotnom ne bi pristao na njegovo zaključenje, a tuženik tužitelja nije upoznao sa svim rizicima sklapanja takvog Ugovora, niti mu je objasnio na koji će se način mijenjati kamatna stopa, čime je postupio nepošteno uslijed čega je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja.

13. Naime, tužitelj je u svom iskazu naveo da su mu djelatnici tuženika prezentirali kredit u valuti CHF puno povoljnijim u odnosu na kredit u valuti EUR, štoviše isti je naveo da mu se predočavalo kako se doktorima daje nešto posebno, očito misleći pod time da mu se predočavalo kako predmetni kredit predstavlja najpovoljniji mogući kredit.

14. Također, tužitelj je naveo da su mu djelatnici iz banke kazali da je kredit u švicarskim francima apsolutno siguran i povoljan za zaključivanje, te da je samim time povoljan i za njega kao stranku. Iz ovih iskaza jasno proizlazi da tuženik nije upoznao tužitelja o općem riziku vezanja glavnice kredita za valutu CHF, o činjenici da je rizik promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za valutu EUR, o činjenici da je rast tečaja CHF gotovo potpuno izvjestan kao ni o činjenici povećanog rizika koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

15. Nadalje, tužitelj je naveo da mu djelatnici tuženika nisu objasnili što znači promjenjiva kamatna stopa i na koji će se način ona mijenjati.

Iz prednje navedenog proizlazi da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik tužitelja nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, iako je ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

16. Potrebno je istaknuti i da tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da bilo što predloži u sadržaj predmetnog Ugovora, ne bi mogao postići da se u predmetnom Ugovoru nešto mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

17. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, aprecijaciji švicarskog franka i anuitetne otplate stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 96. st. 1. ZZP i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

18. Da je takvo postupanje kreditora nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 H i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

19. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su bitne odredbe Ugovora o kreditu, nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, osnovan je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu.

Budući da u smislu odredbe čl. 12. ZPP ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, na temelju koje tužitelj zahtijeva vraćanje stečenog bez osnove, predstavlja prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva, to je jasno da je osnovan i tužiteljev zahtjev za vraćanje više plaćenog na temelju tih ništetnih odredbi.

20. Iz iskaza „svjedokinje“ ČE proizlazi da joj ništa nije poznato o konkretnom ugovoru o kreditu. Budući da ista nema nikakvih saznanja o predmetnom ugovoru, a nije niti radila pri sklapanju tog ugovora o kreditu, njen se iskaz ne može posebno cijeniti, te je vezano za isti suvišno bilo kakvo daljenje obrazlaganje.

21. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja reći da je isti neosnovan, jer se u ovom sporu primjenjuje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga će sukladno tom tumačenju zastara početi teći tek od pravomoćnosti odluke u dijelu pod toč. 1. i 2. tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

22. Zbog svega navedenog odlučeno je kao i u izreci ove presude.

23. Odluka o trošku temelji se u vezi članka 154. st.1 ZPP-a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sastava podneska od 5. studenog 2019. u iznosu od 250,00 kuna, pristupa na ročište od 7. studenog 2019. u iznosu od 250,00 kuna, sastava žalbe u iznosu od 500,00 kuna, sastav podneska od 25. studenog 2019. u iznosu od 1.000,000 kn, pristup na ročište od 16. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00, pristup na ročište od 11. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav podneska od 23. veljače 2021. u iznosu od 250,00 kuna, sastav podneska od 25. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav podneska od 31. svibnja 2021. u iznosu od 1000,00 kuna, sastav podneska od 23. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, sastav podneska od 7. rujna 2021. u iznosu od 250,00 kuna, sastav podneska od 15. studenog 2021. u iznosu od 250,00 kuna, pristupa na ročište od 3. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, pristup na ročište za objavu presude 100,00 EUR, odgovor na žalbu 200,00 EUR, sastav podnesak od 15.11.2024. - 200,00 EUR, pristupa na ročište od 20.03.2025.- 200,00 EUR, odnosno ukupno 2.650,00 EUR, sve uvećano na ime 25% PDV, odnosno 662,50 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak financijskog vještačenja prije podnošenja tužbe 132,72 EUR, pristojbe tužbe u iznosu od 248,59 EUR, trošak pristojbe prvostupanjske presude u iznosu od 73,23 EUR, pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 4.032,49 EUR.

U Splitu, 05. svibnja 2025.

S U D A C

Dragan Ramljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis