Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj:  553/2021-5

                             

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

 

                                                                                                  Poslovni broj:  553/2021-5

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. R. Š. pok. N. iz Š., OIB: i 2. A. Š. pok. N. iz Š., . OIB: koje zastupa punomoćnik B. E., odvjetnik u Š., protiv tužene R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1420/2020 od 19.veljače 2021.,u sjednici vijeća održanoj dana 21.studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

Žalba tužene R. H. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1420/2020 od 19.veljače 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici posebnih fizičkih dijelova čest. zem. br.

k.o. P. i to kako slijedi:

- tužitelj ad1 kao isključivi vlasnik dijela čest. zem. br. k.o. P. označen slovima D-C-F-G-H-D, sve sukladno skici mjesta očevida od dana 13. veljače 2019.g. koju je izradio diplomirani inženjer geodezije P. S. i koja skica odgovara geodetskom snimku postojećeg stanja izrađene od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije D. K. od dana 11. siječnja 2018.g., površine 534 m2

- tužitelj ad2 kao isključivi vlasnik dijela čest. zem. br. k.o. P. označen slovima E-D-H-G-I-J-E, sve sukladno skici mjesta očevida od dana 13. veljače 2019.g. koju je izradio diplomirani inženjer geodezije P. S. i koja skica odgovara geodetskom snimku postojećeg stanja izrađene od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije D. K. od dana 11. siječnja 2018.g., površine 534 m2

- tužitelj ad1 i tužitelj ad2 suvlasnici svaki za po ½ dijela, dijela čest. zem. br.

k.o. P. označen slovima A-B-C-D-E-A, sve sukladno skici mjesta očevida od dana 13. veljače 2019.g. koju je izradio diplomirani inženjer geodezije P. S. i koja skica odgovara geodetskom snimku postojećeg stanja izrađene od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije D. K. od dana 11. siječnja 2018.g., površine 78 m2, koja skica mjesta očevida i geodetski snimak su sastavni dio ove presude.

 

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi ističe da je iz iskaza saslušanih svjedoka razvidno da isti nisu imali pouzdanih saznanja o tome koji bi to pravni prednik tužitelja stekao predmetnu nekretninu, kada je živio, kada je preminuo. Pored stanja na terenu, upitna je istinitost iskaza svjedoka koji i ne iskazuju detaljno o posjedu i obradi ovih predmetnih nekretnina. Iz dokaza ne proizlazi da su prednici tužitelja istu stekli temeljem dosjelosti. Predlaže da sud pobijanu presudu preinači, a tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini čest. zem. br. k.o. P. koja je upisana u zemljišnoj knjizi kao Općenarodna imovina, u tužbi tvrde da su oni vlasnici predmetnih dijelova koje su stekli temelje nasljeđivanja iza smrti oca N. Š. koji je iste stekao od svoje pokojne supruge M. Š. rođene G. koja je te predmetne dijelove nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti svog pokojnog oca S. G., pa da su daljnji pravni prednici tužitelja bili stvarni vlasnici i mirni posjednici predmetne nekretnine. Tužitelji su izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice tako da je tužitelj ad1 postao isključivi vlasnik dijela čest. zem. br. k.o. P. označen slovima D-C-F- G-H-D, tužitelj ad2 isključivi vlasnik dijela čest. zem. br. k.o. P. označen slovima E-D-H-G-I-J-E, te da su svaki za po ½ dijela suvlasnici dijela čest. zem. br. k.o. P. označen slovima A-B-C-D-E-A.

 

6.1. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje da se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju nasljeđivanja, dakle po pravnom temelju po kojem se stvari (nekretnine) stječu u trenutku otvaranja nasljedstva i temeljem pravnog posla – diobe kojim vlasništvo nekretnine sa dosadašnjeg vlasnika prelazi na stjecatelja i to u granicama dosadašnjeg vlasnika da raspolaže stvari (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet, nemo dat qoud non habet), time da je prema iskazima svjedoka A. G., M. Z. M., M. Č., N. K., D. G. i A. G. nedvojbeno utvrđeno da su pravni prednici tužitelja: majka M. Š. rođ. G. udova N., djed S. G. (rođen 1906.g.), pradjed A. G. (rođen 1860.g.), te šukundjed G. G. (rođen 1826.g.) temeljem zakona (dosjelosti), dakle samostalnim poštenim posjedom u trajanju od četrdeset godina dovršili posjed do 06. travnja 1941.g. kao samostalni, neposredni i pošteni posjednici i da im posjed nikada nije oduzet od trenutka kada je stečen, pa kraj toga da je pravno pravilo iz paragrafa 1472 (izvanredna dosjelost) propisuje da protiv državne imovine nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti, već da prava pomenute vrste koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige mogu se steći samo posjedom od četrdeset godina (to pravno pravilo se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na trenutak stjecanja prava vlasništva).

 

7. Svojim žalbenim navodima tužena nije dovela u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje u osporenoj presudi. Iskaze svjedoka A. G., Z. M., M. Č., N. K., D. G. i A. G. i ovaj sud prihvaća kao istinite, objektivne i uvjerljive prema kojima je utvrđen neprekidni i mirni samostalni neposredni posjed po pravnim prednicima tužitelja i to: šukundjedu tužitelja G. G., pradjedu tužitelja A. G., djedu tužitelja S. G., majci tužitelja M. Š. i naposljetku tužitelja. Identitet predmetnih nekretnina utvrđen je očevidom, nalazom vještaka i skicom lica mjesta. Tužitelji su u spis dostavili smrtni list za djeda tužitelja S. G., te smrtni list za pradjeda tužitelja A. G.-B., te potvrdu Župnog ureda sv. J. P. br.46/20 od dana 16. listopada 2020. godine u kojoj navedeni župni ured potvrđuje temeljem podataka iz matice krštenih i umrlih godine rođenja i smrti iskazanih prednika tužitelja i to djeda S. G. ( rođen. 1906. godine, a umro 1958. godine ), zatim pradjeda tužitelja A. G.-B. ( rođen. 1860. godine, a umro 1939. godine ), te prapradjeda tužitelja G. G.-B. ( rođen. 1860. godine, a umro 1939. godine ). Uzevši dostavljene dokaze u vezu sa iskazima svjedoka koji posjed predmetnih nekretnina protežu do prapradjeda tužitelja G. G.-B. očito je da su već iskazani prednici tužitelja stekli pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama do 6. travnja 1941. godine.

 

8. Zbog navedenog, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i kako je materijalno pravo pravilno primijenjeno, sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio osporenu presudu, a sve temeljem članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

 

U Požegi, 21.studenoga 2023.

                                                                                                                             

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                   Branimir Miljević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu