REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] S 5

Poslovni broj: Us I-2174/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mateju Peniću, odvjetniku u Zagrebu, Ul. Đure Crnatka 20, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/24-01/217, URBROJ: 513- 04-24-3 od 28. listopada 2024. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-411-01/2021-02/00983, URBROJ: 513-07-08-03-2021-01 od 25. listopada 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura (tri tisuće eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-411-01/2021-02/00983, URBROJ: 513-07-08-03- 2021-01 od 25. listopada 2021., kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi član uprave trgovačkog društva, utvrđena obveza plaćanja doprinosa s početkom od 15. lipnja 2021., u mjesečnim iznosima prema mjesečnoj osnovici – umnošku iznosa prosječne plaće i koeficijenta 1,00 i to: doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 20 %, odnosno 15% za osiguranika mirovinskog osiguranja na temelju individualne štednje i doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po stopi od 5 %.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da u konkretnom slučaju nije mogao dostaviti A1 potvrdu iz Kraljevine Švedske jer da je tamo bio rezident i tamo je radio i plaćao doprinose (a koji doprinosi uključuju i one za mirovinsko osiguranje), odnosno, navedena da se potvrda dostavlja u slučaju kad osoba koja je rezident u jednoj državi izaslana na rad u drugu državu (što u konkretnom primjeru nije slučaj), a što sve dokazuje potvrdama koje u privitku ove tužbe u nastavku dostavlja. Budući da je tužitelj za navedeno razdoblje bio u drugoj državi članici EU osiguran po drugoj osnovi, Porezna uprava da mu je trebala utvrditi godišnju osnovicu odnosno razliku za plaćene doprinose ako mu je osnovica za obračun doprinosa manja od 6.199,05 kn. Slijedom navedenog, trošak koji proizlazi iz obveznih doprinosa za člana uprave odnosno direktora trgovačkog društva, a koji istodobno nije korisnik mirovine, biti će najmanji ako se za njega plaćaju obvezni doprinosi na mjesečnu osnovicu od 6.199,05 kuna u društvu u kojem obavlja tu funkciju ili je na tu osnovicu osiguran u nekom drugom trgovačkom društvu, obrtu ili samostalnom zanimanju. Direktor odnosno član uprave koji bi po bilo kojoj drugoj osnovi, plaćao obvezne doprinose na osnovicu manju od 6.199,05 kuna mjesečno, da bio bi obvezan platiti po rješenju Porezne uprave razliku do doprinosa obračunatih po ovoj osnovici na godišnjoj razini u skladu s člancima 187.c-g Zakona o doprinosima. Iz priložene dokumentacije da nedvojbeno proizlazi kako je tužitelj u spornom razdoblju plaćao doprinose u Kraljevini Švedskoj gdje je osnovica za obračun doprinosa bila veća od navedenog iznosa. Podredno ističe da Republika Hrvatska ima sklopljen Ugovor o socijalnom osiguranju s državom u kojoj porezni obveznik plaća doprinose te da u tom slučaju treba uzeti u obzir činjenice koje proizlaze iz tog ugovora. Ugovori o socijalnom osiguranju imaju prednost pred tuzemnim zakonima. Budući da Republika Hrvatska ima sklopljen Ugovor o socijalnom osiguranju s Kraljevinom Švedskom, tada se na temelju ugovora isključuje obvezno osiguranje u jednoj državi ugovornici za vrijeme trajanja socijalnog osiguranja u drugoj državi ugovornici, a jednaka pravila su važeća i za strance koji dolaze iz država članica EU-a. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, član uprave trgovačkog društva koji je u Kraljevini Švedskoj prijavljen na obvezna osiguranja, na temelju potvrde inozemnog tijela o pripadnosti osiguranju države iz koje dolazi, da se nije obvezan prijaviti na obvezna osiguranja u RH. Navedeno da proizlazi iz tumačenja Ministarstva financija (KLASA: 411-01/03-01/78, URBROJ: 513-07/03-2 od 2. lipnja 2003.): „Navedeni stranac je dužan pribaviti potvrdu od stranog nositelja obveznog osiguranja (u Austriji) da je obvezno osiguran u zemlji ugovornici, čime je oslobođen plaćanja svih obveznih doprinosa u Republici Hrvatskoj i to neovisno o tome da li je član uprave ili mu se isplaćuju primici s osnove obavljanja druge samostalne djelatnosti i povremenog nesamostalnog rada.“ Dakle, iz navedenog da jasno proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo temeljem nepotpunog i netočno utvrđenog činjeničnog stanja donijelo nevaljanu odluku, dok je drugostupanjsko tijelo, ne ulazeći u osnovanost žalbe tužitelja, potvrdilo odluku prvostupanjskog tijela i odbilo žalbu podnositelja, ovdje tužitelja, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 28. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod kasnije podnesenih podnesaka i predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Odredbom članka 90. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZOD), propisano je da je osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i likvidator i upravitelj zadruge (članak 9. stavak 1. točka 15.) obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje (stavak 1.). Obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem (stavak 2.).

9. Odredbom članka 92. ZOD-a, propisano je da je mjesečna osnovica za obračun doprinosa umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenta 1,0.

10. Odredbom članka 187.c stavak 1. ZOD-a, propisano je da član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva, likvidator i upravitelj zadruge koji nije po toj osnovi osiguran obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj člankom 21. stavkom 2. ovoga Zakona odnosno člankom 37. stavkom 2. ovoga Zakona i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.

11. Odredbom članka 226. stavak 1. ZOD-a propisano je da su nositelji obveznih osiguranja iz Središnjeg registra osiguranika dužni Poreznoj upravi dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranje, osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe.

12. Odredbom članka 239. stavak 1. ZOD-a, propisano je da Porezna uprava, po službenoj dužnosti, rješenjem utvrđuje obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi osiguranicima po osnovama osiguranja, između ostalog, član uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i izvršni upravitelj zadruge. Stavkom 2. istog članka propisano je da se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi po utvrđenom statusu u osiguranju i vrijedi do donošenja novog rješenja ili do promjene osnove osiguranja ili do prestanka osiguranja ili do prestanka obveze doprinosa sukladno odredbi članka 221. stavka 2. ovoga Zakona.

13. Sa Kraljevinom Švedskom je sklopljen Sporazuma o nastavku važenja dvostranih međunarodnih ugovora, sklopljenog razmjenom ministarskih pisama od 11. prosinca 1997. i 5. veljače 1998. godine, među kojima je i Konvencija o socijalnom osiguranju, između SFRJ i Kraljevine Švedske, skopljena u Stockholmu, 30. ožujka 1978. (s Protokolom i Sporazumom o primjeni Konvencije), objavljena u Službenom listu SFRJ, Dodatak - Međunarodni ugovori, broj 12/79;

14. Pobijanim rješenjem je tužitelju kao članu uprave trgovačkog društva utvrđena obveza doprinosa u mjesečnim iznosima prema mjesečnoj osnovici kako je to opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.

15. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u

Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/25-19/03481455902, URBROJ: 341-25-06/2-25-67307 od 19. ožujka 2025., utvrđeno je da se na osiguranika UF, u razdoblju od 4. listopada 2018. do 23. siječnja 2023., primjenjuje zakonodavstvo o socijalnoj sigurnosti Kraljevine Švedske, sve sukladno članku 13(2)(A) Osnovne uredbe, odnosno Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Sve navedeno tvrdi i tužitelj u svojoj tužbi koje navode je i potkrijepio dostavljenom dokumentacijom.

16. Slijedom prethodno navedenog, te uzimajući u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u tijeku ovog spora a iz koje proizlazi da je u predmetnom razdoblju bio osiguran u drugoj državi, Sud zaključuje da tužitelju nije mogla biti utvrđena obveza plaćanja doprinosa po osnovi člana uprave trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj.

17. Stoga slijedom svega gore navedenoga, Sud smatra da činjenično stanje u provedenom upravnom postupku nije u potpunosti utvrđeno te da stoga pobijana rješenja imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

18. Slijedom svega navedenoga, to je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud poništio osporavano tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje, te je predmet radi upotpunjavanja postupka vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

19. U ponovnom postupku nakon ove presude potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, prvostupanjsko tijelo je sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZUS-a dužno u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti novu odluku pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda iznesenih u ovoj presudi.

20. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, za sastav podneska od 28. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 eura i pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 3.000,00 eura.

21. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članak 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23, dalje ZSP).

U Rijeci 5. svibnja 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba.

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Mateju Peniću, odvjetniku u Zagrebu, Ul. Đure Crnatka 20,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5