REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-4256/2024-12

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene RV, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, klasa: 211-07/24-5/11382 od 30. travnja 2024., nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 30. travnja 2025. u prisutnosti okrivljene i odsutnosti ovlaštenog tužitelja, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena:

RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. R i Đ, rođena **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  SSS,  trgovac, nezaposlena, bez primanja, lošeg imovnog stanja,  razvedena,  majka  troje  djece, državljanka Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavana

k r i v a  j e

što je 30. travnja 2024. u 19:40 sati u Splitu u stanu u [adresa] počinila fizičko nasilje u obitelji naspram bivšeg supruga ĐV na način što ga je ugrizla za dlan lijeve ruke, istrgnula mu mobitel iz ruke i odgurnula ga, uslijed čega nisu nastupile tjelesne ozljede,

dakle, prema članu obitelji primijenila fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je počinila prekršaj opisan u članku 10. točki 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 1. istog Zakona.

Na temelju citiranog propisa okrivljenoj se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 750,00 (sedamsto pedeset) EURA

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) okrivljena je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljena plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku koji je određen za plaćanje novčane kazne.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljena je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja Split, podnijela je 30. travnja 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem optužni prijedlog protiv okrivljene zbog prekršaja navedenog u izreci presude.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, sud je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu na kojoj je ispitana okrivljena, a koja se očitovala da se ne smatra krivom zbog prekršaja koji joj se stavlja na teret. U svojoj obrani je navela kako je kritične prigode bila u stanu svoga bivšeg supruga ĐV u [adresa] u [adresa], a s njima su još bili Leova nova partnerica ČV te njihov zajednički prijatelj CV i TV Jelenin nećak. Ističe kako je ĐV bio u alkoholiziranom stanju te je u jednom trenutku postao neugodan prema CV, na što je ona od ĐV zatražila da prestane s takvim ponašanjem. ĐV joj je zatim rekao da napusti kuću, a ona mu je odgovorila da to neće učiniti dok se ne javi svom sinu VV koji je u tom trenutku bio u sobi. Istaknula je kako je ĐV na to ponovno rekao da napusti kuću, što je ona odbijala napraviti dok ne vidi sina, a ĐV je nakon toga rekao da će zvati policiju, na što je ona refleksno uzela njegov mobitel i otišla iz stana. Dopušta mogućnost da je za vrijeme svađe između nje i bivšeg supruga bilo međusobnog naguravanja, ali negira da bi ga ugrizla za ruku kako se to navodi u optužnom aktu ili da bi ga na bilo koji način fizički napala. Dodaje kako su ona i njezin bivši suprug inače u korektnim odnosima.

2.1. Nakon što joj je predočen iskaza svjedoka – oštećenika ĐV s prethodnog ročišta okrivljena je navela kako ostaje kod svoje obrane te ističe da je isti sklon pretjerivanju i da su se oni verbalno sukobili jer je on vrijeđao CV, a nije ona njega ničim izazvana verbalno napala. Naglašava kako nije znala da se u futroli njegova mobitela nalazi kreditna kartica. Također ističe da se ne sjeća da bi ona tijekom naguravanja s ČV ugrizla ĐV za ruku, ali svakako nije sklona takvim stvarima.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ČV i oštećeni ĐV te je pročitano izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji I Policijske postaje Split. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenu, iz koje je vidljivo da je ista prethodno osuđivana zbog prekršaja iz članka 6. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

3.1. Ispitan u svojstvu svjedoka, oštećeni ĐV je izjavio kako je kritične prigode u travnju 2024. godine njegova bivša supruga RV došla u stan u kojem stanuje sa svojom djevojkom ČV kako bi vidjela njihovo zajedničko dijete VV te je tom prigodom počela vrijeđati i verbalno napadati njega i ČV. On da ju je na to zamolio da napusti stan, jer će inače zvati policiju zbog njenog ponašanja pa kako nije prestajala krenuo je zvati policiju, ali ona mu je prišla s leđa i istrgnula mobitel iz ruke udarivši ga po njoj. Nakon toga da je u njegovu obranu krenula djevojka ČV te su se njih dvije potukle, da bi u jednom trenutku RV pokušala ČV ugristi za lice, na što je on refleksno reagirao i stavio svoju ruku ispred Jeleninog lica pa ga je RV ugrizla za ruku. Istaknuo je kako su RV on i TV, Jelenin nećak koji se tu zatekao, uspjeli nekako odvojiti od ČV, a okrivljena je u tom kaosu uzela njegov mobitel, u čijoj futroli se nalazila njegova kreditna kartica te bocu piva iz hladnjaka te je napustila stan. Naglasio je kako su ovaj događaj vidjeli njegova djevojka ČV i njezin nećak TV, dok su se maloljetna djeca i njihov sin SV te Jelenina kći HV nalazili u drugoj prostoriji. Sve ovo skupa da je uznemirilo njega i njihovo zajedničko dijete, koje doduše nije vidjelo ovaj incident, ali je sve moglo čuti iz susjedne prostorije.

3.2. Svjedokinja ČV je u svom iskazu pak navela kako je kritične prigode prije godinu dana bila u stanu svoga partnera ĐV u [adresa] u [adresa] zajedno s ĐV, njegovom bivšom suprugom RV, nećakom TV, dok su se u sobi nalazila djeca HV, njezina kći te SV, zajednički sin ĐV i RV. U jednom trenutku je osjetila da situacija postaje neugodna i da rastu tenzije pa je zatvorila vrata od sobe da djeca to ne čuju. Točnije, RV je počela vrijeđati nju i ĐV i ĐV ju je nekoliko puta upozorio da prestane, inače će zatražiti od nje da napusti stan. Kako RV nije prestajala, ĐV je uzeo mobitel kako bi pozvao policiju te je bio okrenut leđima prema RV, a RV se u jednom trenutku zaletjela prema ĐV, na što je ona stala između njih kako bi spriječila napad. Tu je došlo do međusobnog naguravanja, da bi je RV u jednom trenutku uhvatila za kosu i stala je čupati, a ĐV i TV su ih pokušavali odvojiti pa je prilikom toga RV ugrizla ĐV za dlan. Ističe kako je to bila jedna vrlo kaotična situacija, a u jednom trenutku RV je uzela Leov mobitel, koji je u međuvremenu pao na pod te je pobjegla iz stana. Na kraju navodi kako je sve sudionike, uključujući i nju samu ovaj incident jako uznemirio, ali srećom djeca su bila u susjednoj zatvorenoj sobi pa to nisu vidjeli.

3.3. Na pitanje suda je li te prigode s njima u društvu bio CV, svjedokinja je odgovorila da je koliko se sjeća bio s njima toga popodneva, ali je otišao prije nego što se dogodio ovaj incident.

3.4. Okrivljena je prigovorila iskazu ove svjedokinje u dijelu u kojem navodi da bi ona ugrizla ĐV za ruku te i dalje inzistira na tome da je s njima u društvu bio CV.

3.5. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji I Policijske postaje Split od 30. travnja 2024. proizlazi kako su navedenoga dana u 19:52 sati, postupajući po dojavi ĐV, intervenirali policijski službenici u stanu na adresi [adresa], gdje su zatečeni dojavitelj ĐV i ČV.

4. Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena BV počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret.

5. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je kako je nasilje u obitelji :

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. spolno uznemiravanje

5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

6. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

5.1. Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će se, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 90 dana.

6. Prije svega, nije sporno da su okrivljena RV i oštećeni ĐV bivši supružnici koji imaju zajedničko dijete, čime spadaju u kategoriju osoba iz članka 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.1. Nadalje, iako okrivljena samo djelomično priznaje navode iz optužnog akta, da se sporni incident odvio upravo kako je to naznačeno u činjeničnom opisu proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka ČV i oštećenog ĐV, a ujedno njihovu vjerodostojnost potvrđuju pomoćne činjenice utvrđene tijekom dokaznog postupka.

6.2. Naime, ovaj sud smatra iskaze imenovanih svjedoka detaljnim, uvjerljivim i u međusobnom suglasju, dok je s druge strane obrana okrivljene nekonzistentna te u određenim detaljima nije u skladu s ostalim dokazima. Tako okrivljena u svojoj obrani prvo kategorički negira da bi ugrizla supruga za ruku tijekom međusobnog naguravanja, da bi onda, nakon što joj je predočen iskaz oštećenika, izjavila kako se ipak sasvim ne sjeća tog trenutka, ali smatra da "nije sklona takvim stvarima". Okrivljena je također, i nakon što je suočena sa sadržajem iskaza svjedoka, inzistirala na tome da je spornom incidentu nazočio CV, što su ispitani svjedoci demantirali; a ujedno iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji proizlazi kako su na mjestu događaja zatečeni samo ČV i ĐV, drugim riječima, nigdje se ne spominje CV.

6.3. Stoga, polazeći od izjava svjedoka ČV i ĐV, koje ovaj sud iz naprijed navedenih razloga smatra mjerodavnim izvorom saznanja, dok je obrana okrivljene usmjerena k otklanjanju odnosno umanjenju prekršajne odgovornosti; iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je okrivljena RV izvršila čin fizičkog nasilja naspram svoga bivšeg supruga ŠV na način na koji je to opisano u izreci presude; na koji način je ostvarila sva obilježja utuženog prekršaja.

7. Prilikom odabira vrste i mjere sankcije okrivljenoj, Sud je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir njezinu prethodnu osuđivanost zbog istovrsnog djela te općenito zbog prekršaja s elementima nasilja, ali zbog razmjerno male kriminalne količine u optužnom aktu, Sud je stajališta da kazna zatvora predložena od strane ovlaštenog tužitelja u konkretnom slučaju ne bi bila primjerena; već se svrha kažnjavanja može ostvariti i novčanom kaznom, i to u iznosu navedenom u izreci presude.

7.1. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljena u roku određenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

8. Na koncu se ističe da Sud okrivljenici nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja bivšeg supruga ĐV, prije svega iz razloga što imaju zajedničko malodobno dijete nad kojim okrivljena, barem prema dostupnim podacima, ostvaruje roditeljsku skrb. Osim toga, od spornog događaja je prošlo godinu dana, dok iz izvedenih dokaza proizlazi da su odnosi između okrivljene i oštećenika u ovom trenutku korektni. Konačno, ni sam oštećenik nije iskazao potrebu za izricanjem mjere ovakvog sadržaja, niti je na bilo koji način manifestirao strah ili ugroženost od strane bivše supruge.

9. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljena proglašen krivom, obvezna je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka te dostupnim podacima o imovnom stanju okrivljene.

Split, 30. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac:

Sanja Tolić, v.r.

Mario Bakota,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Presuda se dostavlja:

- okrivljenoj

- oštećeniku

- ovlaštenom tužitelju

- u spis