Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-70/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja DIONIS d.o.o., OIB: 01383922050, [adresa], protiv tuženika BUILDER d.o.o., OIB: 16421984965, Makarska, Ante Starčevića 120, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, radi isplate, 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-2515/2024, UPP/OS-Ovrv-627/2024 od 12. srpnja 2024., kojim je naloženo tuženiku Builder d.o.o. da u roku od 8 dana isplati tužitelju Dionis d.o.o. iznos od 1.424,47 eura, kao i da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 5. lipnja 2024. podnio Općinskom sudu u Makarskoj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa. Prijedlog za ovrhu je potom automatski povjeren u rad javnom bilježniku Mati Jurošu u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, kao povjereniku suda. Navedenim prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelj predlaže da se naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 1.424,47 eura, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura. Također, predlaže da se radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Juroša u Imotskom, Šetalište Stjepana Radića 8, poslovni broj Ovrv-2515/2024, UPP/OS-Ovrv-627/2024 od 12. srpnja 2024., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti, osporavajući pritom i osnovu i visinu utužene tražbine. Radi provedbe postupka u povodu prigovora javni bilježnik je spis proslijedio Općinskom sudu u Makarskoj.

3. Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-115/2024 od 12. siječnja 2025., taj sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je određeno da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu.

4. Nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet je dostavljen ovom sudu na daljnje postupanje, pa je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-70/2025 od 7. ožujka 2025. predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem sud je upozorio stranke na sadržaj odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), budući da se u konkretnom slučaju, a sukladno članku 502. stavku 1. ZPP-a, radi o sporu male vrijednosti.

5. Tako je sud točkom II. izreke navedenog rješenja upozorio ovrhovoditelja (sada tužitelja) da je u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

6. Tužitelj je rješenje ovog suda poslovni broj Povrv-70/2025 od 7. ožujka 2025. zaprimio 16. travnja 2025., međutim, u određenom roku od 15 dana tužitelj nije iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, niti je predložio dokaze na kojima temelji svoje zahtjeve. Jedini dokazi koje je tužitelj dostavio u spis, i to u prilogu prijedloga za ovrhu, su vjerodostojne isprave: račun broj 171/01/2024 od 22. ožujka 2024., račun broj 223/01/2024 od 23. travnja 2024. i račun broj 284/01/2024 od 23. svibnja 2024.

7. Člankom 461. stavkom 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz stavka 4. istog članka proizlazi da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

8. S obzirom na to da nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, a ročište nije bilo potrebno održati radi provođenja dokaznog postupka, sud je, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka i činjenicu da nijedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta (članak 461. stavak 4. ZPP-a), proveo pisani postupak i donio ovu presudu bez održavanja rasprave.

9. U predmetnom postupku sud je izveo dokaz čitanjem vjerodostojnih isprava sadržanih u spisu, i to: računa broj 171/01/2024 od 22. ožujka 2024., računa broj 223/01/2024 od 23. travnja 2024. i računa broj 284/01/2024 od 23. svibnja 2024.

10. Ocjenjujući navedene isprave zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.424,47 eura na ime najamnine i režijskih troškova za stan E3A na adresi [adresa].

12. U postupku je bila sporna osnova i visina utužene tražbine. Dakle, bilo je sporno jesu li stranke sklopile ugovor o najmu za stan E3A na adresi [adresa], pa posljedično tome i je li tuženik dužan platiti tužitelju najamninu i režijske troškove za navedeni stan, a bila je sporna i visina navedene tražbine.

13. Čitanjem računa koje je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu sud je utvrdio da je račune izdao tužitelj tuženiku, da se odnose na najamninu i režijske troškove za stan E3A na adresi [adresa], te da glase na ukupan iznos od 1.424,47 eura.

14. Međutim, kako je tuženik u prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi osporio i osnovu i visinu utuženog potraživanja tužitelja, to je u konkretnom slučaju na tužitelju bio teret dokaza da s osnovom od tuženika potražuje utuženi iznos od 1.424,47 eura. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Budući da tužitelj, osim naprijed navedenih računa koji su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu, a koje je tuženik osporio, nije ponudio ili predočio sudu bilo kakve druge dokaze kojima bi isti dokazao postojanje i osnovanost svoje utužene tražbine prema tuženiku, to je stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.

15. S tim u vezi, ističe se da račun u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 06/2024.) predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali se isto tako radi o jednostrano sastavljenoj ispravi od strane tužitelja koja, bez drugih dokaza, po ocjeni ovog suda ne predstavlja dovoljan dokaz o osnovanosti tužiteljeve tražbine prema tuženiku, pogotovo uzimajući u obzir da je tuženik sadržaj takve isprave, a time i vjerodostojnost iste, osporio.

16. Dakle, kod takvog stanja raspravnog gradiva, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a), sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

17. Naime, sukladno članku 7. stavku 1. i članku 219. stavku 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a prema članku 221.a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

18. Dakle, u konkretnom slučaju teret dokaza pozitivne činjenice da su stranke sklopile ugovor o najmu ranije opisanog stana leži na tužitelju i tužitelj je taj koji je trebao predložiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava radi utvrđivanja te sporne činjenice.

19. Budući da tužitelj nije predložio sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava za utvrđivanje te sporne činjenice, to prema mišljenju ovog suda tužitelj nije dokazao da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika nastao, pa stoga nema niti obveze tuženika da tužitelju plati najamninu za utuženo razdoblje.

20. Slijedom navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

21. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu 5. svibnja 2025.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju uz obavijest

- tuženiku po pun.

- u spis