REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-797/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Dinova-Diona d.o.o. iz Zagreba, Donje svetice 127, OIB: 4112127430, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 07. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tuženika, 05. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Proglašava se nedopuštenim izvršenje ovrhe određene Rješenjem o izvršenju od 26.01.1996. posl.br. Iv-1007/96.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka traži od suda da proglasi nedopuštenim izvršenje u predmetu posl.br. Ovrv-1007/96, a koji postupak je protiv nje pokrenuo ovrhovoditelj ovdje tuženik radi dugovanja prema Dioni u stečaju, navodeći kako ona nema nikakvih dugovanja prema navedenom društvu u stečaju kao niti prema tuženiku, a koja tražbina je u zastari.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu istu u cijelosti osporio, navodeći kako je ovrhovoditelj temeljem pravomoćnog i ovršnog Rješenja o ovrsi posl.br. Iv-1007/96 od 26.01.1996., predložio donošenje Rješenja o ovrsi na pokretninama ovršenice, ovdje tužiteljice, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio, usvojivši zahtjev Rješenjem od 23.06.2005., slijedom čega potraživanje tuženika nije u zastari.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Pristupnicu, Izvod otvorenih stavaka, Ugovor i pravila o izdavanju i korištenju "Diona" kartice, spis ovog suda posl.br. Ovrv- 1007/96 te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe određene Rješenjem o izvršenju ovog suda posl.br. Iv-1007/96.

5. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Ovrv-1007/96, utvrđeno je

-kako je prednik tuženika, kao ovrhovoditelj, 10.01.1996., podnio ovom sudu prijedlog za ovrhu protiv ovršenice ovdje tužiteljice, radi naplate tražbine u visini 2.827,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.11.1995. do isplate temeljem vjerodostojne isprave Izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga kojima je obuhvaćeno potraživanje u razdoblju dospijeća od 15.04.1995. do 15.11.1995. u ukupnom iznosu 2.827,52 kuna

-kako je sud Rješenjem o izvršenju od 26.01.1996. posl.br. Iv-1007/96, usvojio ranije predloženu ovrhu po ovrhovoditelju sada predniku tuženika

-kako je sud Rješenjem od 23.06.2005. posl.br. Iv-1007/96, usvojio prijedlog ovrhovoditelja za promjenom predmeta ovrhe pljenidbom i prodajom ovršenikovih pokretnina

-kako je ovršenica ovdje tužiteljica, 01.02.2021. zaprimila Rješenje o izvršenju od 26.01.1996. i Rješenje od 23.06.2005. (dostavnica prileži između listova br. 93 i 94 ovršnog spisa), na koje je preporučeno putem pošte uložila prigovor 08.02.2021. (list 94 spisa)

-kako je ovršenica ovdje tužiteljica, Rješenjem suda od 04. ožujka 2021. posl.br. Ovrv-1007/1996, koje je pravomoćno 15.03.2021., upućena na pokretanje postupka radi proglašenja izvršenja nedopuštenim iz razloga čl. 50 st. 1 toč. 8 i 11 Zakona o izvršnom postupku.

6. Slijedom navedenog, nespornim se utvrđuje kako je ovaj sud Rješenjem o izvršenju od 26.01.1996. posl.br. Iv-1007/96, usvojio ovrhu predloženu prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave na novčanim sredstvima ovršenice ovdje tužiteljice u smislu odredbe čl. 38 st. 1 Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine" br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, 26/91, 34/91, 53/91, 91/92 dalje u tekstu ZIP), a koje Rješenje o izvršenju nikada nije postalo pravomoćno i ovršno budući da je isto tužiteljica zaprimila tek 01.02.2021..

7. Nastavno na navedeno, neosnovni su navodi tuženika kako je Rješenje o izvršenju postalo pravomoćno i ovršno jer upravo suprotno proizlazi iz spisa ovog suda posl.br. Ovrv-1007/96. Pri tome činjenica da je sud Rješenjem od 23.06.2005. usvojio prijedlog ovrhovoditelja za promjenom predmeta/sredstva ovrhe, ne utječe na ranije navedeno budući da je sud predmetno rješenje donio sukladno odredbama čl. 27 i čl. 28 sve ZIP-a kojima kao uvjet za promjenom sredstva/predmeta ovrhe nije propisana pravomoćnost/izvršnost rješenja o izvršenju.

8. Obzirom na navedeno, kao i činjenicu da je ovršenica Rješenje o izvršenju zaprimila 01.02.2021. te na isto preporučeno putem pošte uložila prigovor 08.02.2021. (list 94 i 95 spisa), to nije bilo mjesta donošenju Rješenja od 04.03.2021. kojim je tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 8 i 11 ZIP-a, već je rješenjem valjalo ukinuti rješenje o izvršenju u dijelu u kojem je određena ovrha i provesti postupak kao povodom prigovora na platni nalog u smislu odredbe čl. 55 ZIP-a.

8.1. Međutim budući da je Rješenje ovršnog odjela ovog suda od 04.03.2021. postalo pravomoćno 15.03.2021., to je ovaj sud vezan pravomoćnošću predmetnog rješenja koje je donijeto temeljem odredbe čl. 54 st. 1 ZIP-a i kojim je tužiteljica upućena na pokretanje postupka iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 8 i 11 sve ZIP-a protiv ovdje tuženika.

8.2. Naime, subjektivne i objektivne granice pravomoćnosti ranije navedenog Rješenja ovog suda, koje su određene sadržajem onoga o čemu je odlučeno u izreci, tiču se subjekata prema kojima djeluju, pa se u ovom konkretnom slučaju predmetno odnosi kako na predmet ovog postupka tako i na stranke. Stoga sud u ovom postupku nije ovlašten odlučiti drugačije, već je pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, vezan upravo navedenim pravomoćnim Rješenjem ovog suda koje je donijeto između istih stranaka koje su stranke i ovog postupka, a sve to u smislu odredbe čl. 12 st. 1 i st. 2 ZPP-a u vezi odredbe čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018) kojom je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Na takav način pruža se pravna sigurnost strankama u kreiranju građanskopravnog odnosa.

9. Slijedom navedenog valjalo je, a sukladno pravomoćnom Rješenju ovog suda od 04.03.2021. posl.br. Ovrv-1007/96, utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 50 st. 1 toč. 8 i 11 ZIP-a.

10. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga koji prileži spisu ovog suda posl.br. Ovrv-1007/96 temeljem kojeg je izdano Rješenje o izvršenju 26.01.1996., razvidan je broj dokumenta temeljem kojih je proizašla visina i dospijeće utužene tražbine, pa tako prema

- dokumentu broj 87525, potraživanje iznosi 2.532,99 kuna sa dospijećem 15.04.1995.

- dokumentu broj 116847, potraživanje iznosi 21,53 kuna sa dospijećem 15.05.1995.

- dokumentu broj 146585, potraživanje iznosi 44,69 kuna sa dospijećem 15.06.1995.

- dokumentu broj 175800, potraživanje iznosi 42,51 kuna sa dospijećem 15.07.1995.

- dokumentu broj 204518, potraživanje iznosi 46,04 kuna sa dospijećem 15.08.1995.

- dokumentu broj 232644, potraživanje iznosi 46,84 kuna sa dospijećem 15.09.1995.

- dokumentu broj 260935, potraživanje iznosi 44,46 kuna sa dospijećem 15.10.1995.

- dokumentu broj 289590, potraživanje iznosi 48,46 kuna sa dospijećem 15.11.1995.,

odnosno sveukupno 2.827,52 kuna.

10.1. Uvidom u Pristupnicu Diona d.d. kao i Ugovor i pravila o izdavanju i korištenju "Diona" kartice (dalje u tekstu Ugovor), razvidno je kako je tužiteljica zatražila od tada trgovačkog društva Diona d.d. izdavanje kartice, koja, a sukladno odredbama Ugovora, predstavlja novčanu karticu za bezgotovinsko plaćanje u prodavaonicama Dione, za koju se korisnik kartice obvezao trgovačkom društvu plaćati godišnju članarinu koju odredi izdavatelj te podmirivati troškove nastale korištenjem kartice i to prema računima koje će izdavatelj kartice ispostavljati korisniku kartice dva puta mjesečno.

11. Nastavno na navedeno, a budući da je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu 13. travnja 2022., priznala kako je potpis na Pristupnici njezin te da je u to vrijeme bila zaposlena u trgovačkom društvu naznačenom u navedenoj Pristupnici, to se nedvojbenim utvrđuje postojanje ugovornog odnosa stranaka u smislu ranije navedenih odredaba Ugovora u vezi odredbe čl. 27 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje ZOO). S tim u vezi, sud je neosnovanim cijenio navode tužiteljice u dijelu u kojima je iskazivala kako nikada ništa nije imala sa trg. društvom Diona te kako za njih nikada nije čula niti kupovala jer je isto kontradiktorno sa sadržajem Pristupnice za koju ne spori da ju je potpisala.

12. No međutim, a budući da je tužiteljica navela kako je potraživanja tuženika prestalo te da je isto u zastari, valjalo je isto raspraviti.

13. Naime, iz ranije navedenog Izvatka iz poslovnih knjiga, razvidno je kako je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 15.04.1995., slijedom čega bi, a budući da je prijedlog za izvršenje podnijet 10.01.1996., prigovor zastare bio neosnovan u smislu odredbe čl. 371 u vezi odredbe čl. 388 sve ZOO.

13.1. No, budući da Izvadak iz poslovnih knjiga u smislu odredbe čl. 21 ZIP-a, niti ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer prema tada važećem zakonu, vjerodostojna isprava su faktura, mjenica i ček, to je na tuženiku temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, bio teret dokazivanja visine i dospijeća utužene tražbine dostavom vjerodostojne isprave odnosno računa temeljem koje je Izvadak iz poslovnih knjiga sastavljen, a sve to kako bi se temeljem računa utvrdilo dospijeće tražbine, a zatim i raspravio istaknuti prigovor zastare.

13.2. Stoga, a obzirom da tuženik nije dostavio u spis račune/dokument broja naznačenog u Izvatku iz poslovnih knjiga, temeljem kojih je predmetni Izvadak i sastavio, dok Izvadak iz poslovnih knjiga sukladno odredbi čl. 21 ZIP-a ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, pa isti niti sud ne prihvaća kao relevantan dokaz u ovom postupku, to tuženik u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao da je prijedlog za izvršenje podnio unutar zastarnog roka od 5 godina od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine za koju nije vjerodostojnom dokumentacijom niti dokazao kada je dospjela, sve to temeljem odredbe čl. 371 ZOO- a.

13.3. S tim u vezi ukazuje se kako je na tuženiku, čak i u slučaju da Izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja vjerodostojnu ispravu, bio teret dokazivanja visine i dospijeća svake pojedine stavke naznačene u predmetnom Izvatku. To stoga što je Izvadak dostatan za izdavanje rješenja o izvršenju, ali u trenutku isticanja prigovora zastare te osporavanja osnove ovršnog prijedloga, ovdje tuženik je dužan u postupku proglašenja nedopuštenosti ovrhe, dokazati vjerodostojnom dokumentacijom i to računima, osnovanost, a time i visinu i dospijeće utužene tražbine.

13.4. Pri tome sud ne prihvaća navode tuženika iz podneska od 25.04.2022. u kojima ističe kako nije imao razloga sumnjati da Rješenje o izvršenju nije postalo pravomoćno, radi čega nije imao razloga iz arhive pribavljati račune i "slipove". Predmetno iz razloga što je uvidom u Zaključke suda koji prileže sudskom spisu posl.br. Ovrv-1007/96, razvidno kako je sud pozivao ovrhovoditelja na dostavu točne adrese za ovršenicu budući da se dostava sa adrese koju je naveo ovrhovoditelj, vraćala sa naznakom "nepoznat", slijedom čega su neosnovani navodi tuženika kojima tvrdi suprotno. Stoga je tuženik kao ovrhovoditelj morao biti upoznat sa činjenicom kako ovršenici nije uručeno Rješenje o izvršenju jer da je i da je isto postalo pravomoćno i izvršno tada bi u sudskom spisu postojala i klauzula pravomoćnosti i izvršnosti, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Time je tuženik kao ovrhovoditelj, dakle stranka koja je inicirala postupak izvršenja, bio dužan čuvati dokumentaciju temeljem koje je sačinio Izvadak iz poslovnih knjiga, odnosno račune te iste dostaviti kao dokaz da je potraživanje iz računa utužio unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 371 ZOO-a, a što isti nije učinio.

14. Nadalje, a budući da je tužiteljica zaprimila Rješenje o izvršenju od 26.01.1996., tek 01.02.2021., dakle 25 godina nakon što je predmetno rješenje donijeto, to je sud životnim i logičnim cijenio njezine navode kako nakon toliko godina više ne posjeduje dokaz o izvršenim uplatama. Predmetno iz razloga što osim što u smislu odredaba Zakona o računovodstvu, tužiteljica nije bila dužna čuvati potvrde o plaćanju tako dugi niz godina i to za potraživanje za koje je sukladno odredbi čl. 371 ZOO, propisan zastarni rok od 5 godina to i iz razloga što tužiteljica nije niti znala da je tuženik protiv nje 25 godina prije nego što je zaprimila rješenje o izvršenju, uopće pokrenuo postupak naplate potraživanja. Stoga, a obzirom da niti tuženik osim Izvatka iz poslovnih knjiga ne posjeduje drugu knjigovodstvenu dokumentaciju iz koje bi bila razvidna visina i dospijeće utužene tražbine, što je isti budući je inicijator izvršnog postupka, bio dužan čuvati i imati, to je onda zaista logično da niti tužiteljica zbog proteka godina ne posjeduje dokaz o uplati.

15. Stoga, a budući da je tužiteljici dostavom rješenja o izvršenju 25 godina od izdavanja rješenja o izvršenju oduzeta ne samo adekvatna procesna mogućnost dokazivanja podmirenja tražbine tuženika i to dostavom uplatnica, kao i dokazivanja da je tražbina tuženika u zastari, već i mogućnost da raspravlja pred sudom, a što predstavlja povredu ustavnog prava tužiteljice na pravično suđenje jer je stavljena u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tuženika o postojanju potraživanja, to je temeljem odredbe čl. 50 st. 1 toč. 8 i 11 ZIP-a, odlučeno kao u izreci.

15.1. Naime, upravo iz navedenih razloga, na tuženiku je kao inicijatoru izvršnog postupka u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, bio teret dokazivanja visine i dospijeća utužene tražbine dostavom računa/dokumenata temeljem kojih je Izvadak i sastavljen u smislu odredbe čl. 232 st. 1 u vezi odredbe čl. 232 st. 2 sve ZPP-a, a time i da je prijedlog za izvršenje podnio unutar zastarnog roka, što je u ovom konkretnom slučaju izostalo.

U Zagrebu, 05. svibnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1.Tužiteljici

2. Pun. tuženika