Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Pr-20/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 8. travnja 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice u zamjeni Ane Neralić odvjetnice iz Vinkovaca, zastupnika tuženika GŠ zamjenice ODO u Vukovaru, te potom donijete i objavljenje presude na ročištu održanom dana 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB 52634238587, za Ministarstvo unutarnjih poslova, isplatiti tužiteljici GŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor za godine 2018., 2019., 2020., 2022., sveukupan bruto iznos od 4.703,37 eura sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako slijedi:

- Za 2018.g. na iznos od 1.244,50 eura od 01.07.2019.g. do isplate

- Za 2019.g. na iznos od 1.265,87 eura od 01.07.2020.g. do isplate

- Za 2020.g. na iznos od 1.321,51 eura od 01.07.2021.g. do isplate

- Za 2022.g. na iznos od 871,49 eura od 01.07.2023.g. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 eura, sa zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počevši od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi isplate.

2. U podnesenoj tužbi navodi da je tužiteljica bivša državna službenica kojoj je služba, tj. radni odnos prestao dana 04. svibnja 2022. godine izvanrednim otkazom, ali s napomenom da ju je njen poslodavac Policijska uprava Vukovarsko-srijemska, protivno Zakonu o mirovinskom osiguranju tek 14. lipnja 2022. godine odjavila s datumom 04. svibnja 2022.g., odnosno retroaktivno 40 dana unazad, te je takvim postupanjem tužiteljica izgubila pravo na konzumiranje svih prava koja su joj po zakonu pripadala, a napose ostala i bez zdravstvenog osiguranja, ali do danas nije dobila Odluku o prestanku radnog odnosa sa svom pripadajućom dokumentacijom. Budući da je stekla uvjete za punu mirovinu, dana 15. lipnja 2022. godine otišla je u punu mirovinu.

3. Također navodi da nije koristila godišnji odmor u trajanju od 30 dana u 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. godini, budući je sve to vrijeme bila pod suspenzijom, te je dana 13. srpnja 2022.g. podnijela zahtjev poslodavcu za isplatu naknade za stečene, a neiskorištene godišnje odmora za sve te godine. PU Vukovarsko-srijemska tužiteljici je dostavila svoju Odluku broj 511-15-05- 02095/1606/1-2022 od 25. srpnja 2022. godine kojom joj je osporila pravo na isplatu stečenog, a neiskorištenog godišnjeg odmora za 2018., 2019. I 2020.g., dok joj je priznala pravo isplate samo za 2021.g. i razmjeran dio godišnjeg odmora u trajanju od 10 dana za 2022.g. , te je dana 12. kolovoza 2022.g. tužiteljici isplaćen ukupan iznos od 8.162,91 kn. Protiv navedene Odluke tužiteljica je u roku, dana 07. kolovoza 2022.g. izjavila žalbu-zahtjev za zaštitu prava Ministru unutarnjih poslova u Zagrebu na koji se tuženik do danas nije očitovao, a niti donio bilo kakvu odluku.

4. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 82. stavak 1. Zakona o radu, kojom odredbom je propisano da je u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto neiskorištenog godišnjeg odmora, a isto tako odredbama istog članka spomenuti propis ne predviđa iznimke za određene načine prestanka radnog odnosa. Sam tuženik je utvrdio da tužiteljica nije iskoristila po 30 dana godišnjeg odmora u 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022.g., te joj stoga duguje naknadu za neiskorišteni godišnji odmor sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 01.07. naredne godine koja slijedi iza godine za koju je radnica trebala iskoristiti godišnji odmor i to za 2018., 2019., 2020. i 2022.g. Naime, budući je tužiteljici isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2021.g. i razmjeran dio od samo 10 dana za 2022. godinu, tužiteljica ne traži naknadu za to razdoblje, odnosno traži isplatu naknade za preostalih 20 dana za 2022. godinu, sukladno čl. 18 st. 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike prema kojem pravilu službenik ili namještenik koji odlazi u mirovinu prije 01. srpnja tekuće godine ima pravo na puni godišnji odmor, a obzirom da je tužiteljici prestala državna služba 04. svibnja 2022. godine, a stekla je pravo na odlazak u punu mirovinu, što je i učinila i stupila u mirovinu dana 15. lipnja 2022. godine, samim tim pripada joj pravo na puni broj pripadajućeg godišnjeg odmora za 2022.godinu, a ne samo za 10 dana, koliko joj je poslodavac svojom Odlukom priznao.

5. U tužbi nadalje navodi kako se prema odredbi članka 81. Zakona o radu naknada za neiskorišteni godišnji odmor obračunava na temelju prosječne plaće isplaćene tužiteljici tri mjeseca prije stjecanja prava na naknadu. Tužiteljica je 19.srpnja 2018. godine udaljena iz službe i od tada nije primala plaću, pa su joj stoga zadnje tri plaće koje je primila prije udaljena prosječno iznosile 849,41 eura/ 6.399,90 kn, što znači da je dnevna naknada plaće iznosila 28,31 eura/ 213,33 kn. Prema odredbi čl. 92. Zakona o radu plaća i naknade plaće su u smislu zakona u bruto iznosu. Obzirom na iznos dnevne naknade plaće tužiteljica smatra da joj pripada pravo na naknadu za 30 dana godišnjeg odmora u iznosu od 849,41 eura/ 6.399,90 kn za 2018.g., za 30 dana godišnjeg odmora za 2019.g. u iznosu od 849,41 eura/ 6.399,90 kn, za 2020. godinu iznos od 849,41 eura/ 6.399,90 kn, te za preostalih neisplaćenih 20 dana godišnjeg odmora za 2022.g. u iznosu od 566,20 eura/ 4.266,60 kn.

6. Tužiteljica se sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku obratila nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora 18. studenog 2022., a dana 17. ožujka 2023., pod brojem N-DO-441/2022 ODO u Vukovaru dostavio odgovor kojim ne prihvaća zahtjev za mirno rješenje spora. Stoga je tužiteljica podnijela tužbu ovome sudu predlažući da sud obveže tuženika na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019., 2020. i 2022. u sveukupnom bruto iznosu od 3.114,51 euro/ 23.466,30 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja naredne godine u odnosu na godinu u kojoj je stekla pravo na godišnji odmor, uz naknadu troškova postupka.

7. Tuženik po zastupniku u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, kako po osnovi tako i po visini. Smatra da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019., 2020. i cijelu 2022. godinu. U odnosu na navode iz tužbe tuženik čini nespornim da tužiteljica u vrijeme udaljenja iz službe nije radila nego je primala naknadu plaće u propisanom iznosu. Kako ista nije radila u spornom razdoblju, zbog udaljenja iz službe, ista nije ni mogla koristiti pravo na godišnji odmor, budući ne može po dva osnova biti odsutna s radnog mjesta. Naime, tužiteljica je s danom 19. srpnja 2018. udaljena iz službe zbog osnovane sumnje na počinjenje teške povrede službene dužnosti iz čl. 99. st. 1 . toč. 2. Zakona o državnim službenicima, a koje udaljenje je trajalo sve do dana 04. svibnja 2022. kada je tužiteljici rješenjem nadležnog tijela utvrđen prestanak državne službe po sili zakona.

8. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako ne nalazi pravni osnov na temelju kojeg bi tužiteljici uz naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radila više godina bilo opravdano priznati i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Tužiteljica zanemaruje činjenicu da su drugi službenici koji su redovito radili za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ostvarivali naknadu plaće sukladno Kolektivnom ugovoru, a za to vrijeme nisu ostvarivali i plaću. Stoga bi tužiteljica koja nije radila za godinu dana dobila 13 naknada plaća, a onaj tko redovno radi može dobiti samo 12 plaća, odnosno naknadu plaće za dane korištenja godišnjeg odmora u tih 12 mjeseci. Nadalje, tuženik ističe da je smisao i cilj godišnjeg odmora za kojeg je propisano da se radnik istog ne može odreći, da poslodavac mora omogućiti radniku koji radi da se odmori u svrhu očuvanja njegovog zdravlja, a time i njegove radne sposobnosti. Naime, za određeno razdoblje radnog odnosa (više od mjesec dana godišnjeg) kad tužiteljica nije radila dobila bi dvostruku naknadu to jest naknadu plaće s osnova suspenzije i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, a što je nezakonito.

9. Posebno tuženik naglašava činjenicu što u konkretnom slučaju tužiteljica nije radila svojom krivnjom zbog počinjena teže povrede službene dužnosti zbog čega je protiv tužiteljice vođen disciplinski postupak u kojem je Službenički sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Klasa: UP/I-114-04/20-01/51, Ur.broj: 514-30/01-22-21 od 15. veljače 2022. utvrdio njezinu odgovornost za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 99. st. 1. t. 2. Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'', broj: 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12- pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17, 70/19 i 98/19) opisane kao nezakonit rad te je tužiteljici sukladno članku 110. st. 2. t.c) Zakona o državnim službenicima izrečena disciplinska kazna - prestanak državne službe, a koje je rješenje postalo izvršno s danom 04. svibnja 2022. zbog čega je tužiteljici s tim danom prestala državna služba po sili zakona.

10. Tužiteljica se u tužbi poziva na članak 82. Zakona o radu kojim je propisano da je u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, a koja naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora. Međutim, tuženik ukazuje na primjenu članka 84. u čijem stavku 1. je propisano da se neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz članka 83. Zakona o radu radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Stavkom 4. tog članka određeno je da godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Stavkom 5. istog članka propisano je da, iznimno od stavka 4. tog članka, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji radnik zbog korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju nije mogao iskoristiti ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.

11. Tuženik naglašava i potrebu primjene članka 22. stavak 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/2017.) koji je bio na snazi u sporno vrijeme, a kojim je propisano da neiskorišteni dio godišnjeg odmora službenik i namještenik mora iskoristit najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Istim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike člankom 23. stavak 1. propisano je da godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji nije iskorišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, službenik ili namještenik ima pravo koristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Sukladno članku 82. st. 1., 84. st. 1., 4. i 5. Zakona o radu te članka 22. st. 4. i 23. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj: 112/2017) ne postoji mogućnosti korištenja godišnjeg odmora iz prethodne godine nakon 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, a udaljenje iz službe ne ulazi u propisane izuzetke za korištenje godišnjeg odmora nakon tog datuma.

12. Slijedom navedenoga, tuženik ističe da tužiteljica nema pravnu osnovu na temelju koje bi mogla tražiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019. i 2020. godinu. Tuženik nadalje napominje da je u članku 82. Zakona o radu propisano da radnik ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju prestanka službe, pa bi analogno tom članku to pravo moglo biti priznato samo za godišnji odmor za godinu u kojoj zaposleniku prestaje radni odnos i to razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora na koji ima pravo, a nije ga iskoristio zbog prestanka službe. Navedena odredba nije propisala iznimke kada se može uskrati korištenje tog prava pa se isti članak sukladno sudskoj praksi tumači da radnik ostvaruje to pravo bez obzira na način prestanka radnog odnosa pa i u slučaju kada mu se otkazuje zbog skrivenog ponašanja. Sukladno navedenoj Odluci Policijske uprave vukovarsko- srijemske broj: 511-15-05-02095/1606/1-2022 od 25. srpnja 2022. utvrđeno je da je tužiteljici prestala državna služba 04. svibnja 2022., te da ima pravo na neiskorišteni godišnji odmor za 2021. godinu koji se mogao koristiti do 30. lipnja 2022. kao i pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora za 2022. i to za ukupno 10 dana. Protiv navedene odluke tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava s traženjem i prava na naknadu za neiskorištene godišnje odmore u 2018., 2019. i 2020. te naknadu za cijeli godišnji odmor iz 2022., a ne samo za navedenih 10 dana. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor za cijelu 2022. godinu, pozivajući se na članak 18. st. 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj: 112/2017), a kojom je propisano da službenik i namještenik kojem radni odnos prestaje zbog odlaska u mirovinu ima pravo na godišnji odmor za kalendarsku godinu u kojoj odlazi u mirovinu, tuženik ponovno ističe činjenicu da je tužiteljici državna služba prestala po sili zakona danom izvršnosti rješenja Službeničkog suda od 15. veljače 2022. kojim joj je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe, a ne odlaskom u mirovinu. Dok tužbeni zahtjev za isplatom naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019. i 2020. godinu kao i naknade za cijeli godišnji odmor za 2022. smatra u cijelosti neosnovanim.

13. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je suprotno navodima iz tužbe, Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice odbijen kao neosnovan Odlukom Ministarstva unutarnjih poslova broj: Klasa: 113-03/22-01/107, Ur.broj: 511-01-157-23-2 od 27. veljače 2023., koju odluku je tužiteljica zaprimila 03. ožujka 2023. a protiv koje nije u propisanom roku od 15 dana podnijela tužbu pred nadležnim sudom te tuženik smatra da je tužba nepravovremena. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

14. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je u skladu s nalazom vještaka, u podnesku od 24. veljače 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor za godine 2018., 2019., 2020. i 2022., u sveukupnom iznosu od 4.703,37 eura uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće na pojedini godišnji iznos pripadajuće naknade, tekuće od 1. srpnja naredne godine u odnosu na godinu u kojoj nije iskoristila godišnji odmor.

15. Tuženik po zastupniku protivio se izvršenoj preinaci tužbe, obzirom na povećanje tužbenog zahtjeva u odnosu na postavljeni zahtjev iz tužbe. U skladu s odredbom članka 193. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP) sud je rješenjem na ročištu od 8. travnja 2025. dopustio izvršenu preinaku tužbe, obzirom da je ova preinaka izvršena nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja kojim je utvrđena visina potraživanja, a koja je bila sporna između stranaka.

16. U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari proveo dokaze uvidom u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 18. studenoga 2022., te očitovanje ODO u Vukovaru pod brojem N-DO-441/2022 od 17. ožujka 2023., uvid u priložene obračunske liste za isplatu plaće – naknade za predmetno utuženo razdoblje, uvid u priloženo rješenje o priznavanju prava na starosnu mirovinu za tužiteljicu od 14. lipnja 2022., uvid u zahtjev za isplatu naknade PU Vukovarsko-srijemskoj od 13. srpnja 2022. u svezi neiskorištenih godišnjih odmora za razdoblje od 2018. -2022. godine, odluku PU Vukovarsko-srijemske broj 511-15-05-02-095/1606/1-2022 od 25. srpnja 2022., uvid u zahtjev za zaštitu prava od 9. kolovoza 2022.

16.1. Nadalje, u svrhu dokaza izvršen je uvid u rješenje MUP PU Vukovarsko- srijemske od 19. srpnja 2018., kao i uvid u rješenje MUP PU Vukovarsko-srijemske od 14. lipnja 2022. s povratnicom i dostavnicom, uvid u rješenje Upravnog suda RH od 15. veljače 2022., uvid u zahtjev za isplatu neiskorištenog godišnjeg odmora tužiteljice od 13. srpnja 2022., uvid u odluku MUP PU Vukovarsko srijemske od 27. veljače 2023. s povratnicom, uvid u rješenje Službeničkog suda RH od 15. veljače 2022.

16.2. Također je izvršen uvid u priloženu presudu Upravnog suda u Osijeku broj 6 Usl-618/2022-12 od 16. svibnja 2023. u svezi poništenja rješenja Službeničkog suda i Višeg službeničkog suda RH u upravnom sporu tužiteljice, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku NŠ dipl. oec. iz [adresa], kao i saslušanje vještaka, provedeno saslušanje tužiteljice u svojstvu parnične stranke te je izvršen uvid u rješenje MUP RH Uprave za ljudske potencijale Zagreb, KLASA: 114-02/24-01/148 URBROJ: 511-01-157-24-2 od 7. listopada 2024.

17. Na temelju provedenih dokaza i navoda parničnih stranaka ovaj sud je utvrdio sljedeće:

18. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019., 2020. i 2022. Između parničnih stranka sporan je osnov potraživanja tužiteljice, a također je sporna i visina tužbenoga zahtjeva.

19. Nije sporno između stranka da je tužiteljica rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, broj 511-15-01/1-UP/I-7-4/2-2018 od 19. srpnja 2018. udaljena iz službe s danom 19. srpnja 2018. zbog osnovane sumnje na počinjenje teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavak 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima, a koje udaljenje je trajalo sve do dana 4. svibnja 2022. kada je tužiteljici rješenjem nadležnog tijela utvrđen prestanak državne službe po sili zakona. Dakle, nije sporno da je tužiteljica bila udaljena iz službe dana 19. srpnja 2018. sve do prestanka državne službe dana 4. svibnja 2022. Nesporno je da tužiteljica u vrijeme udaljenja iz službe nije radila, a s obzirom da nije radila nije mogla niti koristiti godišnji odmor. Za vrijeme trajanja udaljenja iz službe tužiteljica je svaki mjesec primala naknadu plaće.

20. Nadalje, nije sporno da pravo na godišnji odmor ne ovisi o stvarnom (tzv. efektivnom) radu radnika u tekućoj kalendarskoj godini za koju radnik ostvaruje pravo na godišnji odmor. Pravo na godišnji odmor za tekuću kalendarsku godinu ima i radnik koji veći dio kalendarske godine ili čak gotovo cijelu tu godinu nije radio i to bez obzira na razloge zbog kojih radnik nije radio. Na tužiteljicu kao državnog službenika, glede odredbi vezanih za godišnji odmor, primjenjuju se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (u daljnjem tekstu Kolektivni ugovor, Narodne novine br. 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, 56/2022) kao posebnog propisa, i odredbe Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019), u koji su inkorporirane i obvezujuće Direktive Europske unije.

21. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 82. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19. dalje u tekstu ZR), kojim je propisano da je poslodavac u slučaju prestanka ugovora o radu dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Navedena naknada se određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Kolektivnim ugovorom, kao posebnim propisom, istovjetno je uređeno odredbama čl. 24. KU.

22. Zakonom o radu, člankom 84. je određeno da neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz čl. 83. radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz članka 83. ovoga Zakona ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora. Također je određeno da godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti te korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, radnik ima pravo iskoristiti po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

23. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u članku 22. određeno je da službenik i namještenik može tijekom cijele kalendarske godine koristiti godišnji odmor za tu kalendarsku godinu u neprekidnom trajanju, u dva ili više dijelova, prema rasporedu korištenja godišnjih odmora, odnosno dogovoru s poslodavcem. Ako službenik i namještenik koristi godišnji odmor u dva ili više dijelova, jedan dio mora biti u trajanju od najmanje 2 tjedna neprekidno i mora se koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor. Neiskorišteni dio godišnjeg odmora službenik i namještenik mora iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Dakle, navedenim odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorom istovjetno je uređeno do kada se može koristiti stečeni godišnji odmor.

24. Praksa Suda pravde Europske unije je stajališta da u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Dakle, riječ je o institutu koji predstavlja iznimku od zabrane isplate naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora, te se institut naknade za neiskorišten godišnji odmor primjenjuje isključivo u situaciji u kojoj je došlo do prestanka radnog odnosa kod poslodavca. Poslodavac ima obvezu isplatiti ove naknade bez obzira na način prestanka radnog odnosa, pa čak i ako dođe do prestanka radnog odnosa izvanrednim otkazom zbog osobito teške povrede ugovora o radu. Pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor je pravo svakog radnika kojem prestaje ugovor o radu neovisno o načinu prestanka ugovora o radu, pa i u slučajevima kada radnik otkaže radni odnos.

25. Sud pravde Europske unije je u predmetu G (C-118/13) zauzeo stajalište kako radnikova smrt, zbog koje prestaje radni odnos, ne oslobađa njegovog poslodavca obveze na plaćanje naknade za neiskorišteni godišnji odmor, te to pravo ne ovisi o postojanju prethodnog zahtjeva zainteresirane osobe za ostvarivanje tog prava.

26. Tuženik smatra kako su protekli rokovi tužiteljici za korištenje prava na godišnji odmor za utužene godine i da nema osnova da tužiteljici zbog prestanka državne službe, a koja je po tuženiku prestala 4. svibnja 2022., bude naknadno priznato pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Naime, tuženik smatra da su protekli rokovi za korištenje godišnjeg odmora za utužene godine. Tuženik se pri tome poziva na odredbu članka 84. Zakona o radu kojom je određeno kada se godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora, koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, može naknadno ostvariti, odnosno priznati mu pravo na naknadu zbog neiskorištenog godišnjeg odmora, najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Tuženik se također poziva i na primjenu članka 22. stavak 4. KU za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017.) koji je bio na snazi u sporno vrijeme.

27. Po mišljenju ovog suda odredba članka 84. stavak 4. Zakona o radu (istovjetno i KU) na temelju koje bi tužiteljici bilo nepriznato pravo na neiskorišteni godišnji odmor za utužene godine, a s tim u svezi i nepriznato pravo na naknadu štete zbog neiskorištenog godišnjeg odmora, u suprotnosti je s tumačenjima članka 7. stavka 1. Direktive 2003/88/EZ, jer bi isto po sudu Europske unije bilo na štetu radnika. U konkretnom slučaju jasno je da tužiteljica zbog udaljenja iz službe nije radila u razdoblju od 19. srpnja 2018. pa do njezinog odlaska u mirovinu, tj. do 14. lipnja 2022., a s obzirom da nije radila, jasno je da nije niti mogla koristiti godišnji odmor. Međutim, po mišljenju ovog suda i tumačenju Direktive 2003/88/EZ ne znači da tužiteljica nema pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Naime, za taj iznos neplaćene naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora je umanjena imovina tužiteljice, te bi tužiteljici nepriznavanjem prava na isplatu te naknade, nastupila šteta.

28. Pitanje popravljanja štete, među kojima je i šteta u vezi s povredom prava iz radnog odnosa radnika, za koju Republika Hrvatska odgovara kao poslodavac, regulirano je odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) kojima je između ostalog propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta po članku 1046. ZOO-a), da se imovinska šteta popravlja uspostavom prijašnjeg stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1.), da će se naknada u novcu dosuditi oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (članak 1085. stavak 4.), da se obveza naknade štete smatra dospjelom u trenutku nastanka štete (članak 1086.), da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (članak 1090.).

29. Tužiteljica je tek primitkom Odluke Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava vukovarsko-srijemska broj: 511-15-05-02095/1606/1-2022 od 25. srpnja 2022. kojom je utvrđeno da tužiteljici pripada pravo na isplatu naknade za stečeni, a neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021., kao i za neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora za 2022. te kojom odlukom je odbijena u dijelu zahtjeva za isplatu za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019. i 2020. saznala za nastalu štetu koja se sastojala u odbijanju njezinog zahtjeva za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor , tako da joj od tog trenutka teče trogodišnji zastarni rok za potraživanje isplate naknade zbog neiskorištenog godišnjeg odmora za 2018., 2019., 2020. i 2022. godinu. Kako je tužiteljica tužbu ovome sudu podnijela 6. travnja 2023. to je ista podnesena u okviru zastarnog roka propisanog odredbom članka 230. ZOO-a. Naime, navedenom odredbom članka 230. propisano je da naknada štete zastarijeva u roku od 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok), a u svakom slučaju u roku 5 godina od trenutka nastanka štete (objektivni rok).

30. Nadalje, navodi tuženika kako je radni odnos tužiteljici prestao dana 4. svibnja 2022. po sili zakona, jer je s tim danom rješenje kojim se izriče prestanak državne službe postalo izvršno, nisu osnovani. Ovo iz razloga što je do prestanka državne službe, tj. prestanka radnog odnosa tužiteljice, došlo s danom 14. lipnja 2022. obzirom da je tužiteljica stekla uvjete za mirovinu i s danom 15. lipnja 2022. otišla u punu mirovinu. Dakle, radni odnos tužiteljice je prestao stjecanjem prava i odlaskom u starosnu mirovinu. Da do prestanka radnog odnosa tužiteljice nije došlo njezinom krivnjom i zbog njezinog skrivljenog ponašanja i teže povrede službe, govori upravo činjenica da je naknadno od strane Upravnog suda u Osijeku donesena spomenuta presuda broj 6 Us I-618/2022-12 od 16. svibnja 2023. kojom se poništava rješenje Službeničkog suda RH kojim je tužiteljici bila izrečena sankcija prestanka državne službe, da bi potom i rješenjem Službeničkog suda RH MUP, Uprave za ljudske potencijale Zagreb od 7. listopada 2024. bio obustavljen postupak.

31. Sud je stajališta da nije od utjecaja iz kojih razloga tužiteljica kao radnik, odnosno u ovom slučaju policijska službenica kod tuženika, nije iskoristila godišnji odmor za koji je ostvario pravo u 2018., 2019., 2020. i 2022., a također nije odlučujuća činjenica da je tužiteljica udaljena iz službe sa 19. srpnjem 2018. budući joj je služba kod tuženika nedvojbeno prestala s danom 15. lipnja 2022., kao danom odlaska u mirovinu, a do tada je bila zaposlenik tuženika.

32. Kao što je naprijed spomenuto, pravo na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor ne ovisi o razlozima zbog kojih radnik nije iskoristio godišnji odmor, niti prema čl. 7. Direktive EU broj 2003/88/EZ. Ovo tim više jer svaki radnik ima pravo na godišnji odmor, te je to pravo zajamčeno i Zakonom o radu, ali i Direktivama Europskog parlamenta, a također i svaki radnik koji nije iskoristio godišnji odmor u roku u kojem ga mora iskoristiti iz bilo kojeg razloga, ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Pri tome je irelevantno što tužiteljica do prestanka radnog odnosa kod tuženika nije postavila zahtjev za korištenjem godišnjeg odmora, obzirom da isto nije niti mogla jer je bila udaljen iz službe zbog vođenja disciplinskog postupka.

33. Nadalje, prigovor tuženika u pogledu nepravovremenosti tužbe nema osnova. Naime, sukladno odredbama Zakona o radu, radnik nije dužan podnositi zahtjev za zaštitu prava poslodavcu ako zahtjeva određena materijalna potraživanja koja mu nisu priznata otkazom – prestankom radnog odnosa, tako da u predmetnom slučaju tuženica nije bila u obvezi prije podnošenja tužbe podnijeti zahtjev za zaštitu prava. Stoga prigovor tuženika da je tužba podnesena nakon roka od 15 dana po donošenju odluke o zahtjevu za zaštitu prava nije osnovan.

34. Obzirom da je tuženik osporio i visinu tužbenoga zahtjeva, tj. visinu pripadajuće naknade za neiskorišteni godišnji odmor, to je sud na prijedlog tužiteljice proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku NŠ dipl. oec. iz [adresa]. Imenovani vještak u svom nalazu i mišljenju od 19. veljače 2025. navodi kako se prema članku 81. Zakona o radu naknada za neiskorišteni godišnji odmor obračunava na temelju prosječne plaće isplaćene tužiteljici 3 mjeseca prije stjecanja prava na naknadu. Tužiteljica je 19. srpnja 2018. udaljena iz službe te od tada nije primala plaću, pa su joj stoga zadnje 3 plaće koje je primila prije udaljenja prosječno iznosile 849,41 euro/ 6399,90 kuna. Obzirom na iznos dnevne naknade plaće (28,31 euro/ 213,33 kune) tužiteljici pripada za 2018. -2020. po 849,41 euro, a za 2022. 566,20 eura. Kolektivni ugovor i Zakon o radu propisuju da se naknada za godišnji odmor utvrđuje najmanje u visini prethodne 3 plaće, dakle ne prethodno isplaćene 3 plaće. Time bi plaće ostvarene po prethodna tri mjeseca bile one za veljaču, ožujak i travanj. Pored plaće za redovni rad, tužiteljica je imala i rad u drugoj smjeni i to 18 sati u svibnju 2018. i 12 sati u lipnju 2018. (prosječno 15 sati), rad noću i to 6 sati u svibnju 2018. i 4 sata u lipnju 2018. (prosječno 5 sati), te 7 sati prekovremenog rada u lipnju 2018. (prosječno 3,5 sati). Prosječni broj sati rada u drugoj smjeni, noću i prekovremenog rada proizlazi iz dokumentacije iz spisa. Prema izračunu vještaka naknada za neiskorišteni godišnji odmor ukupno iznosi 4.703,37 eura i to 1.244,50 eura za 2018., 1.265,87 eura za 2019., 1.321,51 euro za 2020. i 871,49 eura za 20 dana 2022.

35. Na nalaz sudskog vještaka NŠ dipl. oec. tužiteljica nije imala primjedbe, te je svoj konačni tužbeni zahtjev postavila u skladu s nalazom vještaka u podnesku od 24. veljače 2025. potražujući sveukupan bruto iznos do 4.703,37 eura uz pripadajuće kamate na godišnji iznos naknade, tekuće od 1. srpnja naredne godine za prethodnu godinu.

36. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka, prvenstveno u dijelu u kojem je vještak kod izračuna uzimao dodatke na plaću. Primjedbe tuženika vještak je otklonio u svom usmenom obrazloženju nalaza danom na raspravi od 8. travnja 2025. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka kao objektivno i stručno izrađen. Naime, nedvojbeno je da su pravomoćnom presudom Upravnog suda u Osijeku broj 6 US I-618/2022-12 od 16. svibnja 2023. poništena rješenja Službeničkog suda od 15. veljače 2022. i Višeg službeničkog suda RH od 13. travnja 2022. kojima je određen, odnosno potvrđen prestanak službe tužiteljice, te je MUP RH donio 7. listopada 2024. rješenje kojim se utvrđuje vraćanje u službu tužiteljice u razdoblju od 4. svibnja 2022. do 14. lipnja 2022. Dakle, obzirom na poništenje rješenja o prestanku službe tužiteljice, njoj sukladno odredbama članka 81. i članka 82. Zakona o radu pripada puna naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor sa svim dodacima na plaću, jer zbog nezakonite odluke o otkazu tužiteljica nije mogla ostvariti pravo na isplatu dodataka na plaću. Kako je došlo do poništenja i utvrđenja nezakonitom odluke o otkazu, to tužiteljici pripada pravo na sva prava iz radno-pravnog odnosa kod tuženika, kao da te odluke nije niti bilo.

37. Slijedom svega navedenog zaključak je ovoga suda da tužiteljica ima pravo na godišnji odmor za 2018., 2019., 2020. i 2022., a kako joj tuženik nije omogućio korištenje navedenog godišnjeg odmora, niti ga je tužiteljica iskoristila, to joj slijedom navedenog pripada pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Stoga je sud ovom presudom dosudio tužiteljici utuženi sveukupan iznos od 4.703,37 eura na ime sveukupne naknade za neiskorišteni godišnji odmor za cijelo utuženo razdoblje.

38. Odobreni iznos od 4.703,37 eura dosuđen je tužiteljici u bruto iznosu, a sve to prema odredbi članka 433.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, budući se radi o utuženju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, te se smatra da je tužiteljica utužila bruto iznos.

39. Sud je tužiteljici dosudio i zatezne kamate po stopi koja je određena temeljem čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sukladno dospijeću pojedine obveze, odnosno za neiskorišteni godišnji odmor za 2018. od 1. srpnja 2019., zateznu kamatu na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor od 1. srpnja 2020.g. za 2019.g., zateznu kamatu na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor od 1. srpnja 2021. za 2020., te za 2022. od 1. srpnja 2023., jer su naknade dospjele 30. lipnja u određenoj godini, tako da je tuženik pao u zakašnjenje s neisplatom pripadajućih naknada.

40. Naime, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, te dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje u smislu čl. 183. Zakona o obveznim odnosima.

41. Tužiteljica je odbijena u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima plaće, jer isti dospijevaju tek s isplatom. Naime, prema odredbi članka 2. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18.) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto plaća. Prema odredbi članka 92. Zakona o radu, plaća i naknade plaće su u smislu zakona u bruto iznosu.

42. Na temelju svega naprijed izloženog ovaj sud je donio odluku kao u izreci presude.

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP-a u odnosu na vrijednost predmeta spora, a koja je kod zaključenja rasprave iznosila 4.703,37 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

44. Sud je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) u sveukupnom iznosu od 1.875,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja i to sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav jednog obrazloženih podnesaka od 31.10. 2023., 4.12.2023. i 24.2.2025. = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu od 30. 11. 2023., 24. 10. 2024. i 8. 4. 2025. = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te trošak ročišta za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), koje radnje zastupanja ukupno nose 750 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda po 2,00 eura i uz 25 % PDV-a iznosi 1.875,00 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je također odobren trošak plaćenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, tako da joj je sveukupno priznat i dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.175,00 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je odobrena pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, po osnovi odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 5. svibnja 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvjetničko društvo Cvrković & Partneri d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 21 – punomoćnik Tužiteljicaa

2. ODO u Vinkovcima – zastupnik tuženika, na broj P-DO-21/2023