REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-7404/2024-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HK iz [adresa]. 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bošku Kordiću, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženog RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Biliću-Prciću, odvjetniku u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice HK iz [adresa] koji glasi:

"I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina stranaka upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je sastoji od zk. č. br. 135 u naravi kuća br. 50 [adresa] površine 86 m2 i dvorište [adresa], površine 349 m2, odnosno ukupno 435 m2, civilnom diobom – sudskom prodajom na javnoj dražbi na način da se tako postignuti iznos ostvaren njihovom prodajom uruči tužiteljici HK u 1/2 (slovima : polovini) dijela i tuženiku RK u 1/2 (slovima : polovini) dijela, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici HK iz [adresa] da nadoknadi tuženom RK iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.806,76 eura, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 637,01 euro odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik uknjiženi kao suvlasnici nekretnina, upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od zk.č.br. 135, u naravi kuća broj 50 [adresa], površine 86 m2 i dvorište [adresa], površine 349 m2, odnosno ukupno 435 m2, svaki u jednoj polovini dijela. Navodi da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama u izvanparničnom predmetu pod brojem R1-197/18 pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice opisanih nekretnina, kojem se razvrgnuću tuženik protivio navodeći da stvarno stanje ne odgovara suvlasničkim omjerima navedenim u zemljišnoj knjizi. Stoga je sud u tom postupku 28. svibnja 2018. donio rješenje kojim je obustavio izvanparnični postupak te uputio tužiteljicu da pokrene parnicu radi utvrđenja suvlasničkih omjera i razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine. Tužiteljica nadalje navodi da je predmetna kuća u krajnje derutnom stanju i da fizička dioba nije moguća, što da potvrđuje i nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dipl. ing. AK koji je izradio nalaz u predmetu Općinskog suda u Sesvetama broj R1- 109/11 kao i parnični postupak koji je vođen pred ovim sudom u predmetu broj P- 654/01 u kojem je tužiteljica podnijela tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je isključiva vlasnica predmetne nekretnine jer je istu sama financirala bez doprinosa tuženika, dok je tuženik protutužbom zahtijevao raskid ugovora o darovanju i iseljenje tužiteljice. Parnični postupak je okončan pravomoćnom presudom od 18. rujna 2009. kojom su odbijeni kako tužbeni, tako i protutužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, tužiteljica traži od suda da donese presudu kojom će utvrditi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u jednoj polovini dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zk.č.br. 135, u naravi kuća broj 50 [adresa], površine 86 m2 i dvorište [adresa], površine 349 m2, odnosno ukupno 435 m2 te naložiti razvrgnuće suvlasničke zajednice tih nekretnina civilnom diobom – sudskom prodajom na javnoj dražbi na način da se tako postignuti iznos ostvaren njihovom prodajom uruči tužiteljici HK u 1/2 dijela i tuženiku RK u 1/2 dijela. Potražuje trošak parničnog postupka u iznosu od 3.506,29 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio se tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da su stranke tek formalno upisane kao suvlasnici svaka u jednoj polovini dijela. Tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u većem suvlasničkom omjeru od onoga koji je upisan u zemljišnoj knjizi, a to iz razloga jer tužiteljica koristi samo prizemlje a tuženik I. kat, čime je nekretnina fizički realno podijeljena i svaka stranka uživa svoj dio već 40 godina. Navodi da je tužiteljici ugovorom o darovanju iz 1975. darovao samo prizemnu etažu koja se sastoji od jednog dvosobnog stana s nus

- prostorijama, a radi se o kući koja ima prizemlje, I. kat, potkrovlje i zajedničke dijelove, ali se tužiteljica temeljem darovnog ugovora uknjižila kao suvlasnik u jednoj polovini dijela. Tuženik navodi da je moguća fizička dioba predmetne nekretnine na način da svakoj stranci pripadne u vlasništvo onaj posebni dio koji u naravi i koristi. Također osvrnuo se na pozivanje tužiteljice na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dipl. ing. AK u predmetu Općinskog suda u Sesvetama broj R1-109/11 smatrajući kako je isto neosnovano jer se nalaz sudskoga vještaka u tom predmetu ne odnosi na fizičku diobu nekretnina, već je njegov zadatak bio utvrditi postojeće stanje krovišta, predstavlja li takvo stanje izvor opasnosti za ostali dio nekretnine te koji su radovi minimalno potrebni za sanaciju. Slijedom navedenog tuženik se protivi tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je suvlasnica predmetne nekretnine u jednoj polovini dijela kao i zahtjevu za razvrgnućem suvlasničke zajednice civilnom diobom. Traži naknadu parničnog troška u iznosu od 2.443,76 eura.

3. Presudom i rješenjem ovoga suda poslovni broj P-2911/2018-50 od 20. svibnja 2022. odlučeno je da se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina stranaka upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] civilnom diobom – sudskom prodajom na javnoj dražbi te uručenjem postignutog iznosa ostvarenog prodajom parničnim strankama, svakoj u 1/2 dijela, dok je tužba odbačena u dijelu u kojem je tužiteljica tražila od suda da utvrdi da su parnične stranke suvlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela.

4. Navedeno rješenje kojim je tužba odbačena stranke nisu pobijale žalbom, te je rješenje postalo pravomoćno.

5. Protiv presude kojom je odlučeno da se suvlasnička zajednica nekretnina stranaka razvrgava, tuženik je izjavio žalbu te je rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-709/2023-8 od 20. studenog 2024. žalba uvažena, presuda ukinuta i postupak vraćen sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod tužbenog zahtjeva kojim traži razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina stranaka upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je sastoji od zk. č. br. 135 u naravi kuća br. 50 [adresa] površine 86 m2 i dvorište [adresa], površine 349 m2, odnosno ukupno 435 m2, civilnom diobom – sudskom prodajom na javnoj dražbi na način da se tako postignuti iznos ostvaren njihovom prodajom uruči tužiteljici HK u 1/2 dijela i tuženiku RK u 1/2 dijela.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. broj [broj ZK uloška] (list 5 spisa), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama broj R1-197/18-5 od 28. svibnja 2018. (list 6 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka AK dipl. ing. građ. od 27. siječnja 2012. (list 7-9 spisa), u presudu Općinskog suda u Sesvetama broj P-654/01- 94 od 18. rujna 2009 (list 10-14 i 25 spisa), u ugovor o darovanju od 22. prosinca 1975. (list 21 spisa), u spis Općinskog suda u Sesvetama broj Pu R-1/2020 (ranije broj R1- 197/18) u spis Općinskog suda u Sesvetama broj R1-109/11, u spis Općinskog suda u Sesvetama broj P-654/01, proveo očevid 28. studenog 2018., proveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku AK dipl. ing. građ. u Ing ekspert d.o.o. od 15. srpnja 2019. (list 40-60 spisa) te dopunskim vještačenjem od 17. prosinca 2020. (list 94-121 spisa) te dokaz saslušanjem tuženika.

8. Uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama br. R1-197/18 (sada R-1/20) utvrđeno je da je tužiteljica kao predlagateljica podnijela protiv tuženika kao protustranke prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina koji je obustavljen rješenjem od 28. svibnja 2018. te je predlagateljica upućena da pokrene parnicu radi utvrđenja suvlasničkih omjera i razvrgnuća suvlasničke zajednice nekratnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od zk. č. br. 135, u naravi kuća broj 50 [adresa] površine 86 m2 i dvorište [adresa] površine 340 m2 ili ukupno 435 m2.

9. Uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama br. R1-109/11 proizlazi da je vođen postupak radi osiguranja dokaza po prijedlogu ovdje tuženika kao predlagatelja protiv ovdje tužiteljice kao protustranke u kojem je provedeno građevinsko vještačenje na okolnost stanja krovišta na nekretnini u [adresa] i utvrđenja da li stanje istog predstavlja izvor opasnosti za ostali dio nekretnine. Predmet vještačenja, dakle, nije bio utvrđenje mogućnosti fizičke diobe nekretnine u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka upisanim u zemljišnu knjigu.

10. Uvidom u Ugovor o darovanju zaključen 22. prosinca 1975. između RK kao darodavca i CK rođene RK kao daroprimca utvrđeno je da je tim ugovorom RK darovao svojoj sestri CK rođenoj RK 1/2 nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 1/2 jednokatne stambene zgrade na tim nekretninama i to prizemnu etažu koja se sastoji od jednog dvosobnog stana s nus-prostorijama.

11. Između stranaka je nesporno da su CK rođena RK kao daroprimateljica navedena u darovnom ugovoru od 22. prosinca 1975. i tužiteljica HK ista osoba.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. č. br. 135, [adresa], kuća broj 50 [adresa] površine 86 m2 i dvorište [adresa] površine 340 m2 ili ukupno 435 m2, utvrđeno je da je uknjižena kao suvlasništvo RK u 1/2 dijela i CK rođene RK u 1/2 dijela.

13. Između stranaka je nesporno da je zk. č. br. 135 površine 435 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odgovara k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je nekretnina bila predmet ugovora o darovanju 22. prosinca 1975.

14. Također je nesporno da je tužiteljica (pod imenom CK rođena RK) upisana u zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na zk. č. br. 135, kao suvlasnica u 1/2 dijela temeljem ugovora o darovanju 22. prosinca 1975.

15. Među strankama je sporno je li tuženik darovnim ugovorom od 22. prosinca 1975. darovao tužiteljici 1/2 cijele nekretnine, kako je to upisano u zemljišne knjige, ili je prava volja stranaka bila darovanje samo prizemnog stana slijedom čega tužiteljici pripada manji suvlasnički dio od onoga upisanog u zemljišnoj knjizi, kako to navodi tuženik u odgovoru na tužbu te osnovanost tužbenog zahtjeva za razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom.

16. Stranke su se suglasile da se u ovom parničnom postupku koriste dokazi provedeni u postupku pred Općinskim sudom u Sesvetama br. P-654/01.

17. Uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama br. P-654/01 utvrđeno je da je vođen parnični postupak u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene HK protiv tuženog - protutužitelja RK radi utvrđenja da je tužiteljica isključiva vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. č. br. 129/7 kuća br. 50 [adresa] površine 86 m2 i dvorište [adresa] površine 349 m2 i izdavanja tabularne isprave te radi raskida Ugovora o darovanju od 22. prosinca 1975. Parnični postupak je okončan donošenjem presude od 18. rujna 2009. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-58/10-2 od 9. listopada 2013.

18. Uvidom u tamo provedene dokaze utvrđeno je utvrđeno je da je svjedok ĐK iskazala da je u periodu prije zaključenja predmetnog ugovora o darovanju posjetila tužiteljicu u Njemačkoj gdje je radila, da je tužiteljica plakala i rekla da plače jer je bratu pozajmila novac a on joj ga ne može vratiti. Rekla je da joj je novac potreban jer je željela kupiti gradilište. Iskazala je da su se tom prilikom stranke dogovorile da će tuženik dati tužiteljici, svojoj sestri, prizemlje kuće jer su izračunali da bi to odgovaralo novčanom iznosu koji je tužiteljica pozajmila tuženiku.

19. Svjedok VK sa čijom je suprugom tužiteljica zajedno radila u bolnici u Stuttgardu te su se posjećivali, iskazao je da je tužiteljica kao kuharica u bolnici zarađivala 2.500,00 DEM mjesečno, a zajedno sa njegovom suprugom radila je i dodatne poslove na crno i tako mjesečno zarađivala još 1.000,00 do 1.500,00 DEM. S obzirom da je hranu nosila iz bolnice, trošila je samo na stanovanje te je mogla uštedjeti jednu mjesečnu plaću svaki mjesec. Od ušteđenog novca kupila je gradilište i novac slala u Hrvatsku poštom ili ga neposredno davala bratu ili majci. Tužiteljica mu je rekla da je svom bratu pozajmljivala novac, da mu je kupila kartu za Australiju i pomogla mu kupiti vozilo te da mu je tako ukupno pozajmila oko 20.000,00 DEM, da joj je brat nudio da joj "prepiše" pola kuće po osnovi duga na ime izvršenih pozajmica, međutim da je ona ionako sama gradila tu kuću pa je između njih zbog toga došlo do konflikta.

20. Svjedok KK je iskazao da je čuo da su se stranke dogovarale da brat sestri daruje pola kuće, ali pojedinosti o tome ne zna.

21. Svjedok OK, kćerka tužiteljice i nećakinja tuženika iskazala je da je došla živjeti u kuću u [adresa] zajedno sa svojom bakom, majkom parničnih stranaka 1974. i tamo živjela do 1979. U to vrijeme kuća se intenzivnije gradila tako da je do 1979. kada je otišla živjeti k majci u Njemačku bila uglavnom gotova. Prizemlje kuće bilo je dovršeno i potpuno opremljeno za stanovanje, a kat i potkrovlje bili su izgrađeni do faze roh-bau. Bila je postavljena vanjska stolarija i krovište. Njezina majka je 70-tih godina radila u Njemačkoj i imala plaću oko 2.000,00 DEM, a uz to je radila i na crno poslove čišćenja i na taj način dodatno zarađivala još oko 1.000,00 DEM. Primala je i alimentaciju za njezino uzdržavanje u iznosu od 3.000,00 DEM od njezinog oca. Sav zarađeni novac je štedjela i od 1975. do 1978. godine uštedjela oko 20.000,00 DEM koji novac je bio položena štednoj knjižici, a redovito je slala svaka dva do tri mjeseca iznose od po 1.000,00 ili 2.000,00 DEM poštanskim uputnicama u Hrvatsku svojoj majci da ga uloži u gradnju kuće ili ga je sama ulagala u tu svrhu. Redovito je pomagala svom bratu, ovdje tuženiku, slala mu je novac i nije kontrolirala na što ga troši.

22. Svjedok HKT nema saznanja o izvršenim isplatama tužiteljice prema tuženiku, ali je iskazala da je vidjela kada je tužiteljica došla na godišnji odmor u Hrvatsku da je dala raditi vodu, struju i kanalizaciju za kuću te da je dala novac svojoj majci da plati te priključke.

23. Svjedok RKT čiji je svekar radio s tužiteljicom u bolnici u Njemačkoj te je tužiteljica i njoj pomogla tamo naći posao, posvjedočila je da je tužiteljica znala raditi i po tri posla dopunski jer je znala čistiti koristeći svoje i tuđe dozvole za rad te da je preko njezinog svekra u dva navrata poslala novac koji je on po dolasku u Hrvatsku predao majci tužiteljice. Tužiteljica je govorila da sav novac koji ima ulaže u gradnju kuće u [adresa] u kojoj je namjeravala živjeti po odlasku u mirovinu, ali se žalila da ju ne može u miru koristiti.

24. Svjedok UK iskazala je da je radila sa tužiteljicom u Njemačkoj i viđala tuženika kada je dolazio k njoj na večeru. Tijekom 1973 ili 1974. godine čula ih je da razgovaraju da će zajedno graditi kuću. Iskazala je da tužiteljica nije imala kamo novac ulagati nego u izgradnju te kuće u kojoj je živjelo i njezino dijete te da joj je jednom prilikom rekla da je izgradila kat kuće. Navela je da je s tužiteljicom radila u bolnici i tamo primala plaću od oko 1.500,00 DEM, a nakon posla, kao i sve ostale žene koje su u to vrijeme tamo radile, dodatno zarađivala radeći poslove čišćenja. Ona sama je na poslovima čišćenja zarađivala između 300,00 i 600,00 DEM te su tako mogle uštedjeti polovinu zarade. Iz razgovora brata i sestre zaključila je da oni surađuju po pitanju gradnje kuće u [adresa] te da tužiteljica u [adresa] ima polovinu kuće.

25. Svjedok FK, bratić stranaka, iskazao je da mu je poznato da je tuženik počeo graditi kuću u [adresa] na gradilištu koje je kupio kada se vratio iz Australije početkom 70-tih, a to mu je poznato iz pričanja tuženika. Ne sjeća se je li mu tuženik govorio o cijeni gradilišta i nije mu poznato porijeklo novca, ali zna da je on sve plaćao i govorio da je novac njegov, što mu je poznato jer mu je pomagao pri gradnji i nabavci materijala. Nije mu poznato je li tužiteljica ulagala u izgradnju kuće, ali mu je poznato da su u vrijeme izgradnje kuće obje stanke radile u Njemačkoj.

26. Svjedok DK, također bratić stranaka, iskazao je da su u rujnu 1974. njegova strina ŽK (majka stranaka) i njezina unuka OK doselile u [adresa] o čemu su ga izvijestili roditelji jer se on nalazio na odsluženju vojnog roka. Kada je u siječnju 1975. bio na odsustvu posjetio je strinu i njezinu unuku i tada je na kući već bila sagrađena druga etaža koja je bila pod dekom, pokrivena ter-papirom da ne prokišnjava, a u prizemlju su stanovale ŽK i njezina unuka (kći tužiteljice). Iz razgovora sa strinom saznao je da je ona tuženiku taj plac "sredila", a on ga je kupio novcem koji je zaradio radom u Australiji. Rekla mu je da je iz Australije donio preko 60.000,00 DEM i tim novcem kupio zemljište i gradio kuću. Krov na kući postavljen je u ljeto 1975. Ponovo je bio u kući za Uskrs 1976. kada su bile prisutne obje parnične stranke. Tuženik ga je tada upitao: "Da li vidiš kako sam ovo napravio?" misleći na činjenicu što je kuća pod krovom, ali prisutna tužiteljica nije ništa komentirala i tada nije bilo nikakvih razgovora o toj kući.

27. ŽK, majka stranaka u svom iskazu je rekla da je gradilište za kuću kupio njezin sin kada se vratio iz Australije i na njemu gradio kuću. Iz njezinog iskaz proizlazi da je tuženik nabavljao sav materijal za gradnju kuće i plaćao radnike, dok tužiteljica tu nije ništa radila. Iz iskaza proizlazi da tužiteljica i njezina majka u to vrijeme nisu bile u dobrim odnosima jer ju je majka optužila da ju je istjerala iz prizemnog dijela kuće te je morala useliti na kat koji nije bio uređen i uvjetan za stanovanje. Potvrdila je da je tužiteljica sagradila garažu koja se nalazi uz kuću te da je slala novac iz Njemačke, ali ne za gradnju kuće već za uzdržavanje djeteta dok bi veće iznose svjedok podizala i vraćala tužiteljici kada bi ova došla iz Njemačke, kupovala njime njemačke marke, a nije joj poznato na što ga je trošila. Osporava, međutim, da bi tužiteljica išta ulagala u kupovinu zemljišta ili gradnju kuće, već tvrdi da u je njezin sin izgradio isključivo svojim sredstvima.

28. Svjedok EK iskazao je da poznaje tuženika jer je s njim radio u Australiji te je iskazao da je zarada tamo bila tri do četiri puta viša nego u Hrvatskoj pa je tako niskokvalificirani radnik u Sydneyu mogao zaraditi između 65,00 i 70,00 dolara tjedno, a radom u divljini oko 170,00 dolara, dok je kvalificirani radnik, primjerice kuhar zarađivao oko 200,00 dolara na tjedan. Svjedok je nakon odlaska uz Australije nastavio raditi u Njemačkoj, a prilikom posjeta Hrvatskoj viđao sa s tuženikom koji mu je rekao da iz Njemačke gdje je i on radio šalje novac u Hrvatsku svojoj sestri, da zajedno s njom gradi kuću i da mu pripada određeni dio, ali nije govorio o kolikom dijelu se radi.

29. Svjedok PK, daljnji srodnik stranaka, u svom je iskazu naveo da mu je poznato da postoji spor između stranaka u vezi kuće u [adresa]. Poznato mu je da je tuženik kupio teren i napravio kuću i nakon toga je prema darovnom ugovoru svatko suvlasnik u pola, a to mu je poznato iz pričanja svoje majke koja je zajedno sa tuženikom išla kupiti to zemljište i pomogla mu da ga upiše u katastar. Osim toga, sam je vidio kuću 1974. ili 1975. godine kada je kuća već bila pod krovom. U kući je zatekao ujnu (ŽK) koja mu je rekla da kuću gradi tuženik. Kuća iznutra nije bila do kraja uređena. U to vrijeme obje stranke su radile u Njemačkoj. Nikada nije čuo da bi tužiteljica ulagala u tu kuću. Izgradnju je financirao pretežno tuženik, a možda i u polovici kupujući teren i gradeći kuću novcem koji je zaradio u Australiji.

30. Svjedok PK kao i svjedok JK koji su radili s tuženikom u Njemačkoj, prvi na gradilištu gdje je tuženik radio kao električar i imao vozačku dozvolu za kamion što je utjecalo na to da mu plaća bude veća, a drugi građevinske poslove, govorili su o zaradi koju je tuženik ostvarivao u Njemačkoj. Tako je svjedok JK iskazao da su radom na građevinskim poslovima u firmi "Aust" mjesečno zarađivali 2.000,00 DEM. Na tu okolnost iskazivao je i svjedok ŠK koji je iskazao da je zajedno s tuženikom radio u poduzeću "Ros" od 1974. do 1983. te primao plaću od 1.700,00 do 1.900,00 DEM mjesečno te terenski dodatak od 36,00 DEM dnevno, što je mjesečno iznosilo još oko dodatnih 1.300,00 DEM pa su od ukupne zarade mogli uštedjeti.

31. Tužiteljica je iskazala da je 1971. sa bivšim suprugom otišla raditi u Njemačku gdje je i ostala raditi nakon razvoda braka 1974. Tuženik je također došao na rad u Njemačku 1972. te su razgovarali o tome da kupe gradilište u Hrvatskoj. Nakon što je brat našao gradilište, posudila mu je 1.500,000 dinara za kaparu. Nakon što je saznala da tuženik nije platio prodavatelju još 2.000,000 dinara za to gradilište, navedeni iznos je platila ona prodavatelju osobno, a svojoj majci rekla da ona pazi da joj brat taj novac vrati. Brat nije imao od kuda vratiti joj novac pa je dogovoreno, čemu su svjedočili i bračni par H, da će joj tuženi darovati prizemlje kuće na ime tog duga. U to vrijeme zemljište nije bilo ograđeno, garaža nije bila sagrađena, kuća je bila izgrađena do pod prvu deku, a prizemlje se sastojalo od dvije sobe, dok je WC bio izvan kuće. U prizemlju su bila ugrađena dva prozora i vrata, u kući nije bilo vode. Nakon zaključenja darovnog ugovora platila je priključak vode, struje i kanalizacije, uredila je kupaonicu, kuhinju i postavila pločice u prizemlju. Voda i struja su priključeni, a kanalizacija nije priključena do danas. Nastavljeni su radovi na izgradnji kata i potkrovlja te je kuća stavljena pod krov, a ona je majci davala ili slala novac, kako za izgradnju kuće, tako i za uzdržavanje kćerke koja je živjela u prizemlju kuće s njom. Novac je slala putem pošte ili i putem prijatelja koji su išli u Hrvatsku, ili bi ga sama donosila kada je dolazila. Iskazala je da je u Njemačkoj radila u bolnici, najprije kao pomoćna radnica, pa kao predradnica i konačno kao zamjenica šefa kuhinje te je zarađivala oko 4.000,00 DEM mjesečno, radila prekovremeno po dva posla, a dobivala je i trinaestu plaću te je tako mogla uštedjeti oko 2.500,00 DEM mjesečno. Iskazala je da je do zaključenja darovnog ugovora tuženom za kuću dala oko 25.000,00 do 30.000,00 DEM, a do kraja izgradnje ukupno oko 65.000,00 DEM.

32. Tuženik je iskazao da je do travnja 1972. radio u Australiji, a nakon toga otišao kod sestre u Njemačku sa zarađenih i ušteđenih 60.000,00 DEM. U Njemačkoj se zaposlio i najprije radio u Stuttgartu u jednoj firmi za plaću od 1.600,00 DEM, a 1975. se zaposlio u poduzeću "Ros" kao monter i tamo zarađivao 2.400,00 DEM mjesečno zajedno sa terenskim dodatkom. Pronašao je zemljište u [adresa] koje je kupio od R i IK. Ne sjeća se koliko je platio to zemljište, ali nije davao kaparu već je cijenu isplatio u cijelosti odjednom. Ishodio je građevinsku dozvolu 1973., a 1974. započeo izgradnju kuće. Tužitelj iznosi podatke o nabavci materijala za izgradnju te iskazuje da je 1974. kuća izgrađena do druge deke. Iskazao je da je darovni ugovor kojim je tužiteljici darovao pola kuće, taj prizemni dio, zaključio na nagovor majke jer je tužiteljica plakala da je ostala sama s djetetom, a majke je bila sklonija kćerki nego njemu i bila je jako vezana za unuku. Iskazao je da je tužiteljica izgradila garažu na zemljištu bez građevinske dozvole te vršila unutarnje uređenje stana u prizemlju, ali nije sudjelovala u izgradnji kuće sa značajniji iznosima.

33. Tuženik je u svom iskazu saslušan u ovom predmetu na ročištu 14. prosinca 2021. iskazao da su u predmetnoj kući od 1975. živjeli tužiteljica, njihova majka i on. Kuća je u to vrijeme bila u približno istim gabaritima kao i danas osim što je tužiteljica srušila postojeće stepenice kako bi napravila kupaonicu u prizemlju zbog čega je morao sazidati nove stepenice. Ugovor o darovanju sastavljen je u Općini u Matičnom uredu i sastavljao ga je pravnik. Ugovor je pročitao i znao je da je stan u prizemlju površinom manji od stana na prvom katu i potkrovlja, ali nije bio vješt pravnim stvarima pa nije reagirao kada je u darovnom ugovoru navedeno da svojoj sestri daruje jednu polovinu predmetne nekretnine. Darovni ugovor je sačinio na nagovor majke i tužiteljica od 1975. godine pa nadalje konstantno koristi stan u prizemlju, a on stan na prvom katu i u potkrovlju. Prilikom zaključenja darovnog ugovora njegova volja je bila darovati sestri prizemlje i to stan od 72 m2. Nakon zaključenja darovnog ugovora i upisa tužiteljice kao suvlasnice u 1/2 dijela u zemljišne knjige nije poduzimao nikakve pravne radnje kojima bi dokazivao da je njegov suvlasnički omjer veći te je iskazao da se u pravne stvari se ne razumije.

34. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskoga vještaka AK dipl. ing. građ. u Ing ekspert d.o.o. od 15. srpnja 2019. proizlazi da je sudski vještak nakon provedenog očevida 28. studenog 2018. uz prisustvo sudske komisije na adresi u [adresa], uvida u spis i pribavljenih potrebnih podataka utvrdio da se u predmetnoj zgradi (kući) nalaze dvije samostalne cjeline, jedna cjelina u prizemlju-ST1 i jedna cjelina na I. katu i potkrovlju-ST2. Prema navodima stranaka utvrđeno je da tužiteljica u naravi koristi jednu stambenu cjelinu koja je smještena u prizemlju i koja je u grafičkom prikazu koji prileži elaboratu označena sa ST1 i obojana zeleno, dok tuženik koristi samostalnu cjelinu koja se nalazi na I. katu i potkrovlju, a koja je u grafičkom prikazu označena kao ST2 i obojana plavo. Natkriveni predulaz, predulaz i dvokrako stubište u zajedničkom korištenju stranaka obojano je žutom bojom. Prema navedenom proizlazi da stranke u naravi ne uživaju nekretninu svaka u 1/2 dijela kako je to upisano u zemljišnoj knjizi, već tužiteljica koristi 43/100, a tuženik 57/100 dijela nekretnine. Slijedom navedenog sudski vještak je utvrdio da nije moguće izvršiti fizičku diobu zgrade u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka upisanim u zemljišnu knjigu već je fizičku diobu moguće izvršiti samo prema prethodno navedenim udjelima.

35. U dopuni nalaza i mišljenja od 17. prosinca 2020. sudski vještak je izvršio procjenu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine te zaključio da njezina tržišna vrijednost na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 674.292,40 kuna, što znači da procijenjena tržišna vrijednost suvlasničkog dijela tužiteljice i tuženika prema suvlasničkim omjerima upisanima u zemljišnu knjigu od 1/2 dijela iznosi 337.146,20 kuna u odnosu na svaku stranku. Vrijednost suvlasničkog dijela od 43/100 dijela nekretnine koji tužiteljica faktički koristi iznosi 289.945,73 kune, a vrijednost suvlasničkog dijela od 57/100 dijela nekretnine koji tuženik faktički koristi iznosi 384.346,67 kuna.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši da je izrađen u skladu sa svim pravilima struke, a niti stranke na isti nisu isticale nikakve primjedbe.

37. Analizirajući iskaze svjedoka sud je zaključio da su obje stranke ulagale u kupnju zemljišta i izgradnju kuće, za što su raspolagali i materijalnim sredstvima jer su oboje radili u inozemstvu gdje su ostvarivali veća primanja nego što su bila u Hrvatskoj, a na temelju izvršenih ulaganja od strane tužiteljice stranke su postigle dogovor da će joj tuženik darovati dio nekretnine čime će biti podmireno njezino potraživanje s te osnove prema tuženiku. Iz iskaza svjedoka HKT, OK i UK proizlazi da je tužiteljica ulagala financijska sredstva u izgradnju kuće, a da su stranke pregovarale o tome da tuženik izvrši tužiteljici isplatu određenog iznosa s temelja izvršenih ulaganja proizlazi iz iskaza svjedoka ĐK, ĆK i KK. Tako su svjedoci VK i KK iskazali da su čuli da su se stranke dogovarale da brat sestri daruje pola kuće po osnovi duga na ime izvršenih pozajmica, dok iz iskaza svjedoka ĐK proizlazi da su se stranke dogovorile da će tuženik dati tužiteljici, svojoj sestri, prizemlje kuće jer su izračunali da bi to odgovaralo novčanom iznosu koji je tužiteljica pozajmila tuženiku.

38. Ovo potonje proizlazi i iz iskaza parničnih stranaka. Tužiteljica je tako iskazala da joj brat (tuženik) nije imao otkuda vratiti novac koji mu je pozajmila za kupnju gradilišta i gradnje kuće pa su dogovorili, o čemu je svjedočila i svjedok ĐK, da će joj tuženik darovati prizemlje kuće na ime tog duga, dok iz iskaza tuženika proizlazi da je tužiteljici darovao prizemni dio kuće i to stan od 72m2 koji ona konstantno koristi od 1975. dok on koristi stan na prvom katu i potkrovlju.

39. Očevidom koji je proveden na licu mjesta na nekretnini u [adresa] kao i vještačenjem po sudskom vještaku AK dipl. ing. građ. u Ing ekspert d.o.o. utvrđeno je da se u predmetnoj kući u [adresa] koja se nalazi sagrađena na zk.č.br. 135, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalaze dvije samostalne cjeline, jedna cjelina u prizemlju-ST1 i jedna cjelina na I. katu i potkrovlju-ST2. Prema navodima stranaka utvrđeno je da tužiteljica u naravi koristi jednu stambenu cjelinu koja je smještena u prizemlju i koja je u grafičkom prikazu koji prileži elaboratu označena sa ST1 i obojana zeleno, dok tuženik koristi samostalnu cjelinu koja se nalazi na I. katu i potkrovlju, a koja je u grafičkom prikazu označena kao ST2 i obojana plavo.

40. Odredbom čl. 36. st. 1 . Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10. i 143/12. – dalje: ZVDSP) propisano je da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovu su suvlasnički dijelovi.

41. Prema odredbi čl. 47. st. 1. ZVDSP-a propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva.

42. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik darovnim ugovorom od 22. prosinca 1975. darovao ovdje tužiteljici točno određeni dio predmetne nekretnine koju je opisao kao 1/2 jednokatne stambene zgrade na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to prizemnu etažu koja se sastoji od jednog dvosobnog stana su nus prostorijama, a radi se upravo o samostalnoj cjelini u prizemlju ST1 koju je sudski vještak u grafičkom prikazu koji prileži elaboratu (vještačkom nalazu) označio sa ST1, obojano zeleno pri čemu među strankama nije sporno da tužiteljica u naravi koristi upravo tu jednu stambenu cjelinu smještenu u prizemlju. Iz navedenog proizlazi da su stranke u trenutku darovanja kao suvlasnici već izvršili diobu nekretnine tako što je tužiteljica temeljem darovanja stekla vlasništvo tog određenog dijela nekretnine, neovisno o tome što je u ugovoru o darovanju navedeno da isti predstavlja 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine.

43. Ako je pravnim poslom između suvlasnika došlo do stvarne podjele nekretnine, tako da je svaki suvlasnik postao samovlasnikom određenih realnih dijelova kao što je ovdje slučaj, tužiteljica ne može postaviti zahtjev za razvrgnuće (diobu) suvlasničke zajednice nekretnina, jer takva zajednica i ne postoji, već ima pravo postaviti zahtjev radi utvrđenja samovlasništva tog određenog realnog dijela suvlasničke nekretnine te provedbu uknjižbe prava vlasništva na tom dijelu nekretnine koja je, na osnovi sporazuma pretočenog u darovni ugovor postala njezinim samovlasništvom, unatoč činjenici što su stranke upisane kao suvlasnici na navedenoj nekretnini svaka u 1/2 dijela.

44. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu zatraženi iznos 132,73 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 28. rujna 2018., 21. svibnja 2020., 6. travnja 2021. i 25. veljače 2022. u iznosima od po zatraženih 123,73 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska od 27. studenog 2019. u iznosu od 50,00 eura (Tbr 8.4. OT), za zastupanje na ročištu u predmetu R1-197/18 od 7. svibnja 2018. u zatraženom iznosu od 123,73 eura (Tbr. 32.1 OT), za zastupanje na ročištu od 14. prosinca 2021. u zatraženom iznosu od 123,73 eura te za zastupanje na ročištu od 20. travnja 2022. u zatraženom iznosu od 123,72 eura (Tbr. 9.1 OT), za sastav žalbe od 1. lipnja 2022. u zatraženom iznosu od 165,90 eura (Tbr. 10.1 OT) uvećan za PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 106,18 eura ili ukupno 1.806,76 eura.

46. Sud nije priznao tuženiku pravo na trošak za sastav podneska od 23. listopada 2018. i zastupanje na očevidu od 28. studenog 2018. jer tuženik taj trošak nije imao kao niti pravo na trošak u visini pristojbe na rješenje (uz pristojbu na žalbu protiv presude) u iznosu od 13,27 eura jer se radi o trošku kojeg je tuženik sam skrivio budući da sudsku pristojbu na žalbu nije platio u trenutku njezinog dospijeća, a to je u trenutku kada je žalbu podnio (čl. 152. ZPP-a u svezi sa čl. 4. st. 1. toč. 1 Zakona o sudskim pristojbama).

U Zagrebu, 5. svibnja 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno Županijskom sudu u Osijeku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika