Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-1785/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić iz Splita, protiv tuženika International Evona d.o.o. Zagreb, Koledovčina 1, OIB:76118645526, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tomas, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja odluke o otkazu, te po protutužbi tuženika-protutužitelja International Evona d.o.o. Zagreb, Koledovčina 1, OIB:76118645526, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tomas, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužitelja-protutuženika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić iz Splita, radi raskida ugovora, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 17. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu Ugovora o radu od 30. 9. 2010., Aneksa I Ugovora o radu od 28. 9. 2012., Aneksa Ugovora o radu od 30.11.2020., Aneksa Ugovora o radu od 31.12.2020., Aneksa Ugovora o radu od 31. 1. 2021. i Aneksa Ugovora od radu od 16.12.2022. (izvanredni otkaz), a koja odluka je donesena dana 16.10.2023. godine, i kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu kod tuženika, te se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika temeljem te odluke danom njena uručenja.

II. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je isti obavljao do dana donošenja nedopuštene odluke o otkazu, a ako takvi poslovi na postoje, da mu povjeri obavljanje drugih poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I.Raskida se Ugovor o radu od 30. 9. 2010., Aneks I Ugovora o radu od 28. 9. 2012., Aneks Ugovora o radu od 30.11.2020., Aneks Ugovora o radu od 31.12.2020, Aneks Ugovora o radu od 31. 1. 2021. i Aneks Ugovora o radu od 16.12.2022. sklopljen između tužitelja i tuženika, s danom 19. 6. 2024. godine.

II Nalaže se protutuženiku naknaditi protutužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 5. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 28. studenoga 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi pobijanja odluke o otkazu. U tužbi se navodi da je dana 16.10.2023. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu od 30. 9. 2010., Aneksa I Ugovora o radu od 28. 9. 2012., Aneksa Ugovora o radu od 30.11.2020., Aneksa Ugovora o radu od 31.12.2020., Aneksa Ugovora o radu od 31. 1. 2021. i Aneksa Ugovora od radu od 16.12.2022. (izvanredni otkaz), koja Odluka je tužitelju i njegovu punomoćniku dostavljena 16.10.2023. putem maila, odnosno 19.10.2023. putem pošte, a prije donošenja navedene odluke tužitelj je bio pozvan na podnošenje pisane obrane, koji je i dostavio pisanu obranu, poslanu poštom preporučeno dana 11.10.2023., a zaprimljenu kod poslodavca dana 14.10.2023. Protiv Odluke o otkazu ugovora o radu, tužitelj je dana 30.10.2023. podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je kod poslodavca zaprimljen dana 6.11.2023., ali na isti nije odgovorio. O neutemeljenosti i neistinitosti navoda na kojem se temelji odluka o otkazu ugovora o radu, kao i o neutemeljenosti razloga koji se na tim navodima zasnivaju tužitelj se detaljno očitovao u Zahtjevu za zaštitu prava pa radi izbjegavanja bespotrebnog ponavljanja upućuje na sadržaj navedenog zahtjeva koji neka se smatraju dijelom činjeničnog supstrata tužbe. Iz odluke o otkazu tužitelju je otkaz dan radi pronalaska određenog sadržaja u kanti za smeće sobe hotela u kojem je tužitelj nesporno boravio u noći s 3. na 4.10.2023., a s kojim sadržajem nema apsolutno nikakve veze, niti mu je taj sadržaj ikada predočen, od strane hotela nije bio obaviješten i nikakve informacije o njemu nije imao (a time i mogućnost poduzeti mjere radi utvrđivanja eventualnog pravog počinitelja), prije nego što je 9.10.2023. pozvan na davanje pisane obrane. Navodi se kako ti razlozi, kada bi bili istiniti (a nisu) ne bi predstavljali razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, jer se radi o okolnostima iz privatnosti nečije hotelske sobe, koja nije radni prostor i ona čak i kada se radi o poslovnom putu i hotelu koji ima nekakvu suradnju s poslodavcem, predstavlja supstituciju privatnosti doma. Ono što se nekome dogodi u četiri zida njegove sobe niti je namijenjeno niti je očekivano (pouzdajući se u diskreciju hotela) da izađe iz okvira ta četiri zida i namjera takve radnje nikako ne može biti napad na ugled i čast poslodavca kao razlog za izvanredni otkaz. S obzirom na to da su podatci o razlozima na kojima se temelji otkaz pribavljeni povredom privatnosti i prava na zaštitu osobnih podataka, odnosno kršenjem elementarnih ljudskih prava, oni ne mogu predstavljati opravdani i zakoniti temelj za otkaz ugovora o radu.

Nadalje, navodi kako je otkaz i formalno nezakonit, jer tijekom postupka davanja otkaza (poziv na iznošenje pisane obrane, pisana obrana, zahtjev za zaštitu prava) radniku nikada nisu predočeni dokazi na kojima se tvrdnje poslodavca temelje (navodna pritužba hotela, izjava radnika hotela i sl.). Postupak prije sudske zaštite mora biti sadržajan i omogućiti radniku faktičku mogućnost obrane, a ovdje radniku u provedenom postupku nije dana realna mogućnost da se obrani pa je i s tog osnova otkaz nezakonit.

Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 30. 9. 2010., Aneksa I Ugovora o radu od 28. 9. 2012., Aneksa Ugovora o radu od 30.11.2020., Aneksa Ugovora o radu od 31.12.2020., Aneksa Ugovora o radu od 31. 1. 2021. i Aneksa Ugovora od radu od 16.12.2022. (izvanredni otkaz), a koja odluka je donesena dana 16.10.2023. u cijelosti nedopuštena te da tužitelju nije prestao radni odnos temeljem te odluke danom uručenja odluke, uz nalaganje tuženiku tužitelja vratiti na rad na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je isti obavljao do dana donošenja nedopuštene odluke o otkazu, sve uz potraživanje troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 15. prosinca 2023. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U razdoblju od 3.10.2023. do 4.10.2024. tuženik je organizirao redovni, mjesečni radni sastanak, kojem su prisustvovali i zaposlenici povezanog društva tuženika, odnosno zaposlenici društva MODERN GAMES d.o.o., koji sastanak je održan u Poreču, u hotelu koji je u vlasništvu društva BO hotel Palazzo d.o.o. u kojem je i casino kojim upravlja povezano društvo MODERN GAMES d.o.o., a organiziranje igara na sreću predstavlja djelatnost tuženika i njemu povezanog društva MODERN GAMES d.o.o. te je tuženik u višegodišnjoj, uspješnoj poslovnoj suradnji s navedenim hotelom. Nakon što je taj radni sastanak održan, tuženik je od hotela zaprimio pisanu pritužbu od 5.10.2023. kojom je izraženo zgražanje vezano na postupanje gosta tog hotela, te je u predmetnom dopisu eksplicitno, decidirano i bez ikakve ograde tužitelj označen kao osoba koja je svoju sobu broj 122 napustila, a da je prethodno obavio veliku i malu nuždu u kantu za smeće koja se nalazi u toj sobi. U predmetnom dopisu, potpisanom od strane zastupnika po zakonu hotela, tuženiku je, kao poslodavcu tog radnika, ukazano da je takvo ponašanje nedopustivo, da je doživljeno kao provokacija i kao izraz dubokog nepoštovanja, a zbog navedenih radnji došlo je do teškog narušavanja ugleda tuženika u odnosu s njegovim poslovnim partnerima, zbog čega je tuženik morao na adekvatan način reagirati. Tuženik je od hotela usmenim i pisanim putem zatražio dodatno očitovanje, te je zatražena i dostava pisanih izjava osoblja hotela koje je svjedočilo situaciji zatečenoj u predmetnoj sobi, a radi utvrđenja svih okolnosti slučaja, te je od strane zaposlenika hotela izviješten da su oni upravo za tužitelja utvrdili da je osoba koja je izvršila malu i veliku nuždu u kantu u sobi te istu tu sobu ostavio u takvom stanju, a i iz izjave dane od strane ŠČ, Housekeeping manager-a hotela proizlazi da je tužitelj opetovano identificiran kao osoba koja se ponašala nedolično, na naprijed opisani način. Tužitelj je pozvan na iznošenje obrane na način da mu je precizno prezentiran razlog postupanja te mu je naznačeno da je gost koji je koristio sobu broj 122 istu ostavio u neurednom stanju te je potencirana činjenica da je ta soba njemu stavljena na raspolaganje, dakle tužitelju su na raspolaganje stavljene sve potrebne informacije kako bi mogao dati svoju pisanu obranu. Simptomatično je da tužitelj u svojoj pisanoj obrani, niti u zahtjevu za zaštitu prava, a niti u predmetnoj tužbi, nije naveo osobu s kojom je navodno zamijenio sobu. Bez obzira na paušalnu obranu, tuženik je nakon što je primio pisanu obranu, ponovno kontaktirao ovlaštenu osobu hotela te je prenio navode iz pisane obrane tužitelja, nakon čega je zastupnik po zakonu hotela ponovio ranije iznesene navode te je ustrajao u tvrdnji da se u konkretnom slučaju radi upravo o tužitelju. Tuženik nije legitimiran ulaziti u metode temeljem kojih je hotel utvrdio da se u konkretnom slučaju radilo o tužitelju, ali zbog kategoričnosti i ustrajnosti hotela u pogledu tvrdnje da je upravo tužitelj osoba koja se na naprijed navedeni način ponašala nedolično, te imajući u vidu neodređenu i paušalnu obranu tužitelja, na strani tuženika kao poslodavca nisu postojali dostatni razlozi da se posumnja u istinitost takve tvrdnje hotela. Tuženik nema nikakav interes znati što tužitelj radi u svojoj hotelskoj sobi, međutim, ima interes održavati kvalitetne odnose sa svojim poslovnim partnerima, zbog toga, u situaciji kada bilo koji zaposlenik poduzima bilo kakve radnje kojima se na bilo koji način vrijeđa ili omalovažava ili se iskazuje nepoštovanje tog poslovnog partnera, tuženik je primoran poduzeti adekvatne mjere radi zaštite odnosa s takvim poslovnim partnerom. Tuženik je temeljem izvršenih provjera i pribavljenih očitovanja hotela utvrdio da je tužitelj svojim radnjama doveo do teškog narušavanja ugleda tuženika u odnosu s njegovim poslovnim partnerom, te se radi o ponašanju tužitelja koje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te u svakom slučaju predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć jer predmetno postupanje predstavlja napad na čast i ugled tuženika u odnosu sa njegovim poslovnim partnerima. Tužitelj je bio zaposlen na jednoj od vodećih pozicija kod tuženika te je tužitelj i reprezentirao tuženika u odnosu sa poslovnim partnerima i trećim osobama pa je zbog svih naprijed navedenih okolnosti tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, zbog čega posljedično nastavak radnog odnosa više nije bio moguć. Predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U podnesku od 19. lipnja 2024. tuženik navodi kako je iz svih okolnosti slučaja potpuno razvidno da je tužitelj svojim radnjama, kako onim koje su bile direktan razlog za izjavljivanje u ovom postupku spornog otkaza ugovora o radu, tako i radnjama poduzetim nakon što je primio tu odluku o otkazu kada je iznosio prijetnje tuženiku, doveo do potpunog gubitka povjerenja kod tuženika kao poslodavca zbog čega nastavak radnog odnosa u svakom slučaju nije moguć. Na odluku svog poslodavca tužitelj je pokušao utjecati nedopuštenim činidbama, odnosno prijetnjama, tj. faktički ucjenama jer je evidentno da je tuženiku dao na znanje da postoji mogućnost da podnese (a možda i jest!) nekakvu (svakako neosnovanu!) prijavu koja nema nikakve veze s tužiteljevim ponašanjem u hotelu niti s postupanjem tuženika nakon što je saznao sa takvo ponašanje tužitelja pa zbog toga tuženik s osobom koja je spremna prijetiti i realizirati svoje neosnovane prijetnje koje s njegovim radnim odnosom nemaju nikakve veze, ne želi imati nikakve veze te je to svakako bio dodatni, samostalni razlog za otkaz koji i nije trebalo posebno obrazlagati. Razlozi za otkaz tužitelju su oni koji su u odluci o otkazu i potencirani, a to je krajnje neprimjereno ponašanje u hotelu i povreda ugleda tuženika kao poslodavca te iznošenje neprimjerenih, neosnovanih prijetnji na štetu tuženika koje nemaju nikakve veze sa spornom odlukom o otkazu ugovora o radu. Nadalje, ističe da je tuženik nakon otkaza tužitelju proveo reorganizaciju svog poslovanja te je kod tuženika na snagu stupila nova organizacija rada i nova sistematizacija radnih mjesta. Sukladno novom Pravilniku o radu i Pravilniku o organizaciji rada i sistematizaciji poslova i radnih zadataka u svakom slučaju je prestala potreba za radnim mjestom na kojem je tužitelj bio zaposlen te je suštinski prestala potreba za obavljanjem poslova na način i u opsegu kako je to tužitelj radio, a ako bi sud zauzeo stajalište da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, tada je apsolutno jasno da nastavak radnog odnosa više nije moguć, stoga tuženik, samo i isključivo opreza radi, podredno postavlja zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, koji se ima eventualno primijeniti samo ako bi kojim slučajem sud utvrdio da je otkaz ugovora o radu tužitelju nedopušten. Temeljem prednjeg, tuženik predlaže donošenje presude kojom će se raskinuti Ugovor o radu od 30. 9. 2010., Aneks I Ugovora o radu od 28. 9. 2012., Aneks Ugovora o radu od 30.11.2020., Aneks Ugovora o radu od 31.12.2020, Aneks Ugovora o radu od 31. 1. 2021. i Aneks Ugovora o radu od 16.12.2022. sklopljen između tužitelja i tuženika, s danom 19. 6. 2024. uz nalaganje tužitelju-protutuženiku naknaditi troškove postupka tuženiku-protutužitelju.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj – protutuženik navodi kako se protivi sudskom raskidu ugovora o radu, jer se zna zašto se i u kojim situacijama primjenjuje ovaj institut, a to su one situacije kada stvarno postoje, u materijalnom smislu, razlozi za izvanredni otkaz (npr. radnik je fizički napao ili grubo izvrijeđao predstavnika poslodavca), ali je zbog propusta u proceduri (primjerice otkaz je dan izvan dopuštenog roka od nastanka razloga za otkaz) takav otkaz ipak nezakonit. Isto tako, brisanje radnog mjesta i nova sistematizacija nije razlogom sudskog raskida ugovora o radu, o čemu se decidirano izjasnila sudska praksa u primjeni ovog instituta, a i sistematizacija na koju se tuženik poziva napisana je prije tužiteljeva otkaza što je vidljivo iz predmeta Pr-1503/2023, a po novoj sistematizaciji radno mjesto tužitelja, operativni direktor, postoji i dalje. Tužitelj, podredno, a sukladno članku 125. Zakona o radu, a za slučaj prihvaćanja tuženikove protutužbe, postavlja zahtjev za naknadu štete, a koji ukupan iznos će biti utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji i provedenom financijskom vještačenju, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

5. Protutužba tuženika-protutužitelja podvedena je pod novi poslovni broj Pr-601/2024, da bi raspravnim rješenjem od 25. studenoga 2024. spis pod broj Pr-601/2024 pripojen spisu ovog suda pod br. Pr-1785/2023 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja te donošenja jedinstvene odluke, te je odlučeno kako će se postupak voditi pod zajedničkim poslovnim brojem Pr-1785/2023.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluke o otkazu ugovora o radu od 30.9.2010. donesene 16.10.2023., poziva na iznošenje obrane, pisane obrane tužitelja od 11.10.2023., preslika povratnice – obavijesti o prijemu od 4.10.2023., zahtjeva za zaštitu prava od 30.10.2023., povratnice – obavijesti o prijemu od 6.11.2023. i e-mail korespodencije od 5.10.2023., dopisa BO Hotela Palazzo d.o.o. od 5.10.2023., izjave ŠČ, dopisa BO Hotela Palazzo d.o.o. od 13.02.2024., obračuna isplaćene plaće (list 41-44 spisa), specijalističkog nalaza Poliklinike za psihijatriju dr. Kovačević od 31.01.2024., odluke o otkazu ugovora o radu od 28.09.2018., preslika povratnice – obavijesti o prijemu od 15.05.2024., e-maila od 30.04.2024., e-maila hotela Grahor od 10.04.2024., Odluke o proglašenju Pravilnika o radu u društvu International Evona d.o.o., Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova i radnih zadataka od 27.05.2024., dopisa Porezne uprave, Središnji ured od 2.09.2024., Uredbe 121 Ritzio enter tainment group – Croatia, e-maila pun. tužitelja od 24.09.2024., saslušanjem svjedoka RČ, GČ, BČ, DČ, JČ, MČ, ŠČ putem zamolbenog Općinskog suda u Pazinu, stalne službe u Poreču – Parenzo, do BO Hotela Palazzo Poreč (list 161 spisa), izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu za Društvo BO Hotel Palazzo d.o.o. od 22.01.2025., Povijesnog izvatka iz sudskog registra za Društvo Marafor immo d.o.o. Trgovačkog suda u Pazinu, obračuna isplaćene plaće (list 184- 189 spisa), potvrde HZMO od 10.03.2025., elektroničnog zapisa iz Matice rođenih za ĐČ i ĆČ, te saslušanje tužitelja i zz tuženika kao parničnih stranaka pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz slijedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zamjenik operativnog direktora temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. 9. 2010., uz anekse od 28. 9. 2012, 30.11.2020., 31.12.2020., 31. 1. 2021. i 16.12.2022.,

- da je tuženik pozvao tužitelja na iznošenje pisane obrane koji je tužitelj zaprimio putem svog punomoćnika dne 11.10.2023.,

- da je tužitelj iznio svoju pisanu obranu koju je tuženik zaprimio 14.10.2023.,

- da je tužitelju odlukom o otkazu ugovora o radu od 16.10.2023. (izvanredni otkaz) otkazan ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i drugih osobito važnih činjenica zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je odluku o otkazu tužitelj putem svog punomoćnika zaprimio 16.10.2023.,

- da je protiv odluke o otkazu ugovora o radu, tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava dne 30.10.2023., kojeg je tuženik zaprimio 6.11.2023., ,

- da je tužba podnesena dne 28.11.2023., dakle u zakonskom roku.

8. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobite teške povrede radnog odnosa od strane tužitelja.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz), te da tužitelju radni odnos nije prestao, kao i radi vraćanja tužitelja na radno mjesto koje je obavljao do donošenja nedopuštene odluke o otkazu ili da mu povjeri obavljanje drugih poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

11. Predmet protutužbenog zahtjeva je sudski raskid ugovora o radu od 30. 9. 2010.

12. Tuženik je istakao kako ne postoje formalne pretpostavke za postupanje povodom predmetne tužbe, jer tužitelj u zahtjevu za zaštitu prava, pa ni u tužbi, nije obrazložio zbog čega tuženik nije mogao donijeti predmetnu odluku o otkazu, a koji prigovori tuženika su neutemeljeni.

12.1. Naime, u postupku utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu aktivno legitimiran je radnik kojem je otkazan ugovor, u ovom slučaju tužitelj, a pasivno legitimiran poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku otkazivanja, te predmetni zahtjev za zaštitu prava, kao i predmetna tužba sadrži sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njim/njom moglo postupati, a u smislu odredbi čl. 106. st.2. ZPP-a. Tužitelj, kao radnik kojemu su odlukom tuženika, kao poslodavca povrijeđena prava ima pravo na podnošenje tužbe za zaštitu tih svojih prava.

13. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14,127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje - ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, a stavkom 2. tog članka ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. Odredbom čl. 119. st.1. ZR-a određeno je kako prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. St. 2. citiranog članka određeno je kako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Odlukom o otkazu ugovora o radu od 16.10.2023. tužitelju je otkazan ugovor o radu od 30. 9. 2010. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i drugih osobito važnih činjenica zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć; radnik nema pravo na otkazni rok i na otpremninu, uz pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 19 dana koja će se isplatiti zajedno s isplatom posljednje plaće, s time da radni odnos prestaje danom uručenja odluke. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi kako je poslodavac, nakon što je redovni mjesečni radni sastanak održan u BO hotel Palazzo d.o.o. u Poreču, kojem je između ostalih radnika bio smješten i tužitelj, zaprimio pritužbu 5.10.2023. kojom je izraženo zgražanje vezano za postupanje gosta tog hotela, a u kojem dopisu je decidirano i bez ikakve ograde naveden radnik – tužitelj kako gost koji je svoju sobu broj 122 napustio na način da je obavio veliku i malu nuždu u kantu za smeće koja se nalazi u spavaćoj sobi, što je ponašanje koje se može okarakterizirati kao napad na čast i ugled poslodavca. Po primitku dopisa poslodavac je bio prisiljen provjeriti sve okolnosti predmetnog slučaja te je od hotela zatražio usmenim i pismenim putem dodatno očitovanje, kao i pisane izjave osoblja koje je svjedočilo situaciji u zatečenoj sobi, te je naknadno i zaprimio izjavu ŠČ, Housekeeping manager-a hotela, vezanu za gosta SČ, tužitelja koja je opetovano identificirala tužitelja kao osobu koja se ponašala nedolično. S obzirom na te optužbe iznesene u dopisu hotela 5.10.2023. i usmene potvrde djelatnika hotela, to je tuženik radi potpunog utvrđenja svih okolnosti, prije donošenja odluke pozvao na iznošenje pisane obrane. Kako je radnik osporio svoju povezanost s predmetnom kantom u kojoj su pronađene fekalije, to je tuženik ponovnop kontaktirao ovlaštene osobe hotela, prenio im navode iz obrane radnika, da bi zastupnik hotela ponovio ranije iznesene navode i ustrajao u tvrdnji da se radi upravo o radniku-tužitelju. Zbog kategoričnosti i ustrajnosti hotela u pogledu tvrdnje da je radnik-tužitelj osoba koja se nedolično ponašala na strani poslodavca nisu postojali dostatni razlozi da se posumnja u istinitost takve tvrdnje, a predmetna soba je bila zadužena na radnika i isti je svojim radnjama doveo do teškog narušavanja ugleda poslodavca u odnosu s njegovim poslovnim partnerima i trećim osobama. Nakon svih saznanja i utvrđenja, poslodavac je izgubio povjerenje u radnika, koji je bio zaposlen na jednoj od vodećih pozicija kod tuženika pa stoga nastavak radnog odnosa više nije moguć.

16. U konkretnom slučaju, tužitelj je bio radnik tuženika na radnom mjestu zamjenika operativnog direktora temeljem ugovora o radu od 30. 9. 2010. i aneksa ugovora o radu od 28. 9. 2012., 30.11.2020., 31.12.2020., 31. 1. 2021. i 16.12.2022., međutim, tuženik je zbog osobito teške povrede radnog odnosa otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. 9. 2010. dne 16.10.2023. jer je svojim radnjama (obavljanje velike i male nužde u kantu za smeće u hotelskoj sobi za koju je bio zadužen) doveo do teškog narušavanja ugleda poslodavca u odnosu na njegove poslovne partnere i treće osobe koje su izrazile nezadovoljstvo i zgražanje takvim postupkom.

17. Dakle, tuženik je otkaz ugovora o radu obrazložio ponašanjem radnika-tužitelja koji je narušio čast i ugled poslodavca svojim nedoličnim ponašanjem u BO hotelu Palazzo d.o.o. u Poreču na način da je obavio veliku i malu nuždu u kantu za smeće koja se nalazi u spavaćoj sobi broj 122 koju je isti koristio, a pri tome se poziva na izjave direktora hotela Palazzo d.o.o. Poreč RČ od 5. 10.2023. (kojim isti izražava izrazito nezadovoljstvo, te zgražanje vezano za gosta grupe "casino", koja je boravila u hotelu, SČ, jer je svoju sobu 122 napustio na način da je obavio veliku i malu nuždu u kantu za smeće koja se nalazi u spavaćoj sobi, da je takvo ponašanje nedopustivo i to percipiraju i kao provokaciju i izraz dubokog nepoštovanja pa traži da isti snosi određene sankcije), izjave ŠČ, Housekeeping manager uz gosta SČ (kojom ista ističe kako je ulaskom u sobu 122 osjetila nesnosan smrad koji je dopirao ispod radnog stola iz kante za smeće u kojoj je vidjela da je dotični obavio veliku i malu nuždu, ali istim nije mogla stupiti u kontakt jer je već otišao iz hotela, ali je kolega iz casina obavijestio nadležne o situaciji), međutim, ovaj sud je mišljenja, a nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza (saslušanja svjedoka, saslušanja tužitelja i zz tuženika kao parničnih stranaka, materijalne dokumentacije, posebice izjave direktora RČ od 13. 2. 2024.) kako u radnjama tužitelja kritične prigode nije bilo neprimjerenog ponašanja koji bi se mogli okarakterizirati kao teška povreda obveze iz radnog odnosa.

17.1. Naime, kako proizlazi iz izjave RČ od 13. 2. 2024. dopisi od 5.10.2023., te izjava ŠČ i mail uz taj dopis sastavljeni su isključivo na višekratno inzistiranje odgovorne osobe International Evone d.o.o., voditeljice ljudskih resursa, te odgovorne osobe društva Modern games d.o.o. koje su doznale za navedeni pronalazak u sobi te zahtijevali takav sadržaj dopisa, jer oni taj pronalazak nisu smatrali ni bitnim ni vrijednim pažnje, niti su imali namjeru izraziti nezadovoljstvo i zgražanje, niti su percipirali taj incident kao provokaciju ili izraz dubokog nepoštivanja, jer da su to smatrali problemom neposredno bi kontaktirali osobe u koje sumnjaju i omogućili im da objasne situaciju.

18. I u svom iskazu danim pred ovim sudom svjedok RČ ističe kako je do njega došla informacija da je sobarica pronašla izmet u košu u hotelskoj sobi, u kojoj je bio prijavljen SČ, ali je on čuvši za to isto shvatio kao nekakvu šalu, a ne zaozbiljno, sve dok mu se nije javio direktor firme Modern games d.o.o. i ispričavao se za taj događaj, da se digla velika prašina oko toga i činilo mu se da iz firme International Evone d.o. žele da on potvrdi da se to dogodilo (zvali su ga više puta, a i slali su mail, a nakon trećeg puta kada su ga zvali rekao im je da više neće ništa službeno potpisivati i daće ga prestanu zvati, a nakon što im nije odgovorio na mail, prestali su). Dopis od 5.10.2023. napisala je njegova asistentica na osnovu inzistiranja od strane International Evone d.o.o., a to je tražio i organizator, koji je on potpisao u nadi da će ta priča završiti.

19. Svjedokinja ŠČ ne zna tko je koristio predmetnu hotelsku sobu niti na koga je bila prijavljena jer to nije njezin posao, a kantu za smeće u kojoj je izvršena velika i mala nužda u hotelskoj sobi odnijela je na recepciju. Netko iz Splita ju je kontaktirao i tražio od nje da kaže što je vidjela, te da je davala usmeno preko telefona izjavu, a i pisanu, a kada je prvi put sastavljala izjavu napisala ju je ručno i dala direktoru, dok je naslov izjave netko nadodao, jer nju nije zanimao ni naslov niti gost, te su joj valjda rekli kako se zove gost. Iskazala je kako ne može reći kako je TČ iz društva Modren games d.o.o., koji je o predmetnoj situaciji saznao iz razgovora s njezinim kolegama, reagirao kad je saznao za navedeni događaj, budući da je to bilo u popodnevnim satima kada ona nije bila na poslu , ali je poslije toga, istog pitala zašto je prijavio navedenu situaciju kada oni nisu (ona nije ništa prijavljivala, niti itko iz njihove firme), a isti je rekao zato što to nije u redu i da se gosti ne mogu tako ponašati.

20. Činjenica da je u hotelskoj sobi broj 122 u kanti za smeće, koja se nalazila ispod radnog stola, pronađene fekalije od strane svjedokinje HČ, kako je ista iskazala, te je navedenu kantu odnijela na recepciju, a kolegica u poslijepodnevnoj smjeni spomenula je organizatoru okupljanja što je pronađeno u kanti za smeće, te je sam organizator poduzeo daljnje radnje ali ne zna koje su to radnje, samim time ne znači da je upravo tužitelj taj koji je u hotelskoj sobi broj 122 obavio nuždu u kantu za smeće i istu ostavio ispod radnog stola samom činjenicom boravka u navedenoj sobi.

21. Tužitelj se po ocjeni ovog suda kritične prigode nije ponašao neprimjereno, niti je narušio ugled poslodavca u odnosu s njegovim poslovnim partnerima i trećim osobama , kako mu se stavlja na teret od strane tuženika, a što nesumnjivo proizlazi i iz iskaza samog tužitelja ( koji je iskazao kako ono što mu se stavlja na teret nije napravio, smatra da mu je podmetnuto, a na te njegove sumnje ukazuje niz činjenica, kao što je atmosfera dijeljenja otkaza, samo putovanje na sastanak u Poreč, smisao tog sastanka, kao i njegovog odlaska tamo), a koji iskaz ovaj sud prihvaća kao objektivan, logičan i vjerodostojan, što potvrđuje i činjenica da tuženik od strane hotela o samom događaju nije ni obaviješten, niti su im dostavljene snimke, iako hotel iste posjeduje.

22. ZZ tuženika je iskazao kako su od strane hotela obaviješteni da imaju potrebne dokaze i kamere na svakom katu u hodniku, da su oni te dokaze tražili od hotela, ali im je hotel odbio dostaviti ih, dok je svjedok RČ iskazao kako u hotelu imaju nadzorne kamere, ali ih nitko u tu svrhu nije tražio, već je od direktora, kao i djelatnika hotela Palazzo tražio pisane izjave koje bi čak tuženik sastavio, a oni potpisali, našto direktor hotela Palazzo nije pristao, već je njegova asistentica napisala izjavu i on potpisao na njihovo inzistiranje samo da se ta priča završi, kako je iskazao svjedok RČ, ili svjedokinja HČ koja je izjavu potpisala, ali na istoj nije stavila naslov, već je netko to dodao, jer nju ni naslov ni gost nisu zanimali.

22.1. Sud nije prihvatio kao iskren i vjerodostojan iskaz zz tuženika PČ, koji u svom iskazu omalovažava tužitelja na način da ga prikazuje kao osobu koja je napravila veliku i malu nuždu na podu hotelske sobe i otišao iz hotela bez riječi o čemu ga je obavijestio direktor tvrtke Modern games d.o.o. KČ, a pored toga kao osobu koja je bila u alkoholiziranom stanju od ranih popodnevnih sati 3.10.2023. zašto je bio direktno opomenut od direktora operativnih poslova, koji ga je o tome obavijestio, te kao osobu koja je vrijeđala u tijeku večeri **.**.2023. ZČ i OČ, koji su se na to službeno požalili (na koje okolnosti nije ni predloženo njihovo saslušanje, bar kao potvrda tih njegovih navoda), a o tome nema čvrstih dokaza, osim činjenice boravka u toj sobi, dok upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka BČ koji je tu večer bio u hotelu i pio kavu s tužiteljem na pauzama i po njemu tužiteljevo ponašanje je bilo normalno, ništa neuobičajeno.

22.2. Također ni iskaz svjedokinje GČ, koja je iskazivala kao i zz tuženika, dajući na važnosti samom tom događaju o kojem su bili samo obavješteni od strane direktora društva Modern games d.o.o., a ne od strane samog hotela gdje se taj događaj dogodio, sud nije prihvatio kao iskren i vjerodostojan, jer je očito da će ista govoriti u prilog tuženika kod kojeg je i zaposlena na radnom mjestu menadžera ljudskih resursi. Osim toga, iz njezinog iskaza proizlazi kako je direktor tuženika saznavši za predmetni događaj tražio od direktora hotela Palazzo pisani dokaz o tome, što je i dobio pa su onda još jedanput pisanim putem zatražili od njih da se potvrdi što se dogodilo, a po informaciji od direktora hotela Palazzo da su čistaćice to našle u sobi, zatražili su pisane izjave i od tih osoba, ali te pisane izjave tuženik nije dostavio u spis, već je dostavio samo izjavu ŠČ, za koju svjedokinja GČ navodi kako ista u izjavi koju su dobili od nje tereti tužitelja koji je boravio u toj sobi u kojoj je napravljena velika i mala nužda, međutim, svjedokinja ŠČ je pred zamolbenim Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo izjavila kako ne zna tko je koristio tu sobu, budući da je to posao recepcije, niti ne zna na koga je bila prijavljena, a naslov izjave možda je netko nadodao budući da se navedena situacija odnosi na sobu u kojoj je boravio navedeni gost, a nju nije zanimao naslov, kao ni gost koji je boravio u toj sobi.

23. Da bi se radilo o tužitelju kao osobi, koja je u stanju napraviti veliku i malu nuždu u kantu za smeće u hotelskoj sobi, kakvom su ga prikazali zz tuženika i svjedokinja GČ, ne proizlazi niti iz jednog dokaza, osim, naravno iz dopisa i izjave potpisanih po tadašnjem zz hotela Palazzo d.o.o. i ŠČ, što je napisano na inzistiranje samog tuženika, kako nesumnjivo proizlazi iz iskaza svjedoka RČ. Očito je da se ovdje radi o promjeni vlasničke strukture tuženika, te dolaskom novog direktora dolazi do promjena u toj tvrtki posebice otpuštanjem ljudi, te tuženik samim time pronalazi nove razloge kako bi na najlakši način otpustio radnike. Svjedokinja UČ ističe kako tužitelju s obzirom na dugi niz godina koje je proveo u tvrtki nisu mogli naći normalan način za otkazati ugovor o radu, već su mu na ovako ružan način otkazali, kao i da su mjesečni sastanci, na kojima je i ona sudjelovala, uvijek bili u Stobreču, pa joj je čudno da je tuženik napravio sastanak u Poreču u kasinu vlasništvo Modern games d.o.o., jer djelatnici iz International Evone d.o.o., koji su bili na tom sastanku, poslovno nisu vezani za tvrtku Modern games d.o.o.,a da su se kod tuženika počele događati promjene na način da su dugogodišnji radnici dobivali otkaze (neki samovoljno, neki pod prisilom) proizlazi i iz iskaza svjedokinje MČ, supruge tužitelja. I svjedoka JČ iznenadio je taj događaj koji je bio razlog tužiteljeva otkaza, jer je isti odlično surađivao s tužiteljem 5 godina, te je po njemu tužitelj bio pedantan, strogo profesionalan i tužitelja nikada nije vidio u alkoholiziranom stanju ili da bi vrijeđao kolege, te ističe kako je jedan od najpresudnijih razloga što je otišao iz firme International Evona d.o.o. taj što je tužitelj prestao raditi.

24. Dostavljanje dopisa BO hotel Palazzo d.o.o., bez datuma, od strane tuženika uz podnesak od 31.12.2024., a potpisan po prokuristi CČ, kojim isti povlači izjavu koju je dao g. RČ **.**.2024. kojom je u cijelosti relativizirao događaj od 4.10.2023. kada je u sobi 122 pronađen izmet, pokušaj je tuženika da difamira iskaz svjedoka RČ, bivšeg direktora hotela Palazzo, kojeg svjedoka je sam tuženik predložio, što ni tim dopisom ne može, jer je do tog dopisa očito došlo na inzistiranje samog tuženika, budući da prokurista hotela Palazzo Idriz Ferati, a to je postao 3. 9. 2024. rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu br. Tt-24/6722-2, zasigurno kada je upisan kao prokurista nije tražio podatke, je li, te ako je kada je i tko od gostiju ostavio hotelsku sobu neprimjerenog sadržaja (kao ovdje kantu s fekalijama) ili onda povlačio prije dane određene izjave, kao da se prokurista nema s čime drugim baviti nego prije danim izjavama o pronađenom u hotelskoj sobi prije godinu dana, a to pogotovo jer hotel sam događaj nije ni prijavio tuženiku, niti imaju zabilježenu prijavu u hotelu Palazzo vezano za taj događaj, što nesumnjivo proizlazi iz iskaza svjedoka RČ i ŠČ, kao i iz iskaza zz tuženika i svjedokinje GČ, koji su iskazali da ih je o tom događaju obavijestio direktor tvrtke Modern games d.o.o. KČ.

25. Osim toga, neutemeljene su tvrdnje tuženika kako je otkaz dan i zbog prijetnji poslodavcu, a tužitelj se u svom zahtjevu za zaštitu prava radnika na te okolnosti nije osvrtao pa stoga da tužba ima formalnih nedostataka i da ju treba odbaciti, jer otkaz nije dan zbog "paušalnih prijetnji" od strane tužitelja prema tuženiku (a što je tuženik samo uzgred stavio u odluci o otkazu ugovora o radu i to u zagradama), već zbog situacije nastale u hotelskoj sobibroj 122 kada je pronađena kanta za smeće u kojoj je obavljena velika i mala nužda, a kako nesumnjivo proizlazi iz sadržaja samog otkaza ugovora o radu.

26. Slijedom prednjeg, a kako tuženik nije na konkretan i argumentiran način dokazao da je tužitelj počinio osobito teške povrede radne obveze zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, to je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, po mišljenju ovog suda, nedopuštena, radi čega se ukazuje osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 16. listopada 2023. S obzirom na to da je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, to je osnovan i zahtjev da tužitelju radni odnos nije prestao te da ga tuženik vrati na rad i omogući obavljanje poslova koje je obavljao do dana donošenja nedopuštene odluke o otkazu ili drugih poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.

27. Nadalje, tuženik-protutužitelj je protutužbenim zahtjevom tražio raskid ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 19. lipnja 2024. jer nakon neprimjerenog ponašanja tužitelja u hotelu nastavak radnog odnosa nije moguć, ali i iz razloga što je tuženik proveo reorganizaciju svog poslovanja te je kod tuženika na snagu stupila nova organizacija rada i sistematizacija radnih mjesta i sukladno novom Pravilniku o radu i Pravilniku o sistematizaciji radnih poslova i radnih zadataka prestala je potreba za radnim mjestom na kojem je tužitelj radio.

28. U smislu odredbi čl. 112. st.1. toč. 8. ZR određen je način prestanka ugovora o radu, a između ostalih i odlukom nadležnog suda (sudski raskid).

28.1. Prema odredbi čl. 125. st.1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika; st. 2. citiranog članka određeno je kako Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, a st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

29. U ovom slučaju nisu se ostvarile pretpostavke iz čl. 112. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu. Naime, u konkretnom slučaju nije se radilo o postupanju tužitelja kojim bi štetio ugledu i poslovanju tuženika i koje bi utjecalo na gubitak povjerenja tuženika kao poslodavca prema tužitelju, a niti je tužitelj povrijedio svoje radne obveze pa ovaj sud smatra da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa je moguć radi čega je sud odbio protutužbeni zahtjev radi sudskog raskida ugovora o radu od 30. 9. 2010., a kao u točki II. izreke presude. Za istaknuti je da pozivanje tuženika na novu sistematizaciju radnih mjesta, a koja sistematizacija je napisana prije tužiteljevog otkaza ugovora o radu, ne može biti razlog za sudski raskid ugovora o radu, a osim toga tužitelj je proglašen operativnim direktorom (razvidno iz Uredbe 121 Ritzio Entertainment group-Croatia, koje radno mjesto postoji i po novoj sistematizaciji.

30. Tužitelj, a ukoliko sud prihvati sudski raskid ugovora o radu, podredno potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 27.681,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, međutim, kako jer sud odbio protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu to onda nije ni odlučivao o podrednom zahtjevu tužitelja za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) te popisu troška tužitelju je priznata jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak od 250 bodova, odnosno 500,00 eura (četiri radnje : zahtjev za zaštitu prava, sastav tužbe, sastav podneska od 11. 3. 2024. i pristup na ročište od 18. 3. 2024.), za sastav podnesaka od 2. 5. 2024., 24. 9. 2024., 20. 1. 2025. po 50 bodova, odnosno po 100, 00 eura, za pristup na ročište od 6. 5. 2024., 4. 7. 2024., 2.10.2024., 25.11.2024., 4.12.2024., 23. 1. 2025. po 50 bodova, odnosno po 100,00 eura, a od 17. 3. 2025. 250 bodova, odnosno 500 eura, te za pristup ročištu za objavu presude 50,00 bodova, odnosno 100,00 eura, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, sveukupno 2.500,00 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 5. svibnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka III. izreke presude).

U Splitu 5. svibnja 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika