Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-201/2021-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj pravnojstvari tužitelja-protutuženika (u nastavku: tužitelj) ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice-protutužiteljice (u nastavku: tuženica) EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave, zaključene 3. ožujka 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja, tuženice osobno i punomoćnice tuženice, te objave 5. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I.-Utvrđuje se da su tužitelj ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], za vrijeme trajanja braka stekli bračnu stečevinu nekretninu oznake:

- 100. suvlasnički dio: 72/10000 etažno vlasništvo (E-100), trosoban stan E10, diletacija E, na četvrtom katu, a koji se sastoji od ulaza, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, WC-a, hodnika, izbe, dnevne sobe, dvije spavaće sobe, lođe i spremišta br. 7, ukupne neto korisne površine 88,08 m2, evidentiran u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u udjelu od 1/2 dijela svaki, što je tuženica EV dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja ZV u udjelu od 1/2 na nekretnini oznake- 100. suvlasnički dio: 72/10000 etažno vlasništvo (E-100), trosoban stan E10, diletacija E, na četvrtom katu, a koji se sastoji od ulaza, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, WC-a, hodnika, izbe, dnevne sobe, dvije spavaće sobe, lođe i spremišta br. 7, ukupne neto korisne površine 88,08 m2, evidentiran u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz brisanje toga prava sa imena tuženice KV za udio od 1/2, sve u roku od 15 dana.

II.-Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice KV, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnica za 1/2 dijela na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica], površine 355 m2, k. o. [katastarska općina], i čest. zgr. [katastarska čestica], površine 116 m2, k. o. [katastarska općina]."

III.-Nalaže se tuženici LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.094,83 eur, sve u roku od 15 dana.

IV.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ZV za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelja podnijetoj protiv tuženice ovom sudu dana 29. rujna 2021. godine se navodi da su tužitelj i tuženica bivši supružnici, brak je sklopljen dana 15. listopada 1994. godine, upis činjenice sklapanja braka izvršen je u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 1994. pod rednim brojem 474, brak je razveden presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-153/2013. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica i tuženik su sredstvima stečenim radom u braku kupili u programu poticajne stanogradnje stan u [adresa] koji je sada evidentiran u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen kao - 100. suvlasnički dio: 72/10000 etažno vlasništvo (E-100), trosoban stan E10, diletacija E, na četvrtom katu, koji se sastoji od ulaza, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, WC-a, hodnika, izbe, dnevne sobe, dvije spavaće sobe, lođe i spremišta br. 7, ukupne neto korisne površine 88,08 m2. Predmetna nekretnina stečena je za vrijeme trajanja bračne zajednice i to temeljem Ugovora o kupoprodaji broj U-23-ZD2-A4-100/2004 dana 19. srpnja 2004. godine ovjerenim kod javnog bilježnika Davora Miškovića pod brojem OU-706/2004, sklopljenim sa Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretninama, iako je formalno kao kupac naznačena samo tuženica. Predmetni stan je kupljen iz sredstava stranaka i putem kredita kod Societe generale-Splitska banka d.d. koji su tuženica i tužitelj zajedno realizirali 2003. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar po brojem OV-4441/14 dana 31. listopada 2014. godine. U zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik stana upisana je tuženica, međutim stvarni suvlasnici stana su tužiteljica i tuženik u jednakim udjelima koja činjenica da je stan stečen za vrijeme trajanja braka i sredstvima bračnih drugova ne bi trebala biti sporna. Cijelo vrijeme do razvoda braka u stanu su živjeli tužitelj i tuženica sa djecom, a nakon razvoda braka zbog teško poremećenih odnosa tuženik je iz stana iselio. Tužitelj i tuženica su u poremećenim odnosima, a tuženica koja od 2013. godine živi u stanu osporava tužitelju pravo suvlasništva sa osnova bračne stečevine, te odbija regulirati imovinskopravne odnose sa tužiteljem sukladno odredbama Obiteljskog zakona. Slijedom navedenog predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi da su stranke za vrijeme trajanja braka kao bračnu stečevinu stekli predmetnu nekretninu oznake- 100. suvasnički dio: 72/10000 etažno vlasništvo (E-100), trosoban stan E10, diletacija E, na četvrtom katu, ukupne neto korisne površine 88,08 m2, evidentiran u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svaki za 1/2 dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na predmetnom stanu za 1/2 dijela uz brisanje toga prava sa imena tuženice za navedeni suvlasnički udio od 1/2 dijela.

2. U odgovoru na tužbu tuženice sadržanom u podnesku od 17. prosinca 2021 godine (l.s. 28-31) osporava se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Nije sporno da su stranke zaključile brak dana 15. listopada 1994. godine i da je brak razveden presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-153/2013, te nije sporno da je tuženica u zemljišnoj knjizi upisana vlasnicom za cijelo na predmetnom stanu. Tužitelj u tužbi navodi da je predmetni stan stečen za vrijeme bračne zajednice, no tužitelj izostavlja činjenicu da su stranke za vrijeme trajanja braka zajedničkim sredstvima stekli nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] površine 355 m2 i i čest. zgr. [katastarska čestica] površine 116 m2, sve k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, koje nekretnine su upisane u Posjedovnom listu broj 1543 k. o. [katastarska općina], čiji upis glasi na tužitelja, a koju kuću i dvorište su tužitelj i tužena stekli kupnjom od tužiteljevog strica UV s kojim su zaključili kupoprodajni ugovor koji je ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Nadice Milovac pod brojem ovjere OV-2848/00 dana 4. prosinca 2000. godine. Stranke su u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu predmetnih nekretnina i odmah stupili u posjed istih, dok se prijenos prava vlasništva navedenih nekretnina na tužiteljevog oca BV izvršio simultanim pravnim poslom, sve kako bi stranke stekle uvjete za kupnju druge nekretnine, a tužiteljev otac nikada nije polagao nikakva prava na navedenim nekretninama. Dakle između stranaka je zaključena usmena dioba na način da tuženoj pripadne predmetni stan u [adresa] za cijelo, dok je tužitelju tom diobom pripala nekretnina upisana u Posjedovnom listu broj 1543 k. o. [katastarska općina], pa je tužena temeljem takve nagodbe nastavila i živjeti u predmetnom stanu zajedno sa svojim jednim sinom, s obzirom da je drugi sin stranaka preminuo. Tužena je za vrijeme trajanja bračne zajednice zaključila ugovor o kreditu sa Splitskom bankom d.d. radi kupnje predmetnog stana od 27. svibnja 2003. godine u iznosu od 26.017,42 eura, koji je bila dužna plaćati u mjesečnim anuitetima od 184,55 eura i jednog preostalog u iznosu od 184,17 eura s rokom otplate u periodu od 228 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom od 6,66% godišnje, kao što je i zaključila ugovor o kupoprodaji od 19. srpnja 2004. godine, gdje je ostala nakon zaključenja ugovora u obvezi u iznosu od 111.451,97 kuna s rokom otplate od 132 mjeseca u jednakim mjesečnim ratama u iznosu od 221,50 eura. Navedena novčana sredstva su utrošena u kupnju predmetnog stana, koje je tužena dobila kao kredit za kupovinu predmetnog stana za koji tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva za 1/2 dijela, ali koji dug je cijelo vrijeme tužena sama otplaćivala iz vlastitih sredstava, dakle i nakon prestanka bračne zajednice, te bi sukladno navodima tužitelja koji traži utvrđenje stana kao bračne stečevine, bila riječ o dugu koji tereti oba bračna duga. Stoga tužena kao kreditni dužnik i kao osoba koja je sama otplaćivala navedene obveze za predmetni stan ima pravo navedeno isticati te zahtijevati isplatu polovice navedenih iznosa. Prednje navedeno jer stečena sredstva kreditom čine zajedničku obvezu bračnih drugova, neovisno što je samo jedan bračni drug označen kao korisnik kredita, a prestanak bračne zajednice ne mijenja pravne odnose i zajedničke obveze. Ukoliko tužitelj bude ustrajao u tužbi, tužena će potraživati od tužitelja sve prednje navedeno.

3. Iz podneska tužitelja od 10. siječnja 2022. godine (l.s. 40-41) proizlazi da BV koji je kupac iz priloženog kupoprodajnog ugovora ovjerenog 4. prosinca 2000. godine nije osoba ZVtužitelj. Između stranaka nema nikakve „usmene diobe“ niti su se stranke dijelile, posebno ne u odnosu na imovinu koja nije stečena u braku stranaka niti proizlazi iz takvog stjecanja. Pitanje kreditnih obveza je obvezno- pravni zahtjev koji ima svaki supružnik koji je izvršio plaćanje za drugog supružnika, ali to je obvezno-pravi zahtjev. Plaćanjem kreditnog anuiteta za udio supružnika nije i ne predstavlja osnovu stjecanja prava suvlasništva za udio drugoga supružnika i nema stvarno-pravni karakter. Tužitelj je iz predmetnog stana u [adresa] iselio 2013. godine, a svoj dio kredita je plaćao tuženici izravno zajedno sa pričuvom za stan do travnja 2017. godine i tužitelj ne spori svoju obvezu podmirenja iznosa 1/2 dospjelih kreditnih anuiteta koje nije platio i budućih nedospjelih anuiteta.

4. Na pripremnom ročištu od 3. svibnja 2020. godine (l.s. 45) od strane punomoćnice tuženice je predana protutužba (l.s 70-71) kojom se predlaže da se utvrdi da je tuženica EV suvlasnica za 1/2 dijela na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] površine 355 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] površine 116 m2, sve k. o. [katastarska općina].

5. U odgovoru na protutužbu tuženice koji je sadržan u podnesku tužitelja od 3. svibnja 2022. godine (l.s. 80-82) se navodi da je tuženica kao dokaz pravne osnove stjecanja nekretnina u k. o. [katastarska općina] dostavila kupoprodajni ugovor sklopljen između prodavatelja UV i kupca BV, u kojem ugovoru nema naznake osoba tužitelja i tuženice u poziciji stjecatelja, a također i ostale isprave koje je tuženica dostavila vezano za nekretnine u k. o. [katastarska općina] ne sadrže imena tužitelja i tuženice. Nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] predstavljaju nasljeđe tužitelja iza pok. oca BV, dakle predstavljaju posebnu imovinu tužitelja. Tužitelju nije poznato o kakvom se "simultanom" poslu radi, pri čemu pravni posao kupoprodajni ugovor sklopljen između UV kao prodavatelja i BV kao kupca ovjeren 4. prosinca 2000. godine nije nikada utvrđen kao prividno sklopljen pravni posao-ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa-apsolutna simulacija ili radi prikrivanja dugog posla-relativna simulacija. U svezi tvrdnje tuženice iz odgovora na tužbu da su stranke kao supružnici sklopili "usmenu diobu", doista nije jasno što je predmet te i takve usmene diobe, kada je samo sporni stan bračna stečevina, a nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] su posebna imovina tužitelja. Stranke nemaju sklopljeni bračni ugovor kojim uređuju svoje imovinske odnose na postojećoj ili budućoj imovini, pa tako nemaju bračni ugovor kojim su uredili odnose u pogledu stana koji je predmet tužbenog zahtjeva ili druge imovine stečene u braku stranaka. Iz dosadašnjih podnesaka tuženice ne može se zaključiti dali je "usmena dioba" bila prije ili nakon prestanka braka. Očito je da bi po takvoj "pravednoj" i za tuženicu željenoj diobi, tuženicu pripao stan, a tužitelja ono što je već naslijedio od oca. Slijedom navedenog predlaže se protutužbeni zahtjev tuženice odbiti kao neosnovan.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 153/2013 od 13. rujna 2013. godine (l.s. 5-8), zk. izvadak od 27. rujna 2021. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 9-10), ugovor o kupoprodaji broj U-23-ZD2-A4- 100/2004 od 19. srpnja 2004. godine zaključen između Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama Zagreb kao prodavatelja i KV kao kupca, ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Davora Miškovića pod poslovnim brojem OU-706/2004 od 26. kolovoza 2004. godine (l.s. 11-19), dodatak broj 1. ugovora o kreditu broj 72176/03 zaključen između Splitske banke d.d. kao kreditora, i KV kao korisnika kredita od 24. listopada 2014. godine, ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Jelene Skoblar pod brojem OV-4441/14 od 31. listopada 2014. godine (l.s. 20-24), posjedovni list broj 1543 DGU, Područni ured za katastar Zadar od 23. studenog 2021. godine za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (l.s. 33, 73), kupoprodajni ugovor zaključen između prodavatelja UV i kupca BV na kojem je potpis prodavatelja i kupca ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Nadice Milovac pod brojem OV-2848/00 od 4. prosinca 2000. godine (l.s. 34- 37, 50-53, 62-65), potvrda OTP banke d.d. od 25. studenog 2021. godine o stanju kredita korisnika kredita KV (l.s. 38), potvrda Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama od 25. studenog 2021. godine o stanju duga po ugovoru broj U-23-ZD2-A4-100/2004 (l.s. 39), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Davora Miškovića kao povjerenika Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1064/2007, UPP/OS-191/2007 iza smrti pok. BV, od 17. listopada 2007. godine (l.s. 46-47, 58-59), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-183/98 od 26. svibnja 1998. godine iza smrti pok. HV (l.s. 48-49, 60-61), rješenje DGU, Područni ured za katastar Zadar od 16. rujna 2002. godine za nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (l.s. 54-55, 66-67), porezno rješenje MF, Porezne uprave [adresa] od 12. ožujka 2001. godine (l.s. 56, 68), preslik katastarskog plana od 19. svibnja 1999. godine (l.s. 57, 69), zk. izvadak od 2. svibnja 2022. godine za nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o [katastarska općina] (l.s. 74-79), uplatnice (l.s. 86-92), kartica tužene vezano za komunalnu naknadu (l.s. 93-96). Tijekom postupka saslušani su svjedoci MV (l.s. 98), NV (l.s. 99), ŠV (l.s. 117-118), VV (l.s. 131), te su tijekom postupka saslušani tužitelj ZV (l.s. 119-121) i tuženica FV (l.s. 121-123) u svojstvu stranaka.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja ZV je osnovan u cijelosti, dok protutužbeni zahtjev tuženice PV nije osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je da se utvrdi da su stranke za vrijeme trajanja braka kao bračnu stečevinu stekli stan ukupne korisne površine 88,08 m2, koji stan se nalazi na četvrtom katu zgrade u [adresa], izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u udjelu od 1/2 dijela svaki, što je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na predmetnom stanu za 1/2 dijela uz brisanje toga prava sa imena tuženice za navedeni suvlasnički udio od 1/2 dijela

9. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženice je da se utvrdi da je tuženica suvlasnica za 1/2 dijela na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] površine 355 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] površine 116 m2, sve k. o. [katastarska općina].

10. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je brak između njega i tuženice sklopljen 15. listopada 1994. godine, a razveden presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-153/2013 od 13. rujna 2013. godine, te da su za vrijeme trajanja braka on i tuženica stekli stan površine 88,08 m2, koji se nalazi na četvrtom katu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to temeljem kupoprodajnog ugovora od 19. srpnja 2004. godine, koji stan da je kupljen iz sredstava stranaka i putem kredita kod Splitske banke d.d. koji su stranke zajedno realizirali 2003. godine.

11. Tuženica svoj protutužbeni zahtjev, a ujedno i protivljenje tužbenom zahtjevu tužitelja temelji na činjenici da su ona i tužitelj za vrijeme trajanja braka osim predmetnog stana koji je kupljen na kredit i koji kredit nakon prestanka bračne zajednice ona sama otplaćuje, stekli također i nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], za koje nekretnine u k. o. [katastarska općina] je kupoprodajni ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Nadice Milovac pod brojem OV- 2848/00 od 4. prosinca 2000. godine zaključio kao kupac tužiteljev otac BV sa prodavateljem AV koji mu je brat, međutim da se radi o simultanom pravnom poslu, jer da je kupoprodajni ugovor zaključen od strane tužiteljevog oca BV samo kako bi ona i tužitelj stekli uvjete za kupnju druge nekretnine, a da su kupoprodajnu cijenu za predmetne nekretnine prodavatelju isplatili ona i tužitelj, te da je između nje i tužitelja zaključena usmena dioba njihove bračne stečevine na način da je njoj pripao predmetni stan u [adresa] za cijelo, dok su tužitelju pripale nekretnine u k. o. [katastarska općina] koje su u naravi kuća i dvorište. Protutužbenom zahtjevu tuženice, tužitelj se suprotstavlja na način da osporava tuženičine navode vezano za zaključenje kupoprodajnog ugovora za nekretnine u k. o. [katastarska općina] i za usmenu diobu bračne stečevine.

12. Prema čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, prema st. 3. toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Prema čl. 39. st. 1. ObZ-a imovina koju bračni drugi ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, prema st. 2. toga članka vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravom temelju različitom od temelja iz čl. 36. toga Zakona. Prema čl. 40. st. 1. ObZ-a bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini, prema st. 3. toga članka bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.

13. Iz presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-153/2013 od 13. rujna 2013. godine (l.s. 5-8) proizlazi da je razveden brak između ovdje stranaka koji je zaključen 15. listopada 1994. godine.

14. Iz zk. izvatka od 27. rujna 2021. godine (l.s. 9-10) proizlazi da je u zemljišnoj knjizi ovoga suda u odnosu na predmetni stan površine 88,08 m2 koji se nalazi na četvrtom katu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 3027 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana tuženica EV za cijelo, da je u teretovnici na temelju ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj 72176/03 od 27. svibnja 2003. godine uknjiženo založno pravo radi osiguranja otplate kredita u iznosu od 26.017,42 eur u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate do 228 mjeseci uz kamatnu stopu od 6,66 % godišnje koja je promjenjiva, s dospijećem prve rate 10. lipnja 2004. godine u korist HVB Bank Croatia d.d. Zagreb (Z-3175/03), te je na temelju ugovora o kupoprodaji broj: U-23- ZD2-A4-100/2004 od 19. srpnja 2004. godine uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 111.451,97 kuna, zajedno sa spornim potraživanjem u korist Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (Z- 10542/04).

15. Iz kupoprodajnog ugovora broj U-23-ZD2-A4-100/2004 od 19. srpnja 2004. godine ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Davora Miškovića pod poslovnim brojem OU-706/2004 od 26. kolovoza 2004. godine (l.s. 11-19) proizlazi da je isti zaključen između Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama Zagreb kao prodavatelja i KV kao kupca, a da je predmet navedenog ugovora bio predmetni stan površine 88,08 m2 koji se nalazi na četvrtom katu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 51.316,29 eura (čl. 5. ugovora), da je do dana potpisivanja toga ugovora ukupno plaćeno 36.205,37 eur, a da će kupac preostali dio ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 15.110,92 eur uvećano za kamate platiti u 132 jednake mjesečne rate u iznosu od 221,50 eur počevši od 10. lipnja 2023. godine (čl. 6. ugovora)

16. Iz dodatka broj 1. Ugovora o kreditu broj 72176/03 od 24. listopada 2014. godine ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] Jelene Skoblar pod brojem OV-4441/14 od 31. listopada 2014. godine (l.s. 20-24) proizlazi da je isti zaključen između Splitske banke d.d. kao kreditora, i KV kao korisnika kredita, da je kao sudužnik naveden ZV, te da su tim dodatkom ugovora o kreditu izmijenjeni određeni članci ugovora o kreditu broj 72176/03 od 27. svibnja 2003. godine kojem je korisniku kredita odobren kredit za kupnju stana iz Programa poticane stanogradnje u Gradu Zadru u iznosu od 26.017,42 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 228 mjeseci uz poček od 12 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom od 6,66% godišnje.

17. Iz potvrde OTP banke d.d. od 25. studenog 2021. godine o stanju kredita korisnika kredita KV (l.s. 38) proizlazi da je IV dana 3. lipnja 2004. godine podignula stambeni kredit u iznosu od 26.705,14 eur, rata kredita je 184,31 eur, a nedospjela glavnica na dan 25. studenog 2021. godine iznosi 3.215,06 eur. Iz potvrde Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama od 25. studenog 2021. godine o stanju duga po ugovoru broj U-23-ZD2-A4-100/2004 (l.s. 39), proizlazi da preostali iznos za otplatu predmetnog stana na dan izrade navedene potvrde iznosi 21.796,87 eur.

18. Iz uplatnica (l.s. 86-92) proizlazi da se iste odnose na plaćanje polovice kredita i pričuve za stan od strane ovdje tužitelja ZV, a radi se o sljedećim uplatama: iznosi od po 880,00 kuna za rujan, listopad, studeni, prosinac 2013. godine, za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad 2014. godine; iznos od po 800,00 kuna za studeni i prosinac 2014. godine; iznos od 4.000,00 kuna za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2015. godine; iznos od 18.400,00 kuna za period od lipnja 2015. pa do travnja 2017. godine.

19. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-183/98 od 26. svibnja 1998. godine (l.s. 48-49) proizlazi da je iza smrti HV pok. Z njegovim nasljednikom na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] temeljem zakona i sporazuma proglašen sin UV za cijelo.

20. Iz kupoprodajnog ugovora na kojem je potpis prodavatelja i kupca ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Nadice Milovac pod brojem OV-2848/00 od 4. prosinca 2000. godine (l.s. 34-37) proizlazi da je isti zaključen između prodavatelja UV i kupca BV, predmet navedenog ugovora su bile parcele oznake čest. zgr. [katastarska čestica] površine 355 m2 i čest. zgr. [katastarska čestica] površine 116 m2, kuća i dvorište u k. o. [katastarska općina] Gornjem, za kupoprodajnu cijenu od 8.000,00 kuna, koju kupoprodajnu cijenu da je kupac isplatio prodavatelju, a iz poreznog rješenje MF, Porezne uprave [adresa] od 12. ožujka 2001. godine (l.s. 56, 68) proizlazi da je poreznom obvezniku BV, vezano za kupnju nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], temeljem kupoprodajnog ugovora od 4. prosinca 2000. godine utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 2.829,00 kuna. Iz rješenja DGU, Područni ured za katastar Zadar od 16. rujna 2002. godine (l.s. 54-55) proizlazi da je BV katastru Zadar prijavio promjenu na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] temeljem kupoprodajnog ugovora ovjeren pod brojem Ov-2848/00 sklopljenog između prodavatelja UV i kupca BV, na kojim nekretninama je kao posjednik upisan UV, te je izvršena promjena upisa u katastru na način da je kao posjednik na predmetnim nekretninama za cijelo upisan BV.

21. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Davora Miškovića kao povjerenika Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1064/2007, UPP/OS-191/2007 iza smrti pok. BV od 17. listopada 2007. godine (l.s. 46-47, 58-59) proizlazi da je iza smrti BV (koji je umro **.**.2007.) njegovim nasljednikom temeljem zakona i ustupa na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] proglašen sin ZV za cijelo. Iz posjedovnog lista broj 1543 DGU, Područni ured za katastar Zadar (l.s. 33) proizlazi da su u katastru [adresa] nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Sture u selu, neplodno zemljište površine 355 m2, i čest. zgr. [katastarska čestica] Sture u selu, kuća i dvorište površine 116 m2, sve k. o. [katastarska općina] upisane posjedom ZV za cijelo, dok iz zk izvatka od 2. svibnja 2022. godine (l.s. 74-79) proizlazi da zk stanje u pogledu nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o [katastarska općina] nije sređeno, odnosno upisan je velik broj suvlasnika.

22. Iz iskaza svjedoka MV, saslušanog na ročištu od 21. rujna 2022. godine (l.s. 97) proizlazi da su on i tužitelj bratići, njegov otac UV i tužiteljev otac BV su dva brata, nekretnine u k. o. [katastarska općina] zv. Sture u selu, bile su od njegovog oca UV, te je njegovog oca UV došao njegov brat BV moliti da mu proda te nekretnine, stric BV je rekao njegovom ocu UV da će on doći živjeti u [adresa], a da će u njegov stan doći živjeti sin ŠV. On osobno je bio protiv toga da njegov otac UV proda te nekretnine, ali njegov otac UV se smilovao svom bratu BV, te mu je prodao kuću i zemljište u [adresa]. Predmetnu nekretninu u [adresa] njegov otac UV je prodao svom bratu BV za 14.000,00 DEM, kupoprodajna cijena je isplaćena u nekoliko rata. Kada je došlo do problema sa isplatom kupoprodajne cijene, on je doista zvao ZV jer je smatrao da su ZV i njegov otac BV u istoj zajednici pa je zvao ZV da on kaže svom ocu da plati do kraja kupoprodajnu cijenu, novac za nekretninu u [adresa] isplatio je njegov stric BV. Predmetna kuća u [adresa] je u ratu bila devastirana, stric BV se nikada nije preselio u tu kuću u [adresa], nije mu poznato da bi ZV izvodio kakve građevinske radove u [adresa], te misli da na kraju u toj kući u [adresa] živi ZV koji je tamo došao nakon razvoda.

23. Iz iskaza svjedokinje NV, saslušane na ročištu od 21. rujna 2022. godine (l.s. 99-100) proizlazi da je sa ŽV u braku od 1985. godine, u svezi nekretnine u [adresa] može reći da je njezinom svekru UV u [adresa] pripala zemlja i kuća, te je svekrov brat BV tražio od svekra da mu proda te nekretnine, njezin suprug MV se protivio tome i predlagao je da se stricu BV samo dozvoli da tamo živi do kraja svog života, međutim nekretnina je ipak na kraju prodana. Inače, predmetna nekretnina u [adresa] je bila devastirana za vrijeme rata, a kasnije u obnovi obnovljena, nije nikada vidjela da u toj nekretnini živi stric BV, već je vidjela samo ZV i to otprilike prije 10-ak godina, ali ne zna dali je ZV tu živio s obitelji ili je tada već bio razveden. Koliko ona zna, kupoprodajnu cijenu je isplatio stric BV, a to zna jer je bila osobno prisutna u kući kada je stric BV donio novce, nije bila neposredno prisutna predaji novca, te prigode nije bio prisutan tužitelj. Mislila je da je cijena isplaćena odjednom, međutim nedavno ju je tužena u razgovoru podsjetila da je cijena plaćena u dva puta, te iako se ona prvo toga nije sjećala, poslije se je sjetila da je to bilo doista tako jer je njezin muž MV zvao da se isplati ostatak cijene, ali ne zna koga je točno zvao radi isplate. Ne sjeća se kolika je bila kupoprodajna cijena za nekretninu u [adresa], ali može reći da nije bila visoka cijena već samo simbolična, ne sjeća se koje godine je bila kupoprodaja. Ona nije čula od nikog da bi kuću u [adresa] kupili tužitelj i tužena, već je stric BV došao sa pričom da on želi kupiti kuću u [adresa] jer bi se njegov sin ŠV vratio s E živjeti u njegovom stanu, a da bi on i supruga otišli živjeti na selo, međutim to se nije dogodilo.

24. Iz iskaza svjedoka ŠV, saslušanog na ročištu od 9. prosinca 2024. godine (l.s. 117-118) proizlazi da nekretnine u [adresa] zv. Sture u naravi predstavljaju staru kuću koju je napravio još njegov djed, tu je i okućnica, predmetnu nekretninu u [adresa] je prije dosta godina kupio njegov otac BV od svog brata UV, ne zna točno kada i za koju kupoprodajnu cijenu, o toj kupoprodaji ga je obavijestio otac BV. Novac za kupnju kuće u [adresa] je bio očev novac, njegov otac je naime imao dobru mirovinu na ime toga što je bio politički zatvorenik, čini mu se da je otac imao preko 1.000,00 eura mirovine i to 2007. godine. Sa svojom obitelji je od 1983. pa do 2008. godine živio u [adresa], dakle u [adresa] se vratio 2008. godine, otac BV nije nikada živio u kući u [adresa], već je nakon razvoda braka njegov brat ZV neko vrijeme živio u [adresa]. U svezi nekretnine u [adresa] otac mu je rekao da je radio crnu jamu, dok mu nije poznato dali se što radilo u unutrašnjosti kuće. Nakon očeve smrti je u ostavinskom postupku svoj udio na nekretnini u [adresa] ustupio svom bratu ZV, a to je učinio iz razloga jer je tada živio u [adresa] i ta ga nekretnine ne interesira. Između njega i oca je uistinu bilo razgovora vezano za to da bi on s obitelji došao živjeti u očev stan u [adresa], međutim naposljetku su on i supruga kupili stan u [adresa] na kredit i to 2004/2005. godine i u tom stanu su neko vrijeme držali podstanare, u vraćanju kredita za stan mu je financijski sve do svoje smrti pomagao otac, a osim njemu otac je financijski pomagao i bratu ZV, to mu je rekla njihova majka.

25. Iz iskaza svjedokinje CV, saslušane na ročištu od 3. ožujka 2025. godine (l.s. 131) proizlazi da je njoj u svezi nekretnina zv. [adresa] u [adresa], u naravi kuća i dvorište, jedino poznato da je to starina od OV, to je djed od njezinog supruga, ništa joj nije poznato vezano za tu nekretninu u smislu nasljeđivanja i sklapanja kakvih pravnih poslova. Ona misli da je nekretnina u [adresa] od ZV, ali ne zna od kada, ne zna dali su se u predmetnoj nekretnini izvodili kakvi radovi, nije joj poznato dali netko živi u predmetnoj nekretnini, ČV je stric od njezinog supruga, a nije joj poznato dali je isti ikada bio vlasnik nekretnine u [adresa].

26. Iz iskaza tužitelja ZV, saslušanog na ročištu od 9. prosinca 2024. godine (l.s. 119-121) proizlazi da je predmetni stan u [adresa] kupljen preko APN-a, kupoprodajni ugovor za stan je dostavljen u spisu, sada se konkretno ne može sjetiti koje godine je stan kupljen, ali u svakom slučaju kupljen je za vrijeme trajanja braka, za kupnju stana je podignut kredit, misli u Erste banci, ne zna točno koliki je bio kredit, međutim za stan su on i tužena dali jedan dio novca u gotovini, oko 80.000,00 kuna, a taj novac je stečen od rada njega i tužene za vrijeme trajanja njihovog braka. Razlog zbog kojeg je govor o kreditu s bankom zaključila tužena, a ne on je bio taj što je u vrijeme podizanja kredita bio trenutno nezaposlen, radio je privatno na crno (svirao i popravljao kućanske aparate). Kada ga se pita dali se mogao kupiti predmetni stan, a da se istodobno ima u vlasništvu druga nekretnina, može reći da je stan kupljen preko APN, on je bio hrvatski branitelj, te se nije smjelo imati u vlasništvu nikakva nekretnina, ali tužena i on nisu niti imali druge nekretnine. Iz predmetnog stana se iselio 2013. godine kada su se tužena i on razveli, nakon odlaska iz stana neko vrijeme je živio u staroj kući u [adresa], a sada živi u podstanarstvu. Nakon što se iselio iz predmetnog stana, podmirivao je svoju polovicu mjesečne rate kredita i polovicu pričuve za stan i to sve do punoljetnosti starijeg sina K, međutim ne može se sjetiti do koje točno godine je sudjelovao u otplati kredita i pričuve, ali o tome je u spis priložio uplatnice. Nije mu poznato dali je kredit za stan isplaćen u cijelosti, međutim po godinama na koji je kredit podignut trebao bi biti isplaćen u cijelosti. U svezi okolnosti stjecanja nekretnina u k. o. [katastarska općina], može navesti da se u naravi radi o jednoj maloj, derutnoj, staroj kućici, koju je napravio još njegov djed ili pradjed, i tu nekretninu je njegov otac BV kupio od svog brata ČV, ne zna točno koje godine, čini mu se za kupoprodajnu od tadašnjih 14.000,00 DM, on i njegova bivša supruga nisu ništa sudjelovali u financiranju kupnje predmetne nekretnine, novac koji je isplaćen za nekretninu u [adresa] bio je isključivo od njegovog oca BV, misli da je otac kupoprodajnu cijenu stricu ČV isplatio jednokratno. Kada ga se pita da li mu se ikada njegov bratić MV (sin od strica ČV) obratio sa zahtjevom da se isplati drugi dio kupoprodajne cijene za kuću u [adresa], može kazati, sada se toga sjetio, da je njegov otac nekih 10.000,00 DM isplatio stricu ČV odjednom, a preostalo je još dati oko 4.000,00 DM, i uistinu ga je nazvao bratić MV tražeći da otac platih još tih 4.000,00 DM, te je on MV rekao da je tu nekretninu kupio njegov otac i da to rješava s njim i koliko on zna otac je stricu ČV isplatio i tih preostalih 4.000,00 DM i to u vrijeme kada je stricu ČV umrla kćer. U vrijeme kupnje te nekretnine otac je imao jako dobru mirovinu, i još je tu majčina mirovina, njegovi roditelji su bili skromni ljudi, imali su ušteđevinu, a mora napomenuti da je njegov otac BV financijski pomagao njemu i bratu ŠV i to na način da je zadnje dvije do tri godine svog života (otac je umro 2007. godine) otac svaki mjesec uplaćivao na račun tužene mjesečni iznos od 1.000,00 kuna, također je otac financijski pomagao bratu ŠV u kupnji stana, to je isto bilo zadnje dvije do tri godine očevog života. Razlog zbog kojeg je njegov otac BV kupio kuću u [adresa] je bio taj što je njegov stric ČV htio kuću u [adresa] prodati nekom L, a kako se radi o očevoj djedovini, otac je odlučio kupiti kuću u [adresa] da se ista ne proda L. Nakon kupnje predmetne nekretnine, otac je napravio crnu jamu i u kući je napravio neke pločice samo da nije beton, to je sve napravio i financirao isključivo otac BV. U predmetnoj nekretnini u [adresa] je on jedno vrijeme živio nakon razvoda braka, njegovi roditelji su živjeli u svom stanu u [adresa], kuću u [adresa] je koristio njegov otac, a on i bivša supruga su s djecom znali tamo otići kao obitelj vikendom, i par puta su im tamo došli njihovi zajednički prijatelji, rođaci. Između njega i tužene nije nikada zaključen nikakav bračni ugovor niti je bila kakva usmena dioba vezano za bračnu stečevinu, a on i tužena su za vrijeme trajanja braka stekli samo predmetni stan u [adresa]. Kada ga se pita da li su on i tužena stekli kakav automobil za vrijeme trajanja braka, može reći da jesu i to automobil marke Citroen berlingo kojeg su kupili 2005. godine na kredit na period od 7 godina, njegov otac je zadnje dvije do tri godine svoga života uplaćivao za taj auto na račun tužene mjesečni iznos od 1.000,00 kuna, a nakon razvoda braka taj automobil koristim on, ali mora reći da je njegov otac prije svoje smrti poklonio svoj automobil marke Hyundai atos tuženoj. Kada me se pita dali je njegov otac za svoga života kupio grobnicu, može reći da jest, platio ju je oko 4.000,00 njemačkih maraka, a kada ga se pita dali je ocu za kupnju grobnice posudio novac, može kazati da nije.

27. Iz iskaza tuženice KV, saslušane na ročištu od 9. prosinca 2024. godine (l.s. 121-123) proizlazi da su stan u [adresa], na adresi [adresa], ona i bivši suprug kupili 2003. godine preko APN-a, za kupnju stana je u tadašnjoj Splitskoj banci podigla kredit u iznosu od nekih 27.000,00 eura, rok otplate kredita je na 30 godina, mjesečna rata je iznosila oko 1.780,00 kuna, kredit naravno još nije otplaćen, a za učešće su tužitelj i ona dali 58.000,00 kuna i taj novčani iznos je bio njezina i tužiteljeva zajednička imovina. U tom stanu su nakon kupnje živjeli tuženik i ona zajedno s djecom, nakon razvoda braka i to negdje krajem 2013. godine tužitelj se iselio iz predmetnog stana, a u tom stanu je ostala živjeti sa djecom. Nakon što se iselio iz predmetnog stana, tužitelj je otplaćivao svoju polovicu mjesečne rate kredita, s prekidima, i to sve do 2016. godine, odnosno 2016. godine je isplatio sve zaostatke koji su se skupili do tada, a nakon 2016. godine tužitelj više ne sudjeluje u otplati kredita, već čitavu mjesečnu ratu kredita od tada otplaćuje isključivo ona. U svezi nekretnine u k. o. [katastarska općina], može reći da se radi o staroj kući prizemnici, koju je izgradio još tužiteljev djed OV, međutim to je nakon rata bilo obnovljeno. Jedne prigode joj je bivši suprug rekao da stric ČV namjerava prodati tu kuću u [adresa] za neki mali novac, te da zašto to ne bi kupili njih dvoje, ona je na to pristala, dakle tu nekretninu u [adresa] su tužitelj i ona kupili od strica ČV za cijenu od 15.000,00 DM, kupoprodajnu cijenu su stricu ČV isplatili u dva navrata, u prvom navratu su stricu ČV ispred njegove kuće u [adresa] ona i tužitelj zajedno dali na ruke 10.000,00 DM, a iznos od 5.000,00 DM je stricu ČV isplaćen negdje nakon godinu dana, taj novac je tužitelj sa svojim ocem otišao dati stricu ČV, odnosno tužitelj je rekao da ide taj iznos od 5.000,00 DM dati stricu ČV. Kupoprodajni ugovor sa stricem ČV nisu zaključili ona i tužitelj i to iz razloga što su u to vrijeme ona i tužitelj bili u natjecanju za poticajne stanove POS i nisu smjeli imati nikakve nekretnine na svom imenu, i upravo je ona predložila svom svekru BV da on sa svojim bratom ČV zaključi kupoprodajni ugovor, a da će poslije lako to sve riješiti i eto sad se zbog toga našla na sudu i mora to dokazivati. Novčani iznos od 15.000,00 DM kojim je kupljena nekretnina u [adresa] je bio zajednički novac nje i tužitelja, stečen njihovim radiom, ona konstantno radi kao medicinska sestra u Općoj bolnici Zadar, a tužitelj je također radio s prekidima. Kada ju se pita dali je njezin svekar BV imao financijskih mogućnosti da bi mogao kupiti nekretninu u [adresa], može reći da joj je poznato da je svekar imao dobru mirovinu, on i svekrva su normalno živjeli, međutim ne zna dali su njih dvoje imali ušteđevine, odnosno financijskih mogućnosti da kupe nekretninu u [adresa], i da kupoprodajnu cijenu isplate jednokratno što je tužitelj bio rekao. Inače za vrijeme dok su ona i tužitelj bili u braku, svekar je kupio grobnicu, te je u svezi kupnje grobnice svekar tražio od svojih sinova da participiraju u kupnji iste, grobnica je koštala 4.000,00 DM, tužitelj i ona su dali 1.000,00 DM, tužiteljev brat ŠV je dao također 1.000,00 DM, a preostali iznos je dao svekar BV. Razlog zbog kojeg spominje kupnju grobnice je taj da kaže da ona i tužitelj za vrijeme trajanja braka nisu trebali ničiju financijsku pomoć, a o čemu je tužitelj u svom iskazu pričao, a ako je njezin svekar financijski znao nešto pomoći, to je bila svekrova dobra volja, naime tužitelj i ona su bili u kupovini auta, bivši djever ŠV je bio u kupovini stana, i svekrova dobra volja je bila da pomogne i njima i sinu ŠV, i uistinu zadnje dvije do tri godine svoga života svekar BV je financijski pomogao njoj i tužitelju i sinu ŠV, konkretno njoj i tužitelju u kupnji automobila, a pretpostavlja sinu ŠV u plaćanju kredita za stan, a kada ju se pita dali je svekar BV dobio kakve zaostatke nakon utvrđenja statusa političkog zatvorenika, može reći da vjerojatno jest, međutim ne zna koliki konkretno novčani iznos. U kući u [adresa] tužitelj i ona nisu nikada živjeli, međutim tužitelj i ona su djecom vikendima dolazili u kuću u [adresa], pozivali su u tu kuću svoje prijateljeve, tužiteljeve kolege iz benda, kumove, pekli su tamo peku, čak su i Goranov brat ŠV i njegova supruga VV s djecom dolazili u [adresa], družili su se tamo. Svekar i svekrva nisu nikad živjeli u [adresa], međutim dolazili su, jer ipak tko bi svekrvu spočitnuo da tamo ne dolazi na svoju očevinu, i istina je da je tužitelj nakon razvoda braka neko vrijeme živio u kući u [adresa]. Kada ju se pita dali su tužitelj i ona nakon kupnje kuće u [adresa] u istu nešto financijski ulagali u smislu izvođenja kakvih radova, može reći da su tužitelj i ona financirali postavljanje zidnih i podnih pločica u maloj kuhinji, kupili su pločice koje je postavio tužiteljev poznanik, a što se tiče crne jame, istu je uistinu napravio njezin svekar BV, u tome ona i tužitelj nisu financijski sudjelovali, naime svekar je znao doći u tu kuću u [adresa] pa je iz tog razloga očito napravio tu crnu jamu, možda su svekar i svekrava razmišljali doći u [adresa] živjeti, ali je svekrva zbog svog zdravstvenog stanja od toga odustala, a kada ju se pita dali su ona i tužitelj bili suglasni da svekar i svekrva možda odu jednom živjeti u [adresa], može reći da je ona bila s tim suglasna, naime tužitelj i ona nisu u [adresa] namjeravali živjeti budući su imali dijete s posebnim potrebama i živjeli su u [adresa], ali zašto ne bi dopustili svekrvu i svekrvi da žive u [adresa] ako su npr. oni svoj stan u [adresa] namjeravali prepustiti sinu ŠV koji je živio u [adresa], a bilo je to u obitelji još nekih njihovih dogovora i planova. Za vrijeme trajanja braka, ona i tužitelj su osim stana u [adresa] i kuće u [adresa], stekli i automobili koji je kupljen 2007. godine na kredit, rok otplate kredita je bio sedam godina, a nakon razvoda braka ona je taj automobil prepisala na tužitelja s obzirom da je njoj svekar BV zbog obveza s bolesnim djetetom i zbog potrebe za autom poklonio automobil marke Hundayiatos. Kada ju se pita dali je između nje i tužitelja u vezi njihove bračne stečevine ikada zaključen kakva usmena dioba ili sklopljen kakav pismeni ugovor, može reći da nije. S njezine strane ima mogućnosti mirnog rješenja spora, s obzirom da je [adresa] ipak djedovina od tužiteljevih roditelja i da se je tužitelj nakon razvoda povukao u [adresa], njezin prijedlog bi bio da [adresa] pripadne tužitelju, a njoj da pripadne stan u kojem ostala živjeti nakon razvoda braka s djecom, a što se tiče otplate kredita, u situaciji ukoliko bi se uspjeli dogovoriti da tužitelju pripadne [adresa], a njoj stan u [adresa], ona ne bi od tužitelja potraživala isplatu polovice kredita koji treba otplaćivati tužitelj.

28. U svezi tužbenog zahtjeva tužitelja ZV, iz provedenih dokaza, imajući u vidu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu te iskaze samih stranaka, kao nesporno slijedi: da je brak između stranaka zaključen dana 15. listopada 1994. godine, a razveden presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 153/2013 od 13. rujna 2013. godine, da je predmetni stan u [adresa], površine 88,08 m2, kupljen za kupoprodajnu cijenu od 51.316,29 eur dana 19. srpnja 2004. godine kada je između ovdje tužene kao kupca i prodavatelja Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama zaključen kupoprodajni ugovor, temeljem kojeg ugovora je tužena u zemljišnoj knjizi ovoga suda upisana vlasnicom predmetnog stana za cijelo, da je do dana zaključenja kupoprodajnog ugovora na ime kupnje stana prodavatelju bio isplaćen novčani iznos od 36.205,37 eur, dok je za preostali dio kupoprodajne cijene od 15.110,92 eur u ugovoru navedeno da će se isplatiti u 132 jednake mjesečne rate u iznosu od 221,50 eur počevši od 10. lipnja 2023. godine, da je za potrebe kupnje predmetnog stana ovdje tužena u Splitskoj banci d.d. dana 27. svibnja 2003. godine zaključila ugovor o kreditu u iznosu od 26.017,42 eur u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 228 mjeseci, da je novčani iznos koji je za kupnju stana dan u gotovini bio zajednički novac stranaka stečen za vrijeme trajanja braka, da je tuženik nakon razvoda braka sudjelovao u podmirenju svoje polovice rate kredita i to za period od rujna 2013. godine pa do travnja 2017. godine, dok u periodu nakon travnja 2017. godine tužena sama podmiruje čitavu ratu preostalog kredita, te da između stranaka nije nikada zaključen nikakav bračni ugovor kojim bi stranke uredile svoje imovinskopravne odnose na svojoj postojećoj ili budućoj imovini. Dakle, na temelju navedenih nespornih činjenica kao nesporno slijedi da predmetni stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog za 1/2 dijela, s tim da je tužitelj naravno u obvezi podmiriti tuženici 1/2 dospjelih kreditnih anuiteta koje nije platio i budućih nedospjelih anuiteta, koju svoju obvezu tužitelj i ne spori, međutim kako tužena u ovom postupku nije postavila protutužbeni obveznopravni zahtjev za isplatu navedenog, to će navedeno (ukoliko se stranke o tome u međuvremenu eventualno mirnim putem ne dogovore) biti predmetom drugog parničnog postupka. Slijedom navedenog, imajući u vidu čl. 36. st. 1. i st. 3. ObZ-a valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

29.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužene KV, koji zahtjev tužena temelji na činjenici da su nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ona i tužitelj stekli kupoprodajom od tužiteljevog strica UV i to kupoprodajnim ugovorom od 4. prosinca 2000. godine, da su ona i tužitelj u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu prodavatelju i stupili u posjed nekretnina, a da se prijenos prava vlasništva na tužiteljevog oca BV izvršio simultanim pravnim poslom, kako bi ona i tužitelj stekli uvjete za kupnju druge nekretnine, za navesti je da iz pismene dokumentacije kao nesporno slijedi: da je u kupoprodajnom ugovoru u svezi predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina] od 4. prosinca 2000. godine u kojem se kao kupoprodajna cijena navodi iznos od 8.000,00 kuna kao prodavatelj naveden UV, a kao kupac je naveden njegov brat BV i potpisi navedenih ugovornih strana su ovjereni od strane javnog bilježnika u [adresa] Nadice Milovac pod brojem Ov-2848/00 dana 4. prosinca 2000. godine, da je prodavatelj UV predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca HV, da je temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora od strane MF, Porezne uprave [adresa] donijeto dana 12. ožujka 2001. godine porezno rješenje kojim je kupcu BV određen porez na promet nekretnina, da je kupac BV prijavio DGU, Područnom uredu za katastar Zadar temljem navedenog kupoprodajnog ugovora promjenu posjedovnog stanja i isti je upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, te da su u ostavinskom rješenju iza smrti BV (koji je umro **.**.2007.) predmetne nekretnine navedene kao ostavinska imovina istog te ih je temeljem zakona i ustupa naslijedio njegov sin ZV, koji je u katastru [adresa] upisan kao posjednik predmetnih nekretnina.

29.2. Među strankama se u svezi predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina] ukazuje spornom činjenica koja se odnosi na to čijim novcem je isplaćena kupoprodajna cijena prodavatelju, u svezi koje sporne činjenice tužena navodi da se radi o novcu nje i tužitelja stečenom za vrijeme trajanja njihovog braka, koji navod tužene, tužitelj osporava. S obzirom na sadržaj kupoprodajnog ugovora od 4. prosinca 2000. godine, teret dokaza navedene sporne činjenice je bio na tuženici, međutim tužena tu svoju tvrdnju provedenim dokazima nije uspjela dokazati. Naime niti jedan od saslušanih svjedoka nije iskazivao u prilog navodu tužene u pogledu sporne činjenice, dok se s druge strane na temelju iskaza same tužene u dijelu u kojem navodi da je njezin svekar BV napravio crnu jamu, a da u tome ona i tužitelj nisu fiancijski sudjelovali, da je svekar crnu jamu napravio iz razloga što je znao doći u kuću u [adresa], da su možda svekar i svekrva razmišljali doći u [adresa] živjeti, s čim da je ona bila suglasna, naime da ona i tužitelj nisu namjeravali u [adresa] živjeti jer su imali dijete s posebnim potrebama i živjeli su u [adresa], zaključuje da je volja pok. BV kao kupca i njegovog brata UV kao prodavatelja bila da se u odnosu na nekretnine u k. o. [katastarska općina] zaključi kupoprodajni ugovor kakav su i zaključili. U prilog takvog zaključka suda govori ne samo vrlo jasan i nedvosmislen sadržaj kupoprodajnog ugovora od 4. prosinca 2000. godine, već i činjenica njegovog izvršenja, dakle da je pok. BV do svoje smrti bio u posjedu kupljene nekretnine u [adresa], da je o svom trošku radio crnu jamu, da je pok. BV prijavio DGU, Područni ured za katastar Zadar promjenu posjedovnog stanja temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora i da je isti i upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, te naposljetku i činjenica da tužena i tužitelj nisu nikada planirali živjeti u toj nekretnini, a što bi bilo životno da su planirali u eventualnoj situaciji kupnje nekretnine. U svezi iskaza tužene da su ona i tužitelj kupili podne i zidne pločice za malu kuhinju u kući u [adresa], za navesti je da tu svoju tvrdnju tužena tijekom postupka nije uspjela dokazati, dakle nije priložila nikakav materijalni dokaz, niti su taj njezin navod potvrdili saslušani svjedoci, a u svezi navoda tužene da je kupoprodajni ugovor od 4. prosinca 2000. godine kao kupac zaključio njezin svekar BV iz razloga da bi ona i tužitelj bili u mogućnosti sudjelovati u programu POS-a, za navesti je da se takav navod ne može prihvatiti s obzirom da je kupoprodajni ugovor za nekretninu u [adresa] zaključen 4. prosinca 2000. godine, a Zakon o društveno poticanoj stanogradnji je donijet 6. prosinca 2001. godine ("Narodne Novine" broj 109/2001), iz čega slijedi da uvjeti iz tog zakona nisu bili niti su mogli biti poznati prije stupanja na snagu toga zakona koji regulira poticajnu stanogradnju. S obzirom da tužena nije dokazala da bi kupoprodajni ugovor od 4. prosinca 2000. godine vezano za nekretnine u k. o. [katastarska općina] predstavljao prividan, simulirani pravni posao iz čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01, u nastavku raniji ZOO), u svezi s čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku novi ZOO), dok pak iz provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] predstavljaju vlastitu imovinu tužitelja ZV, dakle da je navedene nekretnine tužitelj stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca BV, koji ih je stekao kupnjom od svoga brata UV, to je imajući u vidu čl. 39. st. 2. ObZ-a valjalo odbiti kao neosnovan protutužbeni zahtjev tužene i odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku "(Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, u nastavku ZPP-a). Tužitelju ZV priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.094,83 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav tužbe (250 bodova po Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, u nastavku: Tarifa), za sastav podnesaka od 10. siječnja 2022. godine i od 3. svibnja 2022. godine (2X250 bodova po Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife), za zastupanje na ročištima od 26. travnja 2022. godine, od 3. svibnja 2022. godine (2X50 bodova po Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. Tarife), od 13. lipnja 2022. godine, od 21. rujna 2022. godine, od 9. prosinca 2024. godine i od 3. ožujka 2025. godine (4X250 bodova po Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 3.700,00 eura priznat je PDV od 25% u iznosu od 925,00 eur. Tužitelju je je također valjalo priznati plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.180,00 kuna/156,61 eur (l.s. 26) i na odluku o tužbenom zahtjevu u iznosu od 313,22 eur. Slijedom navedenog valjalo je o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška, imajući u vidu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. III. i IV. izreke presude.

U Zadru, 5. svibnja 2025.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju, po punomoćnici, uz rješenje za platež sudske pristojbe na odluku o tužbenom zahtjevu (s obzirom na VPS po tužbi),

2. Tuženici, po punomoćnici, uz rješenje za platež sudske pristojbe na odluku o protutužbenom zahtjevu (s obzirom na VPS po protutužbi).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte