REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

Split

P-3725/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužiteljice BS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Žaji, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP Banka d.d. OIB:52508873833 Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, zbog isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. travnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 05. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. 1. i 2., čl. 10a 1. i čl. 10.d 1. i 2. Ugovora o kreditu broj 10657/06 od 11. siječnja 2006. god. sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja glasi:

1. Iznos kredita

1. Korisniku kredita Kreditor stavlja na raspolaganje kredit u iznosu CHF 15.500,00 (slovima: petnaesttisućapetstotinašvicarskihfranaka)

2. Kredit će se isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.

10. Otplata kredita

a) Anuiteti

1. Kredit se otplaćuje u 84 (slovima: osamdesetčetIri) mjesečnih anuiteta i to u:

83 (slovima: osamdesettri) jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 233,49 CHF (slovima: dvijestotinetridesettrišvicarskafrankaičetrdesetdevetcentima) i jednog preostalog

anuiteta

u

iznosu

od

232,68

CHF (slovima:dvijestotinetridesetdvašvicarskafrankaišezdesetosamcentima). d) Tečaj na dan dospijeća, zakašnjenja i prijevremene uplate

1. Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća.

2. Ukoliko korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primjenjivati će se prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos 8.692,69 kn/1.153,70 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja se do 31. srpnja 2015. obračunava u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 678,35 kn/90,03 € od 01.09.2010.pa do isplate,

- na iznos od 243,86 kn/32,37 € od 15.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 190,61 kn/25,30 € od 15.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 212,03 kn/28,14 € od 15.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 271,17 kn/35,99 € od 15.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 278,25 kn/36,93 € od 17.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 254,62 kn/33,79 € od 15.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 277,10 kn/36,78 € od 15.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 279,73 kn/37,13 € od 15.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 317,15 kn/42,09 € od 16.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 377,18 kn/50,06 € od 15.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 458,51 kn/60,85 € od 15.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 565,51 kn/75,06 € od 16.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 410,13 kn/54,43 € od 15.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 374,36 kn/49,67 € od 17.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 386,46 kn/51,29 € od 15.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 396,88 kn/52,68 € od 15.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 437,83 kn/58,11 € od 16.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 453,23 kn/60,15 € od 15.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 445,29 kn/59,10 € od 15.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 451,77 kn/59,96 € od 16.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 460,59 kn/61,13 € od 15.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 472,08 kn/62,66 € od 15.06.2012. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio svojeg tužbenog zahtjeva i to za isplatu iznosa od 464,58 kn/61,66 € sa zakonskom zateznom kamatom od 16.07.2012. i iznosa od 246,18 kn/32,67 € sa zakonskom zateznom kamatom od 16.08.2012. do namirenja.

II. Utvrđuje se da je tuženik povukao prigovor prijeboja postavljenog u odgovoru na tužbu.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 562,50 € sa kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. listopada 2022. tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika navodeći da je sa njegovim prednikom sklopila Ugovor o kreditu broj 10657/06, a prema kojem joj je tuženik na raspolaganje stavio iznos od 15.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, odnosno ugovorio je valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak. Tuženik je propustio tužiteljici, tom prilikom, dati sve informacije koje su joj potrebne da bi donijela odluku o uzimanju kredita. Ta odredba – valutna klauzula, je odredba koja je nepoštena i nedopuštena, a o čemu je već ishođena i odluka VS RH koji je naveo kao svoje pravno shvaćanje u odluci Rev-2221/18 da su te odredbe ništave. Tužiteljica je u međuvremenu ishodila prvostupanjsku presudu u svoju korist, a koja se odnosila na nezakonito obračunavanje kamata po navedenom kreditu. Tužiteljica je predložila da sud provede postupak i donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, naložiti tuženiku isplatu stečenog bez osnove kao i parničnog troška.

1.1. Na pripremnom ročištu koje je održano dana 15. travnja 2025. tužiteljica je izjavila da povlači posljednja dva anuiteta iz tužbenog zahtjeva, a koja se odnose na potraživanje za srpanj i kolovoz 2012. Na istom tom ročištu, tuženik je izrijekom izjavio da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva i da povlači istaknuti prigovor radi prebijanja s osnova negativnih razlika, a koji prigovor je istaknuo u odgovoru na tužbu.

2. Dana 08. travnja 2024. tuženik podnosi odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakao je prigovor zastare kao i prigovor prijeboja. U preostalom dijelu tuženik je ustvrdio da je ugovorena valutna klauzula pravno valjana te da se sa tužiteljicom pregovaralo o toj ugovornoj odredbi, a tuženik tužiteljici nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je znao, a koja je ev. mogla utjecati na odluku tužiteljice o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF-u. 2005. godine tuženik je imao razne ponude kredita, pa i kredite u kunama, no tužitelj je želio sklopiti baš ugovor u CHF-u. Sve odredbe Ugovora su jasne, lako uočljive i razumljive, a odredba o valutnoj klauzuli nije protivna načelu savjesnosti i poštenja. Odredba o valutnoj klauzuli nije prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača odnosno tužiteljice. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev i osudi tužiteljicu na snašanje parničnog troška.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom: Ugovora o kreditu broj 10657/06, presude Općinskog suda u Splitu od 15. prosinca 2021. poslovne oznake i broja P- 3916/2019, nalaza i mišljenja vještaka ŽBIRAC d.o.o. od 6. rujna 2022., otplatnog plana i prometa po računu tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za utvrđenjem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 10657/06 o valutnoj klauzuli kao i isplata neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe i zahtjev za isplatu parničnog troška.

7. Među strankama nije sporno kako je između prednika tuženika i tužiteljice sklopljen 11. siječnja 2006. Ugovor o kreditu broj 76573/05, kojim je prednik tuženika odobrio tužiteljici nenamjenski kredit sa rokom otplate od 84 mjeseca, kamatnom stopom koja je promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,88 % uz valutnu klauzulu kojom se odobrava isplata sredstava u visini od 15.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

8. Nije sporno niti to da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojega je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

9. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se predmetnim ugovaranjem postupilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja a što bi uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

10. Treba navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014., postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik (potonji u periodu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Vrhovni sud RH u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tužitelja i 1.-7. tuženika kao neosnovane, koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

10.1. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl.138a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, nadalje u tekstu: ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131 st.1 ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131 st.1 ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja). Navedeni zakon se ima primijeniti s obzirom na vrijeme kada je sklopljen ugovor, dakle kada je i ugovorena predmetna odredba.

10.2. Razmatrajući presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je navedeni spor pravomoćno okončan, za navesti je da su u istoj pojašnjene sve činjenice sporne u ovom postupku, a kako je naprijed obrazloženo.

11. Odredbom čl.96 st.1 ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. St.2 istog članka propisano je da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom st.4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.

12. Čl.99 ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

13. Po ocjeni Visokog trgovačkog suda RH na ovaj način ugovaranja izbjegao se u potpunosti utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je protivno odredbi čl.247 ZOO-a koje propisuju da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, navodi se kako banke kao trgovci profesionalci nisu korisnicima kredita pružili dovoljno informacija za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te ih nisu upoznali sa povećanim rizikom ugovaranja valutne klauzule.

14. Odredbom čl.4 ZOO-a propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Ovo načelo valja tumačiti na način da treba postojati moralna obveza ugovaratelja prilikom zasnivanja obveznog odnosa. U presudi se zaključno navodi da su banke, vodeći računa samo o svom interesu ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

15. Prema odredbi čl.1111 st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) , kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st.2 istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema st.3 istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

16. U odnosu na prigovor zastare navodi se kako odredba čl.214 st.1-3 ZOO-a propisuje da zastarom prestaje zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik na nju pozvao. Čl.215 st. 1 ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dan poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl.241 ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl.245 st. 1 ZOO-a propisuje da nakon prekida zastare počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare, a st.3 istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završena na neki drugi način.

16.1. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih interesa prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Datum podnošenja kolektivne tužbe u predmetu "franak" bio je 4. 4. 2012., što je razvidno iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1041/12 od 4. 7. 2013. koja je javno objavljena i svima dostupna. Računajući od tog dana pa unatrag 5 godina, prema općem zastarnom roku iz naprijed navedene odredbe čl. 225. ZOO- a, dolazimo do zaključka da prigovor zastare tuženika nije osnovan.

17. Radi svega naprijed navedenog, a kako je tuženik izrijekom na pripremnom ročištu od 15. travnja 2025. kazao da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva kako ga je predstavila tužiteljica, to je u cijelosti valjalo prihvatiti zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7.st.1.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa), a tužiteljici je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, za sastav obrazloženog podneska i pristup i zastupanje na ročištu od 15. travnja 2025. - svaka radnja po 75 bodova. Ukupan zbir od 225 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 450,00 € kojem je pridodan i iznos od 112,50 € na ime 25% PDV-a. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos parničnog troška koji je tužiteljici prouzročen, a nadoknaditi će mu ga tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila u cijelosti, u visini od 562,50 €.

18.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tužiteljici dosuđene od presuđenja do isplate.

19. Kako je već ranije rečeno, tužiteljica je povukla dio svog traženja i to anuitete za mjesece srpanj i kolovoz 2012. dok je tuženik povukao istaknuti prigovor radi prebijanja, što se sve dogodilo na pripremnom ročištu od 15. travnja 2025.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu, 05. svibnja 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis