Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-7059/2021-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Promet d.o.o. Split, Hercegovačka 20, 21000 Split, OIB: 13421314997, radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o otkazu i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 5. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2021. godine nedopuštena te je navedeni otkaz „Ugovora o radu na neodređeno vrijeme“ broj 1-326/2021 od 1. lipnja 2021. nezakonit te je tuženik dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelja vratiti na poslove njegovog radnog mjesta ili u slučaju nemogućnosti, rasporediti tužitelja na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, zdravstvenoj sposobnosti i radnom iskustvu.

2. Dužan je tuženik Promet d.o.o. ,Split,Hercegovačka ulica 20, OIB:13421314997 u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete iz osnove neisplaćenih plaća isplatiti tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.000,00 kn u bruto iznosu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate."

II/ Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime troškova parničnog postupka ukupan iznos od 120,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22) te Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena pa do potpune isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 27. rujna 2021. tužitelj navodi da se s tuženikom nalazio u radnom odnosu temeljem „Ugovora o radu na neodređeno vrijeme“ broj 1-326/2021 od 1. lipnja 2021., za radno mjesto „vozač“. Tužitelj da je dana 17. kolovoza 2021. zaprimio „Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu“, pod poslovnim brojem 2097/1/21 od 17. kolovoza 2021., iz koje da proizlazi da istom radni odnos prestaje istekom otkaznog roka u trajanju od 2 (dva) mjeseca koji otkazni rok počinje teći od dana dostave Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radniku, da radnik nema pravo na otpremninu, da se radnik tijekom otkaznog roka oslobađa obveze rada, a za to vrijeme da istom pripada naknada plaće i sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka, kao i da ima pravo na neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2021. godinu u trajanju od 17 radnih dana te da će naknadu za neiskorišteni godišnji odmor poslodavac isplatiti radniku zajedno s pripadajućom zadnjom plaćom. Iz naprijed navedene odluke da bi proizlazilo da je radnik dana 28. srpnja 2021. u 05:18 sati, bio pod utjecajem alkohola izmjerene vrijednosti 0,34 promila u krvi, što da predstavlja realnu opasnost za putnike u autobusu, treće osobe, radnika osobno i imovinu. Naprijed navedeno poslodavac da je protumačio kao osobito tešku povredu radne obveze kojom je nanesena šteta poslodavcu. Pritom da iz obrazloženja pobijane odluke proizlaze i izrečene mjere upozorenja pred otkaz navedenom radniku. Tužitelj da se u cijelosti protivi navedenom otkazu ugovora o radu kao neosnovanom. Ističe se da tužitelj nije upravljao autobusom pa mu je pod tim uvjetima na radnom mjestu izmjerena prisutnost alkohola vrijednosti 0,34 promila u krvi te se postavlja pitanje na koji način je radnik koji je samo bio u krugu tvrtke, izjednačen s radnikom koji bi konzumirao alkohol i nalazio se za upravljačem autobusa. Nadalje da nije sporno da bi poslodavac bio ovlašten radnika pod utjecajem alkohola udaljiti s radnog mjesta, ukoliko bi se radilo o takvoj situaciji. Međutim, nipošto se opisana situacija ne može podvesti pod skrivljeno ponašanje radnika kojim bi se dogodila teška povreda radne obveze kojom je nanesena šteta poslodavcu. Ukoliko se radi o nekakvoj teškoj radnoj povredi ili kontinuiranom kršenju radnih odnosa koji bi sadržavali u sebi elemente teške povrede radne obveze, tada da nije jasno zbog čega poslodavac svoju odluku naziva redovitim otkazom ugovora o radu. Ukoliko je u pitanju redoviti otkaz ugovora o radu, da se postavlja pitanje zbog čega radniku nisu priznata sva prava iz radnog odnosa, prilikom prestanka ugovora o radu. U svakom slučaju, tužitelj da smatra da je tuženik kao poslodavac pogrešno utvrdio činjenično stanje te je na radnika primijenio situaciju koja se odnosi na alkoholiziranost prilikom upravljanja autobusom, a što da ovdje nije slučaj. Radi navedenog tužitelj da je protiv Odluke o otkazu podnio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava dana 30. kolovoza 2021.godine, a koji zahtjev je poslodavac zaprimio dana 1. rujna 2021. godine. U navedenom smislu tužitelj predlaže da se utvrdi da je tuženikova odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od 17.08.2021.godine nedopuštena te predlaže vraćanje tužitelja na rad na poslove njegovog radnog mjesta ili u slučaju nemogućnosti na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Također tužitelj tužbom potražuje s osnove naknade iz osnove neisplaćenih plaća isplata iznosa od 20.000,00 kn bruto.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da je postavljeni tužbeni zahtjev pravno neosnovan, te da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predlaže sudu da odbaci tužbu, podredno da je odbije u cijelosti, te obveže tužitelja na snašanje parničnih troškova. Nadalje navodi da je nesporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na poslovima vozača u Prometnom sektoru, kao i da je tužitelj 18.08.2021.g. zaprimio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu jer je isti 28.07.2021.g. došao na posao pod utjecajem alkohola u smjenu koja je trebala započeti u 05:20 sati, a što je utvrđeno obavljenim alkotestiranjem tužitelja u 05:18 sati. Stoga da su neosnovane tvrdnje tužitelja da postoji razlika između radnika koji je došao raditi u svoju smjenu i dvije minute prije početka smjene utvrđeno je da je u alkoholiziranom stanju (da nije proveden alkotest isti taj radnik, u ovom slučaju tužitelj, započeo bi sa svojom smjenom vožnje autobusa u tvrtci koja se bavi komunalnim prijevozom putnika i te bi iste putnike alkoholizirani vozač i vozio i tako potencijalno doveo u opasnost njihov život i zdravlje) i radnika koji je već započeo smjenu i tijekom vožnje je alkotestiran, što je zapravo i nemoguće učiniti zbog planiranog rasporeda polaska, dolaska i stajališta na voznim linijama i očekivanjima putnika da se isti poštuje. Navodi se da je dokaz da je radnik alkotestiran u 05:18 sati, a da je trebao započeti smjenu u 05:20 sati 28.07.2021. te je priložen Zapisnik o provjeri prisutnosti alkohola u organizmu zaposlenika i e-mail voditelja Prometne službe kojim potvrđuje početak smjene tužitelja, kao i dolazak radnika u vrijeme netom prije početka radne smjene. Nadalje, tuženik ističe da nakon utvrđene prisutnosti alkohola od 0,34 promila kod tužitelja prije početka obavljanja radnih zadataka da navedeno predstavlja stvarnu opasnost za putnike u autobusu, ostale sudionike u prometu, radnika osobno i imovinu tuženika, te isključuje obavljanje sigurnog prijevoza putnika u komunalnoj gradskoj tvrtci pa tuženik smatra da je to teška povreda radne obveze, te da je tužitelj udaljen s radnog mjesta, te je 30.07.2021. pod brojem 1944/1 , a da je voditelj službe za unutarnju sigurnost i kontrolu podnio rukovoditelju prometnog sektora Izvješće o alkotesiranju od dana 28.07.2021. u kojem da su navedeni pojedinačni rezultati radnika pozitivnih na alkotestiranju uključujući pozitivan rezultat alkotestiranja tužitelja. Nadalje da je dana 30.07.2021. rukovoditelj prometnog sektora Upravi društva podnio prijavu protiv tužitelja zbog utvrđene prisutnosti alkohola u tijelu tužitelja prilikom dolaska u smjenu 28.07.2021. pošto temeljem zakonskih propisa i internih akata tuženika prisutnost alkohola kod profesionalnih vozača dok su na radnom mjestu nije dozvoljena. Navodi se da je tužitelj temeljem navedene prijave dostavio tuženiku pisanu Izjavu kojom opravdava alkoholiziranost teškim jutrom i zdravstvenim tegobama i nepromišljenošću. Tuženik da se sukladno važećim propisima Zakona o radu savjetovao o namjeri otkazivanja Ugovora o radu s Radničkim vijećem, te da je istom dopisom dostavio svu potrebnu dokumentaciju 04.08.2021., broj 2010/1. Tuženik da je prije donošenja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uzeo u obzir sve njemu poznate objektivne i subjektivne okolnosti predmetnog slučaja, i to kako slijedi: pet upozorenja pred otkaz izdanih od strane tuženika i zaprimljenih od tužitelja kronološkim redom; broj 2859 od 05.09.2007, broj 7355/1/12 od 22.11.2012., broj 88/1/14 od 08.01.2014., broj 273/1/20 od 29.01.2020. i broj 2033/1 od 09.07.2020. koje ukazuju na devijantno ponašanje tužitelja tijekom trajanja radnog odnosa kod tuženika; potencijalnu opasnost od dolaska profesionalnog vozača na posao u alkoholiziranom stanju po putnike i ostale sudionike u prometu, te imovinu tuženika i trećih osoba, kaznenu, moralnu i materijalnu odgovornost tuženika i tužitelja zbog zakonske i interne zabrane obavljanja radnih zadataka vozačima autobusa u alkoholiziranom stanju; trajanje radnog odnosa, godine života tužitelja, radni staž i njegovu obiteljsku situaciju obzirom na broj uzdržavanih članova obitelji; preventivna mjera za radni kolektiv a osobito profesionalne vozače autobusa . Nakon razmatranja ukupne dokumentacije i nakon savjetovanja sa radničkim vijećem, tuženik da je donio utemeljenu i zakonitu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju poštujući sve prava tužitelja i obveze prema istome, pa da nije jasno na koje prava iz radnog odnosa misli tužitelj kada u tužbi navodi da ista nisu priznata. Tuženik da je mišljenja da takva paušalna tvrdnja tužitelja upućuje da isti nema valjan i konkretan razlog za opravdanje svoje tužbe pa u istoj navodi nepostojeće općenite prigovore kako bi osporio odluku o otkazu. Uvidom u svu predmetnu dokumentaciju kao i Odluku tuženika, da je vidljivo da je ista valjano obrazložena, te da se Odluka poziva na sve mjerodavne pravne akte poslodavca, odnosno da je u skladu važećom zakonskom regulativom. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da jasno proizlazi da su svi navodi tužitelja u tužbi proizvoljni i usmjereni na eskulpiranje tužitelja od povrede radne obveze i posljedično otkaza ugovora o radu te tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) br. 2097/1/21 od 17.08.2021. (list 6-7 spisa); Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 27.08.2021. s potvrdom slanja i primitku (list 8-11 spisa); Zapisnika o provjeri prisutnosti alkohola u organizmu zaposlenika (list 18 spisa); Izvješća alkotestiranja od dana 28.07.2021. (list 19 spisa); Prijave protiv vozača KL, broj 1954/1/21 od 30.07.2021. (list 20 spisa); Izjave KL (list 21 spisa); Dopisa - savjetovanja o namjeri otkaza Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, broj 2010/1/21 od 04.08.2021. (list 22 spisa); dostavnice radničkom vijeću br. 2010/1 od 4.08.2021. (list 23 spisa); dostavnice br. 2010/1 od 17.08.2021. (list 26 spisa); e-mail korespondencije ŽL, voditelja Prometne službe i BL od 01.10.2021. (list 27 spisa); upozorenja pred otkaz od 08.07.2020., upozorenja pred otkaz od 29.01.2020., upozorenja od 08.01.2014., upozorenja od 22.11.2012., upozorenja od 05.09.2007. (listovi 28-32 spisa); Pravilnika o jednostavnoj nabavi od 30.06.2022. (list 51-54 spisa); Pravilnika o utvrđivanju alkoholiziranosti i drugih sredstava ovisnosti radnika na radu (list 61-64 spisa); Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.06.2021. (list 70-71 spisa); izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje dr. NL (list 73 spisa); saslušanjem tužitelja (list 73-75 spisa);

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu vozača kod tuženika u Prometnoj službi Split, a što proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1-326/2021 od 01.06.2021.godine (list 70-71 spisa). Također među strankama nije sporna ni činjenica da je tužitelju dan redovni otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i to odlukom tuženika broj 2097/1/21 od 17.08.2021.godine (list 6-7, te 24-25 spisa). Nadalje nije sporno da je tužitelju navedena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika uručena dana 18.08.2021.godine budući je navedeno sadržano na dostavnici vezanoj za dostavu navedene odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju (list 26 spisa). Nije sporno ni da je tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom postupku sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) dana 27.kolovoza 2021.godine podnio u roku od 15 dana od dostave navedene odluke o otkazu zahtjev za zaštitu prava radnika budući je istog podnio dana 27.kolovoza 2021.godine (list 8-9 spisa) , te budući tuženik kao poslodavac u daljnjem roku od 15 dana od dostave tog zahtjeva, a koji mu je prema podatku iz pregledane povratnice (list 11 spisa) dostavljen 01.09.2021.godine nije udovoljio tom zahtjevu tužitelj je u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu pred ovim sudom budući je istu podnio dana 27.09.2021.godine pa u navedenom smislu tužitelj nije prekludiran u podnošenju tužbe u ovoj pravnoj stvari.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje navedene odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja.

7. Iz pregledane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) broj 2097/1/21 od 17.08.2021.godine (list 6-7, te 24- 25 spisa) proizlazi da je tužitelju koji je radio na poslovima u Prometnoj službi Split na poslovima vozača redovno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1- 326/2021 od 01.06.2021. zbog povrede radne obveze. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da je dana 30.07.2021.godine rukovoditelj Prometnog sektora podnio prijavu protiv vozača RL broj 1954/1/21 iz koje da proizlazi da je radnik počinio tešku povredu radne obveze regulirane zakonom i pravnim aktima društva. Ističe se da je temeljem uvida u predmetnu prijavu i prateću dokumentaciju iz izvješća alkotestiranja od dana 28.07.2021.godine nadležna služba pod brojem protokola 1944/1 izvijestila rukovoditelja Prometnog sektora da je radnik 28.07.2021.godine u 05:18 sati bio pod utjecajem alkohola izmjerene vrijednosti 0,34 promila, a što da predstavlja realnu opasnost za putnike u autobusu, treće osobe, radnika osobno i imovinu, te da je zabranjen rad profesionalnim vozačima pod utjecajem alkohola, te da je poslodavac dužan privremeno udaljiti s mjesta rada radnika pod utjecajem alkohola. Navodi se da je radnik na prethodno opisani način počinio tešku povredu radne obveze. Također je navedeno da je radnik i ranije tijekom radnog odnosa kod poslodavca teže kršio radne obveze, te da su istome izrečene mjere upozorenja pred otkaz u više navrata i to kronološkim redom –broj protokola:2859 od 05.09.2007.godine broj 7355/1/12 od 22.11.2012.godine; broj 88/1/14 od 08.01.2014.godine, broj 273/1/20 od 29.01.2020.godine te broj 2033/1 od 09.07.2020.godine. Ističe se da je iz gore navedenog razvidno da je radnik višekratno kršio radne obveze te da nakon što je više puta upozoravan na kršenje istih da je 28.07.2021.godine zatečen na radu kao vozač autobusa u alkoholiziranom stanju, a što da je poslodavca primoralo da donese navedenu odluku. Istaknuto je da je prije donošenja navedene odluke poslodavac omogućio radniku da iznese svoju obranu u kojoj da isti priznaje počinjenje povrede radne obveze. Zaključno je navedeno da kako priložena dokumentacija i izjava samog radnika nedvojbeno dokazuju da je radnik počinio povredu koja mu se stavlja na teret, te da obzirom da se radi o takvom kršenju obveze iz radnog odnosa koja da predstavlja osobito tešku povredu radne obveze kojom da je nanesena šteta poslodavcu udaljavanjem radnika s radnog mjesta zbog alkoholiziranosti, te da uzimajući u uzimajući u obzir konstantno ponavljanje počinjenja povreda radnih obveza kroz duži vremenski period da nije za očekivati od poslodavca da trpi takvo ponašanje, te da se radni odnos nastavi. Ističe se da je zbog svega navedenog poslodavac radnika oslobodio radne obveze tijekom trajanja otkaznog roka. Navodi se da se poslodavac prije donošenja predmetne odluke o otkazu savjetovao sa Radničkim vijećem. Navedena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu je uručena tužitelju dana 18.08.2021.godine (list 26 spisa).

8. Iz pregledanog zapisnika o provjeri prisutnosti alkohola u organizmu zaposlenika (list 18 spisa) proizlazi da je djelatnik HL vršio procjenu prisutnosti alkohola u organizmu tužitelja i da je tužitelju izmjerena vrijednost alkohola u promilima od 0,34.

9. Iz pregledanog izvješća alkotestiranja od dana 28.07.2021.godine koje je od strane Službe za unutarnju sigurnost i kontrolu dostavljeno rukovoditelju prometnog sektora (list 19 spisa) proizlazi da su dana 28.07.2021.godine alkotestiranje vozača RL i vozača IL vršili HL kao ovlaštena osoba za alkotestiranje, te da je kao nazočni svjedok bio ZL (od 6:00 sati) i DL (do 06:00 sati), te da su testirali djelatnike Prometnog sektora (vozači-Split). Navodi se da su svi nalazi alkotestiranja radnika navedenog sektora bili uredni sa 0,00 % alkohola osim tužitelja i IL koji rade kao vozači, a kojima da je rezultat alkotestiranja pokazao da su za vrijeme rada bili pod utjecajem alkohola. Iz navedenog proizlazi da je alkotestiranje tužitelja navedenog dana provedeno u 05:18 sati i da je rezultat alkotestiranja bio 0,34 promila, a drugog radnika Ante Piplović 0,23 promila. Istaknuto je da su oba djelatnika pod utjecajem alkohola udaljena sa mjesta rada. Naposljetku je u ovom izvješću istaknuto da radnik pod utjecajem alkohola predstavlja realnu opasnost na radnom mjestu te da se po Pravilniku o utvrđivanju alkoholiziranosti i drugih sredstava ovisnosti radnika na radu provjera obavlja temeljem usmenog naloga voditelja službe.

10. Iz pregledanog dopisa Prometnog sektora tuženika broj 1954/1/21 od 30.07.2021.godine dostavljenog predsjedniku uprave tuženika (list 20 spisa) proizlazi da je rukovoditelj prometnog sektora SL istakao da je dana 28.07.2021.godine (srijeda) ovlašteni kontrolor Službe za unutarnju sigurnost prometa uz prisutnost svjedoka u jutarnjim satima obavio alko testiranje vozača Prometnog sektora, te da je prilikom obavljanja alko testiranja kod vozača RL, tužitelja u ovom postupku utvrđeno da je pod utjecajem alkohola u razini od 0,34 alkohola. Istaknuto je da sukladno zakonskim propisima koji reguliraju prisutnost alkohola u organizmu kod profesionalnih vozača da je tužitelj udaljen sa radnog mjesta. Zaključno se navodi da je evidentno da vozač KL nije izvršavao svoje radne obveze na način propisan zakonom i pravnim aktima društva te sukladno navedenom da je potrebno donijeti odgovarajuću disciplinsku mjeru kao bi se tužitelj kao djelatnik primjereno sankcionirao.

11. Iz pregledane izjave Prometnog sektora, Prometne službe Split iz 2021.godine (list 21 spisa) proizlazi da je tužitelj koji je bio raspoređen na poslove vozača RV 93, linija broj 11, vozila gar.br. 312 povodom alkotest od 28.07.2021.godine izjavio da mu je bilo teško jutro, zdravstvene tegobe, nepromišljen potez te da nema ponavljanja.

12. Iz pregledanog dopisa tuženika broj 2010/1/21 od 04.08.2021.godine Radničkom vijeću tuženika (list 22 spisa) proizlazi da je tuženik izvjestio Radničko vijeće tuženika u skladu sa člankom 150. Zakona o radu o namjeri otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, te se navodi da je dokumentacija važna za donošenje odluke u prilogu tog dopisa, te je ovim dopisom traženo očitovanje od Radničkog vijeća.

13. Iz pregledanog e-maila od 01.10.2021.godine proizlazi da je punomoćnici tuženika voditelj prometne službe ŽL poslao obavijest ovim mailom da je na dan 28.07.2021.godine (srijeda) tužitelj KL bio predviđen za raspored na red vožnje 93, linija br. 11, s radnim vremenom od 05:20-12:40 sati. Istaknuto je da tužitelj KL nije vozio autobus jer da je navedenog dana bio pozitivan na alko test koji je obavljen od strane djelatnika Službe kontrole sigurnosti.

14. Iz pregledanog upozorenja pred otkaz od 08.07.2020.godine (list 28 spisa) proizlazi da je tužitelj dobio ovo upozorenje pred otkaz jer dana 10.06.2020.godine nije došao na posao u treću smjenu od 18:30-00:30 sati, red vožnje 24, linija broj 9, a o čemu da nije obavijestio dežurnog organizatora prometa, odnosno rasporedno prometno osoblje, a što da je za posljedicu imalo odstupanje nekoliko polazaka autobusa od voznog reda, a čime da je uz financijsku štetu narušen ugled Društva u javnosti, te je navedeno da je radnik počinio osobito tešku povrede obveze iz radnog odnosa opisane u čl. 110. Pravilnika o radu i članka 98. Kolektivnog ugovora za radnike Promet d.o.o. te je navedeno da ukoliko radnik nastavi s kršenjem svojih obveza da će dobiti otkaz ugovora o radu.

15. Iz pregledanog upozorenja pred otkaz broj 273/1/20 od 29.01.2020.godine (list 29 spisa) proizlazi da je tužitelju ovo upozorenje izdano iz razloga što da je tužitelj dana 06.01.2020.godine prilikom kontrole putnih karata od strane ovlaštenih osoba Društva zatečen da je na autobusnoj liniji br. 60 koja da prometuje na relaciji [adresa] da je izdao kontrolnu traku umjesto važeće putne karte te da je za istu putniku naplatio iznos od 17,00 Kuna, a koji iznos da je zadržao za sebe, a da neispravnost uređaja za ispis putnih karata u autobusu nije prijavio nadležnoj službi Društva, a čime da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa opisane u članku 110. Pravilnika o radu i čl. 98. Kolektivnog ugovora za radnike Promet d.o.o., te je navedeno da ukoliko radnik nastavi sa kršenjem svojih obveza da će dobiti otkaz ugovora o radu.

16. Iz pregledanog upozorenja od 08.siječnja 2014.godine (list 30 spisa) proizlazi da je tužitelj upozoren od strane tuženika ovim upozorenjem da time što je dana 13.12.2013.godine verbalno izvrijeđao i napao voditelja kontrole unutarnje sigurnosti prometa PL kao i tehnologa za organizaciju prometa AL, a zbog čega da su pozvani policijski službenici na intervenciju pa da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i ugovora o radu, a koja da je povreda regulirana člankom 96. Pravilnika o radu. Istaknuto je da ukoliko radnik nastavi s kršenjem svojih radnih obveza propisanih Zakonom o radu i internim aktima Društva da će isti dobiti otkaz ugovora o radu.

17. Iz pregledanog upozorenja od 22.11.2012.godine broj 7355/1 (list 31 spisa) proizlazi da je time što je dana 12.11.2012.godine temeljem uvida u trenutačno stanje vozača (sustav ticketing) o stanju prihoda od prodanih putnih karata kod vozača koji nisu predani na blagajni društva utvrđeno da je kod vozača evidentiran iznos od 4.564,00 Kuna kao zadnji polog novca od prodanih karata 25.10.2012.godine, a sve protivno odluci Uprave br. 76 od 04.01.2011.godine počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i ugovora o radu, te je navedeno da ukoliko radnik nastavi sa kršenjem svojih radnih obveza da će dobiti otkaz ugovora o radu.

18. Iz pregledanog upozorenja broj 2859 od 05.09.2007.godine (list 32 spisa) proizlazi da je tužitelju izdano upozorenje da time što dana 02.08.2007.godine nije preuzeo redovnu smjenu na RV 32 od vozača ML je prekršio svoje obveze iz radnog odnosa i ugovora o radu, te da ukoliko nastavi sa kršenjem svojih radnih obveza da će dobiti otkaz ugovora o radu.

19. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 1-326/2021 od 01.06.2021.godine (list 70-71 spisa) proizlazi da je temeljem ovog ugovora tužitelj zaposlen na radnom mjestu vozača u Prometnoj službi Split.

20. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 73-75 spisa) proizlazi da je, a nakon što mu je sudac predočio u trenutku davanja iskaza izjavu na listu 21 spisa sastavljenu od strane Promet d.o.o. Split u kojoj tužitelj izjavljuje: "Teško jutro, zdravstvene tegobe, nepromišljen potez, nema ponavljanja" isti potvrdio da je njegov potpis na navedenoj izjavi. Tužitelj nadalje ističe da je on uistinu u sporno vrijeme davanja otkaza došao 20-ak minuta prije početka smjene i da je od strane poslodavca bilo obavljeno njegovo alkotestiranje te da je utvrđeno da je alko test pozitivan. Isti navodi da ga je poslodavac navedene prigode udaljio s radnog mjesta i da on niti jednog trenutka nije ulazio u garažni prostor niti je upravljao autobusom u alkoholiziranom stanju. Isti navodi da od trenutka udaljenja s radnog mjesta do otkazivanja ugovora o radu da se on više nije pojavljivao na radnom mjestu, a da je odluku o otkazu dobio poštom preporučeno na kućnu adresu. Nadalje navodi da mu nitko nije ništa govorio vezano za navedeni otkaz, ali potvrđuje činjenicu da je kako je sud i ustvrdio iznio svoju obranu vezano za navedeni otkaz. Potvrđuje činjenicu da je i prije otkazivanja ugovora dobivao od poslodavca opomene zbog kršenja radne obveze, ali da on smatra da su bile neutemeljene i da bi već prije dobio otkaz da je bilo tako, odnosno isti objašnjava da sud krivo smatra da opomene nisu bile utemeljene jer da je on rekao da su bile utemeljene ali da nisu počinjene s njegove strane sa namjerom. Isti ističe da on nije član sindikata, da nije upoznat sa procedurom savjetovanja tuženika sa radničkim vijećem vezano za njegovo otkazivanje ugovora o radu, ali da je jedan sindikalist obavljao razgovore s njime vezano za navedeno, međutim da je sve to bilo pod pritiskom jer da je istovremeno sa sindikalistom bio prisutan i njegov šef kad se odvijao taj razgovor i da je to bilo u autobusu kad je on odlazio kući te da se radilo o neformalnom razgovoru. Tužitelj navodi da on nikada za vrijeme radne smjene nije zatečen u alkoholiziranom stanju. Navodi da su i ranije od strane poslodavca nad njim vršene provjere alkoholiziranosti, ali da isti nije bio tada pozitivan na alkotestu te da nije ranije imao pisanih upozorenja što se tiče alkoholiziranosti. Nadalje ističe da je dan nakon izvršenog alkotestiranja pa sve do izjavljenog otkaza obavljao poslove vozača. Tužitelji ističe da je poslodavac itekako bio upoznat s njegovim zdravstvenim tegobama budući da ih je on osobno istom predočio, a u odnosu na činjenicu o kojim je tegobama bila riječ isti navodi da je bio pod strašnim stresom i dubokoj depresiji, rastrojstvu, da je imao i teške probleme sa probavom, koji da su mu izazivali upale, tromboze, kirurške zahvate i da je zbog svega toga i svog stanja tražio od doktorice koja je danas svjedočila da razgovara s njegovim poslodavcem o tome da ga izostavi iz prve radne smjene da bi mogao riješiti probleme s probavom i da bi sanirao svoje zdravstveno stanje al da mu je liječnica rekla da poslodavac o tome ne želi ni čuti te da je on tražio osobno komisiju koja će mu utvrditi sve navedeno al da u konačnici ništa to nije prihvaćeno već mu je liječnica izdala uvjerenje da je zdravstveno sposoban za obavljanje poslova vozača. Radi navedenog on da smatra da liječnica ne govori istinu. Navodi da se on obraćao nadređenome tražeći da ga prebaci na drugo odgovarajuće radno mjesto i govorio mu o svom stanju i da nije u mogućnosti raditi na tom radnom mjestu zbog dugotrajnog sjedenja, a da on to ne može al da nadležni o tome nije vodio nikakvog računa niti mu je išta rekao na njegove navode te da je riječ o osobi koja se zove ŽL. Vezano za činjenicu koliko je tužitelj popio prije početka smjene kad je bio alkotestiran isti navodi točno onoliko koliko mu je promila pokazao alkotest, a da je pio biter lemon u kombinaciji s votkom te da ne može reći koliko je u omjeru bilo samog biter lemona a koliko votke, a da se sjeća da je popio jednu čašu, a da je to vjerojatno bilo sat vremena prije početka smjene. Vezano za pitanje koliko je bilo uobičajeno ranije dolaziti prije početka vožnje autobusom, isti navodi 20 minuta ranije, da je tako dolazio i on i njegove kolege. Nadalje navodi da nema konkretno propisanog pravila od strane poslodavca kad on točno mora doći raditi prije početka vožnje u smjeni, odnosno da moguće da ima, al da on osobno ne zna za takvo pravilo, a kako on živi u [adresa] da mu se znalo događati da dođe puno ranije prije početka smjene zato što bi se ranije i uputio iz [adresa] da ne bi zakasnio, al da je znao doći i zadnji tren ukoliko bi mu se dogodila ta situacija, ali da kroz jutro ionako nema velikog prometa pa da nije problem s tim postupanjima. Vezano za pitanje je li isti prije početka vožnje trebao, a prilikom ranijeg dolaska obaviti određene predradnje, tužitelj navodi da nije postojalo nekih posebnih predradnji osim što kad bi došao prije početka vožnje bi preuzeo nalog, a koji da bi ispisivao poslije u autobusu, te da se zapravo to uzimanje naloga podrazumijeva kao stalna radnja prije početka vožnje u smjeni. Vezano za njegov radni dan kad je provedeno njegovo alkotestiranje, tužitelj navodi da je on došao na radno mjesto i prije nego je krenuo uzeti radni nalog da je primijetio da se radi alkotestiranju, a budući da je bio svjestan da je prije uzimao alkohol i pio da je otišao do wc-a da razmisli što napraviti, al da je promislio da obzirom da su i drugi vozači uzimali alkohol prije početka smjene, da će valjda proći kao i oni, da se neće ništa bitno dogoditi, pa da je pristupio alkotestiranju te mu je utvrđen određeni postotak alkohola u krvi. Vezano za upit da li je on tražio i ikada postavio zahtjev za vještačenje radne sposobnosti prema mirovinskom osiguranju, tužitelj ističe da on to nije tražio osobno direktnim zahtjevom prema mirovinskom osiguranju već da se obratio svojoj liječnici dr. K, a koja da mu je ispisala povijest bolesti. Isti navodi da je on sa tom poviješću bolesti, a koju mu je ispisala dr. K došao na periodički pregled kod dr. NL te da je istoj obrazložio kakve zdravstvene tegobe ima te da je od nje tražio da komisija utvrdi njegovo zdravstveno stanje, a da mu je ona odgovorila da što će mu komisija, da će mu ona reći isto što i ona te da je nakon toga rekla da će razgovarati s njegovim nadležnima u firmi i zamoliti ih za promjenu njegovog radnog mjesta te da je rekla da on ima na to pravo, ali da je nakon dva dana istakla da ništa od toga se ne može realizirati, te da mu je nakon dva dana rekla da je razgovarala s njima, ali da su joj rekli da to ne dolazi u obzir.

21. Iz iskaza saslušane svjedokinje dr. NL (list 73 spisa) proizlazi da je ona prije svjedočenja otvorila zdravstveni karton tužitelja te utvrdila da je tužitelj kod nje bio samo jednom u 2020. godini te da je po važećem pravilniku utvrdila da nije bilo kontraindikacije za obavljanje radnog mjesta vozača te da se u tom slučaju potpisuje uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti na 5 godina, a koje da je u tom smislu trebalo trajati do 2025. Ista navodi da su u zdravstvenom kartonu u liječničkoj potvrdi doktora opće prakse bile zabilježene određene dijagnoze, al da ništa od toga nije bilo od utjecaja na nekakvu njenu eventualnu odluku. Navodi da se ne može sjetiti obzirom na protek godina je li eventualno razgovarala s tužiteljem vezano za promjenu radnog mjesta. Navodi da se u uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika bilježi zdravstvena sposobnost fizička i psihička za obavljanje poslova određenog radnog mjesta koji se izdaje na obrascu RA-2. Vezano za pitanje da li je obzirom na dijagnoze koje je zabilježio liječnik opće prakse po njenom mišljenju tužitelj bio sposoban za poslove vozača, ista navodi da se radi o situaciji da ona procjenjuje zdravstveno stanje osobe u trenutku kad ista dođe kod nje na pregled te da ona iz dijagnoza iz zdravstvenog kartona nije našla da postoje neke kontraindikacije kod zdravstvenog stanja tužitelja na temelju kojih bi istog trebala dalje uputiti na nekakve kontrole pa da je zato i procijenila da postoji zdravstvena sposobnost za razdoblje od 5 godina.

22. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŽL (list 85-87 spisa) proizlazi navodi da je točno da je isti bio nadređena osoba tužitelju u vrijeme kad se dogodila prijava vezana za pozitivan alkotest koji je vršen nad tužiteljem. Navodi da direktor tuženika određuje disciplinske mjere protiv radnika, a da je on u predmetno vrijeme radio na radnom mjestu voditelja prometne službe kod tuženika, te da i dan danas radi na tom radnom mjestu. Isti navodi da alkotestiranje vozača i drugih zaposlenika kod tuženika se obavlja i inače u cjelokupnoj firmi i da to alkotestiranje obavlja Služba kontrole i sigurnosti prometa čiji je voditelj ČL. Ističe da tog jutra kad se sve dogodilo i kad je on došao na posao, da ga je kontrolor koji je obavljao alkotestiranje obavijestio da je tužitelj pozitivan na alkotest. Svjedok ističe da prema pravilniku tuženika, obzirom na posao koji obavlja vozač autobusa, tužitelj nije mogao navedenog dana pristupiti vožnji autobusa budući je isti radio na radnom mjestu vozača autobusa. Također svjedok navodi da je voditelj službe za sigurnost prometa napisao u tom smislu prijavu i da je direktor tuženika u odnosu na tužitelja donio disciplinsku mjeru budući da je tužitelj već bivao upozoren na kršenja radne obveze ali povodom drugih povreda obveza na radu. Što se tiče spomenute disciplinske mjere koju je donio direktor u odnosu na tužitelja navodi da je ta disciplinska mjera upućena pravnoj službi, a da je on osobno trebao samo tužitelju uručiti odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 17. kolovoza 2021. koju je odluku donio direktor. Navodi da se navedeno uručenje otkaza tužitelju odvilo na način da je tužitelj bio pozvan i došao je kod njega i potpisao je primitak odluke o redovnom otkazu ugovora o radu. Svjedok navodi u odnosu na činjenicu dali je bio prije donošenja odluke o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelju s istim obavljen ikakav razgovor u kojem bi on iznio svoju obranu, da samo zna da je prilikom uručivanja odluke o otkazu tužitelj donio nekakvu žutu kuvertu sa svojim medicinskim nalazima te da je rekao da je navedenog jutra kad je utvrđena prisutnost alkohola u krvi prilikom alkotestiranja tužitelja, zapravo do toga došlo iz razloga što da mu je liječnik zbog njegovog zdravstvenog stanja preporučio da ujutro popije čašu pive. Svjedok ističe da navedenog jutra kad je prilikom alkotestiranja utvrđeno da je tužitelj bio u alkoholiziranom stanju da tužitelj nije više vozio autobus kod tuženika već mu je kako je spomenuto uručena odluka o redovnom otkazu ugovora o radu. Svjedok nadalje navodi da je upoznat sa sadržajem obrazloženja odluke o redovnom otkazu ugovora o radu koja je predmet ovog postupka. Navodi da je tog dana kad se ovo događalo jutarnja smjena počinjala u 05:20 sati te da je tužitelj prije početka rada zatečen u alkoholiziranom stanju kad je bio i testiran te da nije započeo sa radom jer da to ni ne može po pravilnicima tuženika kad je zatečen u alkoholiziranom stanju. Svjedok nadalje navodi da je tužitelj imao druga upozorenja vezano za kršenje radne obveze, a da se to odnosilo jedne prigode što je ostavio autobus, pa da linija nije obavila nekoliko polazaka, a drugi slučaj da je bila nepravilnost oko naplate i prodaje karata, a da je to što on zna, a da on od 2006.-2015. nije radio u ovoj službi, pa da ako je nešto još bilo vezano za upozorenja na kršenje radne obveze vezano za tužitelja, da on s time nije upoznat. Navodi da u vrijeme od 28.7.2021. kad je obavljeno alkotestiranje do 17.8.2021. kad mu je uručen otkaz tužitelj nije obavljao u tom periodu poslove vozača te ističe da ne može to kategorički tvrditi, da bi to trebalo provjeriti, ali da on misli da je bilo tako. Vezano za pojašnjenje značenja da je direktor u odnosu na tužitelja donio disciplinsku mjeru svjedok navodi da pod tim podrazumijeva upozorenje pred otkaz. Napominje da nije bilo ona navedena dva upozorenja pred otkaz vezano za neprimopredaju službe i napuštanje autobusa i problema oko prodaje autobusnih karata, da možda i ne bi došlo do otkazivanja ugovora o radu tužitelju, ali da je to samo njegovo osobno mišljenje. Svjedok nadalje navodi da se tužitelj osobno njemu nije žalio prije na zdravstveno stanje, ali vezano za činjenicu što svjedok spominje da je tužitelj prilikom primitka odluke o otkazu donio žutu kuvertu s dosta medicinskih nalaza da on pretpostavlja da, a zbog debljine te dokumentacije, je isti imao većih problema sa zdravstvenim stanjem, te mu je tužitelj pokazao tu žutu kuvertu sa zdravstvenom dokumentacijom, ali da on nije ulazio u te nalaze, niti je liječnik da može ulaziti u te nalaze te da on nije komentirao njegovo zdravstveno stanje, a da do dana kad mu je tužitelj to pokazao nije ni znao da ima zdravstvenih problema. Navodi da se poslije pokazivanja navedenih nalaza ne sjeća je li tužitelj ikad bio kod njega, jer da radi s velikim brojem ljudi i proteka vremena se toga ne može sjetiti. Nadalje navodi da postoji pravilnik u kojem da stoji da vozač autobusa mora doći najmanje pola sata prije početka smjene radi preuzimanja putnog naloga, pregleda dokumentacije te pregleda autobusa prije početka rada i pripreme samog vozila za izlazak na cestu. Navodi da mu se tužitelj nije obraćao kao neposredno nadređenom sa zahtjevom za premještaj na drugo odgovarajuće radno mjesto te da ga dr. NL nije izvijestila o zdravstvenom stanju tužitelja. Na upit suca svjedoku da li je tužitelj bio upućivan na pregled na medicinu rada i da li je s medicine rada došla napomena poslodavcu da bi isti bio nesposoban za obavljanje poslova vozača autobusa, isti odgovara da su vozači autobusa obvezno upućivani na redovno preglede na medicinu rada, ali da medicina rada nije obavještavala poslodavca o tome da bi tužitelj eventualno bio nesposoban za poslove njegovog radnog mjesta, a da kod tuženika postoji posebna služba zaštite na radu koja vodi računa o situacijama da li je neki radnik vozač autobusa sposoban za rad na svom radnom mjestu te navodi da ukoliko je služba zaštite i primila neki zahtjev tužitelja vezano za njegov zahtjev za premještaj na drugo odgovarajuće radno mjesto da on osobno o tome nikad nije bio obaviješten.

23. Iz iskaza saslušanog svjedoka ČL (list 89-91 spisa) proizlazi da isti radi kod tuženika na radnom mjestu voditelja službe sigurnosti i da je njegov zadatak da kontrolira i pregledava vozače kao i većinu zaposlenika da li zaposlenici dolaze na radno mjesto pod utjecajem alkohola te da ove kontrole provode zaposlenici u službi u kojoj je on voditelj i to kontrolori unutarnje sigurnosti. Nadalje isti da jednom mjesečno daje nalog za kontrolu vozača prilikom njihovog dolaska na posao. U sklopu njegove službe da postoji jedna prostorija koja je izdvojena i zaklonjena od pogleda u koju vozači dolaze po putni radni list prije nego preuzmu autobus. Svjedok opisuje da je na takav način i tužitelj alkotestiran prije nego što je preuzeo putni list te da je otprilike 70-ak vozača testirano to jutro te da je kod testiranja tužitelja bio prisutan kontrolor i prometnik koji izdaje putne radne listove kao svjedok. Također isti navodi da je njihov kontrolor osposobljen za provođenje alkotestiranja da ima i odgovarajuću službenu knjižicu o tome a koja uvijek stoji na stolu. Također da imaju alkoterster s oznakom 6820 a koji je baš službeno i određen za alkotestiranje te i da taj uređaj svako pola godine mora biti testiran, pregledan, kalibriran i servisiran te da se to obavlja u Zagrebu te da je uređaj bio ispravan te da imaju za njega i servisnu ponudu, plaćenu servisnu ponudu, nalog za plaćanje. Isti ističe da je u odnosu n a tužitelja prilikom alkotestiranja dana 28.7.2021. u 5:18 h utvrđeno da je imao 0,34 posto promila alkohola u krvi te navodi da je nakon provedenog alkotestiranja vozač od strane kontrolora upućen kući. Svjedok navodi da je on na temelju kontrole koju je proveo kontrolor i zapisnika kojeg je kontrolor sačinio napravio izvještaj prema rukovoditelju prometnog sektora a koji da je neslužbeno direktor svim vozačima. Svjedok navodi da su kod tuženika alkotestiranje dužni provoditi svi oni koji imaju ovjerenu iskaznicu da su osposobljeni za provođenje alkotestiranja da to provode sa aparatom koji je važeći za alkotestiranje. Navodi da u njegovom opisu poslova stoji da je on ovlašten za provođenje alkotestiranja te navodi da i u opisu poslova osobe koja je provodila alkotestiranje nad tužiteljem također stoji u opisu poslova njegovih da je isti ovlašten za provedbu alkotestiranja budući da su on i navedeni kontrolor ista služba jer da ih je tvrtka zajedno poslala u Zagreb na obuku vezano za navedeno. Vezano za pitanje da li je vidio ugovor o radu kontrolora koji je provodio alkotestiranje nad tužiteljem svjedok navodi da je vidio taj ugovor, ali da se ne može sjetiti što u njemu piše. Navodi da zna da vozači imaju nekih pola sata da se pripreme za sve što treba za vožnju i to 15+15 minuta i to prije početka rada.

24. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. točka 3. ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i to između ostalog ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Temeljem odredbe članka 119.stavka 1. istog Zakona je propisano da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Nadalje, temeljem odredbe članka 119.stavka 2. ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U pogledu forme koju odluka o otkazu mora ispunjavati odredbom članka 120.stavka 1. ZR-a je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, a stavkom 2. istog članka je propisano da poslodavac u pisanom obliku mora obrazložiti otkaz, te je stavkom 3. istog članka propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Da bi se radilo o skrivljenom kršenju obveza iz radnog odnosa potrebno je da se kumulativno ispune tri uvjeta i to da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa, da je obveze kršio isključivo radnik, te da je radnik obveze kršio sa namjerom. Također je temeljem članka 1. stavka 1. tuženikovog Pravilnika o utvrđivanju alkoholiziranosti i drugih sredstava ovisnosti radnika na radu od 10.12.2014.godine (list 61-64 spisa) propisano da je zabranjen dolazak na posao u alkoholiziranom stanju ili pod utjecajem drugih sredstava ovisnosti, a stavkom 2. istog članka je propisano da je zabranjeno uzimanje alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti prije i tijekom radnog vremena kao i unošenje istih u radne prostorije i prostore društva Promet d.o.o. Split. Također temeljem odredbe članka 2. stavka 1. istog Pravilnika je propisano da kontrolu unošenja alkohola i drugih sredstava ovisnosti obavlja ovlaštenik poslodavca odnosno neposredni rukovoditelj. Nadalje, temeljem odredbe članka 3. stavka 1. istog Pravilnika provjeru alkoholiziranosti provodi zaposlenik koji je osposobljen i ovlašten za obavljanje alkotestiranja odnosno ovlaštena pravna osoba, te se sukladno članku 3. stavku 2. navedenog Pravilnika provjera obavlja digitalnim alkometrom. Nadalje je člankom 4.stavkom 3. navedenog Pravilnika propisano da je neposredni rukovoditelj dužan odmah udaljiti sa mjesta rada zaposlenika koji je na radu pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti. Naposljetku, temeljem odredbe članka 58.stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (''NN'' 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18-ZR-a) je propisano da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije unositi na mjesto rada. Također je člankom 59. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu propisano da provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti obavlja se alkometrom ili drugim prikladnim uređajem, postupkom ili sredstvom, a stavkom 3. istog članka je propisano da je poslodavac obvezan udaljiti s mjesta rada radnika koji je bio pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti sve dok je pod njihovim utjecajem.

25. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je dana 28.07.2021.godine ovlašteni kontrolor Službe za unutarnju sigurnost prometa EL uz prisutnost svjedoka u jutarnjim satima prilikom dolaska tužitelja na radno mjesto obavio alkotestiranje tužitelja i utvrdio prisutnost alkohola u organizmu tužitelja u vrijednosti od 0,34 promila, a koje prigode zbog navedenog je tužitelj udaljen s radnog mjesta prije nego je uopće i pristupio vožnji autobusa kao vozač. Tužitelj je tog dana bio predviđen za raspored na red vožnje 93, liniji br. 11 s radnim vremenom od 5:20 -12:40 sati, ali nije navedenom pristupio budući je prethodno prilikom dolaska na posao udaljen s radnog mjesta zbog toga što je bio u alkoholiziranom stanju. Sve navedeno proizlazi iz pregledanog zapisnika o provjeri prisutnosti alkohola u organizmu (list 18 spisa), pregledanog izvješća alkotestiranja od dana 28.07.2021.godine koje je od strane Službe za unutarnju kontrolu i sigurnost dostavljeno rukovoditelju prometnog sektora (list 19 spisa) kao i iz pregledanog dopisa Prometnog sektora tuženika broj 1954/1/21 od 30.07.2021.godine dostavljenog predsjedniku uprave tuženika (list 20 spisa) kao i pregledanog e-maila od 01.10.2021.godine kojeg je punomoćnici tuženika dostavio voditelj prometne službe ŽL. Sve što je navedeno u istaknutim ispravama je u iskazu potvrdio i sam tužitelj (list 73-75 spisa) budući je isti u iskazu naveo da je on uistinu u sporno vrijeme davanja otkaza došao 20-ak minuta prije početka smjene i da je od strane poslodavca obavljeno njegovo alkotestiranje te da je utvrđeno da je test pozitivan. Također tužitelj u iskazu potvrđuje i činjenicu da ga je poslodavac udaljio sa radnog mjesta pa da on iz tog razloga i nije pristupio upravljanju autobusom kao vozač. Tužitelj je ujedno potvrdio i činjenicu da je i prije otkazivanja ugovora o radu dobivao od poslodavca brojne opomene zbog kršenja radne obveze, a što nedvojbeno i proizlazi iz pregledanog upozorenja od 08.07.2020.godine (list 28 spisa) kad se isti nije pojavio na poslu, a izostanak nije opravdao; upozorenja pred otkaz od 29.01.2020.godine (list 29 spisa) kad je izdao kontrolnu traku umjesto važeće putne karte i naplatio putniku 17,00 Kuna; upozorenja od 08.siječnja 2014.godine (list 30 spisa) kad je vrijeđao voditelja kontrole unutarnje sigurnosti prometa PL i tehnologa za organizaciju prometa AL, a zbog čega su pozvani policijski službenici na intervenciju; upozorenja od 22.11.2012.godine (list 31 spisa) kad je temeljem uvida u trenutačno stanje vozača (sustav ticketing) o stanju prihoda od prodanih putnih karata koji nisu predani na blagajni društva od strane tužitelja; upozorenja od 05.09.2007.godine (list 32 spisa) kad tužitelj nije preuzeo redovnu smjenu od vozača ML. Tužitelj je i sam u svom iskazu istakao da su navedene opomene bile utemeljene, ali da kršenja radnih obveza po tim opomenama nije bilo počinjeno s namjerom. Međutim, potrebno je istaći da je namjera takva vrsta krivnje kod koje se traži da je štetnik postupao znajući i hotimice te se traži i volja i znanje štetnika, a skrivljeno ponašanje radnika pretpostavlja ne samo namjeru kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blaži stupanj krivnje. Iz sadržaja svih navedenih opomena kojima je tuženik tužitelja upozoravao na brojna kršenja radne obveze jasno proizlazi da je tužitelj znao na koji način postupa u navedenim situacijama i da zbog njegovog postupanja mogu nastati štetne posljedice, a zbog čega se protivno iskazu tužitelja ne može smatrati da isti u navedenim situacijama nije postupao sa namjerom. Također ovaj sud smatra da je tužitelj pristupajući dana 28.07.2021.godine na radno mjesto u alkoholiziranom stanju postupao sa namjerom budući je to razvidno i iz sadržaja njegovog iskaza u kojemu isti navodi da je on na radni dan kad je došao na posao i kad je provedeno njegovo alkotestiranje došao na radno mjesto i prije nego je krenuo uzeti radni nalog da je primjetio da se radi alkotestiranje pa da budući je bio svjestan da je prije uzimao alkohol i pio da je otišao do wc-a da razmisli što će napraviti, ali da je promislio da obzirom da su i drugi vozači uzimali alkohol prije početka smjene da će valjda proći kao i oni, te da neće ništa bitno dogoditi pa da je pristupio alkotestiranju te da mu je utvrđen određeni postotak alkohola u krvi. Iz navedenog je prema mišljenju ovog suda razvidno da je dana 28.07.2021.godine kad je tužitelju od strane ovlaštenih osoba prilikom dolaska na radno mjesto utvrđena alkotestiranjem prisutnost alkohola u krvi u vrijednosti od 0,34% promila tužitelj postupao znajući i hotimice, dakle s namjerom budući je vidio da se obavlja alkotestiranje, te je čak otišao do wc-a i razmišljao što će uraditi budući da je bio svjestan da je uzimao alkohol. Zdravstveno stanje tužitelja koje isti navodi u svom iskazu ne može biti opravdanje za alkoholizirano stanje tužitelja prilikom dolaska na radno mjesto, te je isto irelevantno za procjenu ovog suda da li je tužitelj skrivljeno postupao kršeći svoju radnu obvezu budući tužitelj navedenog dana 28.07.2021.godine pristupio na radno mjesto te isti nije bio u tom smislu privremeno nesposoban za rad niti je sudu dostavljen ijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj utvrđen djelomično ili potpuno radno nesposobnim. Navedeno proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje dr. NL (list 73 spisa) koja je decidirano utvrdila da je tužitelj kod nje bio samo jednom u 2020.godini, te da je ona prema važećem pravilniku utvrdila da nije bilo kontraindikacije za obavljanje radnog mjesta vozača kod tužitelja. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŽL (list 85-87 spisa) jasno proizlazi da je on bio nadređena osoba tužitelja, te da ga je kontrolor koji je obavljao alkotestiranje izvijestio da je tužitelj pozitivan na alkotest, a da prema pravilniku tuženika obzirom da tužitelj obavlja posao vozača autobusa tužitelj nije mogao navedenog dana pristupiti vožnji autobusa budući je bio u alkoholiziranom stanju te da je isti zbog toga bio udaljen sa radnog mjesta, te da je tužitelj alkotestiran od strane nadležnih osoba i udaljen s radnog mjesta nakon što je utvrđeno da je u alkoholiziranom stanju prije nego je uopće otpočeo s radom prije početka rada u 05:20 sati. Svjedok ŽL je potvrdio u iskazu da je tužitelj u više navrata od strane tuženika kao poslodavca upozoravan na kršenje radnih obveza. Također iz iskaza svjedoka ŽL proizlazi da medicina rada nije tuženiku dostavila nikakvu obavijest iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj nesposoban za poslove njegovog radnog mjesta, te da on nikad nije primio nikakav zahtjev tužitelja za premještaj na drugo radno mjesto. Iz iskaza svjedoka ŠL (list 89-91 spisa) proizlazi da je tužitelj alkotestiran prije nego je preuzeo putni list, te da je prilikom testiranja tužitelja bio prisutan kontrolor i prometnik koji izdaje putne radne listove, te je potvrdio da je tužitelju dana 28.07.2021.godine u 5:18 sati kad se isti pojavio na radnom mjestu, a prije nego je trebao pristupiti vožnji autobusa utvrđeno da je imao 0,34% promila alkohola u krvi i da je zbog toga od strane kontrolora upućen kući. Također iz iskaza svjedoka ŠL proizlazi da je njihov kontrolor osposobljen za provođenje alkotestiranja te da ima i odgovarajuću službenu knjižicu o tome. Zaključno iz iskaza svjedoka ŠL proizlazi da su kod tuženika alkotestiranje dužni provoditi svi oni koji imaju ovjerenu iskaznicu da su osposobljeni za provođenje alkotestiranja te da to provode aparatom koji je predviđen za alkotestiranje. Svjedok je ujedno istakao da u njegovom opisu poslova stoji da je on ovlašten za provođenje alkotestiranja.

26. U konkretnom slučaju tuženik je dokazao postojanje svih opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja. Naime, iz iskaza samog tužitelja kao i saslušanih svjedoka R i ŠL kao i sve navedene pregledane dokumentacije u predmetnom spisu proizlazi kao nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelj dana 28.07.2021.godine alkotestiran od navedenih ovlaštenih osoba tuženika prilikom dolaska na radno mjesto i nakon što mu je alkotestiranjem utvrđena prisutnost alkohola u krvi u vrijednosti od 0,34 promila isti je sukladno odredbi članka 4. stavka 3. citiranog Pravilnika o utvrđivanju alkoholiziranosti i drugih sredstava ovisnosti radnika na radu od 10.12.2014.godine, kao i odredbe članka 59.stavka 3. citiranog Zakona o zaštiti na radu (''NN''71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) udaljen sa radnog mjesta budući je isti prekršio odredbu članka 1. stavka 1. tuženikovog Pravilnika o utvrđivanju alkoholiziranosti i drugih sredstava ovisnosti radnika na radu jer je zabranjen dolazak na posao u alkoholiziranom stanju, a tužitelj je došao na posao u alkoholiziranom stanju 28.07.2021.godine zbog čega je istog dana i udaljen sa posla, a što između stranaka u ovom postupku nije sporno. Tužitelju je tuženik kao poslodavac sukladno odredbi članka 119. stavka 2. ZR-a omogućio da iznese obranu te je tužitelj iznio obranu na način da je priznao navedeno kršenje radne obveze ističući u svojoj izjavi od 28.07.2021.godine (list 21 spisa) da mu je bilo teško jutro, da je imao zdravstvene tegobe, da je postupio nepromišljeno i da neće biti ponavljanja, a što zapravo ne dovodi u pitanje samu činjenicu da je tužitelj počinio navedeno kršenje radne obveze budući je došao na radno mjesto u alkoholiziranom stanju zbog čega je u konačnici udaljen s radnog mjesta. Tuženik je u konkretnoj situaciji u više navrata opominjao tužitelja radi kršenja radnih obveza, a što je razvidno iz pregledanih upozorenja tužitelju (list 28-32 spisa) pa je u tom smislu tužitelj postupio i sukladno odredbi članka 119.stavka 1. ZR-a jer je prije predmetnog redovnog otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika tužitelju navedenim upozorenjima pisano upozoravao na kršenje obveza iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju povrede tih obveza. Međutim, tužitelj je iskazao naročitu upornost vezano za kršenje navedenih radnih obveza, a slijedom čega mu je tuženik iz opravdanih razloga predmetnom odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu od 17.kolovoza 2021.godine otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. Tuženik je ujedno postupio i sukladno odredbi članka 150.stavka 1. ZR-a budući je prije navedene odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem tuženika, a što je razvidno i iz pregledanog dopisa Prometa d.o.o. Split od 04.08.2021.godine upućenog Radničkom vijeću tuženika. Naposljetku u pogledu forme donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju ovaj sud je mišljenja da je tuženik postupio upotpunosti u skladu sa odredbom članka 120.stavka 1., 2. i 3. ZR-a budući je tužitelju dao otkaz ugovora o radu u pisanom obliku, te je navedeni otkaz jasno obrazložen i dostavljen je tužitelju, a što ni sam tužitelj ne osporava. Tužitelj u podnesku od 16.01.2024. neosnovano osporava potpis ovlaštene osobe na navedenoj odluci o otkazu. Naime, nije dvojbeno da predmetna odluka o otkazu pored toga što mora biti pisano obrazložena i dostavljena tužitelju kao radniku mora biti i potpisana od strane ovlaštene osobe poslodavca. Međutim, ukoliko odluka o otkazu nije potpisana od ovlaštene osobe poslodavca tada je to razlog za utvrđenje ništetnim odluke o otkazu, a ne za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom. Iz sadržaja predmetne tužbe koju je tužitelj podnio u ovoj pravnoj stvari jasno proizlazi da tužitelj ne osporava potpis na odluci o otkazu ugovora o radu već isti osporava opravdanost razloga zbog kojih je navedena odluka donijeta, a zbog čega tužitelj u konačnici i ne predlaže ovom sudu donošenje odluke kojom će tuženikovu odluku o redovnom otkazu ugovora o radu od 17.08.2021.godine utvrditi ništetnom već predlaže da se ta odluka utvrdi nedopuštenom i da se tužitelj vrati na poslove njegovog radnog mjesta ili na druge odgovarajuće poslove. Također i iz iskaza samog tužitelja je razvidno da isti ne osporava valjanost potpisa na odluci o otkazu već isključivo razloge zbog kojih je dobio otkaz. Također i iz pregledanog zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 27.08.2021.godine (list 8-9 spisa) je razvidno da tužitelj osporava razloge otkaza a ne valjanost potpisa na navedenom otkazu. Slijedom navedenog sud nije naložio provedbu grafološkog vještačenja potpisa na odluci o otkazu u ovom postupku budući je takav dokaz u navedenim okolnostima smatrao suvišnim. Ujedno je neosnovan i zahtjev tužitelja da mu sa osnove naknade štete iz osnove neisplaćenih plaća tuženik isplati iznos od 20.000,00 Kuna budući tužitelj ima pravo na neisplaćene plaće samo ukoliko sud utvrdi odluku o otkazu nedopuštenom, a što u predmetnoj pravnoj stvari nije slučaj pa je u tom smislu trebalo odbiti i točku 2. tužbenog zahtjeva kao neosnovanu.

27. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

28. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tuženika kao opravdani troškovi potrebni za vođenje ove parnice pripadaju trošak pristojbe odgovora na tužbu (Tar.br. 1. stavak 2. Tarife sudskih pristojbi ''NN'' 37/23) u zatraženom iznosu od 40,00 eura, te trošak pristojbe na presudu (Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi ''NN'' 37/23) u iznosu od 80 eura, a u vezi sa člankom 4. stavkom 1. točka 2, te člankom 4. stavkom 1. točka 4. Zakona o sudskim pristojbama (''NN'' 118/18, 51/23), dakle ukupno iznos od 120,00 eura, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 5. svibnja 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ pun. tužitelja

2/ tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte