Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Željki Budanec uz sudjelovanje Gorana Plantak kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SN sa prebivalištem u mjestu [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pokrenutog povodom Optužnog prijedloga Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin broj: KLASA: 211-07/25-5/11606, URBROJ: 511-14-05-25-1 od 5. svibnja 2025. godine, na temelju čl. . 1. PZ-a i čl. . 3. PZ-a, dana 5. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Okr. VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i DN r. V, rođen **.**.1987. godine u [adresa], sa prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin RH, zaposlen, mjesečna plaća u iznosu od oko 1.600,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, jedno dijete, SSS, prekršajno kažnjavan,
k r i v j e
I
što je dana 04. svibnja 2025. godine u 21,00 sati u mjestu [adresa], počinio nasilje u obitelji prema izvanbračnoj supruzi ĆN, u prisutnosti njihove kćerke SNG r. **.**.2017. g., i to na način da je nasrnuo na ĆN te je bacio na trosjed u dnevnom boravku kuće, ĆN se uspjela izmaknuti, te je krenula prema spavaćoj sobi, da bi je okrivljenik ponovno uhvatio rukama za njezine ruke te je stiskao uz zid i govoreći joj „nećeš se tako ponašati“, a na što je stigla Inesina majka CN, koja ih je uspjela razdvojiti, a navedeni događaj se dogodio iz razloga jer je okrivljenik bio revoltiran i nezadovoljan odgojem ĆN prema kćerci SNG, te je kod oštećene ĆN izazvao osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva,
II
čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. kaž. po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu se, temeljem citiranog propisa,
III
i z r i č e
kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana
a primjenom čl. 41. i čl. . 1. 2. i 3. Prekršajnog zakona
p r i m j e n j u j e
u v j e t n a o s u d a
te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 6 (šest) mjeseci, dakle u vrijeme provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
IV
Temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona vrijeme uhićenja od dana 4. 5. 2025. godine u 23,35 sati do dana 5. 5. 2025. godine u 13,45 sati okrivljeniku se uračunava u izrečenu kaznu i to kao dva dana zatvora.
V Trošak postupka od 20,00 eura, od kojeg se iznos od 20,00 eura odnosi na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Varaždin podnijela je ovom sudu Optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljeni pozvan da se očituje po optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj za koji ga se tereti te upitan da li se osjeća krivim iskazao je da se smatra krivim i želi iznijeti svoju obranu. Prije svega ističe da je ĆN njegova izvanbračna supruga, a SNG je njihova zajednička kćer. Jučer je negdje oko 21,00 sat bio na terasi, to je ulaz kuće, te je njegova izvanbračna supruga ĆN tjerala njihovu kćer SNG da ide nešto raditi, što SNG nije htjela, te je SNG počela vuči k stolu za nogu i počela je govoriti da ju bude polija sa hladnom vodom. On je došao unutra i izvanbračnoj supruzi je jedno četiri puta rekao neka se smiri i rekao joj je te riječi "nećeš se tako ponašati". On je stao između ĆN i SNG i onda je ĆN njega počela boksati i onda je tako počelo. On se branio te je doista ĆN primio rukama te je došao s njom do zida da se smiri, odnosno da se makne. No, nije točno da je ĆN obuhvatio rukama oko struka i bacio na trosjed, nego je ona u tome u svemu uzela jedan tanjurić i bacila ga te se isti razbio, dobro da ga nije pogodila, a onda ju je primio rukama i posjeo ju na trosjed u dnevnom boravku kuće, ali ju nije bacio. Nije istina da je njezina majka CN njih razdvajala nego se on uspio maknuti, te je otišao van i zapalio cigaretu. Kada se vratio ĆN mu je pokazivala na prstu i na laktu, govorila "vidiš što si mi napravio, sad idem na policiju", a on se ne sjeća nikakvih ogrebotina, niti kad bi joj to napravio. Tome je bila prisutna SNG i majka od ĆN CN, te je SNG još to gledala. Htio bi dodati da je sada on ostao kriv, a krivi su u biti oboje, po njemu ona još i više. Što se tiče prijedloga za određivanje zadržavanja izjavljuje da smatra da mu isto nije potrebno odrediti, ništa se neće ponoviti, do sada nikada za takvo nešto nije prijavljivan, a ako je potrebno može i odmah danas otići, na žalost. Što se tiče prijedloga izricanje zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana izjavljuje da smatra da njemu isto nije potrebno odrediti, a ako baš nešto mora napraviti onda bi trebali ići obojica, te smatra da bi ĆN trebala više potražiti takvu pomoć zbog situacije u kojoj se našla jer je bila vezana uz oca koji je otišao, a što ju je potreslo. Htio bi još dodati da radi na održavanjima bazena u Čakovcu te ima sklopljen takav ugovor da mora doći na posao već danas jer nema tko.
3.
U toku dokaznog postupka izvršen je uvid u Izvješće o uhićenju PP Varaždin, u Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji PP Varaždin, u Izvadak Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo od 5. svibnja 2025. godine, Izjavu o odricanju prava na branitelja, u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola PP Varaždin, obavijest žrtvi nasilja u obitelji, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PP Varaždin, zapisnik o ispitivanju svjedoka PP Varaždin, ispitana je svjedok oštećena ĆN, te je provedeno suočenje između okrivljenika i svjedoka ĆN.
4. Svjedok ĆN iskazala je da prije svega ističe da je okrivljeni VN njezin izvanbračni suprug, a SNG je njihova zajednička kćer. Ako počne od trenutka kako je krenula ta svađa, izjavljuje da su najprije i ona i izvanbračni suprug nagovarali kćer SNG da ide pisati zadaću. No, ona nije htjela ići te je došla do nje i primila ju onako za nogu te ju je malo povukla. Onda je okrivljeni nju bacio na trosjed, primio ju, ne zna točno gdje ju je primio, time da ju je bacio s jednog trosjeda na drugi, a trosjedi su jedan kraj drugog. Pojašnjava da je stajala kako je SNG vukla, te ju je tako onda on bacio na trosjed. Tada ju je pritisnuo uz zid i kako se branila tako su po sobi išli, a on ju je bacao na zid. On je nju u jednom momentu primio za vrat što je rekla i policiji. Zna da on mora ići danas na posao od pet sati, te misli da bi možda bilo dobro da se odredi taj obavezan psihosocijalni tretman, te smatra da nije potrebno da se on udalji iz kuće i da mu se zabrani približavanje, jedino ako bi se to desilo još jedanput.
5.
Prilikom provođenja suočenja između okrivljenika i svjedoka ĆN, okrivljeni izjavljuje da ostaje kod svoje obrane, a svjedokinja da ostaje kod svojeg iskaza. Svjedokinja izjavljuje kako smatra da sada okrivljenom nije potrebno odrediti zadržavanje u zatvoru, te da se može pustiti na slobodu te mu nije potrebno odrediti udaljenje iz kuće i zabranu približavanja budući da bi ona htjela da oni to dalje mirnim putem rješavaju, time da misli da bi bilo dobro da se odredi obavezan psihosocijalni tretman, time da ona smatra da bi okrivljeni sam trebao odlučiti da li da ide na to ili ne, nitko ga ne sili, na što okrivljeni izjavljuje da je i on voljan mirnim putem to rješavati, time da je i on mogao nju prijaviti, ali ne želi ju prijaviti i opterećivati, samo mu je žao i povrijeđen je što je sada on sam kriv, te bi volio da oboje idu na razgovore, te da im se pomogne preko Centra za socijalnu skrb, neka medijacija ili nešto, time da idu skupa, dakle i on i izvanbračna supruga.
6. Analizom obrane okr. i provedenih dokaza sudac nalazi dokazanim da je okr. počinio prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci ove presude.
7.
Okrivljenik je u svojoj obrani potvrdio da je svojoj izvanbračnoj supruzi rekao te riječi „nećeš se tako ponašati, da ju je primio rukama te je s njom došao do zida, te da ju je primio rukama i posjeo ju na trosjed u dnevnom boravku kuće, te isto sudac nalazi nedvojbenim. Okrivljenik se brani kako je izvanbračnu suprugu primio kako se branio, te da ju nije bacio na trosjed, nego ju je posjeo. No, imajući u vidu nedvojbene činjenice, imajući u vidu iskaz svjedoka ĆN, a koja svjedokinja je okolnosno i uvjerljivo potvrdila navode optužbe, imajući u vidu činjenice utvrđene prilikom provedenog suočenja, a kojom prilikom je svjedokinja uvjerljivo potvrdila svoj iskaz, kao i temeljem izvršenog uvida u gore citiranu dokumentaciju, te kako je sukladno čl. 18. PZ-a nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, što u konkretnoj situaciji, po uvjerenju suda, nije slučaj jer nedostaje prijeka potreba, sudac nalazi dokazanim da je okr. kritične zgode postupao na način opisan u izreci ove presude, a u kojem postupanju okr. sudac nalazi obilježja prekršaja iz čl. 10. ZOZONUO a koje se sastoji u psihičkom nasilju koje je kod oštećene prouzročilo uznemirenost i povredu dostojanstva, te u primjeni fizičke sile, a čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. ZOZONUO kojim je propisano da će se onaj tko počini nasilje iz čl. 10. istog Zakona kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana. Napominje se, da se okrivljenom činjeničnim opisom djela stavlja na teret počinjenje prekršaja nasilja u obitelji počinjenog u nazočnosti djeteta, no kako se u pravnoj oznaci djela okrivljenom stavlja na teret počinjenje prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te kako sud sam nije ovlašten prekvalificirati djelo na teže za okrivljenika jer bi ga time proglasio krivim za nešto što je za njega teže od optuženog, valjalo je okrivljenika proglasiti krivim zbog djela iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Napominje se da se okrivljenom stavlja na teret da je oštećenu obuhvatio rukama oko struka, no kako okrivljenik osporava takve navode, a ni svjedok oštećena nije potvrdila iste, nego je navela da ne zna točno gdje ju je primio, sudac primjenom načela in dubio pro reo, dakle u slučaju dvojbe nalazi da nisu dokazani takvi činjenični navodi optužbe. Kako je, po uvjerenju suda, temeljem tako provedenih dokaza, činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te imajući u vidu životnu dob djeteta, a radi sprečavanja eventualne, daljnje traumatizacije djeteta, sud nije provodio dokaz ispitivanjem djeteta u svojstvu svjedoka, našavši da temeljem navedenih okolnosti takvo ispitivanje nije nužno.
8.
Prilikom odmjeravanja kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz čl. . 2. Prekršajnog zakona, kao olakotno okrivljenom je uzeto djelomično priznanje činjeničnih navoda, izraženo žaljenje, obećanje da se to neće ponoviti, a kao otegotno dosadašnje kažnjavanje, te mu je primjenom čl. 41. u svezi čl. . 1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda smatrajući da se s obzirom na navedene okolnosti, posebice činjenicu da do sada nije kažnjavan radi prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja.
9. Temeljem čl. . 1. PZ-a vrijeme u kojem je okrivljeni bio uhićen ima se istom uračunati u izrečenu kaznu i to kao dva dana zatvora.
10. Tužitelj je predložio da se okrivljenom primijeni zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana. No, imajući u vidu navode okrivljenog ispitanog na navedene okolnosti, navode oštećene ispitana na navedene okolnosti, imajući u vidu dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izraženo žaljenje, te obećanje da se to neće ponoviti, kao i načelo razmjernosti, sudac okrivljenom nije u ovom slučaju primijenio predloženu zaštitnu mjeru.
11.
Temeljem čl. . 3. PZ-a okrivljeni je dužan nadoknaditi troškove postupka
od 20,00 eura, od kojeg se iznos od 20,00 eura odnosi na paušalni trošak postupka.
U Varaždinu, dana 5. svibnja 2025. godine.
Zapisničar:
Sutkinja:
Goran Plantak, v. r.
Željka Budanec, v. r.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.
Presuda se dostavlja:
1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju, Policijska postaja Varaždin,
3. Oštećenoj,
4. Arhiva, ovdje,
5. Ošt. po pravomoćnosti,
6. HZZSR, Područni ured Varaždin, po pravomoćnosti,
7. Tužitelju, po pravomoćnosti.